|
IZ MIZANUL HIKMETA
MJERA MUDROSTI
IZDAVAČ: FONDACIJA MULLA SADRA, SARAJEVO
23.
Imam Muhamed ibn Ali El-Bakir
ألإمام محمد بن عليّ الباقر
1-
Potvrda imameta Imama Bakira
النّصُّ على إمامته
1.
Kifajetul-asar:
Razbolio se Ali ibn Husein, a.s., bolešću koja će se završiti
smrću njegovom. Sakupio je svoju djecu, Muhameda, El-Hasana,
Abdullaha, Omera, Zejda, El-Husejna i oporučio je za svoga
nasljednika sina Muhameda, dade mu nadimak Bakir i poslove braće
njemu predade. (Kifajetul-asar, 239)
2-
Imam
Bakir je duboko uronjen u znanje هو
يَبقَرُالعلمَ بقراً
2.
Božiji Poslanik,
s.a.v.a., govoreći Džabir ibn Abdullah Ensariju: “O Džabire, ti
ćeš živjeti sve dok ne sretneš moga sina Muhamed ibn Ali ibn
Husein ibn Ali ibn Ebi Taliba, poznatog u Tevratu kao Bakir.
Kada ga sretneš prenesi mu selam od mene.” (El-Bihar,
46/223/1)
3.
Imam Bakir, a.s.:
Zaista, istina koju je batil u svom stomaku sakrio, pozvala me
je u pomoć. Rascjepio sam njene slabine i isitina se ukazala iza
njenih koprena i raširila se nakon što je bila skrivena i
pokrivena. (Rabiul-ebrar, 2/223/1)
4.
Ali ibn Ibrahim,
od svoga oca: Skupina šija iz okoline grada tražila je dozvolu
da dođe kod Imama Bakira. On im je dozvolio. Došli si kod njega
i na jednom sastanku postavljali su mu trideset hiljada pitanja
i on je na sva odgovorio, a imao je deset godina. (El-Kafi,
1/496/7)
3-
Vrline Imama Bakira فضاءلُهُ
5.
Imam Sadik, a.s.:
Moj otac, a.s., mnogo je činio zikr. Uvijek kada bih hodao sa
njim činio je zikr, kada bih jeo sa njim, činio je zikr. Kada bi
razgovarao sa ljudima to ga nije sprječavalo da čini zikr. Vidio
bih kako mu se jezik zaljepio za nepce, a govorio bi: “Nema
Boga, osim Allah!” Bio je takav da bi nas sakupio i naredio bi
nam da činimo zikr sve dok sunce ne izađe. Naređivao bi onima od
nas koji su znali čitati da uče Kur'an, a onima koji nisu znali
čitati da čine zikr. (El-Kafi, 2/499/1)
6.
Imam Sadik, a.s.:
Ebu Džafer, a.s., imao je najljepši glas među ljudima. (El-Kafi,
2/616/11)
7.
Sulejman ibn Karm:
Ebu Džafer Muhamed ibn Ali udjeljivao bi nam pet do šest stotina
i do hiljadu dirhema. Nikad se ne bi umorio od udjeljivanja
svojoj braći, posjetiocimai onima koji su sa nadom za pomoć
dolazili kod njega. (El-Iršad, 266)

|