Šejh Akbar Eydi

TEMELJNE POSTAVKE O AKAIDU

Čulna (senzualna) spoznaja

Teorija empirista (senzualista) zastupa mišljenje da je pouzdano jed­ino ono što čovjek spozna putem svojih pet čula. Oni tvrde da je iskust­veno znanje, koje stičemo u eksperimentima putem čula, jedino pouz­dano i da nam za znanje nisu potrebni racionalni dokazi. Njihov stav da ni­kakvo filozofsko razmišljanje nije autentičan izvor znanja brzo se raširio. Rezultat ovoga je da je jedina ispravna filozofija, filozofija iskustva – čula. Sva pitanja koja se tiču praizvora, početka i kraja svijeta smatraju se transcedentnim, te su gurnuta ustranu i stavljena van domena nauke. Oni kažu da se postojanje Boga i Sudnjeg dana ne može eksperi­mentima dokazati pa o njima ne treba ni raspravljati. Spomenuti stav: “Povjerovat ću u Boga kad ga vidim pod svojim skal­pelom”, jednak je stavu da postoji samo ono što je eksperimentom dokazivo.

Sljedeća generacija empirista tvrdi: “Mi ne možemo raspravljati o onome što nije iskušano; mi tvrdimo da ono čak i ne postoji. Ono što ne može stati pod mikroskop, skalpel itd., nije predmet spoznaje čula.” Ovaj misaoni pravac stavio je spoznaju u okvire ljudskih čula. Da vidimo kakav je stav Istoka prema empirizmu:

Tri su osnovna razloga zašto je u islamskom svijetu zaživio stav koji ne zastupa razum i koji je protivan racionalnom razmišljanju i rasuđi­vanju:

1)      snažan utjecaj tradicionalista,

2)      brz naučni napredak Zapada, koji je u islamskom svijetu izazvao averziju prema filozofiji,

3)      činjenica da su filozofske rasprave teško shvatljive i da se većina ljudi kloni filozofije.

U situaciji napretka Zapada usljed napretka empirijskih nauka i teškoća u shvatanju filozofskih rasprava, jedan dio islamskih filozofa iznio je tezu da za pitanja o Bogu i transcendenciji nemamo potrebu za korištenjem filozofije. Oni su teološke rasprave prenijeli u oblast empiri­jskih nauka, smatrajući da se pomoću njih mogu riješiti i teološki prob­lemi, pa drže da je naučnim istraživanjem moguće doći do spoznaje o Bogu i pitanjima teologije.

Kur’an kaže da je jedini put spoznaje kroz spoznaju njegovih stvorenja i posmatranjem prirode. Brojni su ajeti koji podstiču na pos­matranje prirodnih fenomena, koji govore o činjenici kako je Allah dž.š.  stvorio kamilu, Nebesa bez stubova, itd. Iz toga ovi filozofi zaključuju da je jedini ispravan put onaj koji vodi preko posmatranja prirode, koju opet spoznajemo raznim ispitivanjima. Priroda je ključ svih tajni i njeno otkrivanje vodi nas direktno Bogu. Oni kažu da je naša obaveza is­traživanje prirode i da se ne trebamo baviti filozofijom, jer putem izu­čavanja prirode i njenih fenomena nikada nećemo doći u sukob sa iskust­venom naukom (koju protežira Zapad). Znatan broj islamskih pisaca zastupao je ovo mišljenje (Muslimanska braća u Egiptu i dr.).

Sejjid Ebul-Hasan Nedvi u knjizi Koliko je svijet vidio štete od zaos­talosti muslimana kaže: “Poslanici Božiji informirali su ljude o Božijoj biti (zatu), atributima (sifatima) i sudbini čovjeka. O tome su čovjeku pok­lonili mnogo informacija. Učili su ga i zadovoljili znanjima čiji te­melji nisu u rukama čovjeka. To su, ustvari, pitanja metafizike, tj. stvari s onu stranu granica prirode. Međutim, ljudi nisu znali cijeniti tu blagodat, već su o tome počeli voditi filozofske rasprave.”

Ovo je stav nove generacije islamskih filozofa, koji su u “odbrani” Islama zagovarali stav tradicionalista i prilagodili ga “mod­ernijem” po­gledu na svijet. To je bilo novo učenje tradicionalista.

Istinski islamski filozofi u odgovoru modernim tradicionalistima kažu: “Tačno je da je jedan od puteva spoznaje put koji vodi kroz izu­čavanje prirode i pojava u njoj.” Dalje u odgovoru ovim savremenim in­telektu­alcima, što su na ovaj način pokušali braniti Islam, kažu: “Među­tim, prije svega, postavljamo vam nekoliko pitanja: ‘Kako tumačiti sl­jedeće ajete?’”

لَيْسَ كَمِثْلِهِ شَيْءٌ

Njemu nema ništa slično. (Eš-Šura, 11)           

وَلِلّهِ الْمَثَلُ الأَعْلَىَ

A Allahu pripadaju najuzvišeniji primjeri. (En-Nahl, 60)

اللَّهُ لَا إِلَهَ إِلَّا هُوَ لَهُ الْأَسْمَاء الْحُسْنَى

Allah, nema boga osim Njega, naljepša imena ima. (Ta-ha, 8)

وَلِلّهِ الْمَشْرِقُ وَالْمَغْرِبُ فَأَيْنَمَا تُوَلُّواْ فَثَمَّ وَجْهُ اللّهِ

Allahov je i istok i zapad, pa gdje god se okrenete, naći ćete lice Božije. (El-Bekara, 115)

هُوَ الْأَوَّلُ وَالْآخِرُ وَالظَّاهِرُ وَالْبَاطِنُ وَهُوَ بِكُلِّ شَيْءٍ عَلِيمٌ

On je Prvi, Posljednji, Unutarnji, Vanjski, Znalac o svim stvarima. (El-Hadid, 3)           

Znamo da našom logikom gledano ono što je prvo ne može biti i posljednje, što je vanjsko ne može biti i unutarnje, te ono što je otkriveno nije skriveno, a ono što je batin ne može se vidjeti. Ali Kur’an kaže: Al­lah je Zahir i u isto vrijeme Batin, Prvi koji se nalazi na kraju i Posljednji koji je na početku. I ne samo da On stvara prvo i posljednje, već je stvorio zahir i batin.

وَإِن مِّن شَيْءٍ إِلاَّ عِندَنَا خَزَائِنُهُ وَمَا نُنَزِّلُهُ إِلاَّ بِقَدَرٍ مَّعْلُومٍ

Nema ništa što je stvoreno, a da njegova riznica nije kod Nas, a spuštamo samo u količinama potrebnim. (El-Hidžr, 21)

وَهُوَ مَعَكُمْ أَيْنَ مَا كُنتُمْ

Gdje god se nalazili, On je uz vas. (El-Hadid, 4)

Kakav je to bitak koji je istovremeno sa živim i mrtvim, prvim i posljednjim, u snu i na javi? Još teže pitanje od ovoga je sljedeće:

يَمْحُو اللّهُ مَا يَشَاء وَيُثْبِتُ وَعِندَهُ أُمُّ الْكِتَابِ

Allah može zbrisati ili uspostaviti sve što On hoće, kod Njega je Ma­jka Knjige (Ummul-kitab). (Er-Ra’d, 39)

Ako je jedini put spoznaje Boga preko uređenosti sistema, kako to da On ovdje kaže da može uništiti ili uspostaviti sve kad hoće i kako hoće? Stotine ajeta i hiljade predaja Poslanika i Imama govore o sličnim primjerima za koje čovjek pomoću čula, ako su jedini način spoznaje, ne može naći odgovor.

Ono što nam empirijska znanost nudi jeste odgovor na četiri pitanja:

1)      Da li Ovaj svijet ima Tvorca? Odgovor je “da” jer je to moguće dokazati. U tome je granica koja razdvaja materijalizam od nauke o Bogu.

2)      Da li taj Stvoritelj svijeta posjeduje znanje? Odgovor je “da” jer u svakoj čestici u Univerzumu nalazimo svjedočenje o tom znanju.

3)      Da li je taj Stvoritelj moćan? Odgovor je “da” jer je moć Stvor­itelja vidljiva u prirodi.

4)      Da li taj Stvoritelj upravlja kretanjima u Univerzumu, ili ga je stvorio i ostavio da sam po sebi egzistira? Iz fenomena što ih je stvorio da se zaključiti da je On Moćni koji upravlja stvorenim.

Iskustvo i empirija mogu nam odgovoriti na ova četiri pitanja, no da li je za muslimana dovoljno da kaže: “Ja vjerujem u Stvoritelja koji pos­jeduje znanje i moć i koji upravlja svim što je stvorio.” Kur’an kaže da nije dovoljno.

sadržaj