|
tefsir kur'ana el mizan
IZDAVAČ: FONDACIJA MULLA SADRA, SARAJEVO
المزملMUZEMIL
Mekka - 20 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
بِسْمِ اللّهِ الرَّحْمـَنِ الرَّحِيمِ
1يَا أَيُّهَا الْمُزَّمِّلُ 2قُمِ اللَّيْلَ إِلَّا قَلِيلًا 3نِصْفَهُ أَوِ انقُصْ مِنْهُ قَلِيلًا 4أَوْ زِدْ عَلَيْهِ وَرَتِّلِ الْقُرْآنَ تَرْتِيلًا 5إِنَّا سَنُلْقِي عَلَيْكَ قَوْلًا ثَقِيلًا 6إِنَّ نَاشِئَةَ اللَّيْلِ هِيَ أَشَدُّ وَطْءًا وَأَقْوَمُ قِيلًا 7إِنَّ لَكَ فِي اَلنَّهَارِ سَبْحًا طَوِيلًا 8وَاذْكُرِ اسْمَ رَبِّكَ وَتَبَتَّلْ إِلَيْهِ تَبْتِيلًا 9رَبُّ الْمَشْرِقِ وَالْمَغْرِبِ لَا إِلَهَ إِلَّا هُوَ فَاتَّخِذْهُ وَكِيلًا 10وَاصْبِرْ عَلَى مَا يَقُولُونَ وَاهْجُرْهُمْ هَجْرًا جَمِيلًا 11وَذَرْنِي وَالْمُكَذِّبِينَ أُولِي النَّعْمَةِ وَمَهِّلْهُمْ قَلِيلًا 12 إِنَّ لَدَيْنَا أَنكَالًا وَجَحِيمًا 13وَطَعَامًا ذَا غُصَّةٍ وَعَذَابًا أَلِيمًا 14يَوْمَ تَرْجُفُ الْأَرْضُ وَالْجِبَالُ وَكَانَتِ الْجِبَالُ كَثِيبًا مَّهِيلًا 15إِنَّا أَرْسَلْنَا إِلَيْكُمْ رَسُولًا شَاهِدًا عَلَيْكُمْ كَمَا أَرْسَلْنَا إِلَى فِرْعَوْنَ رَسُولًا 16فَعَصَى فِرْعَوْنُ الرَّسُولَ فَأَخَذْنَاهُ أَخْذًا وَبِيلًا 17فَكَيْفَ تَتَّقُونَ إِن كَفَرْتُمْ يَوْمًا يَجْعَلُ الْوِلْدَانَ شِيبًا 18السَّمَاء مُنفَطِرٌ بِهِ كَانَ وَعْدُهُ مَفْعُولًا 19 إِنَّ هَذِهِ تَذْكِرَةٌ فَمَن شَاء اتَّخَذَ إِلَى رَبِّهِ سَبِيلًا
1. O ti, umotani! 2. probdij noć, osim malog dijela; 3. polovinu njezinu, ili malo manje od nje; 4. ili malo više od nje, i izgovaraj Kur’an lijepo i pravilno. 5. Mi ćemo ti, doista, težak govor slati 6. noćno bdijenje, zaista, jače djeluje i pouzdano se izgovara, 7. a ti danju, doista, imaš mnogo obaveza. 8. I spominji ime Gospodara svoga i Njemu se potpuno okreni, 9. Gospodar istoka i zapada, nema boga osim Njega, i Njega uzmi za zastupnika! 10. I strpi se na ono što oni govore i kloni ih se na lijep način, 11. a prepusti Meni poricatelje koji raskošno žive i daj im kratku priliku; 12. kod Nas zaista ima okova i razbuktale vatre, 13. i hrane koja u grlu zastaje, i patnje nesnosne 14. na Dan kada se Zemlja i planine zatresu, i planine humci urušeni postanu. 15. Mi smo vam, zaista, poslali Poslanika kao svjedoka protiv vas, kao što smo i faraonu poslanika poslali, 16. ali se faraon suprotstavio poslaniku, pa smo ga teškom kaznom kaznili. 17. Kako ćete se, ako uznevjerujete, sačuvati Dana koji će djecu starcima učiniti?! 18. Nebo će se zbog težine toga Dana rascijepiti, prijetnja Njegova će se ispuniti. 19. To je, zaista, opomena; i ko hoće uputit će se Putem ka Gospodaru svome.
Objašnjenje ajeta
Ovom surom naređuje se poslaniku s.a.v.a. da obavlja noćni namaz, da bi na taj način postao spreman za preuzimanje odgovornosti koja će mu se ubrzo predati, a to je Kur'an koji će mu biti objavljen. Također mu se naređuje da u vezi sa uzaludnim govorom koji dolazi od neprijatelja, u kojem ga nazivaju pjesnikom, prorokom ili luđakom, bude strpljiv, i da se na uzorit način kloni takvih ljudi. Nadalje, u ajetima je upućena opomena i prijetnja nevjernicima, a naredba strpljivosti uopćena je na sve vjernike. Na kraju se spominje olakšica poslaniku i vjernicima. Ovo je jedna od prvih sura koje su objavljene Poslaniku, znači na samom početku poslanstva. Neki su čak rekli da je druga ili treća sura koja je spuštena na sveto srce plemenitog Poslanika.
1يَا أَيُّهَا الْمُزَّمِّلُ
1. O ti, umotani!
Riječ مزّمّل (s tešdidom na na zau i mimu) u osnovi je bila متزمّل particip aktivni iz glagolskog oblika تزمّل u značenju omotati oko sebe platno. Onaj ko se umota u odjeću ili nešto slično da bi spavao ili da bi se zaštitio od hladnoće naziva se مزمّل. Iz vanjskog značenja ovog ajeta proizlazi da je u trenutku kada je sura objavljena Poslanik bio umotan u svoju odjeću, zbog čega mu se i obratilo riječju مزمّل. Ovo smo objasnili iz razloga da ne bi neko pomislio da ovakva vrsta obraćanja predstavlja prijekor ili pohvalu. Moguće je iz vanjskog značenja ajeta zaključiti da je Poslanik u svom pozivu naišao na uznemiravanja i ismijavanja, i u ime Boga bio je tužan, pa da bi se smirio i malo predahnuo, umotao se u odjeću, a u tom trenutku obratilo mu se riječima: O ti umotani u odjeću, ustaj, klanjaj noćni namaz, strpi se na ono što ti pričaju, upravo kao što se svim vjernicima preporučuje da s ciljem podnošenja teškoća pomoć potraže u strpljenju i namazu: O vjernici tražite pomoć u strpljivosti i namazu.[1] Na taj način Poslaniku je dato do znanja da se treba pripremiti za veće nedaće uz pomoć strpljivosti i namaza, a ne pomoću zamotavanja u odjeću i spavanja. Neki[2] su ovom ajetu dali sljedeće značenje: O ti što si umotan u težinu poslanstva, tj. što si postao opterećen težinom svog položaja. Međutim, sa aspekta izraza u ovom ajetu nema nikakvog argumenta za ovo značenje.
2قُمِ اللَّيْلَ إِلَّا قَلِيلًا 3نِصْفَهُ أَوِ انقُصْ مِنْهُ قَلِيلًا 4أَوْ زِدْ عَلَيْهِ وَرَتِّلِ الْقُرْآنَ تَرْتِيلًا 2. probdij noć, osim malog dijela; 3. polovinu njezinu, ili malo manje od nje; 4. ili malo više od nje, i izgovaraj Kur’an lijepo i pravilno.
Stajanje noću podrazumijeva noćni namaz, dakle riječ ليل je oznaka za vrijeme koja je alegorično postala objekt, kao kada se kaže: Kuću sam ušao, što znači da sam ušao u kuću, tj. دخلت الدار – دخلت في الدار. Neki su rekli[3] da je ma’mul (izrađeno) od قم skriven, a riječ ليل je zbog toga što označava vrijeme u akuzativu. Ono što je u govoru skriveno je: Ustani na namaz u noći, tj. قم الي الصلاة في اليل, dok je klauza الّا قليلا izuzetak od riječi ليل. Iz vanjskog konteksta ajeta proističe da su riječiنِصْفَهُ أَوِ انقُصْ مِنْهُ قَلِيلًا او زد عليه apozicija sintagmi الليل الا قليلا, što se odnosi na obavezu قم, dvije zamjenice u منه i عليه odnose se na riječ نصف, a zamjenica u نصفه na riječ ليل. A ajeti znače: polovicu noći probdij, ili malo manje od pola, ili, pak, malo više od pola, a ovo oklijevanje između triju naredbi je stvar slobodnog izbora, čime se želi reći: Na tebi je da biraš da li ćeš tačno pola noći probditi, manje od toga ili više od toga. Neki komentatori[4] kažu: Riječ نصفه je apozicija za izuzetak, tj. riječi قليلا, a ukoliko je tako, značenje će biti sljedeće: probdij noć, osim pola, ili od pola umanji, tj. ostani više od pola noći, ili dodaj na pola noći, tj. probdij manje od pola. Na ovaj način, nasuprot prethodnom značenju rečenice u apoziciji, nejasnoća izuzetka otklanja se antitezom a od onoga od čega se izuzima neophodnošću. Od ovih dvaju tumačenja, bez obzira što se na kraju svode na isto, ipak prvo prije stiže u um usljed toga što je otklanjanje nejasnoće putem apozicije onome što pripada sudu ukorjenjenije od potrebe za apozicijom i onim što mu pripada. Dakle, umu će brže postati jasnije kada je rečenica نصفه... apozicija riječi ليل, iz čega proizlazi otklanjanje nejasnoće od onoga što pripada dužnosti, na način antitetičkog referiranja, negoli da je apozicija riječi قليلا. Drugi pak kažu[5] da je riječ نصفه apozicija riječi ليل, međutim, riječ قليل znači mali broj noći, a ne malo vremena jedne noći, tako da ajet ima značenje: polovinu noći ustaj, ili možeš manje od toga, ili malo tome dodaj, a kada se kaže možeš umanjiti, misli se na prilike kada se ima opravdan razlog, kao bolest, pospanost ili nešto drugo. Ni ova mogućnost nije loša, osim što prva prije padne na um. وَرَتِّلِ الْقُرْآنَ تَرْتِيلًا Tertil je takvo učenje Kur’ana pri kojem harfovi, kada se izgovore, do slušaoca stignu jasno i razgovijetno. Ova rečenica vezana je za rečenicu probdij noć, a obje imaju značenje: Budi noću budan i uči Kur’an razgovijetno! Vjerovatno da se pod učenjem Kur’ana misli na kiraet u namazu, ili se uopće pod riječju Kur’an misli na namaz. Allah, s.v.t., slično je rekao u 78. ajetu sure Isra: Obavljaj namaz kada Sunce s polovine neba krene, pa do noćne tmine, i namaz u zoru jer namazu u zoru mnogi prisustvuju. Neki[6] kažu da je cilj ajeta da učini obaveznim učenje Kur'ana a ne namaz.
5إِنَّا سَنُلْقِي عَلَيْكَ قَوْلًا ثَقِيلًا 5. Mi ćemo ti, doista, težak govor slati
ثقل – težak je posebno stanje za tijelo koje se ogleda u tome da ga je teško nositi i pomicati. Ova riječ često se koristi i za netjelesno, naprimjer kod apstraktnih stvari u metafori, kao kada se kaže: današnji čas bio je težak, tj. bilo ga je teško razumjeti đacima, ili kada se kaže: današnji govor koji se ticao preciznih naučnih teorija bio je težak za običnu publiku. U ovakvim situacijama težina se ne tiče tjelesne dimenzije već duhovne strane koju je teško percipirati ili podrazumijeva zbilje do kojih je teško stići, ili naredbe koje je teško izvršiti i ustrajati u njima. Časni Kur'an, govor Božiji, težak je sa obaju aspekata. Sa aspekta shvatanja težak je jer su u pitanju riječi Božije koje Poslanik uzima sa uzvišenog mjesta, i jasno je da takve riječi ne može razumjeti niko osim duša čistih od svake mrlje, duša koje su prekinule nadu u svaki uzrok i vezale se za Boga, Uzroka svih uzroka. Knjiga Božanska, govor uzvišeni, koji ima i vanjsku i unutarnju dimenziju, ima silazno oglašavanje i uzlaznu spoznajnost, objašnjenje je za sve stvari. Njena težina uočljiva je iz stanja Poslanikovog. Svi su vidjeli da bi prilikom primanja padao u trans – stanje slično besvijesti – o čemu je do nas stigao veliki broj rivajeta. A što se tiče praktičnog ispoljavanja onoga čemu Kur'an uči, dakle tevhida, pitanja uvjerenja i morala, to je tako teško da je, kako bismo ukazali na težinu, dovoljno pročitati ajete: Da ovaj Kur’an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo. Takve primjere navodimo ljudima da bi razmislili.[7] Kad bi se Kur’anom brda pokrenula ili Zemlja iskomadala ili mrtvi dozvali (ipak ne bi povjerovali).[8] Kur'an nije težak samo sa ovih dvaju aspekata, već i sa aspekta provođenja u društvu i pozivanja ljudi da primjenjuju obrede čiste vjere. I dokazivanje prednosti ove čiste vjere nad ostalim također je težak zadatak. Pokazatelj težine je činjenica da se Poslanik, s.a.v.a., u svojoj misiji susretao sa nizom teškoća i nevolja, kao i uznemiravanja koja je okusio u ime Allaha, s.v.t. Jedan dio ajeta svjedoči o teškoćama, ismijavanjima i smicalicama koje su mušrici, nevjernici, licemjeri i umobolni priređivali Poslaniku. Dakle, kada se kaže: إِنَّا سَنُلْقِي عَلَيْكَ قَوْلًا ثَقِيلًا, težak govor odnosi se na Kur’an časni usljed toga što kada se ovi ajeti, objavljeni na početku poslanstva, bilo kome prouče, upravo će mu to na um pasti. Komentatori su, također, protumačili da se ovo odnosi na Kur’an časni. Ovaj ajet ima ulogu objašnjavanja razloga presude na koju aludiraju riječi probdij noć..., što na kraju, uzevši u obzir zahtjevnost konteksta kao i činjenicu da je ovo obraćanje striktno vezano za Poslanika, ukazuje na značenje: ako Smo rekli da bdiš noću i da namazom svoju svijest okreneš Gospodaru, to je zato da bi se pripremio za plemenitost bliskosti i čast prisutva i ponos sagovorništva s Nama, da bismo ti Mi spustili težak govor. Prema tome, noćni namaz je taj koji ga vodi ka plemenitom položaju. Na drugom mjestu Allah, s.v.t., noćni namaz naziva putem prema Bogu: Ovo je napomena, pa ko hoće držat će se Puta koji Gospodaru njegovu vodi.[9] إِنَّ هَذِهِ تَذْكِرَةٌ فَمَن شَاء اتَّخَذَ إِلَى رَبِّهِ سَبِيلًا U sljedećem ajetu Allah, s.v.t., daje veće obećanje: I probdij dio noći u namazu, to je samo tvoja dužnost; da bi ti Gospodar tvoj na Onom svijetu hvale dostojno mjesto darovao.[10] وَمِنَ اللَّيْلِ فَتَهَجَّدْ بِهِ نَافِلَةً لَّكَ عَسَى أَن يَبْعَثَكَ رَبُّكَ مَقَامًا مَّحْمُودًا Prilikom komentiranja ovog ajeta objasnili smo šta znači hvale dostojno mjesto. Kada je jedan aspekt težine Kur’ana težina njegovog nauka, sigurno će i prihvatanje njegovih propisa i zakona za ljude biti teško, kao što je bilo teško za Poslanika. U skladu sa rečenim, ajet ima sljedeće značenje: Mi ćemo ti ubrzo objaviti riječi koje će i tebi a i tvome umetu biti teške. Težina za tebe ogleda se u težini ostvarenja njegovih zbilja i zbog toga što će ti biti teško prenijeti Kur’an ljudima – a to će ti još uskratiti i oduzeti rahatluk te slobodno vrijeme – kao i zbog borbe s nefsom i okretanja prema Bogu i težina koje su neophodne prilikom primanja vahja. Težina za umet ogleda se u tome da su i pripadnici umeta sudionici u nekim od teškoća koje važe i za tebe, kao što je ostvarenje kur’anskih zbilja u duši, kao i slijeđenje Božijih naredbi i zabrana te poštovanje Božijih granica. Svaka skupina iz umeta srazmjerno veličini i snazi morat će podnositi muku. U vezi s pitanjem u čemu se ogleda težina Kur’ana mufesiri imaju različita mišljenja.[11] Jedni kažu: Kur’an je uzvišen, otmjen i argumentiran, upravo kao što mi kažemo: ovaj govor je sadržajan i težak, tj. došao je na svoje mjesto. Drugi kažu:[12] Kur’an je težak na tasu Sudnjega dana, a sada da li je stvarno težak ili metaforično, i sa tog aspekta da je nagrada koja se daje za Kur’an velika i važna. Sljedeći kažu:[13] Kur’an je težak nevjernicima i licemjerima jer je natprirodan i ne mogu poput njega donijeti nešto slično, a i zbog toga što sadrži prijetnje upućene protiv njih. Jedni, opet, kažu:[14] Težina Kur’ana je aluzija na njegovu opstojnost i prisustvo kroz vrijeme, jer jedna od karakteristika teške stvari je da ostane na svome mjestu. Neki su također iznijeli drugačije mogućnosti. Bez obzira što su svaka za sebe ispravne, ono što smo mi rekli je nešto što se da razumjeti iz spoljašnjeg aspekta ajeta.
6إِنَّ نَاشِئَةَ اللَّيْلِ هِيَ أَشَدُّ وَطْءًا وَأَقْوَمُ قِيلًا 7إِنَّ لَكَ فِي اَلنَّهَارِ سَبْحًا طَوِيلًا 6. noćno bdijenje, zaista, jače djeluje i pouzdano se izgovara, 7. a ti danju, doista, imaš mnogo obaveza.
Prvi ajet objašnjava razlog zbog kojeg je izabrana noć za ovaj namaz, dok drugi objašnjava zašto dan nije izabran, kao što prethodni ajet: Mi ćemo ti, doista, težak govor slati, objašnjava razlog zbog koje je uopće propisan noćni namaz. U 6. ajetu u vezi sa riječju ناشئة postoje dvije mogućnosti: ili je infinitiv, poput riječi عافية i عاقبة u značenju postanka, nastanka, stvaranja, ili je particip aktivni od korijena نشئة, koji je dodat na kvalificirano. Šta god da je tačno, u pitanju je noć, i ukoliko se za nju reklo da nastaje, to je poput izražavanja za dijelove stvorenog svijeta. Neki su čak rekli[15] da se pod nastajanjem noći misli na noćni namaz, a وطء زمين znači koračati po zemlji, i to što je rečeno da je nastajanje noći najteže koračanje jeste aluzija na to da je ovo djelo od svakog drugog djela učinkovitije kada je u pitanju čišćenje duše i bolje od svega drugog čuva od toga da duša bude zauzeta dnevnim zanimanjima, čime postaje ozlojađena. Neki su rekli da se pod وطء misli na podudarnost jezika i srca, da bi zatim svoje riječi potvrdili time što neki ovu riječ čitaju sa kesrom na vavu. Riječima da je događaj noći najpostojanijega govora misli se na to da je noćni namaz najispravniji i najstabilniji govor jer je u njemu srce prisutnije i više se pazi šta se izgovara. Značenje ajeta je sljedeće: Fenomen noći ili namaz u srcu noći je postojaniji, ili jači je u podudaranju srca i jezika, i govor je postojaniji i ispravniji; jer Bog je noć dao da bude povodom smiraja, a rezultat toga mira je sloboda od dnevnih preokupacija i povučenost od spoljnjih uzroka. إِنَّ لَكَ فِي اَلنَّهَارِ سَبْحًا طَوِيلًا Riječ سبح znači trčanje i brzo hodanje u vodi, a سبح طويل po danu aluzija je na ukopavanje u životne potrebe i različite vrste dogovora i sporazuma radi stizanja do onoga što je potrebno za život. Ajet ima značenje: Ti preko dana imaš dosta obaveza, što ti oduzima svo vrijeme. Ne ostaje ti slobodnog vremena da bi se u njemu mogao u potpunosti posvetiti svome Gospodaru i odvojiti od svega, dakle, na tebi je da iskoristiš noć i da u njoj obavljaš namaz. Neki komentatori[16] ajet tumače na sljedeći način: Danju možeš odspavati i posvetiti se životu i raditi na životnim potrebama, ali zato noć posveti noćnoj molitvi. Drugi, pak, tumače na ovakav način:[17] Ti preko dana imaš slobodnog vremena, pa ukoliko ne možeš noću stići obaviti posao, u toku dana to nadoknadi, i ono što noću ne učiniš nadoknadi danju. Na osnovu stava ovog komentatora tematski ajet želi reći isto što i 62. ajet sure Furkan: On čini da se noć i dan smjenjuju, za onoga koji hoće da razmisli i želi da bude zahvalan. Međutim, ono što smo mi izabrali više odgovara kontekstu ajeta.
8وَاذْكُرِ اسْمَ رَبِّكَ وَتَبَتَّلْ إِلَيْهِ تَبْتِيلًا 8. I spominji ime Gospodara svoga i Njemu se potpuno okreni,
Vjerovatno da ovaj ajet želi opisati noćni namaz, usljed čega i dolazi kao komentirajući veznik riječima وَرَتِّلِ الْقُرْآنَ تَرْتِيلًا – na temelju ove mogućnosti riječima اذْكُرِ اسْمَ رَبِّكَ misli se na učenje jezikom uz poštovanje sukladnosti sa srcem, a također i riječ َتَبَتَّلْ odnosi se na skrušenost jezika. Neki su komentatori[18] rekli: u ovom ajetu dogodilo se uopćavanje nakon specifikacije iz prethodnog ajeta u kojem se preporuka odnosila samo na noćni namaz, dok se u ovom ajetu govori uopće o zikru, a pod zikrom misli se na kontinuiranost spominjanja Allaha, s.v.t., i noću i danju, na bilo koji način, bilo tesbihom, bilo tahmidom, bilo namazom, učenjem Kur’ana ili nekako drugačije, a ukoliko smo zikr protumačili kontinuiranim, to je zato što Poslanik, s.a.v.a., nikada nije zaboravljao Boga, nakon čega bi ga ajet podsjetio na to. Dakle, neizbježno moramo reći da se misli na kontinuiranost zikra. Naravno, pod kontinuitetom se misli na uobičajeni (narodni), a ne na zbiljni, jer nije moguće stalno biti u mislima o Bogu. Međutim, šta će on uraditi po pitanju ovog problema ako se pod zikrom misli na zikr jezikom, kakve to opreke ima s tim da Poslanik u srcu zaboravi Allaha, a ako se pod zikrom misli na općenit zikr i srcem i jezikom, u tom slučaju ajet je ograničen da bi to prenio. Pod pretpostavkom da možemo previdjeti ovaj problem, ostaju nam aktuelna još dva problema. Jedan, da nezaboravljanje Boga do dana kada je ovaj ajet objavljen nema opreke s time da se da savjet da od tog dana nadalje također ne zaboravi Boga, kao što to ni do tada nije učinio. Drugi problem je u tvrdnji da zbiljni kontinuitet zikra nije moguć, tako da moramo prihvatiti da je riječ o narodnom shavatnju kontinuiteta – ova tvrdnja je obična zabluda, zabluda koja je rezultat nerazumijevanja značenja, usljed toga što se Allah, s.v.t., stalno spominje kod čovjeka, čak ni jedan trenutak nije od njega skriven, bilo da je čovjek toga svjestan ili da je to smetnuo s uma. Dakle, ima mjesta da Allah, s.v.t., predstavi Sebe čovjeku na način da Ga čovjek nikada ne smetne s uma. Obratite pažnju na sljedeća dva ajeta: Oni koji su kod Gospodara tvoga hvale Ga i noću i danju i ne zamaraju se.[19] Hvale ga noću i danju, ne malaksavaju.[20] Komentirajući ove ajete pri kraju sure A'raf rekli smo da ovo nije svojstveno samo melekima. Ukratko, riječi اذْكُرِ اسْمَ رَبِّكَ naređuju da se ime od imena Božijih ili časno ime Božije spominje. Neki su rekli[21] da se misli samo na bismillahi. U tematskom ajetu preusmjerilo se sa prvog lica množine (انا سنلقي) na treće lice, odnosno u ovom ajetu Allah, s.v.t., označio se u trećem licu. Postoji mogućnost da je razlog za to što se spominjanjem riječi rabb čovjek podsjeća na nešto što je rob zaboravio, tj. na robovsku niskost koja je veza između roba i njegova Gospodara. وَتَبَتَّلْ إِلَيْهِ تَبْتِيلًا Neki[22] riječ َتَبَتَّلْ tumače kao odvajanje od stvorenja i orijentiranje Bogu. Od imama Ehli-bejta prenosi se rivajet da riječ تبتل znači dići ruke molbe prema Bogu i biti ponizan i skrušen. Ako zikr uzmemo u značenju verbalnog zikra, to je prikladnije od prvog značenja. Riječ تبتيلا vjerovatno je apsolutni akuzativ i vanjska zahtjevnost je tražila da se kaže: و تبتل اليه تبتّلا, a to što nije ovako rečeno, već je namjesto toga došla riječ تبتيلا, po riječima nekih,[23] zbog toga je što glagolski oblik تفعل od korijena بتل podrazumijeva značenje oblika تفعيل. Znači, to je kao da je rečeno بتل اليه تبتيلا a značenje je ili prekini vezu svoga nefsa od svega drugog i samo se okreni Bogu, ili natjeraj svoj nefs da ispruži ruku skrušenosti prema Bogu. Prema riječima nekih,[24] riječتبتيلا stavljena je na kraj ajeta umjesto تبتلا radi rimovanja.
9رَبُّ الْمَشْرِقِ وَالْمَغْرِبِ لَا إِلَهَ إِلَّا هُوَ فَاتَّخِذْهُ وَكِيلًا 9. Gospodar istoka i zapada, nema boga osim Njega, i Njega uzmi za zastupnika!
Prva sintagma je opis koji je, kako se to kaže, odvojen od opisanog, a skrivena riječ je هو رب المشرق و المغرب, a sintagma رَبُّ الْمَشْرِقِ وَالْمَغْرِبِ znači Gospodar svijeta cijelog jer istok i zapad su dva relacijska smjera koji sadrže sve strane svijeta, a to što su od šest pravaca spomenuta samo ova dva je zbog toga što više odgovara prethodno spomenutim noćima i danima jer su noć i dan vezani za izlazak i zalazak Sunca. Vjerovatno ćeš se zapitati zar nije bilo dovoljno s ciljem ukazivanja na Gospodstvo Božije spomenuti ربك, šta je razlog da se ponovi رَبُّ الْمَشْرِقِ وَالْمَغْرِبِ? U odgovoru kažem: Htjelo se jezikom Poslanika dati do znanja da to što je Poslaniku naređeno da Allaha uzme za svoga Gospodara je iz razloga što je Bog i njegov Gospodar kao i Gospodar cijelog svijeta, a ne samo njegov Gospodar, upravo kao što nije bila rijetkost da mušrici izaberu svoga ličnog idola, koji nije bio ničiji. Ako bi uzimanje Boga za svoga Gospodara od strane Poslanika bilo na ovaj način, ili ako bi neko pretpostavio da je to tako, on u tom slučaju ne bi mogao pozivati ljude u tevhid jer bi mu oni na poziv odgovorili: Neka tvoj Allah, s.v.t., bude tvoj Gospodar, a naš gospodar neka bude naš gospodar. Druga činjenica zbog koje je rečeno رَبُّ الْمَشْرِقِ وَالْمَغْرِبِ, što ima značenje Gospodar cijelog svijeta, jeste pripremanje terena za drugu sintagmu ovog ajeta u kojoj se kaže لَا إِلَهَ إِلَّا هُوَ, a koja je obrazlaže i daje do znanja da ukoliko se kaže da nema boga osim Boga, to je zato što je božanstvenost i obožavanost ogranak Gospodstva. A Gospodstvo znači posjedovanje i upravljanje, što je više puta do sada objašnjeno. Usljed toga što je Gospodar cijelog svijeta Bog, to znači da osim Njega nema obožavanog. فَاتَّخِذْهُ وَكِيلًا - znači uzmi Boga za svoga zastupnika u svemu. Uzeti zastupnika znači namjesto sebe staviti nekog drugog, u smislu da njegova volja bude volja čovjeka i njegovo djelo da bude djelo čovjeka. Prema tome, da čovjek uzme Boga za svoga zastupnika znači da čovjek bude svjestan da je sve od Boga i u Njegovoj ruci. Što se tiče vanjskih dešavanja u svijetu, da ne pripisuje ni sebi ni bilo kakvom vanjskom uzroku nezavisnost u utjecanju, jer u svijetu egzistiranja osim Boga nema istinskog utjecatelja (u zbiljnom smislu ove riječi). Na kraju, kada se ima ovakvo uvjerenje, u raznim situacijama zadovoljstva, ljutnje, radosti, tuge itd. ne veže se srce ni za jedan uzrok, već se u svojim stremljenjima i željama veže za uzrok kojeg je Allah predstavio, a i to na način da se ne smatra nezavisnim u utjecaju ili da u njega bude siguran, već da dosezanje željenog vidi od Boga, da bi izabrao ono što Bog za njega smatra odgovarajućim. A što se tiče onoga vezanog za njegovo djelo, tj. za njegove praktične dužnosti i u ibadetu i u suživotu s drugima, svoju volju treba nakloniti šerijatskoj volji Gospodara, što rezultira time da će raditi u skladu sa Njegovom voljom i zakonom. Sada postaje jasno kako sintagma فَاتَّخِذْهُ وَكِيلًا pronalazi vezu sa sintagmom وَاذْكُرِ اسْمَ رَبِّكَ وَتَبَتَّلْ إِلَيْهِ تَبْتِيلًا i sa šerijatskim naredbama prije nje, i kako se također veže za ono što slijedi: واصبر, واهجر i وذرني. 10وَاصْبِرْ عَلَى مَا يَقُولُونَ وَاهْجُرْهُمْ هَجْرًا جَمِيلًا 10. I strpi se na ono što oni govore i kloni ih se na lijep način,
Ovaj ajet i ajeti nakon njega povezani su sa onim što je ušlo iza fa u ajetu فاتخذه وكيلا tako da je značenje sljedeće: Uzmi Ga za zastupnika, a kada Ga uzmeš za zastupnika, u tom slučaju bit ćeš strpljiv na njihove optužbe, ismijavanja i uznemiravanja u vezi s tim da si prorok, pjesnik, luđak, ili da je Kur’an zbirka bajki. Iz tog zastupništva također proizlazi da ih na lijep način izbjegavaš. Riječima هجرا جميلا, lijepo izbjegavanje, kako to proizlazi iz konteksta, misli se na to da s njima lijepo postupa i da ih dobronamjerno pozove u istinu te da ne uzvraća istom mjerom na njihovu priču. Ovaj ajet nije u opreci sa ajetom o ratovanju tako da nema nikakvog opravdanja što neki[25] tvrde kako je ovim ajetom opovrgnut ajet ratovanja.
11وَذَرْنِي وَالْمُكَذِّبِينَ أُولِي النَّعْمَةِ وَمَهِّلْهُمْ قَلِيلًا 11. a prepusti Meni poricatelje koji raskošno žive i daj im kratku priliku;
Ovo je prijetnja nevjernicima. Kada kažemo: Pusti ga meni, to znači ne miješaj se i pusti me da se ja osvetim. A riječi: poricatelji posjednici blagodati, odnose se na nevjernike, čije je ime spomenuto u prethodnom ajetu, ili u najmanju ruku, odnose se na njihove predvodnike, a to što je došlo do spajanja riječi poricatelji s osobinom posjednici blagodati je radi toga da bi se ukazalo na razlog prijetnje koja im je izrečena, jer poricanje Božijeg poziva od strane onih koji su opskrbljeni znači poricanje Njegove blagodati, a kazna za nezahvalnost je prekidanje blagodati i njena preobrazba u nesreću. Riječima malo im prilike daj misli se na malo vremena, tj. upravo onoliko koliko žive na Ovom svijetu, nakon čega se vraćaju svome Gospodaru u pravu vječnost, gdje ih čeka poravnanje računa i kazna, kao što je na drugom mjestu rečeno: Oni ga vide dalekim, a Mi ga vidimo bliskim,[26] a također je rečeno: Kratko uživanje, a poslije, mjesto njihovog boravišta bit će Džehennem, a užasno je to prebivalište![27] Gledajući vanjski aspekt ajeta, on je općenit, međutim, neki[28] su rekli da se prijetnja odnosi na događaj na Bedru, no u ajetu nema nikakvog vanjskog ukazivanja na to. U ajetu je obraćanje preusmjereno s trećeg lica (ربك) na prvo lice jednine (ذرني), što je vjerovatno učinjeno da bi se potvrdila prijetnja, jer Uzvišeni Allah, rekavši ذرني, prijetnju povezuje sa Sobom. Potom se vrši još jedno preusmjerenje. Riječ je o tome da je metod obraćanja s jednine prvog lica (ذرني) preobražen u metod obraćanja u množini prvog lica (انّ لَدينا) da bi im ukazao Svoju Veličanstvenost.
12 إِنَّ لَدَيْنَا أَنكَالًا وَجَحِيمًا 12. kod Nas zaista ima okova i razbuktale vatre,
Ovaj ajet objašnjava razlog prethodnom ajetu. Riječ انكال znači okovi i lanci. Ragib Isfahani kaže: “Kada se kaže: فلان نكل عن الشيء, to znači da je neko nemoćan učiniti neku stvar, a kada se kaže: نكلته, to znači sputao sam ga. Riječ نِكل (kesra na nunu i sukun na kafu) znači uzde i lanci jer oba sputavaju životinju od slobode, a množina ove riječi je أنكال.”[29] U vezi sa riječju جحيم rekao je: “Riječ جحمة znači razbuktala vatra, a i جحيم je također upotrijebljen u ovom značenju.”[30]
13وَطَعَامًا ذَا غُصَّةٍ وَعَذَابًا أَلِيمًا 13. i hrane koja u grlu zastaje, i patnje nesnosne
U Madžmeul-bejanu kaže se da riječ غصة znači zastajanje zalogaja u grlu, tako da ga čovjek ne može s lahkoćom progutati. Kada se kaže غص بريقه يغص غصصا, to znači da mu je zastala pljuvačka u grlu, a في قلبه غصة من كذا znači da mu je u srcu zbog nekog događaja nastala tuga. Ukratko, غصة je poput štucanja koje ne dozvoljava da hrana i tečnost budu ukusni i probavljivi.[31] Ova dva ajeta podsjećaju na ahiretsku kaznu, koja dunjalučke blagodati, što su im bile date, a prema kojima su bili nezahvalni, preobražava u nesreću.
14يَوْمَ تَرْجُفُ الْأَرْضُ وَالْجِبَالُ وَكَانَتِ الْجِبَالُ كَثِيبًا مَّهِيلًا 14. na Dan kada se Zemlja i planine zatresu, i planine humci urušeni postanu.
Riječ يوم je vremenska oznaka za kaznu koja je obećana u dvama prethodnim ajetima. Ragib Isfahani kaže: رجف znači veliku uzrujanost, pa se kaže:رجفت الارض و البحر, tj. zemlja se zatresla a more se zatalasalo.[32] U Madžme’ul-bejanu je rečeno: كثيب رمل znači pješčana kupa, a riječ مهيل je iz infinitiva هيل i kada se upotrijebi za brda, znači da kada se potrese temelj brda, ona se od vrha počnu urušavati.[33] Značenje ajeta je jasno.
15إِنَّا أَرْسَلْنَا إِلَيْكُمْ رَسُولًا شَاهِدًا عَلَيْكُمْ كَمَا أَرْسَلْنَا إِلَى فِرْعَوْنَ رَسُولًا 15. Mi smo vam, zaista, poslali Poslanika kao svjedoka protiv vas, kao što smo i faraonu poslanika poslali,
Ovim ajetom prijeti se poricateljima iz naroda Poslanikova nakon što je u prethodnom ajetu prijećeno općenito poricateljima blagodati kaznom koja je pripremljena za njih na Sudnjem danu, a zatim se njihovo stanje poredi sa stanjem faraona koji se bijaše uzoholio spram Boga i poslanika, smatrajući Božijeg poslanika i njegove pristaše niskim, zatim im ukazuje na svršetak faraona, kako ga je na najgori način kaznio da bi njegova sudbina bila opomena i pouka, te da bi na taj način pazili šta rade. U ovom ajetu obraćanje se preusmjerilo sa trećeg lica na drugo. U prethodnim ajetima nevjernici su pretpostavljeni kao odsutni te je rečeno: فمهلهم قليلا, dok su ovdje pretpostavljeni prisutnim te se kaže: Mi smo vam poslali Poslanika, a vjerovatno je razlog to što kada govornik obećava nevjernicima kaznu okova, vatre, hrane koja zastaje u grlu, i sam je postao tužan zašto ti jadnici moraju zbog svoje gluposti i neznanja sebe baciti u propast, te zbog toga, kao posljednji put, da učine nešto da ne bi morali dočekati takvu propast vrši se usmjeravanje govora sa onih koji su odsutni na one koji su tu ispred, ne bi li možda pali pod utjecaj riječi i na taj način nastoji se iz njihovih srca izbaciti sumnja. Na taj način nad njima biva ispunjen argument, ne bi li se možda time zaplašili. Upravo zbog toga njihovo stanje poredi se sa stanjem faraona, a stanje Poslanika sa stanjem Musaa, a.s., a riječima فكيف تتقون ان كفرتم يوما... ukazuje se na faraonovu završnicu. Prema tome, riječima إِنَّا أَرْسَلْنَا إِلَيْكُمْ رَسُولًا شَاهِدًا عَلَيْكُمْ na potvrdu Poslanikovog poslanstva od strane Allaha, s.v.t., i na to da je Poslanik svjedok vaših djela, vidi i nadgleda ono što radite ovdje na Dunjaluku, a na Ahiretu će svjedočiti, a mi smo u Kur’anu časnom, gdje god da se govori u vezi sa svjedočenjem, objasnili značenje svjedočenja poslanika o djelima ljudi, a to što je spomenuto svjedočenje poslanika predstavlja jednu vrstu odvraćanja ljudi od neposlušnosti i suprotstavljanja i poricanja poslanika. Poslanik u riječima: kao što smo i faraonu poslanika poslali, jeste Musa ibn Imran, a.s.
16فَعَصَى فِرْعَوْنُ الرَّسُولَ فَأَخَذْنَاهُ أَخْذًا وَبِيلًا 16. ali, faraon se suprotstavio poslaniku, pa smo ga teškom kaznom kaznili.
Riječ وبيل znači teško. U ovome ajetu ukazuje se na rezultat faraonove neposlušnosti prema Musau, a.s., a razlog nazivanja Musaa poslanikom je da bi se ukazalo na činjenicu da faraonova neposlušnost nije bila zbog toga što je Musa bio Musa, već zbog toga što je bio Božiji poslanik, tako da i nevjernici dobro paze i da se ne protive Muhamedu, s.a.v.a., jer i on je Poslanik Božiji, isto kao što je razlog spominjanja imena u sintagmi فَعَصَى فِرْعَوْنُ želja da se, prvo, ukaže da je povod negiranja i protivljenja faraona upravo njegovo faraonstvo, i drugo, da sva njegova moć, hvaljenje brojnošću, vodenim i kopnenim površinama koje su bile pod njegovom vlašću i ugodan život ili, ukratko, faraonstvo, nisu mu mogli pomoći ni koliko zrno gorušice u odbrani i odbijanju Božije kazne, već ga je pogodila Božija kazna i pored sve moći koju je posjedovao, a da ne pričamo o kafirima koji poriču a koji su zapravo nemoćni i gladni, kako to Kur’an kaže: neznatna urotnička vojska koja će tamo biti poražena.[34]
17فَكَيْفَ تَتَّقُونَ إِن كَفَرْتُمْ يَوْمًا يَجْعَلُ الْوِلْدَانَ شِيبًا 17. Kako ćete se, ako uznevjerujete, sačuvati Dana koji će djecu starcima učiniti?!
Faraon se nije mogao sačuvati kazne, a kako ćete se onda vi sačuvati kazne u onom danu koji mlade čini starima? Dovođenje samoočuvanja u vezu sa Danom je stilska figura, alegorija, a zapravo je riječ o samoočuvanju od kazne koja je pripremljena za taj dan. Usljed toga, riječ يوما je objekat riječi تتقون. Neki su rekli[35] da je objekat izbrisan, a riječ يوما je prilog za kaznu tako da je skriveno značenje: Pa kako ćete se sačuvati kazne koja će biti toga Dana: فكيف) تتقون العذاب الكائن في يوم كذا). Neki komentatori kažu[36] da je predikat riječi تتقون izbrisan, dok je riječ يوما prilog za اتقاء tako da je značenje: kakva je vaša zaštita toga Dana? Drugi mufesiri iznijeli su drugačija mišljenja. يَجْعَلُ الْوِلْدَانَ شِيبًا – riječ شيب, starac, množina je od أشيب, nasuprot riječi شاب koja znači mlad, a ovakvo izražavanje: koji od mladih čini starce, aluzija je na težinu kazne, a ne na dužinu toga Dana. 18السَّمَاء مُنفَطِرٌ بِهِ كَانَ وَعْدُهُ مَفْعُولًا 18. Nebo će se zbog težine toga Dana rascijepiti, prijetnja Njegova će se ispuniti.
Ovaj ajet po drugi put ukazuje na težinu Dana. Riječ انفطار znači racjepljivanje, a to što je atribut za سماء u muškom rodu je zbog toga što ova riječ prihvata oba roda, i muški i ženski, lična zamjenica u به vraća se na يوم, dok باء ukazuje na uzročnost. Značenje ove sintagme je: Nebo će se toga Dana zbog njegove težine rascijepiti. Sintagma كَانَ وَعْدُهُ مَفْعُولًا predstavlja apeliranje, odnosno želi ukazati na novu činjenicu – da će se Božije obećanje ispuniti. Donošenjem ove rečenice prijašnja prijetnja se potvrdila. A razlog povezivanja riječi obećanje sa zamjenicom Njegovo, a umjesto toga nije rečeno obećanje Allahovo, vjerovatno je u tome da bi se dalo do znanja da osim Boga nema nikog ko bi bio kompetentan učiniti takvu prijetnju, tako da je bilo dovoljno upotrijebiti zamjenicu i ne navoditi Njegovo sveto ime.
19 إِنَّ هَذِهِ تَذْكِرَةٌ فَمَن شَاء اتَّخَذَ إِلَى رَبِّهِ سَبِيلًا 19. To je, zaista, opomena; i ko hoće uputit će se Putem ka Gospodaru svome.
Pokazna zamjenica هذه odnosi se na prethodne ajete koji u sebi sadrže zastrašujuće prijetnje i opomene i savjete, a riječ تذكرة predstavlja svaku opomenu koju, kada čovjek vidi ili čuje, uzima pouku prema kojoj će uskladiti svoja djela. U sintagmi فَمَن شَاء objekat je izostavljen, a uobičajeno je da u ovakvim situacijama za objekat bude uzeto ono što je pripada vrsti odgovora na uvjet i što se uklapa u kontekst. Zahvaljujući tome kažemo da je skriveno značenje rečenice: فمن شاء أن يتخذ الي ربه سبيلا اتخذ الي ربه سبيلا – ko želi uzeti Puta ka svome Gospodaru, može se uputiti svome Gospodaru. Neki kažu[37] da je skrivena riječ اتعاظ – uzimanje pouke, tako da je značenje: svako ko želi uzeti pouku uputit će se prema svome Gospodaru. A uputiti se svome Gospodaru znači uputiti se Putem prema Njegovoj blizini. A riječ Put, tj. سبيل predstavlja vjerovanje i pokoravanje. To su značenja koja su predstavili komentatori. Međutim, moguće je da pokaznu zamjenicu razumijemo tako da se odnosi na prve ajete sure koji preporučuju noćno bdijenje i na taj način da kažemo kako se ovim ajetom sa posebnog obraćanja Poslaniku, koje se desilo na početku sure, ono želi proširiti općenito na sve vjernike i da se na općenit način kaže: ko želi uzeti Puta prema svome Gospodaru... Ono što potvrđuje ovu mogućnost jeste činjenica da se iste ove riječi nalaze u suri Dehr, nakon kojih slijedi govor u vezi sa noćnim namazom: I slavi Ga noću, dugo, iz tog značenja može se zaključiti da je noćni namaz posebni put koji čovjeka upućuje prema Gospodaru.</ |