Šejh Akbar Eydi

TEMELJNE POSTAVKE O AKAIDU

FITRETSKA UPUTA ČOVJEKA I INSTINKT ŽIVOTINJA

KAO POKAZATELJI VEZE S BOGOM

U Kur’anu se navode riječi Musaa a.s. upućene faraonu:

قَالَ رَبُّنَا الَّذِي أَعْطَى كُلَّ شَيْءٍ خَلْقَهُ ثُمَّ هَدَى

Gospodar naš je Onaj koji je svemu onom što je stvorio dao ono što mu je potrebno, a zatim ga, kako da se time koristi nadahnuo. (Ta-ha, 50)

Hazreti Sadik a.s. kaže da je Allah dž.š. u čovjekovoj biti jasno odredio šta je dobro a šta loše, pa se u vezi s tim obraća Mufazalu: “Tre­baš mnogo razmišljati o govornom sistemu kojeg je Bog stvorio za čovjeka, o tome kako nastaje glas, o raznovrsnosti dubine i visine tih glasova…”

 Što se tiče pitanja životinja, jedan naučnik je napisao knjigu More mora čudesa, gdje vodi raspravu o tajnama stvaranja životinja. On kaže:

Ako bismo slijepog miša zatvorili u kutiju, odveli 300 km. od njegovog gnijezda, a zatim pustili, on bi se u najkraćem mo­gućem vremenu vratio odakle smo ga i uzeli.

Francuski naučnik Vart u svojoj knjizi o pitanju životinjskog svijeta go­vori o ptici eksiklon. Jedno od obilježja ove vrste jeste da kada polaže jaja, provodi posljednje trenutke svog života. Odmah nakon toga umire, i to je jedina ptica koja ne vidi svoje potomstvo, niti njeni nasljednici vide svoju majku. U trenutku izlijeganja oni su sićušni i bespomoćni poput crvića, bez snage da sami sebe hrane ili da se odbrane od bilo kakve opasnosti. Godinu dana su u tako be­spomoćnom stanju i neophodno je da budu dobro skriveni sa zalihom hrane pored sebe. Kada majka osjeti da je došlo vrijeme za polaganje jaja, ona nalazi jedno veće stablo drveta i duboko u njemu pravi udubljenje koje puni hranom (lišćem i cvje­tovima). Količina hrane koju tako skupi dovoljna je za godišnju prehranu svakog njenog mladog. Na jednom kraju udubljenja ona uskladišti dio hrane na nju položi jedno jaje, a zatim smjesom koju pravi od drveta i pljuvačke sve izolira. To isto čini i za druga jaja, i nakon obavljenog posla ona umire. Ko je ovu životinju naučio svim tim tajnama? Kako ona li­jepo dočekuje svoju smrt! Da li ovo iskustvo ima od svojih predaka? Nemo­guće, jer nikad nije vidjela lice svoje majke. Radi li se o nečemu drugom do o Božijem nadahnuću?

Imam Sadik a.s. savjetuje Mufazala:

“O Mufazale, dobro razmisli o čudesnom stvaranju kojim je Allah stvorio životinje! One skrivaju svoje umrle poput ljudi. Njihove leševe ne vidimo nigdje oko nas, a to je stoga što kad osjete smrt, odlaze na posebna, skrivena mjesta, gdje umiru. Ako ne bi bilo tako, vazduh bi se zagadio od njihovih leševa, i to bi bio uzrok raznih bolesti. Dobro razmisli i vidi kako životinje rade svojim in­stinktom i Božijim nadahnućem ono što čovjek radi svojim razu­mom.”

Jedan od zajedničkih problema nas muslimana jeste da ne upoređu­jemo mnogo kur’anske ajete sa prirodom i onim što nas okružuje. Imamo Kur’an, ali smo neobaviješteni o prirodi, dok Zapad poznaje prirodu, ali ne poznaje Kur’an. Ove dvije strane nisu se mogle susresti da bi se insti­tucija tevhida mogla riješiti. Nadamo se da ćemo se jednog dana, ako Bog da, uz pomoć Kur’ana i slijeđenja Ehli-bejta probuditi i razumjeti svi­jet oko sebe.

San i budno stanje kao pokazatelji Božijeg posto­janja

Načinjanjem ove teme Kur’an želi da kaže da ništa što je na Ovom svijetu stvoreno nije jednostavno i da sve svojim postojanjem ukazuje na svog Stvoritelja i Njegovu Moć.

U Kur’anu se kaže:

وَمِنْ آيَاتِهِ مَنَامُكُم بِاللَّيْلِ وَالنَّهَارِ وَابْتِغَاؤُكُم مِّن فَضْلِهِ إِنَّ فِي ذَلِكَ لَآيَاتٍ لِّقَوْمٍ يَسْمَعُونَ

...I jedan od dokaza Njegovih je san vaš noću i po danu, i nasto­janje vaše da steknete nešto iz obilja Njegova; to su, zaista, pouke za ljude koji čuju. (Er-Rum, 23)

 San se spominje i na sljedećim mjestima u Kur’anu:

 وَهُوَ الَّذِي جَعَلَ لَكُمُ اللَّيْلَ لِبَاسًا وَالنَّوْمَ سُبَاتًا وَجَعَلَ النَّهَارَ نُشُورًا

On vam je noć učinio pokrivkom, san vam je učinio počinkom, a dan da se krećete. (El-Furkan, 47)

وَجَعَلْنَا نَوْمَكُمْ سُبَاتًا وَجَعَلْنَا اللَّيْلَ لِبَاسًا

I san vaš počinkom učinili, i noć pokrivačem dali. (En-Nebe’, 9-10)

إِذْ يُغَشِّيكُمُ النُّعَاسَ أَمَنَةً مِّنْهُ وَيُنَزِّلُ عَلَيْكُم مِّن السَّمَاء مَاء لِّيُطَهِّرَكُم بِهِ وَيُذْهِبَ عَنكُمْ رِجْزَ الشَّيْطَانِ وَلِيَرْبِطَ عَلَى قُلُوبِكُمْ وَيُثَبِّتَ بِهِ الأَقْدَامَ

Kad je On učinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kišu spustio da bi vas njome očistio i da bi od vas še­jtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca vaša jakim učinio i njome korake učvrstio. (El-Enfal, 11)

Premda su i san i spavanje za nas normalne pojave, veliki broj nauč­nika posvetio se upravo tom pitanju i otkrivanju njegove tajne. Pitanje spavanja nije još dovoljno razjašnjeno. Naučnici kažu da je normalno spavanje pokazatelj čovjekova zdravlja, dok isprekidano i nemirno spavanje pokazuje da čovjek ima ili duševnih problema ili problema sa zdravljem svoga tijela. Ruski naučnik Pavlov napisao je knjigu o spavanju pod nazivom Spavanje sa naučnog stanovišta. Tu spo­minje različite rezultate i koristi spavanja.

Ovdje opet imamo slučaj da zapadnjaci mnogo rade na izučavanju ovog fenomena sa naučne tačke gledišta, bez osvrtanja na Kur’an, dok mi radimo na izučavanju Kur’ana bez dovoljnog obraćanja nauci. Rezultat toga je da ni oni ni mi ne dolazimo do ispravnih rezultata.

Stvaranje Nebesa i Zemlje kao pokazatelja Boga

Kur’an je posvetio toliku pažnju ovom stvaranju da je jedan od naučnika rekao da, kad bismo samo kur’anski govor u vezi sa stvaranjem Nebesa i Zemlje htjeli protumačiti, trebalo bi nam na stotine tomova knjiga.

U Kur’anu stoji:

إِنَّ فِي خَلْقِ السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضِ وَاخْتِلاَفِ اللَّيْلِ وَالنَّهَارِ لآيَاتٍ لِّأُوْلِي الألْبَابِ

U stvaranju Nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana zaista su zna­menja za razumom obdarene, (Ali ‘Imran, 190)

Kur’an nas na četiri načina potiče na razmišljanje o Nebesima i Zemlji: kada govori o veličini i prostranstvu Nebesa i Zemlje; kada nam navodi primjere u vezi sa zakonima koji vladaju Nebesima i Zemljom; kada go­vori o postojanju sedam Nebesa; kada od nas traži da gledamo u ­Nebesa.

Razumijevanje ovih stvari Kur’an drži pokazateljem čovjekove ra­zumnosti. Jedan od ashaba Božijeg Poslanika s.a.v.a. kaže da kada god bi Poslanik ustao da klanja noćni namaz, prvo bi očistio zube misva­kom, zatim bi bacao poglede ka Nebesima, pa bi nakon toga učio posljednje ajete sure Ali ‘Imran.

Jedan od prijatelja Imama Alija a.s. po imenu Habej Urani kazao ja kako je jednom sa još jednim od svojih prijatelja spavao pored kufanske džamije. Bio je kraj noći i vidjeli su da je Imam a.s. ustao. Naslonio se ru­kom na mesdžid, bacio pogled ka Nebesima i poput nekog zaljubl­jenika učio je posljednje ajete sure Ali ‘Imran. Potom je zaplakao go­voreći: “Ah, ah, malo je moga prtljaga, a put je preda mnom dugačak.” Toliko bi plakao da su i oni počeli plakati zbog njegovog plača.

Jedan od iranskih pjesnika Kalim Kašani piše: “Ovaj život ne traje duže od dva dana, i lahko je opisati u čemu ga provedemo. Jedan dan je naše vezanje za ovo i ono, a drugi dan naše odvajanje od ovog i onog.”

Stvaranje Sunca, Mjeseca i zvijezda kao

po­kazatelja Boga

Kur’an na više mjesta spominje ovo stvaranje kao pokazatelja Boži­jeg znanja i moći.

Imam Ali ibn Husejn a.s., kada god bi vidio mjesec, stao bi zagledan u njega i obratio mu se:

“O pokorno stvorenje Božije, o ti koji se krećeš brzo i uvijek odre­đenim putem, i u ovom krugu stvaranja imaš moć. Uzvjerovah u Gospodara koji je tobom osvijetlio tmine, nejasnoće učinio jasnim (misli se na računanje vremena uz pomoć mjeseca), i učinio te po­kazateljem svoje vlasti i moći. Čist je Gospodar koji je tvoj posao uredio na lijep način. Kako je nježan onaj koji te takvog stvorio, i učinio te ključem za početak novih poslova. Kada tebe vidi, čovjek razumije šta treba raditi.”

Hafiz u stihovima u vezi sa mjesecom kaže: “Vidio sam ovu zelenu bašču (nebesa) i vidio sam tebe u liku srpa. Podsjetio si me na to da ću i ja jednoga dana morati požnjeti ono što sam posijao.”

Stvaranje noći i dana kao pokazatelj Boga

U Kur’anu se kaže:

قُلْ أَرَأَيْتُمْ إِن جَعَلَ اللَّهُ عَلَيْكُمُ اللَّيْلَ سَرْمَدًا إِلَى يَوْمِ الْقِيَامَةِ مَنْ إِلَهٌ غَيْرُ اللَّهِ يَأْتِيكُم بِضِيَاء أَفَلَا تَسْمَعُونَ قُلْ أَرَأَيْتُمْ إِن جَعَلَ اللَّهُ عَلَيْكُمُ النَّهَارَ سَرْمَدًا إِلَى يَوْمِ الْقِيَامَةِ مَنْ إِلَهٌ غَيْرُ اللَّهِ يَأْتِيكُم بِلَيْلٍ تَسْكُنُونَ فِيهِ أَفَلَا تُبْصِرُونَ وَمِن رَّحْمَتِهِ جَعَلَ لَكُمُ اللَّيْلَ وَالنَّهَارَ لِتَسْكُنُوا فِيهِ وَلِتَبْتَغُوا مِن فَضْلِهِ وَلَعَلَّكُمْ تَشْكُرُونَ

Reci: “Kažite vi meni – ako bi Allah dao da vam noć potraje vječno, do Sudnjeg dana, koji bog bi vam, osim Allaha, svjetlo dao? Zar ne čujete?” Reci: “Kažite vi meni – ako bi Allah dao da vam dan potraje vječno, do Sudnjeg dana, koji bog bi vam, osim Allaha, noć dao da u njoj otpočinete? Zar ne vidite?” Iz Milosti Svoje On vam je dao noć i dan; da se u njoj odmarate, i da iz do­bara Njegovih privređujete i da zahvalni budete. (El-Kasas, 71-73)

Kur’an je velikim brojem ponavljanja ovih riječi (noć je spomenuo 70 puta, a dan 50 puta) ukazao na značaj ovih Božijih znakova. Sama zak­letva Allaha dž.š. noću koja, kada padne, sve obuhvati i danom koji sve osvijetli (El-Lejl, 1-2), govori nam o njihovoj bitnosti. Njihova važnost je prevelika da bi se u ovom ograničenom vremenu mo­gla objas­niti.

U 44. ajetu sure En-Nur kaže se:

يُقَلِّبُ اللَّهُ اللَّيْلَ وَالنَّهَارَ إِنَّ فِي ذَلِكَ لَعِبْرَةً لِّأُوْلِي الْأَبْصَارِ

On čini da noć i dan naizmjenice nastupaju i u tome je, doista, pouka za one koji razmišljaju.

Također u 6. ajetu sure Junus učimo:

إِنَّ فِي اخْتِلاَفِ اللَّيْلِ وَالنَّهَارِ وَمَا خَلَقَ اللّهُ فِي السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضِ لآيَاتٍ لِّقَوْمٍ يَتَّقُونَ

 U smjeni noći i dana i u onom što je Allah na Nebesima i na Zemlji stvorio zaista postoje dokazi za ljude koji se Allaha boje.

U 86. ajetu sure En-Neml opet stoji:

أَلَمْ يَرَوْا أَنَّا جَعَلْنَا اللَّيْلَ لِيَسْكُنُوا فِيهِ وَالنَّهَارَ مُبْصِرًا إِنَّ فِي ذَلِكَ لَآيَاتٍ لِّقَوْمٍ يُؤْمِنُونَ

 Zar nisu vidjeli da smo učinili noć da u njoj otpočinu, a dan vid­nim? – to su, zaista, dokazi za narod koji vjeruje.

sadržaj