Šejh Akbar Eydi

TEMELJNE POSTAVKE O AKAIDU

Put spoznaje Allaha dž.š. preko upoznavanja Njegovih stvorenja i prirode

Recimo nešto o putu znanja ili osjetila, tj. o putu koji do spoznaje Allaha dž.š. vodi preko upoznavanja Njegovih stvorenja i pri­rode.

Osnovni izvor iz kojeg crpimo ova predavanja jeste djelo allame Ta­batabaija Načela filozofije, u kom se on vrlo kratko zadržava na pitanju pri­rodnog puta spoznaje. Nešto više o tome govori Šehid Mutahari u svojoj knjizi, dajući dalja objašnjenja. Kur’an o mnogim prirodnim isti­nama govori na više mjesta, mada među ljudima vlada mišljenje da su one poznate tek nekoliko stotina godina. U okviru ove teme obradit ćemo 21 podtemu o kojima se govori u kur’anskim ajetima i koje se objašn­javaju u tefsirima (komentarima Kur’ana). Uz svaku od njih bit će spomenuta mišljenja savremenih prirodoslovaca iz različitih oblasti.

Razvoj od embriona do samog rođenja djeteta kao vidljivi znak Al­lahovog znanja i moći

Godinama, pa i stoljećima, čovjeku je bilo potpuno nepoznato šta se dešava sa novim bićem koje u utrobi majke provodi 9 mjeseci, a zatim dolazi na svijet, i kakav je razvojni proces fetusa. Kur’an Časni prije 14 stoljeća i prije svih naučnih otkrića u ovoj oblasti, vrlo jednostavnim i jas­nim jezikom govori o tom tajanstvenom svijetu.

U suri El-Mu’minun, od 12. do 14. ajeta govori se o 7 stepena raz­voja:

Ø   وَلَقَدْ خَلَقْنَا الْإِنسَانَ مِن سُلَالَةٍ مِّن طِينٍ. ثُمَّ جَعَلْنَاهُ نُطْفَةً فِي قَرَارٍ مَّكِينٍ ثُمَّ خَلَقْنَا النُّطْفَةَ عَلَقَةً فَخَلَقْنَا الْعَلَقَةَ مُضْغَةً فَخَلَقْنَا الْمُضْغَةَ عِظَامًا فَكَسَوْنَا الْعِظَامَ لَحْمًا ثُمَّ أَنشَأْنَاهُ خَلْقًا آخَرَ فَتَبَارَكَ اللَّهُ أَحْسَنُ الْخَالِقِينَ

Mi smo, zaista, čovjeka od biti Zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživljujemo – pa neka je uzvišen Allah, najljepši stvoritelj!,

O ovom se govori i na drugim mjestima u Kur’anu:

أَلَمْ يَكُ نُطْفَةً مِّن مَّنِيٍّ يُمْنَى ثُمَّ كَانَ عَلَقَةً فَخَلَقَ فَسَوَّى فَجَعَلَ مِنْهُ الزَّوْجَيْنِ الذَّكَرَ وَالْأُنثَى

Zar nije bio kap sjemena koja se ubaci, zatim ugrušak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik učini, i od njega onda dvije vrste, muškarca i ženu, stvori. (El-Kijama, 37-39)

أَوَلَمْ يَرَ الْإِنسَانُ أَنَّا خَلَقْنَاهُ مِن نُّطْفَةٍ فَإِذَا هُوَ خَصِيمٌ مُّبِينٌ

Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik. (Ja-sin, 77)

قَالَ لَهُ صَاحِبُهُ وَهُوَ يُحَاوِرُهُ أَكَفَرْتَ بِالَّذِي خَلَقَكَ مِن تُرَابٍ ثُمَّ مِن نُّطْفَةٍ ثُمَّ سَوَّاكَ رَجُلًا

I reče mu drug njegov, dok je s njim razgovarao: “Zar ne vjeruješ u Onoga koji te je od zemlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i na­jzad te potpunim čovjekom učinio?” (El-Kehf, 37)

Kao prva faza razvoja spominje se grumen Zemlje, zatim zametak na mjestu sigurnom, potom ugrušak (alek), postepeno pretvaranje ugruška u komadić mesa, formiranje koštanih ćelija, te prekrivanje kostiju mesom. Nakon ovih 6 faza mijenja se ritam kur’anskog teksta, odnosno stavlja se poseban naglasak na sedmu fazu kao zadivljujući čin stvaranja. Nakon toga, ajet se završava riječima: Pa neka je Uzvišen Allah, najljepši Stvor­itelj.

Ukratko ćemo se osvrnuti na ono što su mufessiri kazali o ovom ajetu. Prije svega, jedna od zanimljivosti ovog stvaranja je da ono počinje s kapi vode. Čovjek od te sićušne kapi ne bi mogao ništa načiniti, pa čak je ni oslikati. Zatim se spominju tri tmine u kojima dolazi do razvoja em­briona, a kasnije fetusa. To su: utroba majke, maternica i placenta. Su­protno svim umjetnicima svijeta, koji uvijek slikaju na svjetlu i nastoje da njihove slike vidi što više ljudi, Allah dž.š. ovo svoje remek-djelo stvara u prostoru potpunog mraka. U ajetu se još spominje da se zametak smješta u mjesto sigurno. Nauka je danas u stanju dokazati da je mjesto u kojem plod boravi za vrijeme trudnoće najbezbjednije, ono koje trpi na­jmanje fizičkih pritisaka i u kojem je temperatura najuravnoteženija. U ovom ajetu govori se i o hranjenju fetusa. Kur’an također govori o polu fe­tusa, dok danas još uvijek ne postoje potpuno dokazane teorije o ­činiocima koji utječu na stvaranje muškog i ženskog pola.

U Kur’anu se kaže:

لِلَّهِ مُلْكُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ يَخْلُقُ مَا يَشَاء يَهَبُ لِمَنْ يَشَاء إِنَاثًا وَيَهَبُ لِمَن يَشَاء الذُّكُورَ

Allahova je vlast na Nebesima i na Zemlji. On stvara šta hoće! On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće – mušku. (Eš-Šura, 49)

Dakle, ovim ajetom skreće se pažnja na pitanje pola djeteta, a mi još uvijek očekujemo da će nam savremena nauka dati odgovor na njega.

Sljedeća činjenica na koju Kur’an ukazuje jeste pitanje izuzetno brzih promjena koje nastaju u fetusu i koje Kur’an naziva uzastopnim stvaran­jem (stvaranjem poslije stvaranja). Osim toga, začinje se pitanje nastanka ćelija pojedinih organa i pripremljenosti majčinog tijela za ta­kav jedan proces.

 Dobitnik Nobelove nagrade, Alexis Carel u svojoj knjizi Čovjek-ne­poznato biće govori o tome kako svaki dio čovjekovog organizma poznaje sve trenutne i buduće potrebe svih ostalih dijelova organizma i mijenja sebe shodno tim budućim potrebama. Vrijeme i prostor u nasta­janju tog organizma imaju sasvim drugo značenje. U samom činu for­miranja čovjekovog organizma, daleka budućnost osjeća se tako bliskom. Sve što će čovjeku biti potrebno u budućnosti, već tad se formira. Kako god mi ovo nazvali i za šta god ga vezali, sve to ukazuje na posto­janje jed­nog moćnog izvora koji posjeduje beskonačno znanje.

Sljedeća faza u razvoju fetusa koju Kur’an spominje jeste prek­rivanje kostiju mesom. Dugo je ovaj dio ajeta bio razlog opovrgavanja kur’anskog znanja o ovom procesu, jer su naučnici tvrdili obrnuto – da se prvo formira meso, pa onda kosti. Najnovija otkrića ipak su na tragu da potvrde ovaj kur’anski ajet. Nakon ovoga, spominje se dolazak novo­rođenčeta na svijet: Mi ih izvodimo na svijet. Sam čin rađanja izuzetno je zanimljiva pojava. Brojni naučnici su mnogo svog vremena posvetili izu­čavanju ovog čina i faktora koji utječu na to da taj proces počne.

Sljedeća stvar na koju Kur’an ukazuje jesu zadivljujuće promjene u or­ganizmu samog djeteta pri dolasku na svijet. Spomenut ćemo samo dvije značajne promjene. Jedna od njih je promjena u sistemu krvotoka. Naime, desna i lijeva strana srca kod fetusa su povezane, ali pri samom činu rađanja ta se veza prekida i krvotok se počinje dijeliti na dva dijela. Druga promjena do koje dolazi jeste prekidanje pupčane vrpce, njeno zatva­ranje, sušenje i nestajanje, a dok se radilo o fetusu, ona je bila neo­phodna jer je preko nje dobivao sve što mu je bilo neophodno za život.

Sljedeća stvar koja se spominje jeste plač novorođenčeta i kasniji plač djeteta. Imam Sadik a.s. o tome kaže: “Kada bi otac i majka znali ko­liko plač koristi djetetu, ne bi se onoliko trudili da ga ušutkaju.” Danas se u nauci već mnogo govori o različitim koristima od plača.

Nakon rođenja dolazi do postepenog buđenja osjetila i razuma. Znamo da Kur’an govori o dolasku novorođenčeta u stanju potpunog neznanja. Razum i svijest postepeno se aktiviraju i bude. I na ovu temu Imam Sadik a.s. izrekao je vrlo zanimljivu rečenicu: “Jedan od razloga zbog kojih je potrebno da se razum postepeno budi kod djeteta je što u protivnom ne bi bila uspostavljena emocionalna veza između njega i nje­govih roditelja.”

Nakon ovoga se spominje pripremanje hrane za novorođenče prije njegovog dolaska na svijet. Kur’an također govori o majčinom mlijeku. Čovjek nije u stanju napraviti hranu koja bi toliko odgovarala novo­rođenčetu kao što je to majčino mlijeko, a dokazano je i koliko odvajanje djeteta od majke odmah poslije rođenja šteti razvoju djeteta.

Mnogo zanimljivih stvari na ovu temu može se pronaći u Velikoj en­ciklopediji 20. stoljeća na arapskom i perzijskom jeziku, kao i u knjizi Kur’anske mudžize sa stanovišta savremene nauke te Kazivanja te­vhida, koja se prenosi od Imama Sadika a.s.

sadržaj