Šejh Akbar Eydi

TEMELJNE POSTAVKE O AKAIDU

Sjenka kao pokazatelj Božijeg stvaranja

Kur’an o ovoj pojavi govori i to potvrđuje u 45 i 46. ajetu sure Fur­kan:

أَلَمْ تَرَ إِلَى رَبِّكَ كَيْفَ مَدَّ الظِّلَّ وَلَوْ شَاء لَجَعَلَهُ سَاكِنًا ثُمَّ جَعَلْنَا الشَّمْسَ عَلَيْهِ دَلِيلًا ثُمَّ قَبَضْنَاهُ إِلَيْنَا قَبْضًا يَسِيرًا

Zar nisi vidio kako Gospodar tvoj sjenu raspršuje, da je htio, osta­vio bi je da miruje, Mi smo Sunce učinili dokazom da sjenka postoji i Mi je malo po malo Sebi privlačimo.

أَوَ لَمْ يَرَوْاْ إِلَى مَا خَلَقَ اللّهُ مِن شَيْءٍ يَتَفَيَّأُ ظِلاَلُهُ عَنِ الْيَمِينِ وَالْشَّمَآئِلِ سُجَّدًا لِلّهِ وَهُمْ دَاخِرُونَ

Zar oni ne vide da sve ono što je Allah stvorio sad desno, sad li­jevo pruža sjene svoje Allahu poslušno i da je ono pokorno? (En-Nahl, 48)

U 15. ajetu sure Er-Ra'd govori se o sjenki i o tome kako je ona po­kazatelj Božijeg stvaranja. Među komentatorima postoji nesuglasica o tome šta je sjenka.

وَلِلّهِ يَسْجُدُ مَن فِي السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضِ طَوْعًا وَكَرْهًا وَظِلالُهُم بِالْغُدُوِّ وَالآصَالِ

Allahu se pokorava sve što je na nebesima i na Zemlji, htjeli ili ne htjeli, a i sjene njihove, ujutro i u sumrak.

Oko tumačenja navedenih ajeta imamo raznolika gledišta:

Ø      jedno mišljenje je da se pod sjenkom misli na noć koja um­jerenim ritmom obuhvata Zemlju, a dokaz za ovu tvrdnju je dio ajeta: ثُمَّ جَعَلْنَا الشَّمْسَ عَلَيْهِ دَلِيلًا - Mi smo Sunce učinili dokazom sjenki, jer nas uče da se stvari spoznaju po svojim suprotnostima;

Ø      drugo mišljenje je da se pod sjenkom misli na period između zore i svitanja Sunca ili na sumrak;

Ø      treće mišljenje je da sjenke vidimo zbog predmeta;

Ø      četvrto je da ni jedno od ovih triju mišljenja ne stoji jedno naspram drugog, tj. sve je to ono u čemu se ogleda sjena, samo su vidovi različiti.

Da bi shvatili bitnost sjenke, pretpostavimo šta bi bilo da sjenke nema. Učenjaci kažu: “Pretpostavimo da na sedam dana nestanu sve sjene i da sva tijela na Zemlji budu prozirna, shvatili bismo kako bi život bio nepodnošljiv. Sunčeva svjetlost uz svu svoju blagodat oduzela bi čovjeku njegovu smirenost i sigurnost, a posebno u ljetnom razdoblju. Da nema sjenke, ne bi bilo moguće napraviti ravnotežu između toplote i svježeg zraka. Ako bi Sunčeva svjetlost direktno padala i osijavala sve živo na Zemlji, u kratkom roku sve bi izgorjelo.

Fahrudin Razi u svom tefsiru Ključevi gajba kaže: “Apsolutni mrak je nešto što se ne voli isto kao i potpuna svjetlost.” Uzvišeni Allah dž.š. je tim miješanjem svjetlosti i sjenke napravio najbolju moguću situa­ciju sa kojom upoređuje i ono što nas čeka u Džennetu. U suri Vaki'a, kada go­vori o Džennetu, Allah dž.š. kaže:

وَظِلٍّ مَّمْدُودٍ

...I u hladovini prostranoj. (El-Vaki'a, 30)

Sjenke bića čine vidljivim jer učenjaci kažu da svjetlost sama nije do­voljna za viđenje, ta se svjetlost mora pomiješati sa sjenkama da bi se vidjelo. Upravo kao što apsolutni mrak biva preprekom za viđenje stvari, tako i apsolutna svjetlost biva preprekom da bi se nešto moglo vidjeti.

أَوَ لَمْ يَرَوْاْ إِلَى مَا خَلَقَ اللّهُ مِن شَيْءٍ يَتَفَيَّأُ ظِلاَلُهُ عَنِ الْيَمِينِ وَالْشَّمَآئِلِ سُجَّدًا لِلّهِ وَهُمْ دَاخِرُونَ

Zar oni ne vide da sve ono što je Allah stvorio sad desno, sad li­jevo pruža sjene svoje Allahu poslušno i da je i ono pokorno? (En-Nahl, 48)

Fahrudinu Razi u svom tefsiru (20. svezak) savjetuje osobu koja nije obavljala namaz:

“Tvoja sjenka kao biće bez vrijednosti neprestano čini sedždu Go­spodaru, a ti koji si povod toj sjenci ne činiš, kako je to ružan čin!”

Cijeli svijet pokazatelj je Božijeg prisustva. Imam Husejn a.s. u dovi Arefe kaže: “Kada si to Ti bio odsutan, da bi ljudi tražili dokaze Tvog postojanja?” Kako mi možemo s onim što za svoje postojanje ima ovis­nost o Tebi dokazivati Tvoje postojanje? Upitali su Poslanika s.a.v.a.: “Čime si spoznao Boga?”, na što im je on odgovorio: “Ja sam Ga Bogom spoznao.”

Svijet biljki kao pokazatelj Božijeg stvaranja

 U sljedećim ajetima opširno se govori o biljkama i nihovoj koristi: Eš-Šuara, 7-8; En-Neml, 60; Lukman, 10-11; Ja-sin, 33-36; El-En’am, 95 i 99; Er-Rad, 4; En-Nahl, 10 itd. Ovi ajeti pozivaju tri skupine ljudi na raz­mišljanje:

1.)    One koji su bogobojazni,

2.)    One koji razmišljaju,

3.)    One koji vjeruju.

Svaka biljka koja iz Zemlje iznikne govori: “On je jedan!”

Učenjaci tvrde da bi jedna biljka proizvela 450 g. šećera, ona mora proraditi 300.000 galona vazduha.

Jedan učenjak napisao je knjigu Svijet cvjetova u kojoj kaže: “Postoji Bog koji uz Svoje zakonitosti i tajne kojima vlada i uređuje Ovaj svijet, stvaranjem tih biljki pokazuje Svoje prisustvo.”

U biljkama postoje četiri stvari koje jasno govore o Božijem pris­ustvu:

1.)    uređenost i skladnost,

2.)    zamršenost – bilo šta da napravi čovjek, ne može biti komplik­ovanije od bilo koje strukture biljke,

3.)    ljepota,

4.)    prenošenje svojih osobina na potomke.

Pisac knjige obrazlaže da su ovo pokazatelji Stvoritelja, koji sve to stvara sa mudrošću. Navodimo nekoliko stihova iz Kolestana:

Svaranje je radi toga da bi se skrenula pažnja srca na Boga. Brda, mora i drveća slave svoga Gospodara, ali ne mogu svi da shvate to njihovo slavljenje.

Mudar je onaj Gospodar, koji je s određenom mjerom potčinio Sunce i Mjesec da bi postojali noć i dan.

Ptice kao pokazatelji Božijeg stvaranja

O ovome govori Kur’an na nekoliko mjesta: En-Nahl, 79; Mulk, 19; Nur, 41; En’am, 38, i navodi da su ptice svijet poput nas, imaju svoj po­četak i kraj.

Alusi u svom tefsiru kaže: “Životinje imaju specifičan način govora, shvatanja i razumijevanja kao i čovjek – neke od njih više shvataju, neke manje, ali općenito, one ne mogu doseći stupanj čovjekovog kvaliteta shvatanja.”

U knjizi Tajne životinjskog života napisano je o mnoštvu čuda koja se događaju u životinjskom svijetu, a o pticama se kaže da ih ima mnogo vrsta i da su sve zadivljujuće, a također ima i onih koje se is­tiču i iznad os­talih. Učenjaci tvrde da samo među golubovima ima 289 ro­dova i oko 100.000 vrsta leptira.

 Pčele kao kao pokazatelji Božijeg stvaranja

To je najzadivljujućiji svijet životinja. U suri En-Nahl (pčele) uka­zuje se na dio njihovog života i na kraju ajeta se kaže da su to dokazi za one koji razmišljaju.

وَأَوْحَى رَبُّكَ إِلَى النَّحْلِ أَنِ اتَّخِذِي مِنَ الْجِبَالِ بُيُوتًا وَمِنَ الشَّجَرِ وَمِمَّا يَعْرِشُونَ ثُمَّ كُلِي مِن كُلِّ الثَّمَرَاتِ فَاسْلُكِي سُبُلَ رَبِّكِ ذُلُلاً يَخْرُجُ مِن بُطُونِهَا شَرَابٌ مُّخْتَلِفٌ أَلْوَانُهُ فِيهِ شِفَاء لِلنَّاسِ إِنَّ فِي ذَلِكَ لآيَةً لِّقَوْمٍ يَتَفَكَّرُونَ

Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo: “Pravi sebi kuće u brdima i u dubovima i u onome što naprave ljudi, zatim, hrani se svakovrsnim plo­dovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, poslušno!” Iz utroba nji­hovih izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji razmišljaju.

Učenjaci tvrde da je veliki dio tajni vezan za pčele i da će se one vremenom postupno otkrivati. U knjizi Život insekata navedena je čin­jenica da ona pčela koja proizvodi med niti spava niti se odmara.

Imam Sadik a.s. u svom obraćanju Mufazalu kaže:

“Pogledaj u pčelu, njezin način života, njezino pravljenje kućica i ukoliko pažljivo sagledaš, vidjet ćeš da je to veoma revnosna i vrijedna životinja.”

Allah dž.š. pčelu je učinio svjesnom i podučio je kako da dolazi do potrebnih stvari.

 Naredni pokazatelj tiče se životinja koje su nam date na raspo­laganje.

 O ovome Kur’an govori u sljedećim ajetima: Eš-Šura, 29; El-­Džasija, 3-4; En-Nahl, 80; Ja-sin, 71-73; Ez-Zuhruf, 12-13. To su znaci za one koji misle, koji su zahvalni te uvjereni u Allahovo postajanje. Kur’an nam govori da nema ništa što postoji, a da ne slavi svoga Gospo­dara, samo što to ne shvataju svi. Dželaludin Rumi, riječima svega što postoji kaže:

“Mi vidimo, čujemo i imamo razum, ali prema vama strancima mi smo nijemi zbog toga što ste vi okrenuti svojim strastima i naše istine za vas su prekrivene velom tajne.”

Materijalističko vjerovanje da je Bog svijet morao stvoriti u jednom trenu

 Na Zapadu je prihvaćeno mišljenje po kojem, da bismo vjerovali u Boga, neophodno je da vjerujemo u stvaranje Ovog svijeta u jednom trenutku, odnosno da je cijela Kreacija nastala u jednoj sekundi, te da su sva stvorenja u svojoj osnovi stabilna i konstantna. Drugim riječima, sva ma­terijalna bića trebala bi imati jednu jedinstvenu osnovu iz koje se sve razvilo, nešto kao lider vrste.

 S druge strane, evolucija podrazumijeva postepenu promjenu u samim bićima i ona obuhvaća sve stvari i sva bića. Evolucija podrazumi­jeva i ono što njih čini u njihovoj zbilji, te da je to promjenljivo. Današnja nauka argumentirala je da sva bića u svojoj biti imaju svoju evoluciju, a posebno ona bića koja imaju dušu i nalaze se u usponu.

 Naprimjer, Darwin tvrdi da je čovjek u svojoj osnovi bio majmun i na os­novu evolucije prešao u čovjeka. Nauka kaže da je Ovaj svijet promjenljiv i da je u stalnoj kretnji (evoluciji), a nasuprot tome je vjero­vanje da su sva stvorenja nastala trenutačno i da imaju svoju konstantnu zbilju.

Prema tome, nauka tvrdi da je Ovaj svijet u svojoj biti promjenljiv, a po vjerovanju u Boga, Ovaj svijet je konstantan – nepromjenljiv.

Postavlja se pitanje: Šta je sama hipoteza?

Svaka hipoteza u svojoj biti ima mogućnost da bude dokinuta, tj. da se dokaže da nije ispravna, kao i mogućnost napretka i kretnje. Sama hi­poteza nije razumski argumentirana da joj se ne bi mogle uputiti prim­jedbe, već postoji put da je dokinemo, što bi značilo da bi samo pojam hi­poteze bio obuhvaćen zakonom evolucije. Ono što je dokazano čvrstim dokazima ne može se poreći onim što nije dokazno na čvrstim razum­skim dokazima, u ovom slučaju riječ je o hipotezi. Kada su poslanici prvi put došli svom narodu s Objavom, ljudi su im govorili: “Šta je vaš dokaz, mi vas ne prihvatamo, va ste ljudi kao i mi.”

  Poimanje nevjernika i ljudi koji su poricali Poslanika s.a.v.a. bilo je: “Zato što si ti čovjek kao i mi, i naši rezultati trebali bi biti kao i tvoji, mi smo slični i samim time trebali bismo imati iste efekete, ali ti go­voriš da imaš vezu s skrivenim svijetom, a mi to ne prihvatamo jer ne vidimo tu vezu ni skriveni svijet.” Ovo pravilo u filozofiji se naziva zakonom slič­nosti i ako bi prihvatili ovaj zakon, poslanici bi ispali lažljivcima.

Poslanici u odgovoru njima kazuju: “Mi ćemo na osnovu istog za­kona dokazati da smo poslanici. Ja sam čovjek kao i vi i tvrdim i dokazu­jem moje Poslanstvo i vezu s gajbom tako što ću vam pokazati mudžize koje su dokaz da sam povezan s jednom većom moći koju vi ne pos­jedujete i upravo ta razlika efekta govori da se razlikujem od vas.”

 Poslanici a.s. donosili su mudžize shodno vremenu u kojem su živjeli. U vrijeme Musa a.s. bio je jako razvijen sihir, i on se baš na tom polju sukobio i pokazao svoju moć. U vrijeme Isaa a.s. medicina je bila vanredno razvijena, pa on upravo liječenjem gubavaca i slijepih poka­zuje svoju nadmoć. Kur’an je dokaz poslanstva za svoje vrijeme, jer je go­vorništvo i pjesništvo bilo na vrhuncu svoje razvijenosti. Danas je nauka ta koja je karakteristična, a Kur’an je mudžiza za nauku za sva vremena do Sudnjeg dana i sukobio se sa naukom da dokaže svoju nad­moć. Prenosi se hadis:

“U posljednjem vremenu doći će ljudi koji će shvaćati suru Ihlas, prvih pet ajeta sure Hadid i posljednje ajete sure Hašr. Tek napret­kom nauke spoznat će se zbilje ovih ajeta.”

Kur’an je argumentiran čvrstim dokazima dok je hipoteza u svojoj os­novi nestabilna.

sadržaj