|
IZ MIZANUL HIKMETA
MJERA MUDROSTI
IZDAVAČ: FONDACIJA MULLA SADRA, SARAJEVO
28.
Imam Ali ibn Muhamed El-Hadi
ألإمام علي بن محمّد ألهادي
1-
Potvrda
imameta Imama Hadija
النّصُّ على إمامتِهِ
1.
Imam Dževad, a.s.:
Imam nakon mene je moj sin Ali, njegova zapovijed je moja
zapovijed, njegova riječ je moja riječ, pokoravanje njemu je
pokoravanje meni, a imamet nakon njega je na njegovom sinu El-Hasanu.
(El-Bihar, 5/118/1)
2-
Vrline Imama Hadija فضاءلُهُ
2.
U knjizi El-Vahid:
Prenio nam je brat El-Huseina ibn Muhamed, koji kaže: Imao sam
prijatelja koji je bio učitelj sina Baga ili Vasifa, sumnja je
od mene. On mi reče: “Danas je Amirul-mu'minin zatvorio čovjeka
kojeg zovu Ibn Rida i prepustio ga Ali ibn Kerkeru. Čuo sam ga
kako kaže: ‘Ja sam poštovaniji kod Allaha od deve Salihove.’
Živjećete u
zemlji svojoj još samo tri dana, to je istinita prijetnja.”
Nisam shvatio šta se želi postići ovim ajetom i govorom.
Prijatelj mi reče: “Rekao sam Amiru: ‘Da ti Allah uveća čast, on
je zaprijetio. Pogledaj šta će se desiti nakon tri dana!’”
Sutradan ga je oslobodio i izvinuo mu se. Trećeg dana ustali su
protiv halife Jaguz, Jaglun, Tamiš i skupina ljudi. Ubili su
halifu i postavili njegovog sina Muntasira na njegovo mjesto.
(El-Bihar, 5/189/1)
Prenijela je skupina ljudi iz Isfahana – a među njima i Ebul-Abas,
Ahmed ibn Nasr, Ebu Džafer Muhamed ibn Alavij – koji kažu: U
Isfahanu je živio čovjek po imenu Aburrahman i bio je šija.
Pitali su ga: “Šta je razlog pa si prihvatio imamet Alija Nakija
između svih ostalih ljudi u ovom vremenu?” On odgovori: “Vidio
sam nešto što je bio razlog moga prihvatanja. Bio sam siromašan,
ali i pored toga sam bio govorljiv i smion čovjek. Istjerali su
me – zajedno sa jednom skupinom ljudi – stanovnici Isfahana i
odveli do kapije dvora halife radi suđenja. Jednog dana bili smo
na vratima Mutevakila kada je izdata zapovijed da se dovede Ali
ibn Muhamed ibn Rida. Pitao sam neke od prisutnih: “Ko je čovjek
za kojeg su izdali zapovijed da bude priveden?” Reče neko: “To
je alavi za kojeg rafizi vjeruju da je Imam.” Potom dodade:
“Mislim da ga je Mutevakil pozvao da ga ubije.” Rekoh: “Neću se
maknuti odavde dok ne vidim tog čovjeka!” On se pojavi jašući na
konju. Ljudi napraviše prolaz, čineći dva safa i lijevo i desno.
Gledali su u njega. Kad sam ga ugledao, zastao sam posmatrajući
ga. U srcu mi se rodi ljubav prema njemu. Otpočeh u srcu moliti
Allaha da ga sačuva od zla Mutevekila. On se kretao kroz ljude
gledajući u grivu konja i ne skrećući pogled. Neprestano sam
molio za njega. Kad je stigao do mene, okrenuo je lice prema
meni i rekao: “Allah ti je uslišio dovu, produžio ti je život,
uvećao imetak i darovao mnogobrojno potomstvo!” Nakon ovog
događaja sa mnom vrati se u Isfahan. Toliko me je Allah obasuo
imetkom, da kada bih zaključao vrata svoje kuće, vrijedilo je
ono što je unutra hiljade i hiljade dirhema, mimo onoga što je
izvan kuće. Podario mi je desetero dijece, a protiče mi
sedamdeset i neka godina života. To je bio razlog moga
prihvatanja imameta tog čovjeka koji je znao šta mi je u srcu.
Allah je udovoljio njegovoj molbi za mene. (Kašful-gumme,
3/179)
|
