Home :: Mapa stranice :: Prikaz knjiga :: Naša izdanja :: Knjige :: Knjiga gostiju :: Predavanja  
Navigacija

Home

IZVORI

Kur'an
Kur'an predavanja
Nehdžul-belaga
Nehdžul-belaga
Sahifa 
Ehlul-Bejt 

FILOZOFIJA

Uvod I
Uvod II
Islamska filozofija 
Logika

TEOLOGIJA

Akaid
Tefsir
Fikh
Poslanstvo
Bit islama
Ahlak
Medicina
Karakteristike islama
Sekularizam ili vjera
Irfan
Irfanske teme
Odgoj
Samospoznaja

BIBLIOTEKA

Naša Izdanja
Ostale knjige
Prikazi Knjiga
Tekstovi

OSTALO

Audio
Foto
radio i tv
O nama
Drugi o nama
Ankete
Prijava a saradnju
Bilten
Linkovi

Pitanja i odgovori
Pitaj

Odgovori

 
čitanje e-maila 
Online

trenutno posjetilaca  
 

 

Šejh Akbar Eydi

TEMELJNE POSTAVKE O AKAIDU

ZAKON UZROČNOSTI (KAUZALITETA) UPRAVLJA OVIM SVIJETOM

 

Sada ćemo reći nešto o prvom mišljenju koje zagovara “Jedno hti­jenje” u stvaranju:

1)      Prva posljedica ove teze jeste da Božija Kreacija ima sebi svojstven sistem i da je Njegova volja jednaka volji tog poretka.

2)      Na scenu stupa zakon kauzaliteta i zauzima pripadajuće mu mjesto. On nam govori da svaka posljedica proizlazi iz sebi svojstvenog uzroka i da ništa ne može nastati iz bilo čega. U tak­vom sistemu voda ne prži, a sunce ne gasi žeđ, nego je obrnuto, i ove dvije odrednice nikad ne mogu zamijeniti svoje uloge. Zato, kada Bog želi uništiti neki narod, to se desi kao posljedica uobi­čajenih prirodnih pojava (suša, zemljotres, vulkani itd.), a i Nje­gova milost spušta se također prirodnim slijedom (širenjem po­tomstva, rodnom godinom i sl.).

3)      Sve stvari u ovom poretku imaju tačno definirano mjesto (oblak ne može biti u vodi i sl.), i ako bi neke od njih zamijenile mjesto, cilj i generalna svrha stvaranja bili bi dovedeni u pitanje. Zato u Kur’anu nailazimo na slučajeve kada neki narodi od svojih Vjerovjesnika traže mudžize, a oni u mnogo slučajeva odbijaju da ih donesu, govoreći kako je takvo šta samo u Allahovim ru­kama. Naravno, sve mudžize imaju za cilj podastiranje dokaza o postojanju Boga, pa ih Allah dž.š. u Kur’anu i ne naziva mudžizama, nego Svojim znacima (ajetima).  

إِنَّا كُلَّ شَيْءٍ خَلَقْنَاهُ بِقَدَرٍ

Mi sve s mjerom stvaramo. (El-Kamer, 49) Ovaj kur’anski ajet najbolje go­vori o tome da svaka stvar ima svoje mjesto u Univerzumu.

4)      Na ovaj način svrstavaju se na svoje mjesto i utjecaji koji vladaju među pojedinim bićima. Ti su utjecaji polučili brojna naučna otkrića i u mnogome doprinijeli napretku znanosti.

5)      Kreacija čini jednu stvarnost i svi njeni dijelovi jesu dijelovi jedne kompaktne cjeline, kao što su dijelovi čovjeka dijelovi njega kao jedinke. Ta cjelina kreće se ka jednom, sebi svojstvenom cilju, pa samim tim i svi njeni dijelovi, iako razli­č­iti, ipak teže ka tom istom cilju.

Šehid Mutahari je jednom prilikom rekao: “Nemojte dozvoliti da nas naše neprijateljstvo sa Amerikom potakne da pređemo Rusima, jer iako su oni neprijatelji među sobom, zajedno tvore dvije oštrice jednih makaza kojima žele prekinuti nit Islama.” Imam Homeini je slično tome kazao: El-kufru miletun vahida (Svi nevjernici su jedan narod).

Dakle, svijet je rezultat jedne volje Božije. Sistem Božije Kreacije možemo podijeliti u dva dijela:

1)  vertikalni sistem;

2)  horizontalni sistem.

Šta je to vertikalni sistem ili poredak? Svaki uzrok i posljedica zauzimaju svoje mjesto na jednoj zamišljenoj vertikali. Naprimjer, nije svaki čovjek sposoban ni dostojan primanja Božije Objave, nego je Bog među ljudima izabrao one kojima će se obratiti. Postoji rivajet koji kaže:

“Prvo što je Bog stvorio u Univerzumu jeste akl, a to je hakikat Muhammedov.”

Ovaj vertikalni niz nije vremenski nego kapacitetski, a to je zato što je vrijeme samo jedna od karika u tom nizu, i kad bi ono bilo mjerilo, moralo bi prethoditi samo sebi.

Vratimo se sada na Kur’an u kojem ćemo naći niz specifičnih po­j­mova kao što su: Kalem, Arš, Kursijj itd. Svi oni ukazuju na jednu istinu – da Kreacija počiva na jednom sistemu čiji je pokretač i na čijem vrhu stoji Bog Uzvišeni. O tome Kur’an kaže sljedeće:

وَإنَّا لَنَحْنُ نُحْيِي وَنُمِيتُ وَنَحْنُ الْوَارِثُونَ وَلَقَدْ عَلِمْنَا الْمُسْتَقْدِمِينَ مِنكُمْ وَلَقَدْ عَلِمْنَا الْمُسْتَأْخِرِينَ

I samo Mi dajemo život i smrt, i samo smo Mi vječni, i samo Mi znamo one koji su vam prethodili, i samo Mi znamo one koji će poslije doći. (El-Hidžr, 23-24)

I Allahovi meleci stvoreni su sa određenom svrhom i svaki od njih ima svoj tačno određeni zadatak, ne miješajući se u poslove drugih.

O tome kako Allah dž.š. upravlja i nadgleda izvršavanje svojih zapovijedi govori 5. ajet sure Es-Sedžda:

يُدَبِّرُ الْأَمْرَ مِنَ السَّمَاء إِلَى الْأَرْضِ ثُمَّ يَعْرُجُ إِلَيْهِ فِي يَوْمٍ كَانَ مِقْدَارُهُ أَلْفَ سَنَةٍ مِّمَّا تَعُدُّونَ

On upravlja svime, od neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu vraća u danu koji, prema vašem računanju vremena, hiljadu godina traje.

A 5. ajet sure An-Nazi’at govori o upravljanju meleka koji:

 فَالْمُدَبِّرَاتِ أَمْرًا

Sređuju ono što nije sređeno.

Kada se govori o uzimanju duše, nekad se to pripisuje Bogu, nekad melecima, a nekad opet izaslanicima. Za Objavu se nekad kaže da ju je poslao On, a drugi put da ju je Džibril spustio na srce Poslanikovo. Na jednom mjestu kaže se:

لَهُ غَيْبُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ

Tajne nebesa i Zemlje jedino On zna. (El-Kehf, 26)

عَالِمُ الْغَيْبِ فَلَا يُظْهِرُ عَلَى غَيْبِهِ أَحَدًا

On tajne zna i On tajne svoje ne otkriva nikome. (El-Džinn, 26)

Već u sljedećem ajetu sure Džinn kaže se kako je poslanicima poka­zan svijet gajba. U čemu je tajna ove prividne protivrječnosti? Ovim se hoće reći da i Božije djelovanje ima svoj sistem i da se sve odvija po jed­nom redu koji je sav u Njegovim rukama. Taj poredak ničim ne remeti činjenicu da je Bog Uz­višeni izravni Stvaralac, i da je sve u Univerzumu u stalnoj potrebi za Njim. Drugim riječima, ako je Poslanik upućivač, on je upućivač Božijom dozvolom, ili ako meleci uzimaju dušu, uzimaju je Allahovom dozvolom. Skriveni svijet vidljiv je samo onima kojima Allah dž.š. to dozvoli.

 

Allahova volja je izvršna

Allahov sistem i poredak o kojem smo govorili znatno se razlikuje od onog što mi u svakodnevnom životu nazivamo organizacijom, upravljanjem i poretkom, baš kao što Božija naredba nije naredba riječju nego je utkana u Kreaciju. U ovom kontekstu značajno je spomenuti sljedeći ajet:

إِنَّمَا أَمْرُهُ إِذَا أَرَادَ شَيْئًا أَنْ يَقُولَ لَهُ كُنْ فَيَكُونُ

I zaista On može, kada nešto hoće, samo za to rekne: “Budi!” – i ono bude. (Ja-sin, 83)

Iz ovoga se vidi kako Allahova naredba nije naredba riječju koju onda meleci izvršavaju, nego je volja Njegova ono što biva. U tom bivanju utkana je N[I1] jegova volja.

Kada u ovom ajetu čitamo: Kun fe jekun (كُنْ فَيَكُونُ), često se ovo fe povezuje s vremenom (budi, i biva), međutim mufessiri (komentatori Kur’ana) kažu da se to od­nosi samo na položaj Allaha kao uzroka u od­nosu na sve ostalo kao posljedicu. U tom Njegovom “budi” sadržano je i samo bivanje. U nastavku, u 83. ajetu iste sure, kaže se:

فَسُبْحَانَ الَّذِي بِيَدِهِ مَلَكُوتُ كُلِّ شَيْءٍ وَإِلَيْهِ تُرْجَعُونَ

 Pa neka je hvaljen Onaj u čijoj je ruci vlast nad svim, Njemu ćete se vratiti!

Dakle, Njegovo vladanje (batinska vlast) ontološki je dio svih stvari, a ne ustanovljena praksa naređivanja i izvršavanja. Naprimjer, izvanjski (zahirski) posmatrano pada kiša, a suštinski posmatrano očituje se sam Allah dž.š. i padanje kiše jeste sam On, odnosno jedna od Njegovih manifestacija. To možemo usporediti sa zastavom koja se vihori na vjetru. Ono što mi vidimo nije kretanje zastave, nego kretanje vjetra, ali ga mi ne vidimo.

To što kažemo da je svaka stvar na svijetu ustvari Božija volja, to ne znači da se sve ne dešava po tačno utvrđenom redu i poretku, po ne­pogrešivom sistemu na kom je utemeljen cijeli Univerzum. Prema jed­nom rivajetu Allah dž.š. ne dozvoljava da se išta u Univerzumu dešava bez određenog uzroka, i svakoj posljedici mora prethoditi njoj svojstven uzrok.

Šehid Mutahari navodi jedan primjer koji ovo pojašnjava: “Zašto se mi npr. ne bojimo eksplozije baruta na vrhu šibice, a bojimo se biti u blizini skladišta baruta koji ne gori. Zato što smo duboko u sebi svjesni lanca uzroka i posljedica. Znamo da je šibici propisano koliki je domet njene eksplozije i svjesni smo da nam to ne može nauditi, za razliku od eksplozije skladišta koja može imati nesagledive posljedice.” Dakle, sva­koj stvari i pojavi propisani su dometi njenog djelovanja, njeni uzroci i posljedice, ali ne ponaosob, ne jedno nakon drugog, nego je sve to dio njihovog bitka.

Uzmimo npr. pitanje vode i zamislimo da se jedna posebna Allahova volja odnosi na stvaranje vode. Odmah u jednom trenutku stvorene su sve osobine vode: da može teći, da može biti u čvrstom stanju, da se može isparavati i tako tvoriti oblake koji opet ispuštaju kišu, da može gasiti žeđ, hraniti biljke od kojih nastaju plodovi itd. Čitav ovaj niz oso­bina vode sadržan je u onom jednom (uvjetno kazano): “Budi voda”. Sada umjesto same vode zamislimo čitav Univerzum jer je i on stvoren na taj način, stvoren je jednom voljom i u jednom “času”. Sveukupna Kreacija Božija jeste jedan lanac razložno povezanih karika. Svaka od tih karika ima svoje mjesto i svaka je nezamjenljiva u izvršavanju svojih funkcija. Broj 3 ne može preći na mjesto broja 5 i obrnuto. Allahova moć ne mjeri se onim što je nemoguće. Bespredmetno je govoriti o tome da li Allah može dati da se sijeku dvije paralelne prave. Ne radi se o tome da On to ne može, nego jednostavno to ne čini jer bi time narušio vlastiti sistem vladanja.

Nevjernici su se pitali zašto je Allah dž.š. poslao čovjeka sa Ob­javom a ne recimo meleka. To je zbog toga jer je nemoguće da Allah lju­dima pošalje Objavu preko nematerijalnog bića jer se između njega i ljudi ne može uspostaviti komunikacija. Naš govorni i slušni aparat ma­terijalan je, pa čak i da je Allah htio da Njegov poslanik bude melek, On bi ga dao u ljudskom obliku.

وَقَالُواْ لَوْلا أُنزِلَ عَلَيْهِ مَلَكٌ وَلَوْ أَنزَلْنَا مَلَكًا لَّقُضِيَ الأمْرُ ثُمَّ لاَ يُنظَرُونَ. وَلَوْ جَعَلْنَاهُ مَلَكًا لَّجَعَلْنَاهُ رَجُلاً

Oni govore: “Trebalo je da mu se pošalje melek.” A da meleka pošaljemo, s njima bi svršeno bilo, I ni čas vremena im se ne bi dao. A da ga melekom učinimo, opet bismo ga kao čovjeka stvorili. (El-En’am, 8-9)

 

Vertikalni i horizontalni poredak

Pored vertikalnog poretka postoji i horizontalni poredak (nizam erdi), koji ne djeluje izvan materije. On stvara materijalne uvjete i pot­pomaže stvaranje prirodnih pojava, formira historiju, tj. svrstava događaje u prostoru i vremenu. Mogli bismo ga usporediti sa tespihom na kojem konac diktira položaj bobica, koje bi bez njega bile svuda razba­cane.

Uzmimo za primjer vodu koju je Allah dž.š. stvorio sa nekim suštin­skim osobinama, od kojih svaka ima sebi svojstvenu ulogu. Nakon samog stvaranja vode manifestirala se njena mogućnost bivanja u trima agregatnim stanjima. Tako vodena para ne može nastati direktno iz leda, nego je prvo potrebno da led pređe u tečno stanje, pa zatim pod određe­nom temperaturom dolazi do isparavanja tečnosti i kretanja pare kroz at­mosferu. Sve se odvija pod određenim za­konima kruženja vode u prirodi. ­Ako želimo da se razvijaju biljke u prirodi, nužno je postojanje vode, i to u svim njenim stanjima (vodena para mora se kondenzovati, nakon čega pada kiša neophodna za život biljaka). U ovom poretku ne može doći do zamjene i sva stanja vode moraju odigrati sebi svojstvenu ulogu.

Zaključak: Ni jedna pojedinačna stvar u svijetu i društvu ne može se posmatrati izolirano, sama za sebe, nego moramo uzeti u obzir sve uvjete njenog nastanka i pojave koje slijede nakon nje.

Na pitanje zašto je ekonomija jedne zemlje loša ne možemo dati jed­nostavan odgovor ako prethodno ne obradimo sve činioce koji na to ut­ječu. Imam Ali a.s. u dovi Kumejl govori da ovakav sistem nije svojstven samo prirodi nego i vjeri. Naime, kada govori o kršenju Alla­hovih propisa, on navodi proces činjenja grijeha i stizanja do sankcija:

1.      zakon mora postojati da bi se mogao kršiti;

2.      slijedeći strasti prekršio sam propis;

3.      nisam bio svjestan podvala neprijatelja;

4.      nasjeo sam na te podvale;

5.      dolaze mi u pomoć Allahovi zakoni koji vladaju u Univerzumu i pomažu mi u kršenju tih propisa;

6.      u potpunosti sam prekršio propise;

7.      slijedi mi vatra.

Prema tome, da bi se stiglo u vatru, mnogo uvjeta mora biti pre­thodno is­punjeno. Čovjek je također dio vertikalnog i horizontalnog poretka (nizama), i kada bismo pažljivo analizirali nečiji život, bilo bi nam jasno da je od­lazak u Džennet ili Džehennem nešto što je svaki čovjek sam sebi pri­redio.

Kada govorimo o jedinstvu Univerzuma, možemo ga usporediti sa ­jedinstvom jednog bića kod kojeg svaki organ ima svoj zadatak, a svi za­jedno imaju jedan cilj – održati čovjeka u životu. Tako i Univerzum koji se naslanja na Allahovu mudrost na najbolji način o njoj govori.

Postoji filozofski princip koji kaže:

“Svaka pojava u Univerzumu dešava se u sebi svojstvenom vre­menu i prostoru i ne može se promatrati nezavisno od tog vre­mena i prostora.”

Činjenica je da svi materijalni uzroci nemaju karakter glavnog nego su neki pomoćni uzroci nastanka, ili slikovito rečeno, imaju karakter oluka koji usmjerava kišnicu, ali ne utječe na padanje kiše. Zato je pot­rebno razlikovati glavni uzrok nastanka i usputne uzroke koji samo usmjeravaju Božiju volju. Glavni uzrok nastanka jeste Jedini Stvarni Uz­rok – Allah dž.š., dok su materijalni uzroci samo teren za izvršavanje Njegove volje.

U suri El-Vaki’a se kaže:

نَحْنُ خَلَقْنَاكُمْ فَلَوْلَا تُصَدِّقُونَ أَفَرَأَيْتُم مَّا تُمْنُونَ أَأَنتُمْ تَخْلُقُونَهُ أَمْ نَحْنُ الْخَالِقُونَ نَحْنُ قَدَّرْنَا بَيْنَكُمُ الْمَوْتَ وَمَا نَحْنُ بِمَسْبُوقِينَ عَلَى أَن نُّبَدِّلَ أَمْثَالَكُمْ وَنُنشِئَكُمْ فِي مَا لَا تَعْلَمُونَ وَلَقَدْ عَلِمْتُمُ النَّشْأَةَ الْأُولَى فَلَوْلَا تَذكَّرُونَ أَفَرَأَيْتُم مَّا تَحْرُثُونَ أَأَنتُمْ تَزْرَعُونَهُ أَمْ نَحْنُ الزَّارِعُونَ لَوْ نَشَاء لَجَعَلْنَاهُ حُطَامًا فَظَلَلْتُمْ تَفَكَّهُونَ إِنَّا لَمُغْرَمُونَ بَلْ نَحْنُ مَحْرُومُونَ أَفَرَأَيْتُمُ الْمَاء الَّذِي تَشْرَبُونَ أَأَنتُمْ أَنزَلْتُمُوهُ مِنَ الْمُزْنِ أَمْ نَحْنُ الْمُنزِلُونَ لَوْ نَشَاء جَعَلْنَاهُ أُجَاجًا فَلَوْلَا تَشْكُرُونَ أَفَرَأَيْتُمُ النَّارَ الَّتِي تُورُونَ أَأَنتُمْ أَنشَأْتُمْ شَجَرَتَهَا أَمْ نَحْنُ الْمُنشِؤُونَ نَحْنُ جَعَلْنَاهَا تَذْكِرَةً وَمَتَاعًا لِّلْمُقْوِينَ فَسَبِّحْ بِاسْمِ رَبِّكَ الْعَظِيمِ

Mi vas stvaramo – pa zašto ne povjerujete? Kažite vi Meni: Da li sjemenu koje ubacujete vi oblik dajete ili Mi to činimo? Mi odre­đujemo kada će ko od vas umrijeti, i niko nas ne može spriječiti da likove vaše izmijenimo i da vas iznova u likovima koje vi ne poznajete stvorimo. Poznato vam je kako ste prvi put stvoreni, pa zašto se ne urazumite? Kažite vi Meni: Šta biva sa onim što posi­jete? Da li mu vi dajete snagu da niče, ili to Mi činimo? Ako ho­ćemo, možemo ga u suho rastinje pretvoriti, pa biste se snebivali: “Mi smo, doista, oštećeni, čak smo svega lišeni!” Kažite vi Meni: Vodu koju pijete – da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo? Ako želimo, možemo je slanom učiniti – pa zašto niste zahvalni? Kažite vi Meni: Vatru koju palite – da li drvo za nju vi ili Mi stvaramo? Mi činimo da ona podsjeća i da bude korisna onima koji konače; zato hvali Gospodara svoga Veličanstvenog! (El-Vaki’a, 57-74)

Ovo nisu pitanja isključivosti, nego ona koja nas podstiču na razmiš­l­janje. Jedan čovjek vidio je u snu čuvenog učitelja allame Tabatabaija – Mirzu Kazija, i pitao ga kako je na Onom svijetu, na što je on odgovorio: “Godinu dana ispaštao sam zbog jedne rečenice. Naime, jednom sam se u Kufi s prijateljima dogovorio da ćemo ibadetiti cijelu noć u džamiji. Među­tim, kako je noć bila vrlo hladna, svi su odustali a ja sam ostao sam, posudivši abaju od jednog prijatelja. Kad sam mu vraćao tu abaju sl­jedeće jutro, zahvalio sam se dodavši: ‘Spasila me tvoja abaja.’ Tu sam napravio veliku grešku jer sam dugo nakon toga bio pitan: ‘Ko te spasio? Ti si vjernik, u tebi ne bi trebao biti taj skriveni širk.’”

Postoji jedna predaja u kojoj stoji:

 “Dovoljno je da se čovjek iskreno pokaje za svoja djela jednu godinu prije preseljenja. Ne, to je mnogo, dovoljan je jedan mje­sec. Ne, i to je mnogo, dovoljna je sedmica. Ne, i to je mnogo, do­voljan je jedan dan. Ne, dovoljan je samo jedan čas iskrenog po­kajanja. ”

Jedina stvar u Univerzumu koja nije ničim uvjetovana jeste tevba (po­kajanje).

sadržaj

 
Pretraga stranice
 
Search this site powered by FreeFind

 
Naša izdanja



ONLINE NARUDŽBA
KNJIGA

 
Uskoro
 -Tefsir Kur'ana, El-Mizan

-Mjera Mudrosti 1

-Mjera Mudrosti 2

-Načela filozofije i metod realizma 1

-Načela filozofije i metod realizma 5

-Islamska filozofija 2

-Naputci i išareti

-Imamet u Kur'anu

-Mudrosti stvaranja

-Božija pravda

-Učenje o duši

 
Audio

Nehdžul Belaga na bosanskom jeziku
 
 fondacija "Mulla Sadra" u Bosni i Hercegovini