TRI PUTA SPOZNAJE BOGA

1. Put srca i prirode (fitret)
2. Put znanja i spoznaje prirode i Kreacije
3. Put razuma i filozofije

Prva dva puta prethodno smo obradili i želimo započeti objašnjavanje tre­ćega puta. Općenito govoreći, u ovom pitanju ljudi su se podijelili u tri skupine: Prva skupina govori da je za stizanje do Boga vjerodostojan samo put srca, druga tvrdi da je spoznaja moguća samo putem znanja i spoznaje Kreacije i stvorenog, dok treća skupina smatra da do Boga možemo stići samo putem razuma i umske de­dukcije

Put srca je put arifa, put znanja je put učenjaka čije je izučavanje na području prirodnih nauka, a put razuma je put filozofa. Kur’an nam go­vori da su ova tri načina samo ogranci jednog glavnog metoda i sve ih moramo iskoristiti. Kur’an prihvaća put očišćenja duše i srca, ali ne priznaje ga dovoljnim. Zašto? Sam put srca ima nekoliko dobrih svo­jstava i nekoliko nedostataka.

Pozitivna osobina puta srca ta je što se on odvija kroz borbu sa nefsom i ­ishod ovog unutarnjeg puta prisutno je znanje, a znamo da je vrijednost prisutnog znanja mnogo veća od vrijednosti stečenog. Druga pozitivna oso­bina ovog puta bila bi činjenica da je on put sigurnosti i smirenosti. Čovjek krećući ovim putem postiže Božije prisustvo koje mu daje smiraj i sigurnost. Problem ovog puta je što je on svojstven samo za put pojed­inca. Put kojeg karakteriše činjenica da je svojstven zasebnim ličnostima nije u mogućnosti da bude prenesen drugima. Problem je što se ta vrsta znanja ne može nekom prenijeti, a s druge strane vidimo da je čovjek društvena ličnost i ima obavezu naređivanja dobra i odvraćanja od zla. Postavlja se pitanje kako pozvati narod onome što se steklo iznutra. Mogući odgovor je da se ono što je stečeno iznutra u kalupu riječi pre­ne­se ljudima.

To što bi se iz kalupa riječi prenijelo ljudima nije ništa drugo nego logika – filozofija. Ne može se reći da je dovoljan samo unutrašnji put kada je u njegovu predočavanju neophodno okoristiti se filozofskim argu­mentacijama. Šejh Mahmud Šabestari, jedan od velikih arifa, u svo­jim stihovima daje odgovor na pitanje kako se može spoznati Bog: “Dosez­anje do Boga nije ništa više od dva koraka. Iako su mnogi prob­lemi i poteškoće za duhov­nog putnika, ali taj put dosezanja njegovog cilja nije više do u dva koraka. Prvi korak je da se prođeš sebe (ono ja). Ako si se uspio proći svoga ja, onda si i gledajući na druge i u njima izuzeo ono ja. I kada smo potisnuli ja, uspostavlja se jedinstvo nas svih i Bog dolazi. Ako čovjek uspije prevazići sve te prepreke koje nadolaze, onda će mu se Bog ukazati u svim stvarima. Ako bi se čovjek prošao onog ja, cijelu Kreaciju vidio bi Božijom, vidio bi samo jedno biće – Boga.”

Veliki arif i pjesnik Attar je rekao: “Mi smo suočeni sa našim jast­vom; ako ga uspijemo potisnuti, vidjet ćemo stvari malo druga­čije.” Zato što je Lejla gledala u ogledalo Božije, zato je i ljepota prešla na nju. Zašto je Jusuf bio lijep? Zato što je pored njega bila Božija ljepota i ta Božija ljepota privukla je Zulejhu. Božija ljepota očitovala se na svim mjestima i oni koji su se zaljubili u neku ljepotu, bili oni toga svjesni ili ne, oni su privučeni Božijom ljepotom, jer ako smo prihvatili da je Kreacija djelo Božije, onda je i ljepota djelo Božije. Pretpostavite, prim­jera radi, da ste upalili peć i jedan dio željeza stavili kraj peći. Zbog bliz­ine željeza vatri toplina vatre prešla je na željezo, i ako bi dijete dirnulo to željezo, spržilo bi se. Kada želimo reći zašto se dijete spržilo, kažemo:

1. Zato što je željezo bilo vruće – željezo ga je spržilo.
2. Toplina koja je prešla na željezo spržila ga je.

Željezo je samo posrednik te topline, ono samo po sebi nema ništa. Svako ko ima ljepotu samo ima ulogu prenosioca, on po sebi nema ništa. Nema jezika koji bi ispričao priču o ljepoti Božijoj, a i da ima jezika, nema jezik to znanje. Put srca za čovjeka donosi veću sigurnost i veću slast, no problem je što nije moguće da bude prenesena i podu­čavana. Ne samo da ta ljubav nema jezika, nego i onaj koji je otišao, više se nije vra­tio da nam ispriča.

Put srca ima dva oblika:

1. Srce se zaljubi u Boga i bavi se tom ljubavi;
2. Dođe do te ljubavi ali se ne bavi tim.

Ako bi čovjek dosegao do Boga, on se više nama ne vraća – ostaje kod Njega, a ako je došao do tamo, pa se vratio, nije se uspio spojiti i ub­rojati u zaljubljene. Kada govorimo o ljubavi, više nema mjesta da go­vorimo o sebi, zato čovjek koji je dosegao kaže: “Ne postoji ništa osim Boga.”

Zaključak: Mišljenja arifa su da je dostizanje do Boga putem srca jed­ini pravi put.

Postavlja se pitanje da li postoji mogućnost za nas druge da koris­timo oba puta, put srca i put filozofije.

Mulla Sadra kaže: “Sve ono što možemo dostići putem srca, moguće je i putem filozofske argumentacije.” Štaviše, on je vjerovao da je du­hovna kretnja srca isto kao i kretnja razuma i da se oni uporedo kreću.

Jedan filozof koji je argumentirano stekao znanje o Bogu, ako to nije proživio u svojoj duši i ako to ne osjeća u srcu, on nije ništa drugo uradio nego stekao par pojmova koji su čisto pojmovi i ništa više. Ono što Mulla Sadra želi reći jeste upravo ono što su rekli arifi; onaj koji je otišao tamo i vratio se nema ništa, a ako nije našao Boga, nije ni filozof.

Mulla Sadra na kraju kaže: “Filozof je onaj koji je svoje unutarnje doživljaje i osvjedočenje uspio nama ukalupiti i filozofskim jezikom predočiti.” Kur’an nam kaže: Mi ćemo ubrzo vama pokazati znakove kako u horizontima tako i u vama samima da bi vi posvjedočili da je On istina (Fussilet, 53). Znakovi koji se tiču samog nefsa (unutrašnjeg) dijele se na dva oblika: srčani put i razumski put.

Shodno kur’anskom stanovištu, tri puta za dostizanje do Boga ne­maju nikakve razlike, nego su neophodni jedno drugom da se zajedno kreću i sustižu jednu zajedničku tačku. Prema Kur’anu, svaka osoba u mjeri u kojoj je bila uskraćena za ova tri puta, u toj mjeri uskraćeno joj je i znanje tevhida. Nema mogućnosti da ono što argumenti­rano stekne irfan shvati i filozofija; svaki put ima svoju zbilju shvatanja. Jednu stvar shvaća irfan, drugu filozofija, a treću eksperimentalna nauka. Islam kaže da je savršen čovjek onaj koji ove tri stvari objedini.