GAFLET (NEHAJ)

Šejtanove zamke.

Prirodni užitak.

Umni užitak.

Šejtan planira

Neobičan kur'anski prikaz

Rezime

1.                GAFLET (NEHAJ)

Pojam gaflet kazuje nam da se nešto može shvatiti, ali se ne obraća dovoljna pažnja da bi se shvatilo. Osnovna razlika između gafleta i neznanja je da je čovjek u gafletu ranije imao znanje, ali je ono zbog nehaja zaboravljeno, a neznanje podrazumijeva da znanja nikad nije ni imao. U srži pojma gaflet, dakle, leži znanje. Drugim riječima, to je nepoznanica koja je bila poznata, ali je napuštena.

Časni Kur’an u 22. ajetu sure Qaf kritizira nevjernike na Sudnjem danu:

Ti nisi mario za ovo (zbog gafleta), pa smo ti skinuli koprenu tvoju, i danas ti je oštar vid.

Kur’anski stav je da je gaflet osnova svih problema. U 179. ajetu sure Al-A’raf kritiziraju se oni koji ne upotrebljavaju svoje potencijale za shvatanje:

Mi smo za džehennem mnoge džine i ljude stvorili; oni srca imaju – a njima ne shvaćaju, oni oči imaju – a njima ne vide, oni uši imaju – a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori - oni su zaista nemarni.

Imam Ali a. s. u dovi Munadžat Ša'banijje kaže:

“Bože, ja nemam nikakvog uspjeha u kretanju prema Tebi, jer sam u gafletu. To ću moći samo ako me probudiš i pokloniš mi svoju ljubav.”

Hafiz u vezi sa ovim kaže:

“Jednom, dok sam spavao, došao mi je usred noći i šapnuo na uho: ‘O ti zaljubljeniče moj, zar ti se spava a kažeš da Me voliš?’”

Zar onaj kome se ovo desi može ikad više da se smiri i da ne razmišlja o svom Gospodaru.

Imam Ali a. s. u spomenutoj dovi još kaže:

“Bože, učini me od onih u kojima ćeš probuditi vatru u tajnosti, a oni će Ti u javnosti zikr činiti.”

Putevi suprostavljanja šejtanu

Prvi metod suprotstavljanja jeste prihvatiti vjeru na razumskim osnovama. Naša vjera, kao i sve prirodne pojave koje nas okružuju, ima potrebu da se razumije. U slučaju da čovjek ne spozna vjeru i zakone vjere na ispravan način, on neće moći ni razumjeti vjeru ni okoristiti se njom. Kur'an nam neće koristiti ako ne shvatimo njegovu poruku i sadržaj. Prvi korak suprostavljanja šejtanu je spoznaja Islama i njegove poruke.

Drugi metod jeste osjećaj potrebe za vjerom, tj. oživljavanje tog osjećaja u nama samima. Ako čovjek u svojoj nutrini ne osjeti snažnu potrebu za vjerom, nikakve koristi neće imati od svoje vjere jer on po fitretu traži savršenstvo. Osjećaj fitretske potrebe zapravo ga potiče da dosegne savršenstvo. Taj naš osjećaj potrebe za nečim pokretačka je snaga u nama jer vidimo da će se čovjek koji ima želju da postane bogat zamisliti kako da to ostvari i koje su mu prepreke na tom putu. Isti je slučaj i s pitanjem vjere. Nije moguće da se čovjek kreće prema nečemu prema čemu ne osjeća potrebu.

Kako sa stanovišta razuma tako i iz našeg svakodnevnog iskustva, pokazalo se da je naša kretnja utemeljena na dvjema osnovama: stjecanju koristi i odbijanju štete. Ova dva temeljna činioca kretnje sami po sebi traže da se spoznaju. Šta je to savršenstvo čovjeka, a šta manjakavost? U Kur'anu se također primjenjuje ovaj prinicip i smatra da je temelj uspostavljanja kur'anskih načela i propisa upravo taj osjećaj potrebe za vjerom i ispravno razumijevanje vjere na osnovu razuma. Svako ko je lišen ove potrebe, makar spolja gledano bio član jedne vjerske zajednice, nema nikakve koristi od te vjere. Ova spoznaja pripisana je fitretu od strane Kur'ana:

Zaista u izmjeni noći i dana i u stvaranju nebesa i zemlje su dokazi i ajeti za one koji su obdareni razumom.[1]

Ko su ti razumom obdareni? To su oni koji se stalno sjećaju Boga (sjedeći, stojeći, ležeći) i razmišljaju o stvaranju nebesa i zemlje. Rezultat njihovog razmišljanja je sljedeći: Bože ti nisi uzalud stvorio Nebesa i Zemlju. Sve što je stvoreno s ciljem, ima i svoje zakonitosti. Spoznavši činjenicu da postoje zakonitosti, oni se trude da spoznaju te zakone koji će ih odvesti do njihovoga Gospodara. Uz pomoć Gospodara žele razotkriti i spoznati tajnu stvaranja, kako sebe, tako i cijelog svijeta. U vremenu kada dođu oni koji donose Božiju Riječ i pozivaju ljude ka Bogu, oni se njima lahko odazivaju.

Kur'an ih citira:

Bože, mi smo čuli glasnika koji poziva u vjeru: “Vjerujte u Gospodara vašeg”, pa smo uzvjerovali.

Oni ono što su na osnovu fitreta i razuma tražili, pronašli dolaskom Poslanika, s.a.v.a. Potom govore: Bože, oprosti nam grijehe naše prošle i prispoji nas svojim dobrim robovima.

 Ovi koji se odazvaše izaslanicima Božijim spadaju u dvije grupe: oni koji su se zadovoljili mudžizama poslanika i oni koji su ono što su tražili našli u riječima Poslanika. Oni su predstavljeni u suri Ja-sin:

I slijedite Poslanike zbog toga što posjeduju dvije karakteristike: oni od vas ne traže nikakvu nagradu i upućeni su.[2]

Svaki razuman čovjeka suočen sa ovim dvjema karakteristikama nema izlaza osim da prihvati njihov poziv. U 12. ajetu sure Ibrahim opisuju se posjednici razuma – oni koji su tražili uputu:

Zašto da se ne pouzdamo u Gospodara a Gospodar je nama ukazao put. (O neprijatelji vjere) Mi ćemo se strpiti na mukama na koje nas budete stavljali, a oni koji se uzdaju, neka se uzdaju u Allaha.

U ovom ajetu predočavaju se dvije temeljne stvari: ljubav prema istini njima daje snagu da budu izdržljivi, da budu istrajni pred svim nedaćama i provokacijama. Zahvala za to što smo pronašli ovaj put je da budemo istrajni. Hafiz kaže:

“O ti koji posjeduješ plemenitost, sa zahvalnošću tvog selameta budi obazriv prema nama. Ti koji imaš, znaš li šta je tvoja zahvala, ona je da meni udjeliš nešto od toga što imaš.”

Jedan pjesnik kaže:

“Bogobojaznost i čistoća duše jeste u mladosti jer svako u starosti može biti bogobojazan.”

Ljubav ka istini činilac je istrajnosti na putu, a drugo je da svaki čovjek treba imati neki oslonac koji sam o sebi opstoji. Ako čovjek osjeti potrebu i nužnost za vjerom, sigurno je da će se iščupati iz kandži šejtana. Imam Homeini je rekao:

“Prvi metod je da izborimo pobjedu s našim najvećim tagutom – našim nefsom. Ako nema spoznaje i osjećaja nužnosti ka vjeri, kretanje ka savršenstvu nije moguće.”

Šejtanove zamke

Jedna od važnih tema sa stanovišta Kur'ana na području ahlaka i čovjeka jeste prepoznavanje neprijatelja budući da je za ostvarenje svakog pretpostavljenog savršenstva nužno ispunjenje dvaju uvjeta:

         a)         prepoznavanje i određivanje cilja,

         b)        poznavanje postojećih prepreka.

Jasno je da je sa stanovišta Kur'ana krajnji cilj čovjeka susret sa Gospodarem. Također, Gospodar je preko svojih poslanika obznanio da na tom putu postoje velike opasnosti od strane velikog čovjekovog neprijatelja – šejtana, koji stalno stoji u zasjedi iščekujući svoju žrtvu da je udalji od puta pokornosti Uzvišenom Bogu i da je vječno zarobi u zatvoru njene prirode i nefsa. Nužno je, dakle, svakom putniku duhovnoga puta poznavanje nekih pitanja o preprekama na putovanju ka Uzvišenom Bogu.

Postojanje neprijatelja

Kur'an na eksplicitan način kaže:

وَكَذَلِكَ جَعَلْنَا لِكُلِّ نِبِيٍّ عَدُوًّا شَيَاطِينَ الإِنسِ وَالْجِنِّ

Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džinnova.[3]

Ono što je izrečeno u ajetu predstavlja zakon i sunnet koji vlada u Kreaciji, tj. da nasuprot istine stoji laž i nasuprot upute zabluda. Kur'an ovo potvrđuje i drugim ajetom iz sure Jusuf:

إِنَّ الشَّيْطَانَ لِلإِنسَانِ عَدُوٌّ مُّبِينٌ

Šejtan je doista čovjeku otvoreni neprijatelj.[4]

Šejtani imaju razrađen program. Kur'an i ovu činjenicu jasno obznanjuje:

يُوحِي بَعْضُهُمْ إِلَى بَعْضٍ زُخْرُفَ الْقَوْلِ غُرُورًا

Jedni drugima kićene besjede govore da bi ih obmanuli.[5]

Oni jedni druge nadahnjuju skrivenim govorom, spolja lijepim i primamljivim, ali u zbilji obmanom. Oni jedne druge podučavaju metodom kako se čovjek može zavesti i skrenuti sa Božijega puta.

Neki od šejtanovih programa su:

         1.         Uljepšavanje djela

Ukras predstavlja svaku stvar koja je po sebi lijepa i poželjna, a kada se prispoji drugoj stvari, nju također čini lijepom i poželjnom. Tragalac za ljepotom radi njenog stjecanja i radi okorištavanja njenim koristima odlučuje se na kretnju. Primjerice, čovjek oblači odjeću zbog njene ljepote, ali ujedno se i služi njemim koristima, kao što je očuvanje od hladnoće ili prevelike toplote. U istom kontekstu Kur'an kaže:

وَإِذْ زَيَّنَ لَهُمُ الشَّيْطَانُ أَعْمَالَهُمْ وَقَالَ لاَ غَالِبَ لَكُمُ الْيَوْمَ

I kada im je šejtan kao lijepe njihove postupke predstavio i rekao: “Niko vas danas ne može pobijediti.”[6]

U jednom od ratova mnogobožaca sa Poslanikom, s. a. v. a., šejtan je prevario Božije neprijatelje dajući im lažnu sliku o veličini i moći njihovoj, te držeći ih u takvoj zabludi poveo ih u borbu sa vjernicima. I pored njegovog obećanja da ih danas niko ne može savladati, vjernici su izašli kao pobjednici.

Šta je zadovoljstvo?

Uzvišeni Bog za svaku ljudsku djelatnost stvorio je zadovoljstva koja se u krajnjoj tački završavaju na istinskoj sreći ljudskoj. Da ne postoje zadovoljstva koja prate poslove, čovjek ne bi mogao podnijeti sve nedeće i teškoće kroz život. U suprotnom, uništio bi se život i ljudski rod bi nestao. Osjećaj zadovoljstva jedna je potreba ponikla iz prirode čovjeka koju je Uzvišeni Bog položio u biću ljudskom, da bi tim putem dostigao svoje savršenstvo.

Vrste zadovoljstava:

1.Prirodni užitak

Neki od užitaka po svojoj prirodi lijepi su i poželjni, kao što je okus hrane i napitaka ili užitak braka. Ovakva vrsta zadovoljstva položena je u samoj kreaciji i usađena je Bogom u bit svih stvari radi upućivanja i vođenja ka krajnjem cilju stvaranja Kreacije. Niko osim Boga nema moć upućivanja bića ka njihovom savršenstvu. Međutim, nekada se ovo upućivanje ostvaruje s posrednikom a nekad bez posrednika.

2.Umni užitak

Neka od zadovoljstava nalaze se u umu čovjeka da bi uredila i uljepšala ljudski život, a nisu na štetu Ahireta. Ova vrsta užitka je, kao i prva, od Gospodara, proistekla iz zdravog fitreta onakvim kakvim ga je Bog stvorio, a znamo da nikakve promjene nema u Božijem stvaranju. Od istaknutih oblika ovog užitka je iman. U skladu sa Kur'anom, Uzvišeni Bog ovaj dar daje onome kome želi:

حَبَّبَ إِلَيْكُمُ الْإِيمَانَ وَزَيَّنَهُ فِي قُلُوبِكُمْ

Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio, i u srcima vašim ga lijepim prikazao.[7]

3.Užitak sa strašću

Treći oblik užitka ima korijene u umu, ali je u skladu sa nefsanskim željama i strastima. Ovaj užitak je uzrok nesreće čovjeka i na Ovom i na Onom svijetu. Kvari čisti čovjekov život i anulira učinke pokornosti Bogu. Ovo je užitak kojem se suprotstavlja zdrav i neiskvaren fitret.

Nije moguće da propisi i užici koji su proizašli iz fitreta budu u suprotnosti sa osnovom fitreta. Zašto je tako? Zato što je Uzvišeni Bog stvorio fitret takvim da vodi čovjeka ka njegovom savršenstvu i istinskoj sreći. U skladu sa ovim, svaki propis i misao koji budu u sukobu sa zdravim i neiskvarenim fitretom i ne osiguraju sreću čovjeku sigurno nisu proistekli iz fitreta. Zapravo, to je šejtanov upliv ili greška duše i nefsanskih strasti potaknutih šejtanom.

Ove užitke Uzvišeni Bog pripisao je šejtanu. U Kur'anu prenosi njegove sljedeće riječi:

لأُزَيِّنَنَّ لَهُمْ فِي الأَرْضِ وَلأُغْوِيَنَّهُمْ أَجْمَعِينَ

Ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudit ću se da ih sve zavedem.[8]

فَزَيَّنَ لَهُمُ الشَّيْطَانُ أَعْمَالَهُمْ

Šejtan im je lijepim predstavljao postupke njihove.[9]

Primjedba:

Moguće je da neko ovdje prigovori zašto i ove užitke ne pripišemo Bogu, budući da je šejtan stvorenje Božije i jedna je od posljedica Njegovog stvaranja, isto kao i čovjek.

Sve što učine ova dva bića, sukladno uzročno-posljedičnom zakonu, pripisuje se prvom uzroku, tj. Bogu. Dakle, može se reći da je ove užitke, kao i ostale, stvorio Bog i samim tim pripisuju se Njegovoj Svetoj Biti. A šta je cilj tog stvaranja, mi ne razumijemo. Možda je zbog iskušenja ili iz nekog drugog razloga. U svakom slučaju, to je stvorenje Božije i pripisuje se Njemu.

Odgovor:

Užici se dijele u dvije skupine: skupinu užitaka koja se realizira bez posrednika, i položena je u nutrini svakog bića, te skupinu užitaka koja se realizira preko posrednika i ne nalazi se u samoj Kreaciji, nego je izvana nametnuta. Prva skupina užitaka, bez posrednika, sigurno je djelo Božije. Međutim, razlog zašto posredni užici nisu djelo Božije leži u tome što je Uzvišeni Bog stvorio Kreaciju kojom vlada red i svako biće vodi i upućuje krajnjem cilju stvaranja, a to je njegova istinska sreća. Među tim bićima je i čovjek, kojem je podario fitret, u koji je položio uvjerenja i misli, da bi, vodeći se tim, čovjek uskladio i uredio svoje djelovanje te na kraju dostigao svoju sreću i izbjegao nesretan kraj. Ovo je Božiji sunnet i zakon Njegovog stvaranja.

Ako prihvatimo stav da posredni užici koji odvode u zabludu budu djelo Božije, to nužno znači da u Božijem stvaranju postoji oprečnost. Sveta Bit Božija je čista i uzvišenija od toga. Postojanje ovakvog čega značilo bi besmislenost postojanja obaveze prema Bogu i cijelog šerijata. Nijedan fitret ne može prihvatiti ovakvu oprečnost u stvorenoj Kreaciji i takvo šta pripisati Bogu.[10]

Dakle, šejtan čovjeku izvana prikazuje njegova djela lijepim, dok ga s druge strane potiče na činjenje takvih djela. Na ovaj način čovjeku uskraćuje ostvarenje njegove vječne sreće, odvodeći ga sa ispravnog puta robovanja na stranputicu i vječnu nesreću. 

Šejtan planira

Drugo načelo koje treba razmotriti jeste postojanje razrađenog i preciznog programa kod šejtana za zavođenje potomstva Ademovog sa Puta istine i robovanja, kao što i Kur'an kaže:

Jedni drugima kićene besjede govore da bi ih obmanuli.[11]

Drugim riječima, šejtan čovjeku izlaže lijep govor u skladu sa njegovim strastima kako bi ga obmanuo, i to toliko je istrajan u svojoj nakani da ne odustaje sve dok čovjek svoja loša djela ne prihvati kao lijepa.

أَفَمَن زُيِّنَ لَهُ سُوءُ عَمَلِهِ فَرَآهُ حَسَنًا

Kako bi mogao biti isti: onaj kome su njegova ružna djela prikazana lijepim, a i on ih smatra lijepim...[12]

Nakon što čovjek promijeni svoje poglede, ne samo da sebe ne kori zbog činjenja loših i pokuđenih djela, već ih smatra lijepim. Ako bismo analizirali život i misli ratnih zločinaca, uvidjeli bismo da se ni najmanje ne kaju niti su uzrujani zbog svojih gnusnih djela. Oni su potpuno uvjereni da je sve što su uradili u potpunosti dobro: i ubijanje ljudi, i otimačina, i zlostavljanje ljudi, i kršenja prava drugih itd.

Neobičan kur'anski prikaz 

Kur'an prikazuje i analizira scenu Sudnjega dana kada vrisak i jadikovanje dostignu svoju kulminaciju, kada se susretnu nevjernici i mnogobošci sa rezultatima svojih djela iz materijalnog svijeta. U tom trenutku poželjet će da se vrate na dunjaluk.

وَلَوْ تَرَىَ إِذْ وُقِفُواْ عَلَى النَّارِ فَقَالُواْ يَا لَيْتَنَا نُرَدُّ وَلاَ نُكَذِّبَ بِآيَاتِ رَبِّنَا وَنَكُونَ مِنَ الْمُؤْمِنِينَ

A da ti je vidjeti kako će, kad pred vatrom budu zadržani, reći: “Da nam je da vraćeni budemo, pa da dokaze Gospodara našeg ne poričemo i da vjernici postanemo!”[13]

Postavlja se pitanje: Da li su se oni zaista pokajali zbog svojih grijeha i poricanja Boga, ili ih je kazna i džehennemska vatra primorala na priznanje i želju za povratkom u prijašnji život?

Poslušajmo kur'anski odgovor:

بَلْ بَدَا لَهُم مَّا كَانُواْ يُخْفُونَ مِن قَبْلُ وَلَوْ رُدُّواْ لَعَادُواْ لِمَا نُهُواْ عَنْهُ وَإِنَّهُمْ لَكَاذِبُونَ

Ne, ne! Njima će očevidno postati ono što su prije krili; a kada bi i bili vraćeni, opet bi nastavili da rade ono što im je bilo zabranjeno, jer oni su doista lažljivci.[14]

Vezano za ovaj ajet, prvo ćemo reći da priželjkivanje nemogućeg nije nemoguće sa stajališta razuma, kao što se i kaže u jednoj arapskoj pjesmi: “Kamo sreće da se mladost prodaje, pa da je kupim!”, a zatim da ono što je nagnalo nevjernike da požele povratak jeste strah od vatre, a ne rasvjetljavanje istine i njeno prihvatanje. Kur'an je izričit u tome da su oni uvidjeli istinu i da im je ona u potpunosti bila jasna još prije berzaha i Sudnjega dana.

وَجَحَدُوا بِهَا وَاسْتَيْقَنَتْهَا أَنفُسُهُمْ ظُلْمًا

I oni ih (ajete), nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istiniti.[15]

Nadalje, pod pretpostavkom mogućnosti povratka, da li bi živjeli čistim i uzoritim životom u kojem ne bi poricali ni bili nemarni naspram istine? Ni u kom slučaju takvo šta nije moguće jer bi im njihov dunjalučki život bio onakav kakav su prije proživili, ispunjen slijeđenjem strasti i griješenjem. Ponovo bi izabrali nemar kao što su ga prije prigrlili, uspostavljajući time zastor između sebe i Gospodara. Isto kao što su bili u svijetu slobodne volje i izbora, njihova želja da se vrate znači povratak u isti taj svijet, a ondje gde postoji slobodna volja i izbor sigurno je da mora postojati i dobro i zlo. Istina i zlo su izmiješani. Laž i hakk stoje jedno naspram drugog. Ljudske vrline dolaze do izražaja samo u okolnostima gdje postoji mogućnost griješenja, gdje su ljudi dovedeni u iskušenja nefsanske i životinjske strasti. Na svim mjestima prisutan je tevhid i širk, iman i poricanje. Zbog toga Časni Kur'an kaže: Oni su doista lažljivci.[16] Oni će, u slučaju da se vrate, opet nastaviti istim putem kojim su se kretali – opet će dati prednost slijeđenju strasti u odnosu na Božiju uputu.

Rezime:

Čovjek treba znati da ima neprijatelja kome je jedini cilj udaljavanje čovjeka sa Puta istine i da se zakleo uzvišenošću Božijom da će sve potomke Ademove zavesti sa puta robovanja, osim Njegovih iskrenih robova.

Naravno, ne treba zaboraviti da ovaj neprijatelj ima precizan program i veliko iskustvo. Svakoj skupini prilazi sa one strane gdje su najosjetljiviji i gdje najlakše može ostvariti utjecaj. S druge strane, sve svoje aktivnosti usmjerava na to da uvjeri čovjeka kako je on taj koji odlučuje i izabire u odeđenom slučaju, a ne njegov neprijatelj. Preciznije rečeno, na takav način provodi svoju spletku da čovjeku ne preostaje ništa drugo nego da uradi određenu radnju nesvjesno i time prihvati ulogu izvršioca, tj. onoga kome se pripisuje ta radnja. Zbog toga Kur'an kaže:

كُتِبَ عَلَيْهِ أَنَّهُ مَن تَوَلَّاهُ فَأَنَّهُ يُضِلُّهُ وَيَهْدِيهِ إِلَى عَذَابِ السَّعِيرِ

Za koga je već određeno da će svakoga koga uzme za zaštitnika na stranputicu zavesti i u patnju ga ognjenu dovesti.[17]

Znači, zakonitosti stvaranja takvi su da šejtan nema posla osim zavođenja, a onaj koji njega prihvati kao svog vodiča, svršetak njegov je sigurno u vječnoj vatri. Ova dva principa od nepromjenljivih su zakona Kreacije.

Allame Tabatabai, tumačeći treći ajet sure Hagg kaže:

“Mudrost toga što je rečeno: Slijedi svakog šejtana prokletog, a nije rečeno: Slijedi šejtana prokletog, leži u činjenici da šejtan ima cijeli niz i širok spektar metoda zavođenja, jer su i putevi ka stranputici različiti. Na svakom putu stoje Iblis i njegovi pomagači, zajedno sa ljudskim šejtanima, spletkareći i pozivajući zabludi.”

U svakom slučaju, svako od nas treba dobro analizirati svoju spoljašnost i nutrinu da bi otkrio svoje slabe tačke ahlaka i imana. Slabe tačke i putevi pristupa za šejtana najbolje se zatvaraju robovanjem i poniznošću naspram Boga. Kao što je rečeno da puteva ka Bogu ima koliko i duša, isto toliko ima i puteva ka zabludi. Svakog čovjeka šejtan poziva zabludi u skladu sa njegovom dušom i sklonostima, uzimajući ujedno u obzir njegov ahlak i njegovo vjerovanje.