Dosegnuti smisao stvaranja moguće je samo putem razmišljanja

Filozofija stvaranja nije ni spoznaja prirode ni ibadet, već spoznaja Boga, a ova spoznaja moguća je samo putem razmišljanja. U 24. ajetu sure Muhammed kaže se: A zašto oni ne razmišljaju u vezi s Kur’anom, ili su im srca zaključana? Tu nas poziva na razmišljanje i po arapskoj gramatici ovo pitanje je u svrhu kuđenja: Zašto ne raz­mislite? U 82. ajetu sure En-Nisa stoji: Zašto oni ne razmisle o Kur’anu, jer da je on od ne­kog drugog a ne Boga, u njemu bi našli mnoge protivrječnosti. U 29. ajetu sure Sad kaže se: Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi o ajetima njenim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili. Šta znači razmišljanje (tedebbur)?

Tedebbur se kaže za dolazak nečega nakon nečega. Naprimjer, uran­jamo u mora da bismo došli do hrane, a tako i s Kur’anom; čitamo i raz­mišljamo o jednom ajetu, pa kada dođemo do drugog, zbog toga što smo prethodni razumjeli razumijemo i njega itd. U hadisu Poslanika s.a.v.a. kaže se: “Primjer Kur’ana je kao primjer Sunca i mje­seca – svaki dan nešto novo pokloni čovjeku.” Sam Kur’an služio se dokazivanjem, pa u 22. ajetu sure El-Enbija kaže: Da Zemljom i Nebesima upravljaju drugi bo­govi, a ne Allah, poremetili bi se..

U 91. ajetu sure El-Muminun stoji: Allah nije uzeo sebi sina, i s Njim nema drugog boga”! Inače, svaki bi bog, s onim što je stvorio – radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjeđivao. I ovi ajeti su ra­cionalni dokazi. Dokaz za potrebom filozofskih argumenata jesu riječi Božijeg Poslanika s.a.v.a. i imama koje su pune racionalnih dokaza.

Tabatabai je skupio u jednu knjigu riječi imama Alija a.s. i nazvao je Imam Ali i božanska filozofija i tu se govori o argumentima i ra­cionalnim dokazima po pitanju tevhida, stvaranja i ostaloga. Kur’an kao knjiga pun je sadržaja koji odgovara našem fitretu i koji nam uz pomoć prirode doka­zuje da postoji Bog, a također potvrđuje put srca i čišćenja duše i kaže da čovjekova duša može stići do Boga bez korištenja vanjskih ele­menata. Isto tako prihvaća i put razuma i govori da je to put koji vodi Bogu. Kur’an ne govori o svakom putu pojedinačno, već govori da je skup svih puteva najbolje rješenje za stizanje do Boga, jer ako su svi na ok­upu, pomažu jedan drugom, a ako su odvojeni, svaki može biti pre­preka drugom.

Božiji Poslanik s.a.v.a. kaže da se svjetlo razuma gasi i biva uman­jeno ako čovjeka vode njegova strast i prohtjevi. Ako se ne budemo pro­čišćavali, nefs će postati vođom našeg tijela, a biće koje je zarobljeno nema moći da bilo šta postigne. Imam Ali a.s. nam poručuje: “Onaj čija se naređenja ne provode u praksu kao da ne postoji.”

Moramo napraviti harmoniju između ove tri snage (srca, prirode, ra­zuma) i produkt toga bit će spoznaja Boga i na takav način ćemo i živjeti. Put spoznaje Boga po Kur’anu nije jedan odvojen put, već su putevi spo­jeni i pomažući se dovode do željenog ishoda.

Govorili smo o pozitivnim i negativnim osobinama puta srca i puta prirode i time smo otpočeli govor o trećoj metodi spoznaje Boga – putem filozofije i dedukcije, odnosno razumskim putem. U vezi sa ovim allame Tabatabai kaže:

“Svijet ima svog Stvaraoca i svako biće koje posjeduje razum pri­rodno je da istražuje i da potvrđuje ili poriče Njegovo postojanje”

Svaki čovjek koji posjeduje svijest i razum i poima aspekte svijeta koji ga okružuje i njegovu složenost, uključujući i zakone kauzaliteta, pitanje spoznaje Boga predstavlja pitanje njegovog fitreta. Tabatabai u nastavku kaže da mnogi materijalisti nisu mogli shvatiti ovu temu ili je nisu htjeli shvatiti na način dostojan njenom razmatranju.

  Kur’an i spoznaja zbilje

Općenito govoreći, Islam posjeduje stav kako treba određeno pitanje poimati onda kada se suočimo s njim. Kur’an u vezi s tim kaže da postoji jedan temeljni uvjet i bez ostvarenja tog uvjeta, spoznaja zbilje je nemo­guća, a taj uvjet jeste pažljivo slušanje problema i shvatanje problema o kojem se želi raspravljati. Zašto?

Ako se samo pitanje ne spozna na pravilan način, tada je nemoguće stići do željenog rezultata. U 17. i 18. ajetu sure Ez-Zumer stoji:

فَبَشِّرْ عِبَادِ. الَّذِينَ يَسْتَمِعُونَ الْقَوْلَ فَيَتَّبِعُونَ أَحْسَنَهُ

I obraduj Moje robove, one koji slušaju s pažnjom i slijede ono najljepše u njemu.

Kur’an pod ovom skupinom ljudi podrazumijeva one koji su na isprav­nom putu i koji su stekli Božiji uputu. To je ona skupina kojoj je prvi korak s ciljem stjecanja zbilje i istine pomno slušanje i razmišljanje o pitanju te, na koncu, ispravno poimanje zbilje.

Ovo je veoma važno pitanje kod učenjaka koji drže značajnim da se ono razriješi, tj. da se prvo odredi sporna tačka rasprave i mjesto razi­laženja, da bismo pomno pristupili raspravi i iznošenju svoga mišljenja. Ovo su riječi naših velikih učenjaka, a što potvrđuje i kur’anski stav po kome je ispravno slušanje tek jedan od temeljnih uvjeta za razumijevanje zbilje. Ispravno shvatanje pitanja samo po sebi predstavlja pola odgo­vora. Naše pravilno postavljanje u odnosu na pitanje umnogome olakšava dostizanje istine koju želimo pojmiti i olakšava nam put argumentacije. Naprimjer, uvjet za pogađanje cilja strijelom ili puškom jeste ispravno nišanjenje. U pitanjima Božije spoznaje i Njegove vjere temeljni uvjet je da od samog početka ispravno pristupimo i da znamo šta želimo dosegnuti, kao i kojim se putem trebamo kre­tati.