Put spoznaje prirode i bića i na taj način spoznaje Boga

Govorili smo o trima putevima za dostizanje ka Bogu; putu srca, putu razuma i prirodnom putu. Želimo ukazati na pozitivne i negativne osobine prirodnog puta. Kao što smo rekli, naučni put je put spoznaje pri­rode i bića i na taj način spoznajemo i Boga. Kur’an također ukazuje na ovaj put i metod i bodri ljude da se okoriste njime.

Prva pozitivna osobina ovog puta jeste ta što je put prost i jasan i na polju djelatnosti svuda je prisutan tako da se svi ljudi, bez obzira na raz­inu shvaćanja, mogu njime okoristiti. Čovjek koji je pastir u svom krugu shvata neke stvari u vezi s Bogom i u skladu sa onim što je on doživio i shvatio, na toj razini on svoga Boga obožava i obraća Mu se. Čovjek čiji se život odvija na moru i koji se koristi morskim blago­datima, on u dodiru sa tim stvara sebi sliku o Bogu i izvlači svoje zaključke. Takav čovjek, kada se osami, pod djejstvom stvari koje mu dopiru do očiju i ušiju shvaća neke činjenice i shodno tome obraća se svome Gospodaru. Jedan naučnik koji je čitav život proveo u la­boratoriju i radio na ato­mima, on opet sa te strane ima dokaz da postoji Bog i to dokazuje kroz svoju djelatnost. Ovaj put je sveobuhvatan, prost, nudi zadovoljstvo, a u isto vrijeme je i naučan. To je od onih ljepota koje su svojstvene samo ovom putu. Druga pozitivna karakteristika ovog puta je da on nema pot­rebu za čistim srcem i duhovnim uzvišenim osje­ćajima. Korištenje ove metode da bi se došlo do spoznaje da postoji veća Snaga od ove prirodne ne nalaže da srce koje se time bavi mora biti pročišćeno, već svaki čovjek, bez obzira na to što je zaprljan u sebi, može ovim putem dostići činjenice i istine da postoji nešto uz­višenije i nakon te spoznaje može se pokloniti Uzvišenom Biću.

Ovaj put prirode dostatan je za svako kameno srce da bi dokazalo da postoji Bog; on ne ovisi o velikim uzvišenim osjećajima, već je ovo put koji stvara ta uzvišena osjećanja. Čovjek, ma kako kamenog srca bio, pos­vjedočenjem ljepote stvaranja, ljubavi bića jednih prema drugima, ljepote i nježnosti raznobojnog cvijeća itd., njegovo kameno srce postaje nježno poput cvijeta i u svojim dubinama osjeća miris i boju onih razno­bojnih stvari.

Manje su šanse da vidimo čovjeka koji se bavi prirodom (florom i faunom) da je ljut. Da bi se čovjek počeo baviti ovim putem, nema pot­rebu za osjećajima i mehkim srcem, već on kroz ovaj put dolazi do toga.

Treća pozitivna odlika prirode jeste činjenica da čovjek koji se od­važi krenuti ovim putem nema potrebu da ima jak razum. Ovaj put pri­rode nema potrebu za mozgom koji je upoznat sa Platonovim za­konima ili sa argumentima Aristotela, već nasuprot ovome, svaki razum koji može napraviti razliku između ružnog i lijepog, dobrog i lošeg može se okoristiti ovim putem i na taj način se povezati sa Uzvišenim Bogom i doći do te razine da svakog trenutka bude svjestan i osjeća prisutnost svoga Stvoritelja.

Hafiz nam poručuje da kada sjedne bulbul na graničicu, on svojim li­jepim jezikom nama ukazuje na istine i nema potrebe da odlazimo na časove da slušamo to što nam on govori, a ovaj bulbul govori: “Da biste spoznali Boga, ne tražite Musaovo drvo i vatru kroz koje je Bog razgova­rao s njim, već dođite u moju baštu, i ja vam mogu ukazati na te istine koje je Musa shvatio.”

Hafiz nam kazuje i sledeći stih: “...I ptice i bašča pjevaju lijepo i ka­zuju melodične pjesme. Zašto? Radi toga da bi Hafiz bio pažljiv i imao ob­zira i mislio na Boga.”

Put prirode umjesto da nam nalaže da se bavimo Aristotelom i Pla­tonom, on nas poziva da dođemo u bašču da posmatramo cvijeće, prirodu i usmjeravamo se prema kući svog voljenog, osjećajući jutarnji povjeta­rac.

Hafiz dalje poručuje: “Ustanite kasno u noći i stanite na put povjetarcu te ga upitajte: ‘O ti povjetarcu koji znaš gdje je kuća mog voljenog, reci mi gdje se sklonio taj koji je učinio naša srca tužnim u potrazi za njim.’” Vidimo da koristeći se prirodnim putem mi možemo Uzvišenog spoznati kroz jedan lagahni povjetarac, kroz cvrkut bulbula i kroz uznemirenog leptira koji ulijeće u plamen. Svako biće koje je stvoreno u ovom sistemu put je ka Uzvišenom Bogu. Hafiz nam kaže: “Ja sam iz svijeta melekuta, ja sam iz Onog svijeta gdje je rečeno; ... I udahnuo sam u njega od Svoje duše, ovdje sam došao i izgubio se, a pošto sam se ovdje izgubio ni puta ne znam, ali mogu pronaći argument – put da bi se vratio odakle sam došao.”

Riječ zuluf u perzijskom se upotrebljava za duge kose, a u pjesmama ima značaj svijeta mnoštva. Hafiz kroz pjesmu kaže: “Bez obzira što znam da me ovaj strani put neće nigdje voditi, znam ukoliko se uhvatim za dlaku Božijeg zulufa i budem išao za njom, ona će me odvesti do Njega.”

Knjiga Dokazivanje Božijeg postojanja sastavljena je od napisa 40 različitih učenjaka iz 40 različitih oblasti, a dokaz je da je ovaj put adek­vatan, tj. obuhvata sve i niko ga nije lišen.

Nedostaci spoznaje putem prirode i bića

Prvi nedostatak: Dimenzija ovog puta ograničena je – ona nas može voditi do granice materijalnog i tu nas napušta. Sva ljepota i umjetnost ovog puta je da nas na Ovom materijalnom svijetu može voditi kuda hoće, ali kada dođe do onog izvan sebe, tu nas napušta. Ona nam poručuje da priroda ne može sama sebe stvoriti i poručuje da sve što je nastalo ovdje uzor je iz Onog gornjeg svijeta.

Kada upitamo prirodu ima li habera s one strane, ona kaže da može neke općenitosti reći, ali ne i detalje. Priroda nam ukazuje u kratkim crtama: Ono biće koje me je stvorilo i podarilo mi postojanje i egzis­ten­ciju jeste biće koje ima savršena svojstva, Milostivo, Apsolutno Lijepo.”

To je Bog koji zna, jer vidimo da su u prirodi prisutni talasi njegova znanja. On je Moćni Stvaralac i Njegova moć ogleda se u tome da je za­konitosti u Ovom stvorenom svijetu savršeno postavio i lančano povezao. Niti jedno biće, ma kako jako i moćno bilo, nema tu moć i snagu da izbjegne ili izađe iz okvira tih zakona koje je Bog uspostavio. Ova bića i pojave, unatoč njihovoj veličanstvenosti i ljepoti, samo su talas od Njego­vog beskonačnog Bića. Imam Ali a.s. kaže: “Neka je hvaljen Gospo­dar, tragovi Njegove vlasti i veličanstvo Nje­gove veličine toliko su ­prisutni i toliko se nama pokazuju da je to začudilo naše oči i dovelo nas u bezizlaznu poziciju.” Nebeska stranica samo je list iz knjige tevhida. Ovaj put vodi nas do granice gdje prestaje materi­jalno, govori nam neke opće crte, ali šta se tamo dešava ne znamo.

Drugi nedostatak je taj što ovaj put ne može dokazati Jednoću Uz­višenog Gospodara. Može se dokazati da je ovo prisutno materijalno pod kontrolom Uni­verzalnog Boga, da Bog zna sve, da je sveprisutan, ali Njegovo apsolutno Biće ovim putem ne možemo dokučiti.

Treći nedostatak prirodnog puta: Koristeći ovaj put mi spoznajemo da postoji Bog, ali mjerom naše spoznaje koju možemo ovim putem steći Bog nije zadovoljan. Islam i Kur’an ovu mjeru vezanosti i veze između Boga i Njegovih stvorenja ne prihvataju. To je nešto malo, pa prema tome prirodni put ne može biti dostatan da bi nam dao ono što nam je potrebno.