PITANJE
PROŽIVLJENJA
(معاد)
Pitanje proživljenja, nakon tevhida,
predstavlja jedno od najvrednijih pitanja Islama. Svi
poslanici imali su zadaću da ljude uvjere u dva načela: u
postojanje Gospodara – Stvoritelja, i dolazak onoga što u
sebi implicira termin
Kijamet:
إِلَيْهِ مَرْجِعُكُمْ جَمِيعًا وَعْدَ اللّهِ حَقًّا إِنَّهُ
يَبْدَأُ الْخَلْقَ ثُمَّ يُعِيدُهُ لِيَجْزِيَ الَّذِينَ
آمَنُواْ وَعَمِلُواْ الصَّالِحَاتِ بِالْقِسْطِ وَالَّذِينَ
كَفَرُواْ لَهُمْ شَرَابٌ مِّنْ حَمِيمٍ وَعَذَابٌ أَلِيمٌ
بِمَا كَانُواْ يَكْفُرُونَ
Njemu ćete se svi vratiti – Allahovo
je istinito obećanje – On doista iz ničega stvara, On će
poslije to ponoviti, da bi pravedno nagradio one koji budu
vjerovali i dobra djela činili. A one koji ne budu vjerovali
čeka piće od ključale vode i patnja nesnosna, zato što su
nevjernici bili.
اللَّهُ يَبْدَأُ الْخَلْقَ ثُمَّ يُعِيدُهُ ثُمَّ إِلَيْهِ
تُرْجَعُونَ
Allah iz ničega stvara, On će to
ponovo učiniti i na kraju ćete se Njemu vratiti.
Mnoštvo ajeta i predaja koje su
dostavljene od poslanika, a posebno od pečata
vjerovjesništva Muhameda, neka je mir na njega i njegovu
odabranu porodicu, potakla je učenjake da raspravljaju i
promišljaju o ovoj temi. Allame Tabatabai u vezi s tim kaže
sljedeće:
“Ajeti koji na
bilo koji način imaju dodira sa kijametom u tolikom su broju
da se može reći kako u prosjeku svaka stranica Kur'ana
sadrži takav ajet.”
Ajeti i predaje u nužna pitanja vjere
ubrajaju i pitanje
Kijameta. Drugim riječima, ne mogu se odvojiti od
Islama na način da se prihvati Islam, tevhid, poslanstvo, a
ne povjeruje u proživljenje. Također, čovjek ne može imati
uvjerenje u tevhid i poslanstvo, a poricati post, čije je
postojanje u Islamu očiglednije od samoga Sunca.
Moguće je da čovjek, uporedo s tevhidom i
poslanstvom, vjeruje u proživljenje, ali da se pod
utjecajem slaboga imana ne pridržava onoga što proizlazi iz
takvog vjerovanja, kao što je moguće da čovjek vjerujuje u
tevhid, poslanstvo i post, ali da pod utjecajem nataloženih
grijeha ne prakticira post.
Spomenuti ajeti i predaje ne samo da
proživljenje ubrajaju u nužna načela vjere, pored hadždža,
namaza, džihada itd., već se u njima, pored vjerovanja u
tevhid, traži posebno vjerovanje u proživljenje. To znači da,
kako god čovjek prije svega treba steći razumno uvjerenje u
postojanje Boga, a zatim putem Objave upoznati se sa svojim
Stvaraocem, također je potrebno da se upozna s pitanjima
Kijameta; prvo razumom, a potom pomoću Objave.
Pitanje proživljenja, na vrijednosnoj
ljestvici, uporedno stoji s tevhidom i poslanstvom, čineći
tako temeljna načela Islama.
Ovdje se nameće sljedeće pitanje: ako je
proživljenje jedno od triju temeljnih načela Islama, zašto
se ono ne spominje u šehadetu, pored tevhida i poslanstva?
Kao prvo, u kur'anskom svjetonazoru, iako
se proživljenje spominje kao nešto što dolazi nakon smrti,
ono, ustvari, predstavlja povratak svome izvoru:
Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo.
Drugim riječima, početak i povratak jesu
manifestacija jedne zbilje:
On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i
Nevidljivi.
S druge strane, vjerovanje u Poslanika
s.a.v.a. nužno implicira i vjerovanje u proživljenje kao
jedno zasebno pitanje pored tevhida i poslanstva. Dakle, ako
imamo vjerovanje u tevhid i poslanstvo, trebamo imati
iman (vjerovanje) u proživljenje kao jedno zasebno
pitanje spomenuto u Božijim riječima i poslanikovim
predajama, kao što navedeni čvrsti dokazi njemu idu u
prilog:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ أَطِيعُواْ اللّهَ
وَأَطِيعُوا الرَّسُولَ وَأُوْلِي اْلأَمْرِ مِنكُمْ فَإِن
تَنَازَعْتُمْ فِي شَيْءٍ فَرُدُّوهُ إِلَى اللّهِ
وَالرَّسُولِ إِن كُنتُمْ تُؤْمِنُونَ بِاللّهِ وَالْيَوْمِ
اْلآخِرِ ذَلِكَ خَيْرٌ وَأَحْسَنُ تَأْوِيلاً
O vjernici, pokoravajte se Allahu i
pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u
nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako
vjerujete u Allaha i u Onaj svijet; to vam je bolje i za vas
rješenje ljepše.
مَنْ آمَنَ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الآخِرِ وَعَمِلَ صَالِحاً
فَلَهُمْ أَجْرُهُمْ عِندَ رَبِّهِمْ وَلاَ خَوْفٌ عَلَيْهِمْ
وَلاَ هُمْ يَحْزَنُونَ
One koji su u Allaha i u onaj svijet
vjerovali i dobra djela činili – doista čeka nagrada od
Gospodara njihova; ničega se oni neće bojati i ni za čim
neće tugovati!
يُؤْمِنُونَ بِاللّهِ وَالْيَوْمِ الآخِرِ وَيَأْمُرُونَ
بِالْمَعْرُوفِ وَيَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنكَرِ وَيُسَارِعُونَ
فِي الْخَيْرَاتِ وَأُوْلَـئِكَ مِنَ الصَّالِحِينَ
Oni u Allaha i u Onaj svijet vjeruju i
traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i
jedva čekaju da učine dobročinstvo; oni su čestiti.
Važnost proživljenja
Kao što je već rečeno, proživljenje u
kur'anskom svjetonazoru ubraja se u tri temeljna načela
Islama. Međutim, pitanje proživljenja nije načelo koje se
može razumjeti i pretpostaviti bez drugih dvaju načela.
Zapravo, bez uzimanja u obzir drugih dvaju načela samo
proživljenje nema značenja, pa čak i vjera u cijelosti gubi
smisao budući da svoje opstojanje temelji na njima. Drugim
riječima, vjera je skup zbilja zajedno sa zabranama i
zapovijedima, radosnim vjestima i kaznama, koje su donesene
od čovjeka kao Božijeg izaslanika i objašnjene putem
Objave. Ako zbilje koje slijede nakon proživljenja – tj.
najavljenje kazne i nagrade - samo poslanstvo bilo bi
dovedeno u pitanje jer bi se nametnula nedoumica da li je
Objava istinita ili pogrešna. U tom slučaju i sva ostala
učenja, donesena posredstvom Objave, izgubila bi na svojoj
vjerodostojnosti.
S druge strane, čovjek posmatran iz
jednog drugog ugla, posjeduje tri aspekta: misli, moralne
vrline i djela. To znači da čovjek prije svega prihvata
nešto kao svoje misaono uvjerenje, a potom to uvjerenje
gradi njegove moralne osobine u skladu s kojima čovjek
djeluje u svome okruženju, da bi sve to na koncu ishodovalo
praktičan čin.
Ako bi čovjek stekao čvrsto uvjerenje da
će neizbježno doći na Sudnji dan zajedno sa svojima djelima
i da će prema njima biti nagrađen ili kažnjen, sigurno je da
će uložiti trud radi stjecanja lijepih osobina iz kojih bi
proistekla dobra djela. U suprotnom, ako ne stekne dovoljnu
spoznaju o kijametskim zbiljama i u takvom stanju ode s
Ovoga svijeta, ne samo da će biti uskraćen blagodatima i
savršenstvima koji su bili njemu ostvarivi i pripremljeni,
već će, štaviše, to biti razlog njegova zastranjenja i
zablude, zbog čega će biti bačen u ponor vječne patnje.
إِنَّ الَّذِينَ يَضِلُّونَ عَن سَبِيلِ اللَّهِ
لَهُمْ عَذَابٌ شَدِيدٌ بِمَا نَسُواْ
َوْمَ الْحِسَابِيَِ
One koji skreću s Allahova puta čeka
teška patnja na Onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan
u kojem će se račun polagati.
Upravo zbog takvoga neispravnog mišljenja
po ovom pitanju historija je bila svjedokom velikih nedjela
arapskih mnogobožaca prije pojave Islama koji su, i pored
vjere u postojanje Boga, poricali proživljenje.
Ukratko, važnost
pitanja proživljenja veoma je jasna čak i nakon prvog
pogleda na kur’anske ajete i predaje našega Poslanika
s.a.v.a.
Naprimjer, Kur'an časni na mnogo mjesta
riječima: na Dan ili toga Dana, upozorava i
prijeti ljudima da ih, ako skrenu s Pravoga puta, sigurno
čeka nesnošljiva kazna i na Ovome i na Onome svijetu.
إِذاً لَّأَذَقْنَاكَ ضِعْفَ الْحَيَاةِ وَضِعْفَ الْمَمَاتِ
I tad bismo ti doista dali da iskusiš
dvostruku muku u životu i dvostruku patnju poslije smrti.
Poslanik se svakom prilikom koristio da
ukaže na važnost Sudnjega dana i povratka Bogu,
potkrepljujući svoj govor raznim oblicima argumentiranja,
kao što Kur'an prenosi:
قُلْ أَغَيْرَ اللَّهِ أَتَّخِذُ وَلِيًّا فَاطِرِ
السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضِ وَهُوَ يُطْعِمُ وَلاَ يُطْعَمُ قُلْ
إِنِّي أُمِرْتُ أَنْ أَكُونَ أَوَّلَ مَنْ أَسْلَمَ وَلاَ
تَكُونَنَّ مِنَ الْمُشْرِكِينَ
قُلْ إِنِّي أَخَافُ إِنْ عَصَيْتُ رَبِّي عَذَابَ يَوْمٍ
عَظِيمٍ
Reci: “Zar da za zaštitnika uzmem
nekog drugog osim Allaha, Stvoritelja Nebesa i Zemlje? On
hrani, a Njega niko ne hrani!” Reci: “Meni je naređeno da
budem prvi među onima koji se pokoravaju” – i: “Nikako ne
budi od onih koji Mu druge ravnim smatraju!” Reci: “Ako ne
budem poslušan svome Gospodaru, ja se plašim patnje na
Velikom danu.”
Na drugome mjestu Poslanik s.a.v.a.
držeći prilijepljenim dva kažiprsta jedan uz drugi, rekao
je:
“Ja i Sudnji dan
bliski smo kao ova dva prsta.”
Ovim riječima Poslanik je htio kazati da je
on u stalnom sjećanju na Sudnji dan. Ova predaja implicira i
jednu mnogo važniju i dublju zbilju, a to je da je kod
Poslanika Sudnji dan uvijek imao prioritet.
Također, u svakoj prilici kada bi se suočio
s nekom pojavom koja nestaje i propada, govorio bi: Mi
smo Allahovi i Njemu se vraćamo.
Po riječima velikog mufessira Zamahšerija,
Poslanik bi često, kada bi ugasio svjetlo u kući, ponavljao:
أَلآ إِلَى اللَّهِ تَصِيرُ الْا ُمُورُ
Svi poslovi vraćaju se Allahu.
وَالْأَرْضُ جَمِيعًا قَبْضَتُهُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ
وَالسَّماوَاتُ مَطْوِيَّاتٌ بِيَمِينِهِ سُبْحَانَهُ
وَتَعَالَى عَمَّا يُشْرِكُونَ
Čitava Zemlja na Sudnjem danu u vlasti će
Njegovoj biti, a Nebesa će u moći Njegovoj smotana ostati.
Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu
smatraju ravnim!
Šejh Mufid prenosi da je Poslanik, kada bi
govorio o Sudnjem danu, govorio kao osoba koja izvještava o
iznenadnom napadu silne i opremljene neprijateljske vojske,
dok bi mu lice svjedočilo strahom koji bi ga obuzimao.
Ustvari, Poslanik je džehennemsku vatru izravno posmatrao, a
jasno je da, kada neko takav izvještava o tome, njegovo
stanje se alarmantno mijenja.
Naravno, treba dodati na već spomenuto da
spoznaja važnosti ovoga pitanja ovisi o spoznaji Sudnjega
dana i njegovih pojedinačnih stanja. Ljudi ne samo da se
razlikuju po stepenu svoje spoznaje, već i po vrsti spoznaje
o
Kijametu:
a.
Spoznaja nekih utemeljena je na strahotama i kaznama
Sudnjega dana:
إِنَّا نَخَافُ مِن رَّبِّنَا يَوْمًا عَبُوسًا قَمْطَرِيرًا
Mi se Gospodara našeg bojimo, onog
Dana kada će lica smrknuta i namrgođena biti.
Ova skupina ljudi karakteristična je po sebi
svojstvenim stanjima i spoznajama.
b.
Neki ljudi, pak, svoju spoznaju i pristup Sudnjem
danu grade na želji za stjecanjem blagodati i Božijim
oprostom. Njihova spoznaja
Kijameta
pripada skupini prosječnih ljudi. Zbog toga pribjegavaju
zuhdu (isposništvu), ili slijede svoje želje čije
ostvarenje očekuju na Ahiretu.
c.
Savršeni ljudi, kao predvodnici vjere, posjeduju
sveobuhvatnu spoznaju o Sudnjem danu, što znači da oni i
pored spoznaje kazne i nagrade Sudnjega dana percipiraju i
čeznu za srčanim susretom sa svojim Gospodarom i Njegovim
zadovoljstvom.
وَفِي الْآخِرَةِ عَذَابٌ شَدِيدٌ وَمَغْفِرَةٌ مِّنَ اللَّهِ
وَرِضْوَانٌ
A na Onom svijetu je teška patnja i
Allahov oprost i zadovoljstvo.
Oni su vidjeli Božije zadovoljstvo na
Sudnjem danu i zato ga traže u svojim dovama:
“Pretpostavi, o moj
Bože, i moj Gospodine, i moj Zaštitniče, i moj Skrbniče, da
izdržim Tvoju kaznu, ali kako da izdržim odvojenost od
Tebe?”
Na kraju, potrebno je naglasiti da sami
strah od Vatre (Džehennema) ili postojanje
žudnje za izbjegavanje Vatre nije nedostatak, već je
zaustavljanje na nižim stupnjevima spoznaje što izaziva
prekid duhovnog putovanja ka savršenstvu - od siromaštva ka
bespotrebitosti - koje na kraju završava susretom s Bogom.
Nakon što smo se upoznali sa važnošću
me'ada, tj. proživljenja, sa stanovišta Kur'ana i Sunneta
Poslanika a.s., potrebno je razmotriti samo pitanje
proživljenja i njegove različite faze i zbilje jer, kao što
je prije rečeno, sve dok se ne upoznamo sa zbiljama
proživljenja onako kako to dostoji, nećemo moći spoznati
položaj proživljenja u islamskom pogledu na svijet.
Definicija proživljenja
Proživljenje znači povratak Bogu, što je na
više mjesta u Kur'anu istaknuto:
ثُمَّ
إِلَى رَبِّكُمْ تُرْجَعُونَ
A poslije ćete se Gospodaru svome
vratiti.
إِنَّا لِلَّهِ وَإِنَّـا إِلَيْهِ رَاجِعُونَ
Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu
vratiti!
Gdje se nalazi prelomna tačka povratka
Bogu?
Časni Kur'an ljudski život dijeli na tri
razdoblja: dunjalučki, berzahski i život nakon
Kijameta.
قُلِ اللَّهُ يُحْيِيكُمْ ثُمَّ يُمِيتُكُمْ ثُمَّ
يَجْمَعُكُمْ إِلَى يَوْمِ الْقِيَامَةِ
Reci: “Allah vam daje život, zatim će
vas usmrtiti, a poslije će vas na Sudnjem danu sabrati.”
Također, ova podjela može se vidjeti iz
govora stanovnika Džehennema, koje Kur'an prenosi:
قَالُواْ رَبَّنَا أَمَتَّنَا اثْنَتَيْنِ وَأَحْيَيْتَنَا
اثْنَتَيْنِ فَاعْتَرَفْنَا بِذُنُوبِنَا فَهَلْ إِلَى خُرُوجٍ
مِّن سَبِيلٍ
“Gospodaru naš” – reći će oni – “dva
puta si nas usmrtio i dva puta si nas oživio; mi priznajemo
grijehe naše, pa ima li ikakva načina da se iziđe?”
Imam Rida (8. Imam Ehli bejta) spominje
tri najstrašnija trenutka za čovjeka, od kojih svaki za sebe
predstavlja početak novog razdoblja:
“Najteže i najstrašnije za ljude bit će u
sljedeća tri trenutka:
a)
trenutak kada iziđu iz utrobe majke i ugledaju Ovaj
svijet,
b)
trenutak kada umru i susretnu se s Ahiretom,
c)
te trenutak kada će biti proživljen i vidjeti
istinitost Božanskih propisa i zakona, koje nije vidio na
Dunjaluku.”
Allah dž.š. selamio je Jahjaa a.s. u tri
spomenuta trenutka rekavši:
وَسَلَامٌ عَلَيْهِ يَوْمَ وُلِدَ وَيَوْمَ يَمُوتُ وَيَوْمَ
يُبْعَثُ حَيًّا
Neka je
mir na njega (Jahjaa) na dan kada se
rodio i na dan kada je umro i na dan kad bude iz mrtvih
ustao!
Također je rekao:
وَالسَّلَامُ عَلَيَّ يَوْمَ وُلِدتُّ وَيَوْمَ أَمُوتُ وَ
يَوْمَ أُبْعَثُ حَيًّا
I neka je mir nada mnom (Isaom) na dan
kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada
budem iz mrtvih ustajao!”
U svakom slučaju, ova tri strašna trenutka,
zajedno s ajetima koji govore o tome, ukazuju na tri
razdoblja u ljudskom životu. Mi ćemo našu raspravu o
povratku čovjeka Bogu otpočeti od trenutka napuštanja Ovoga
svijeta, što bez sumnje predstavlja početak čovjekovog
povratka.
Smrt je prva faza s kojom se čovjek susreće
nakon ovosvjetskoga života. Sama riječ smrt i njeni
sinonimi u različitim jezicima uobičajeno se koriste u
značenju gubljenja života ili životne moći i snage, ili
nestajanja života i sl. Međutim, u kur'anskom i hadiskom
rječniku, riječ smrt ima jedno posebno značenje koje je
nekada predstavljeno pojmom, a nekada njenim osobinama.
Da bi se smrt definirala, koriste se
sljedeći pojmovi:
1.
Uzeti k sebi (Bogu), dostignuti rok, potpuno
izvršiti (تَوَفّى);
Časni Kur'an smrt vidi kao preuzimanje jedne
zbilje u njenoj potpunosti i prenošenje te zbilje u drugo
okruženje.
Kur'an u odgovoru na zamjerku kafira: Zar
ćemo, kad nestanemo pod zemljom, ponovo stvoreni biti?
odgovara sljedećim riječima:
قُلْ يَتَوَفَّاكُم مَّلَكُ الْمَوْتِ الَّذِي وُكِّلَ بِكُمْ
ثُمَّ إِلَى رَبِّكُمْ تُرْجَعُونَ
Reci: “Melek smrti, koji vam je za to
određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete se Gospodaru
svome vratiti.”
U skladu s ovim ajetom, smrt ne
predstavlja nestajanje i odlazak u nepostojanje; očuvana je
cijela bit čovjeka; za ovaj čin određeni su posebni meleci
od Uzvišenog Boga, a ljudska zbilja bit će poslata
Gospodaru.
U drugom ajetu kaže se:
اَللَّهُ يَتَوَفَّى الْأَنفُسَ حِينَ مَوْتِهَا وَالَّتِي
لَمْ تَمُتْ فِي مَنَامِهَا فَيُمْسِكُ الَّتِي قَضَى
عَلَيْهَا الْمَوْتَ وَ يُرْسِلُ اْلاُخْرَى إِلَى أَجَلٍ
مُسَمًّى إِنَّ فِي ذَلِكَ لَآياَتٍ لِّقَوْمٍ يَتَفَكَّرُونَ
Allah uzima duše u času njihove smrti,
a i one koje spavaju, pa zadržava one kojima je odredio da
umru, a ostavlja one druge do roka određenog. To su, zaista,
dokazi za one koji razmišljaju.
U navedenom ajetu Allah dž.š. spomenut je
kao Onaj koji uzima duše, što nije u suprotnosti s onim što
je rečeno u gornjem ajetu, koji meleke spominje u kontekstu
uzimanja duša. Budući da Uzvišeni Bog postavlja meleke i
Njegovom se dozvolom uzima duša, u zbilji, Gospodar je taj
koji je usmrtio, a ne meleci.
Kao drugo, zbilja smrti i sna izjednačena
je, s tom razlikom što se duše kojima nije stiglo vrijeme
određenja vraćaju u Ovaj svijet za razliku od trenutka kada
nastupi smrt, nakon čega nema povratka.
Smrt u ovim ajetima nije predstavljena
kao truhljenje voća i njihovo nasumično opadanje s drveta,
već je duša vrsta voća koja se s velikom pažnjom ubire da bi
se spremila za jedan mnogo uzvišeniji cilj.
1.
Sredstvo pročišćenja
Jedna od drugih definicija smrti jeste
predaja Imama Musaa ibn Džafera u kojoj on smrt upoređuje sa
sredstvom pročišćenja:
“Smrt
je čin pročišćenja, čisti vjernika od svih grijeha da bi to
za njega bila posljednja nedaća kojom će biti otkupljeni svi
njegovi preostali grijesi, a pročišćuje nevjernike od
njihovih dobrih djela, što je njegovo posljednje
zadovoljstvo kao nagrada za njegova dobra djela.”
2.
Most ka Džennetu i Džehennemu
Ova definicija izrečena je na dan ašure,
riječima Imama Husejna, prikazujući smrt vjernicima nečim
veoma lijepim.
“Budite strpljivi! O
vi plemeniti! Smrt nije ništa drugo nego most kojim se
prelazi s Ovoga svijeta teškoća i problema ka Svijetu
prostranog Dženneta i neprolaznih Božijih blagodati. Ima li
iko od vas da je zabrinut što odlazi nastaniti vječne
dvorce. Znajte da je položaj vaših neprijatelja obrnut! Oni
odlaze iz ovosvjetskih dvoraca na dno Džehennema.”
Nakon toga imam Sedžad nastavlja riječima:
“Moj otac prenio mi
je od Poslanika, neka je mir i Božiji blagoslov na njih
obojicu, kako je rekao: ‘Ovaj svijet zatvor je za vjernika,
a dženet je za nevjernika. Smrt vjernika zapravo je most za
stizanje do Dženneta, a smrt nevjernika predstavlja most
koji vodi do Džehennema.’ Znajte, u ovome što vam prenosim
niti sam ja, niti moj otac, prenio suprotno od onoga što je
rekao Poslanik.”
3.
Hazreti Imam Dževad o zbilji smrti kaže sljedeće:
“Smrt je isti onaj
san koji vam svaku noć dolazi – osim što on duže traje i
čovjek neće biti probuđen sve do Sudnjeg dana. Svaki čovjek
u svom snu vidi mnoštvo ljepota i zastrašujućih stvari koje
se ponekada ne mogu ni prebrojati. Kako god možete biti
sretni ili prestrašeni u snu, takva će vam i smrt biti. Zato
se spremite za nju.”
Kao što se vidi, smrt u svim dosadašnjim
prikazima predočena je kao postojeća, tj. egzistirajuća
stvar, a ne nešto nepostojeće, kao što i sam Kur'an kaže:
اَلَّذِي خَلَقَ الْمَوْتَ وَالْحَيَاةَ لِيَبْلُوَكُمْ
أَيُّكُمْ أَحْسَنُ عَمَلًا وَهُوَ الْعَزِيزُ الْغَفُورُ
Onaj koji je stvorio smrt i život da bi
iskušao koji će od vas bolje postupati, On je Silni, Onaj
koji prašta.
1.
Određeni broj predaja u svom nastojanju da objasni pojam
smrti i predoči jasniju sliku ljudima, govori o njoj i
njenim osobinama, kao što je i sljedeća predaja Imama
Sedždžada, izrečena kao odgovor onima koji su od njega
tražili da im pojasni zbilju smrti:
“Smrt
je za vjernika kao skidanje uprljane i masne odjeće i
odbacivanje teških okova i zamjena toga najljepšom i
najmirisnijom odjećom, najbržim konjima i najboljim
mjestima stanovanja. Smrt je za nevjernika skidanje odjeće
časti i napuštanje najboljih mjesta stanovanja i
nastanjivanje najstrašnijih nastambi i oblačenje masne i
lojave odjeće uporedo s velikom patnjom.”
2.
Pitan je Imam Sadik da opiše smrt, na šta je on odgovorio:
“Smrt
je za vjernika kao najprijatniji miris; kada ga pomiriše,
nestaju svi bolovi, a smrt je za nevjernika gora od ugriza
otrovnih zmija i akrepa.”
3.
Pitali su Imama Alija da opiše smrt, za šta on reče:
“Jednoj
skupini to je najava vječne blagodati, drugoj skupini najava
velike patnje, a trećoj skupini to je veliki strah.”
4.
Pitali su Imama Hasana o smrti: “Šta je to smrt, ta ljudska
nepoznanica ?” On reče: “To je najveća radost vjernicima,
koja će im se desiti zato što prelaze iz kuće teškoća u kuću
vječnih blagodati, a najveća je bol i nevolja nevjernicima
jer prelaze iz svijeta kojeg vide kao Džennet u neprolaznu
vatru.”
Iz svega što je rečeno o smrti zasigurno
se može zaključiti da je smrt prelazak iz jednog svijeta u
drugi svijet, što predstavlja jednu fazu čovjekova povratka
Bogu, kao što je i rekao naš Poslanik s.a.v.a.:
“O
Ali, ti i ljudi niste stvoreni za prolazni, nestajući
svijet, već ste stvoreni za vječni i bit ćete premješteni iz
jednoga u drugi svijet.”
U trenucima smrti čovjek je suočen s
različitim događajima koji se dešavaju istovremeno.
U nastavku ćemo neke od tih događaja
odvojeno razmatrati.
Smrt
1.
smrtna agonija,
2.
suočavanje s melecima,
3.
šejtanovo nametanje sumnje u vjeru,
Berzah
1.
počinje s kaburom,
2.
početak Berzaha,
3.
svijet Berzaha i događaji u njemu,
4.
pitanja meleka prve noći kabura,
5.
neke od osobina duša u Berzahu,
6.
usavršavanje
u Berzahu,
7.
položaj potlačenih s
Dunjaluka u svijetu Berzaha.
Prva pojava s kojom se čovjek susreće
prilikom smrti jeste teškoća čupanja duše.
وَجَاءتْ سَكْرَةُ الْمَوْتِ بِالْحَقِّ ذَلِكَ مَا كُنتَ
مِنْهُ تَحِيدُ
Smrtne muke će zbilja doći – to je
nešto od čega ne možeš pobjeći.
U tim trenucima sa svih strana teškoće će
svom svojom žestinom nahrupiti na čovjeka. Imam Sedždžad u
vezi s tim kaže sljedeće:
“Moj
Bože, tako ti Kur'ana, olakšaj nam u trenucima smrti teškoće
uzimanja duše i teškoće naricanja prilikom uzimanja duše;
onda kada duše stignu do grla i bude rečeno: Ko je taj ko
uzima duše? Onda kada se melek pojavi iza skrivenog zastora
- iz svijeta gajba - da uzme dušu i kada bude stavio
strijelu smrti u svoj luk i kada nas napoji napitkom smrti i
kada nas pozivom svojim približi drugome svijetu u kojem
ćemo biti okovani našim djelima – olakšaj nam tada!”
Čovjek je u tim trenucima suočen s
različitim teškoćama. Osjeća da gubi snagu upravljanja
organima tijela i nemoć jezika da išta kaže. Suočen je s
gubitkom svojih bližnjih, koji su mu bili oslonac u životu i
novim okolnostima potpune usamljenosti. Udaljava se od
ovosvjetskih zadovoljstava i uočava da se ona mijenjaju u
gorčinu. Smrt mu dolazi iznenada i on se suočava s pojavama
dotada skrivenog mu svijeta.
لَقَدْ كُنتَ فِي غَفْلَةٍ مِّنْ هَذَا فَكَشَفْنَا عَنكَ
غِطَآءَكَ فَبَصَرُكَ الْيَوْمَ حَدِيدٌ
Ti nisi mario za ovo, pa smo ti
skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid.
Nešto slično tome zapisano je u povijesti
poslanika da se desilo hazreti Ibrahimu a.s. kada je
zamolio meleka smrti da pokaže kakvog se oblika pojavljuje
griješniku kada ga usmrćuje. Hazreti Ibrahim a.s., kada je
vidio žestinu njegova lica, pao je u nesvijest da bi, nakon
što je došao sebi, rekao:
“O meleku smrti,
da griješnik vidi samo tvoje lice, bilo bi mu dovoljno.”
Također, suočava se s nepravdom i zulumom
koji je uradio samom sebi i time srce svoje ocrnio, kao i
nepravdom i pravom drugih koje je kršio i time sebi velik
teret učinio, a sa smrću je isteklo vrijeme i ne postoji
više prilike da pokuša bar nadoknaditi propušteno.
Jedan od važnih događaja prilikom smrti
jeste spuštanje Božijih meleka i suočavanje umirućeg s
njima. Brojni ajeti koji govore o smrti ukazuju na činjencu
da je odnos meleka smrti različit prema vjerniku i
nevjerniku. Upravo ovo i mijenja način njihova umiranja.
a.
Susret vjernika s melecima
Časni Kur'an u vezi s ovim kaže:
إِنَّ الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّهُ ثُمَّ اسْتَقَامُوا
تَتَنَزَّلُ عَلَيْهِمُ الْمَلَآئِكَةُ أَلاَّ تَخَافُوا وَلاَ
تَحْزَنُوا وَأَبْشِرُوا بِالْجَنَّةِ الَّتِي كُنتُمْ
تُوعَدُونَ نَحْنُ أَوْلِيَآؤُكُمْ فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا
وَفِي الْآخِرَةِ وَلَكُمْ فِيهَا مَا تَشْتَهِي أَنفُسُكُمْ
وَلَكُمْ فِيهَا مَا تَدَّعُونَ نُزُلاً مِّنْ غَفُورٍ
رَّحِيمٍ
Onima koji govore: “Gospodar je naš
Allah”, pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleci: “Ne
bojte se i ne žalostite se; radujte se Džennetu, koji vam je
obećan.
Mi smo zaštitnici vaši u životu na
Ovom svijetu, a i na Onom; u njemu ćete imati sve ono što
duše vaše zažele i što god zatražite, bit ćete počašćeni od
Onoga, koji prašta i koji je milostiv.”
Spomenuti ajeti ukazuju na činjenicu da
se meleci još na Ovome svijetu spuštaju vjerniku. U to nema
nikakve sumnje, jer objava Božija, poslata Pečatu
vjerovjesništva, potvrđuje ovu zbilju do Sudnjega dana.
Najmanje što se može razumjeti iz ovih
ajeta jeste da se vjernici, još dok su na Ovome svijetu, u
posljednjim trenucima ovosvjetskoga života, susreću s
melecima. To razumijevamo iz govora meleka upućenog onome
koji umire: Mi smo zaštitnici vaši u životu na Ovome, a i
na Onome svijetu. Da se ovaj govor dešava u Onome
svijetu, ne bi bilo smisla da meleci najavljuju i obećavaju
svoju pomoć vjerniku na Ahiretu.
Na drugome mjestu u Kur'anu o susretu
vjernika i meleka prilikom smrti rečeno je:
الَّذِينَ تَتَوَفَّاهُمُ الْمَلآئِكَةُ طَيِّبِينَ يَقُولُونَ
سَلاَمٌ عَلَيْكُمُ ادْخُلُوا الْجَنَّةَ بِمَا كُنتُمْ
تَعْمَلُونَ
One kojima će čisti meleci duše uzeti
i kojima će govoriti: “Mir vama! Uđite u Džennet zbog onoga
što ste činili!”
Usmrćivanje vjernika, zbog toga što su
čisti od grijeha i nepravde, dešava se posredstvom čistih
meleka, što i govori 82. ajet sure El-En'am:
الَّذِينَ آمَنُواْ وَلَمْ يَلْبِسُواْ إِيمَانَهُم بِظُلْمٍ
أُوْلَـئِكَ لَهُمُ الأَمْنُ وَهُم مُّهْتَدُونَ
Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i
vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju; oni će biti na
Pravom putu.
Preuzimanje duše odvija se u okrilju
sigurnosti i spokoja, istovremeno s upućivanjem ka
Džennetu.
U vezi s ovim
Poslanik s.a.v.a. upitan je: “Kako melek smrti uzima dušu
sinova Ademovih?” On odgovori: “Melek smrti prilikom
uzimanja duše vjernika tako ponizno stoji kod umirućeg, kao
rob naspram svoga gospodara. Melek smrti zajedno sa svojim
pomagačima prvo stoji kod vjernika i ne prilazi mu sve dok
mu ne nazove selam i obraduje ga Džennetom.”
Prirodno je da je vjerniku u ovakvim
okolnostima veoma lahko dati dušu, što je u predajama
objašnjeno kao udisanje lijepog mirisa cvijeta i nalaženje
sebe u džennetskom vrtu.
b.
Susret nevjernika s melecima
Časni Kur'an veoma jasno prikazuje susret
nevjernika i meleka.
وَلَوْ تَرَى إِذْ يَتَوَفَّى الَّذِينَ كَفَرُوا
الْمَلآئِكَةُ يَضْرِبُونَ وُجُوهَهُمْ وَأَدْبَارَهُمْ
وَذُوقُواْ عَذَابَ الْحَرِيقِ
Da si samo vidio kad su meleci
nevjernicima duše uzimali i po licima ih njihovim i straga
udarali: “Iskusite patnju u ognju!”
O onima koji nisu prihvatili vjeru i koji
su se okrenuli ovosvjetskim zadovoljstvima i olahko gledali
na Božije zakone Kur'an kaže:
فَكَيْفَ إِذَا تَوَفَّتْهُمْ الْمَلَائِكَةُ يَضْرِبُونَ
وُجُوهَهُمْ وَأَدْبَارَهُمْ
A kako će tek biti kada im meleci budu
duše uzimali udarajući ih po obrazima i po leđima njihovim!
Kur'an o oholima koji nisu imali nadu u
susret s Gospodarem i koji su vjerovali da trebaju Boga i
meleke na Ovome svijetu vidjeti, kaže sljedeće:
وَقَالَ الَّذِينَ لاَ يَرْجُونَ لِقَآءَنَا لَوْلاَ أُنزِلَ
عَلَيْنَا الْمَلاَئِكَةُ أَوْ نَرَى رَبَّنَا لَقَدِ
اسْتَكْبَرُوا فِي أَنفُسِهِمْ وَعَتَوْ عُتُوًّا كَبِيرًا
يَوْمَ يَرَوْنَ الْمَلآئِكَةَ لاَ بُشْرَى يَوْمَئِذٍ
لِّلْمُجْرِمِينَ وَيَقُولُونَ حِجْرًا
مَّحْجُورًا
Oni koji ne vjeruju da će pred Nas
stati govore: “Zašto nam se ne pošalju meleci ili zašto
Gospodara svoga ne vidimo?” Oni su, zaista, u dušama svojim
oholi, a u nepravičnosti su sve granice prešli. Onoga Dana
kada ugledaju meleke, grešnici se neće radovati i uzviknut
će: “Sačuvaj nas, Bože!”
O skupini onih koji su sami sebi učinili
nepravdu pod isprikom da su živjeli u sredinama u kojima se
nisu mogli upoznati s islamom Kur'an kaže:
إِنَّ الَّذِينَ تَوَفَّاهُمُ الْمَلآئِكَةُ ظَالِمِي
أَنْفُسِهِمْ قَالُواْ فِيمَ كُنتُمْ قَالُواْ كُنَّا
مُسْتَضْعَفِينَ فِي الأَرْضِ قَالُواْ أَلَمْ تَكُنْ أَرْضُ
اللّهِ وَاسِعَةً فَتُهَاجِرُواْ فِيهَا فَأُوْلَـئِكَ
مَأْوَاهُمْ جَهَنَّمُ وَسَآءَتْ مَصِيرًا إِلاَّ
الْمُسْتَضْعَفِينَ مِنَ الرِّجَالِ وَالنِّسَاءِ
وَالْوِلْدَانِ لاَ يَسْتَطِيعُونَ حِيلَةً وَلاَ يَهْتَدُونَ
سَبِيلاً
Kad budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili,
meleci će upitati: “Šta je bilo s vama?” “Bili smo potlačeni
na Zemlji” – odgovorit će. “Zar Allahova Zemlja nije
prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?” – reći će
meleci i zato će njihovo prebivalište biti Džehennem, a
užasno je on boravište, osim nemoćnim muškarcima, i ženama,
i djeci, koji nisu bili dovoljno snalažljivi i nisu znali
puta.
Također, Kur'an o skupini onih koji
iznose laži o Bogu i koji se ne pokoravaju Poslaniku, a
zauzimaju položaje kojih nisu dostojni, kaže:
وَمَنْ أَظْلَمُ مِمَّنِ افْتَرَى عَلَى اللّهِ كَذِبًا أَوْ
قَالَ أُوْحِيَ إِلَيَّ وَلَمْ يُوحَ إِلَيْهِ شَيْءٌ وَمَن
قَالَ سَأُنزِلُ مِثْلَ مَا أَنَزلَ اللّهُ وَلَوْ تَرَى إِذِ
الظَّالِمُونَ فِي غَمَرَاتِ الْمَوْتِ وَالْمَلآئِكَةُ
بَاسِطُواْ أَيْدِيهِمْ أَخْرِجُواْ أَنفُسَكُمُ الْيَوْمَ
تُجْزَوْنَ عَذَابَ الْهُونِ بِمَا كُنتُمْ تَقُولُونَ عَلَى
اللّهِ غَيْرَ الْحَقِّ وَكُنتُمْ عَنْ آيَاتِهِ
تَسْتَكْبِرُونَ
Ko je
nepravedniji od onoga koji laži o Allahu iznosi ili koji
govori: “Objavljuje mi se” – a ništa mu se ne objavljuje,
ili koji kaže: “I ja ću objaviti kao što Allah objavljuje.”
A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleci
budu ispružili ruke svoje prema njima: “Spasite se, ako
možete! Odsada ćete neizdržljivom kaznom biti kažnjeni zato
što ste na Allaha ono što nije istina iznosili i što ste se
prema dokazima Njegovim oholo ponašali.”
U svakom slučaju, smrt nevjernika i
dvoličnjaka veoma je teška,
to je kao kada se zub vadi bez lokalne anestezije ili
kad
se
čupa nokat, čak će i mnogo teže izgledati čupanje
njihovih duša. Sve teškoće s jedne, a iznenadnost ovog
događaja i suočavanja s nepoznatim s druge strane,
višestruko uvećavaju teškoću smrti:
بَلْ تَأْتِيهِم بَغْتَةً فَتَبْهَتُهُمْ فَلاَ يَسْتَطِيعُونَ
رَدَّهَا وَلاَ هُمْ يُنظَرُونَ
Nego će im nenadano doći i
zaprepastiti ih i da je neće moći odbiti i da im se neće
vremena dati!
Jedan od važnih događaja prilikom smrti
jesu napori šejtana i njegovih pomagača u potjecanju sumnje
kod umirućeg, kada je riječ o njegovu vjerovanju i njegovu
udaljavanju od istine ka batilu, a sve radi mogućnosti da
čovjek ode sa Ovoga svijeta bez imana.
Imam Sadik a.s. rekao je:
“Nema nikoga a da
prilikom dolaska smrti s njim nije i Iblis, koji ga navodi
na nevjerstvo i potječe sumnju u vjeru njegovu, sve dok mu
duša ne iziđe. Onaj koji bude vjernik, Iblis neće imati moć
nad njim. Kada vam dođe smrt, podstičite jedni druge (talkin)
na izgovaranje šehadeta: ‘Svjedočim da nema Boga osim Allaha
i da je Muhammed Božiji poslanik, neka je mir na nj i
porodicu njegovu!’, sve dok ne umre.”
Naravno, šejtanove spletke primiču se
čovjeku iz njegove nutrine
i
putem ovladavanja
njegovom moći imaginacije. On to čini na način da
čovjeku predočava neku lijepu scenu ili ga podsjeća na neka
nefsanska sjećanja
(ako je
npr.
žudio za nekom ljepoticom, ili lascivnim
scenama
–
Iblis
mu ih u punom kapacitetu prikazuje) da bi time čovjek
zaboravio na položaje i stepene Božijeg zadovoljstva,
zanemario ljubav Uzvišenoga Boga i oživio ljubav ka
ovosvjetskim ukrasima i prolaznim ljepotama. Ako čovjek
podlegne ovoj šejtanovoj spletki, time je prekinuo sve veze
s
duhovnim bićima, a prije svega s Uzvišenim Bogom i
Njegovim Poslanikom i imamima, a svoje je srce predao
niskim ovodunjalučkim
strastima
- dok
mu duša
zauvijek napušta
svijet profanosti.
Međutim, vjernik, koji je srce predao
vječnosti i koji
i
je ašik susreta sa svojim Voljenim -
koji je zaljubljenik posmatranja Njegove svobuhvatne
milosti i druženja s čistim posvećenim dušama,
čiji su umovi obuzeti Bogom,
- sve ove spletke u trenucima smrti vidi lažnim i
zamkama šejtanovim. Ne obazire se na njih i u iščekivanju
je zapovijedi za uzdizanje ka višim svjetovima, vječnom
svijetu tevhida, kao što je i rečeno u predaji:
“Vjernik je kao
čvrsta planina, ne pomjeraju ga oluje.”
U drugoj predaji Imama Sadika kaže se:
“Zaista, šejtan
dolazi čovjeku od naših ugodnika prilikom smrti, dolazi mu i
s desne i s lijeve strane da bi ga spriječio od onoga što
zaslužuje, a Allah dž. š. ne voli da se desi takvo šta
vjerniku te je zato rekao:
يُثَبِّتُ اللّهُ الَّذِينَ آمَنُواْ بِالْقَوْلِ الثَّابِتِ
فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَفِي اْلآخِرَةِ وَيُضِلُّ اللّهُ
الظَّالِمِينَ وَيَفْعَلُ اللّهُ مَا يَشَاء
Allah će vjernike postojanom riječju
učvrstiti i na Ovom i na Onom svijetu, a nevjernike će u
zabludi ostaviti; Allah radi šta hoće.”
Pod desnom stranom, u spomenutoj predaji,
podrazumijeva se čovjekova dimenzija duhovnosti i vjerovanja,
a pod lijevom stranom podrazumijeva se ona dunjalučka i
materijalna. Dakle, šejtan čovjeku prilazi s obiju
spomenutih strana.
Ono što je važno istaći na ovome mjestu
jeste činjenica da se povratak batilu, tj. neistini, tiče
onih ljudi koji su bili na istini i imali iman. U ovom
slučaju nameće se pitanje: kako je bilo moguće da čovjek
bude na istini, a da ode s Ovoga svijeta bez imana? U
odgovoru treba reći da se iman dijeli na dva oblika.
:
Ø
jedan oblik imana jeste onaj
koji je postojan,
Ø
a drugi jeste onaj koji još
uvijek nije dostigao razinu postojanosti. Drugim riječima,
srce ga je prihvatilo kao neki privremeni zalog da bi nakon
nekog isteka vremena nestao.
U čovjeku s postojanim imanom šejtan ne
može ostvariti nikakav utjecaj, bilo da pokušava prići s
lijeve ili s desne strane. Međutim, ljudi sa
labavim imanom trebaju biti svjesni ovoga trenutka i
na vrijeme početi razmišljati kako da se pripreme da s Ovoga
svijeta ne odu bez imana.
Preneseno je kako je Fuzejl ibn Ajjaz,
inače
arif - putnik duhovnog puta, imao sljedbenika koji se
računao kao njegov najodabraniji učenik. U časovima smrti
ovoga učenika Fuzejl je prišao do njegove postelje i
otpočeo učenje sure Ja-sin. Učenik zamoli učitelja da
ne uči. Fuzejl ga otpoče potjecati na izgovaranje šehadeta,
ali učenik odbi ponavljati rekavši da su mu te riječi
odvratne. U tom stanju
učenik napusti Ovaj svijet.
Fuzejla je potresao ovaj događaj i s
velikom tugom vratio se kući. Iste noći u snu je vidio kako
ga nose prema vatri. Tada ga upita:
“Šta je bio razlog da ti je Bog oduzeo spoznaju i
pustio te u lošem stanju da umreš? On odgovori: Zbog tri
stvari koje sam posjedovao u sebi: prvo je ogovaranje, drugo
je zavist, a treće je bolest zbog koje sam se obratio
liječniku koji mi je propisao da svake godine popijem po
jednu mjeru alkohola, u suprotnom, bolest će ostati. Ja sam
radio u skladu s njegovim mišljenjem i ove tri stvari bile
su razlog zbog čega sam umro u
onako
lošem stanju.”
Nakon što smo se upoznali s važnošću ovog
događaja, prilikom smrti treba vidjeti šta je čovjeku nužno
za sretan prolazak kroz ovo iskušenje.
Naznake rješenja ovoga problema mogu se predočiti kroz
sljedeće postavke:
1.
Čovjek prije svega treba uzvjerovati u Uzvišenoga
Boga i sve ono što je objavljeno Poslaniku na osnovu čvrstih
i razumnih argumenata. Činjenica da čovjek prihvata neke
dijelove Kur'ana i neke govore Poslanika, a preostale ne
prihvati nije
osvjedočenje
istinskog imana, već je
to znak slijeđenja prohtjeva i strasti. S druge strane,
ono što smo mi u svojim glavama sami iskonstruirali i
prihvatili kao iman, nije sigurno
ono
što je rekao Poslanik s.a.v.a. i ono
što se podrazumijeva u njegovim riječima.
Prema tome, čovjek treba
formirati
želju da
prihvati sve što odgovara
poslaničkom
prezentiranju istine i da se odriče svega onoga ono
što ne odgovara tome, čak i da nikada ne sazna ili ne spozna
pravu istinu.
Jeli proživljenje tjelesno
ili samo duhovno?
Tumačenje u prethodnim odjeljcima slično
je stavu Ibn Sine po pitanju tjelesnog proživljenja. On je
rekao da se to pitanje ne može dokazati razumom na njegovu
današnjem nivou razvoja, ali zato što je Poslanik rekao da
je proživljenje tjelesno,
i
on ga takvog prihvata.
Časni Kur'an ovu istinu izlaže u 2. ajetu
sure Muhammed:
وَالَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ وَآمَنُوا بِمَا
نُزِّلَ عَلَى مُحَمَّدٍ وَهُوَ الْحَقُّ مِن رَّبِّهِمْ
كَفَّرَ عَنْهُمْ سَيِّئَاتِهِمْ وَأَصْلَحَ بَالَهُمْ
A onima koji vjeruju i dobra djela
čine i vjeruju u ono što se objavljuje Muhammedu – a to je
Istina od Gospodara njihova – On će preko hrđavih postupaka
njihovih preći i prilike njihove On će poboljšati.
2.
Uvjerenja stečena razumom treba prenijeti u srce. Ono
što promiče
u mislima
i u razumu napisano je i u knjigama, a to čovjeka ne
može spasiti osim ako
sve to ne nađe svoje mjesto u srcu i tamo se učvrsti.
Ono što ima svoju cijenu u trenucima smrti,
a i poslije,
jedino je čisto srce ispunjeno imanom.
إِلاَّ مَنْ أَتَى اللَّهَ بِقَلْبٍ سَلِيمٍ
Samo će onaj koji Allahu srca čista
dođe spašen biti.
Metod
sticanja
istinskog imana i uvjerenja
događa se posredstvom spoljnjih
čula (djelom) kao što su ruke, noge, oči, uši itd. i
unutarnjih moći, kao što su moć percepcije, razumijevanja,
spoznaje. Sve predaje koje nude rješenje ovoga problema
ukazuju na jedan od ovih dvaju puteva.
Naprimjer, u jednoj predaji čovjek po
imenu Sulejman Dejlami obraća se Imamu Sadiku s molbom da ga
pouči dovi koja će mu upotpunjavati iman kad god je uči.
Imam reče da nakon svakog namaza uči sljedeće:
رضيت بالله ربّا و بمحمّد صلّى الله عليه و آله نبيّا و
بالاسلام دينا و بالقرآن كتابا و بالكعبة قبلة و بعلىّ وليّا و
اماما و با لحسن و الحسين و علىّ بن الحسين و محمّد بن على و
جعفر بن محمّد و موسى بن جعفر و علىّ بن موسى و محمّد بن علىّ
و علىّ بن محمّد و الحسن بن علىّ و الحجة بن الحسن عليهم
السّلام أءمة أللهم إنّى رضيت بهم أئمة فارضنى لهم إنّك على
كلّ شىء قدير
“Zadovoljan
sam Allahom kao Gospodarom, i Muhammedom, neka je mir na
njega i njegovu porodicu, kao Poslanikom, i Islamom kao
vjerom, i Kur'anom kao Knjigom, i Kabom kao kiblom, i
Alijem kao zaštitnikom, i imamima Hasanom i Husejnom i Ali
ibn Husejnom i Muhammed ibn Alijem i Džafer ibn Muhammedom i
Musa ibn Džaferom i Ali ibn Musaom i Muhammed ibn Alijem i
Ali ibn Muhammedom i Hasan ibn Alijem i
El-Hudžet ibn El-Hasanom kao imamima. Moj Bože, daruj
mi da budem zadovoljon njima kao imamima i učini da oni budu
zadovoljni mnome. Zaista, Ti si nad svim Moćan.”
U predajama je naglašeno da obavljanje
farz-namaza
u prvo vrijeme ima veoma važnu ulogu u trenucima smrti.
Naprimjer, zapisano je u predaji da nema kuće, ni na Istoku
ni na Zapadu, a da dnevno u vrijeme pet
farz-namaza melek smrti ne obiđe ukućane. Uvijek kada
bude htio uzeti dušu nekome, ako bude od onih koji su
pazili na prvo vrijeme namaza, sam melek potjecat će ga na
izgovaranje šehadeta, a šejtana će tjerati od umirućeg.
U jednom drugom hadisu ukazuje se na oba
metoda prenošenja razumnog uvjerenja na srce, putem
spoljnjih i unutarnjih organa čovjeka. Na temelju istoga
Imam Sadik u pismu jednome čovjeku napisao je:
“Ako
želiš imati sretan kraj i da ti duša bude lijepo uzeta,
onda pravo Božije vidi velikim, Božije blagodati ne troši na
putu grijeha, neka te ne uzoholi Božija strpljivost, svakoga
ko
ti izrazi ljubav, bilo da je u tome iskren ili laže,
ti poštuj, a u slučaju da laže, njemu će se zlo vratiti.”
Djela kao što su smatranje Božijeg prava
velikim ili neoholjenje zbog Božije strpljivosti, prvotno
se ostvaruju unutarnjim moćima, dok se ostale radnje
ostvaruju posredstvom vanjskih organa.
Rezime cijelog sadržaja može se svesti na
zaključak da se jedino oni koji su u sebi oživjeli praktični
tevhid i srčano se povezali s Uzvišenim Bogom, Poslanikom i
imamima, mogu nadati da će sa sigurnošću proći ove strašne
zamke. Ova skupina ljudi, i pored toga, treba biti oprezna
da slučajno ne učini grijeh ostavivši ga neotkupljenog, u
najmanju ruku istigfarom ili kajanjem jer u suprotnom, ako
ostane neizbrisan, ostavit će dubokog traga na
nutrinu - batin čovjeka. Ukratko, svako kršenje
Božijih zakona treba što brže
kompenzirati njemu odgovarajućim iskupom.
Allame Tabatabai kaže:
Iz ajeta i predaja može
se zaključiti da postoje tri vrste
kabura. Dvije su vrste zajedničke
za sve ljude, dok se treća
vrsta razlikuje od čovjeka do
čovjeka.
a)
Prvi kabur,
koji je zajednički
za sve ljude jeste raka, jama,
tj. iskopana
rupa u koju se spušta tijelo
umrlog. Pojam kabura u ovom značenju
nalazi se u predajama koje se odnose na područje
fikha, a ne
na irfan i
teologiju.
b)
Druga vrsta kabura,
također,
koja je slična
za sve ljude, odnosi se na tijelo.
Ovozemaljsko
tijelo je, ustvari,
kabur ljudske
duše. Časni
Kur'an ljude koji nemaju iman
opisuje kao one koji žive u svojim
kaburovima obraćajući
se svome Poslaniku sljedećim riječima:
وَمَا يَسْتَوِي الْأَحْيَاء وَلَا الْأَمْوَاتُ إِنَّ اللَّهَ
يُسْمِعُ مَن يَشَاء وَمَا أَنتَ بِمُسْمِعٍ مَّن فِي
الْقُبُورِ
Nisu nikako isti živi
i mrtvi. Allah će
učiniti da čuje
onaj koga On odabere, a ti ne možeš
one u grobovima dozvati.
c)
Treća
vrsta kabura svojstvena je svakome čovjeku
ponaosob. Predstavlja čovjekov
ahlak i osobine koje u Berzahu formiraju odgovarajući
milje umrlom svojstven
njegovom ahlaku i osobinama.
U slučaju da su
u pitanju osobine čovjeka lošeg
karakera, to će
čovjeku
priskrbiti
samo zlo, kao što
je i rečeno u nekim od predaja
Ehli-bejta,
da će čovjeka
u kaburu devedeset i devet gmizavaca uznemiravati.
Naravno, pod
devedeset i devet gmizavaca podrazumijevaju
se
oličene
čovjekove
loše osobine
koje
obitavaju u njemu. Prema tome,
svaki čovjek
ima u sebi svoj kabur i njegov istinski kabur nije izvan
njega, a on nije ništa
drugo nego
odraz njegovih stanja duše
koje formiraju njegove osobine.
Kako god plod treba provesti jedan period
u utrobi majke dok se ne navikne i ne stekne prisnost sa
svijetom materije
u koji
će
doći,
isto tako ovosvjetski čovjek
nema moć i sposobnost razumijevanja
proživljenja i
Kijameta, te zbog toga treba
jedan period provesti u kaburu
(u
svijetu Berzaha)
da bi stekao prisnost s pojavama
Kijameta. Poslanik Muhammed
s.a.v.a.
rekao je:
“Kabur
je
ili
jama
od
vatrenih
jama
Džehennema,
ili
je
vrt
od
vrtova
Dženneta.”
U ovoj predaji pod kaburom se
podrazumijeva njegovo treće značenje
izneseno u gornjem izlaganju.
Svjedoci smo i sami koliko se
često događa da
neki ljudi uopće ne budu položeni
u kabur, ili budu bačeni
u more, ili u nekim slučajevima
i loši i dobri ljudi budu zajedno
ukopani, a istovremeno
se njihovi istinski kaburovi
razlikuju jer im se i moral i osobine
duša
njihovih razlikuju.
Dakle, sve
predaje koje govore o pritisku kabura,
ispitivanju meleka i sl.
odnose se na svijet Berzaha,
koji se nalazi u samome čovjeku,
a ne na iskopani kabur na Ovome svijetu.
Skupina ljudi,
ne razumijevajući stvarnost
predaje koja u sebi implicira pitanja,
kao što je
naprimjer pritisak kabura, ismijava
ovu vrstu predaja pitajući se zar
je moguće da kabur,
koji nije ništa
drugo nego iskopana raka, može
stiskati čovjeka položenog
u njega. Oni govore:
“Mi
smo
otišli
i
ispitali
i
nikakvog
pomijeranja
kabura
nismo
vidjeli,
niti
vatre
rasplamsale...!”
Prema tome,
kabur u ovim predajama predstavlja drugi svijet koji se
naziva svijet Berzaha. To je
ujedno i značenje kabura u predaji
Imama Sadika, kada je na pitanje
šta je Berzah odgovorio:
“Berzah
je
kabur
od
trenutka
smrti
do
Sudnjega
dana.”
Kabur se u ovom značenju
koristi u rječniku arifa teologa.
Nakon tog objašnjenja
postaje jasno značenje brojnih
predaja, poput predaje koja govori
o Miradžu.
Preneseno je kako je Poslanik s.a.v.a.
rekao:
“Ja
sam
na
Miradžu
svoj
Ummet
vidio
u
deset
različitih
obličja.
Učenjake
u
obliku
pasa,
jednu
skupinu
u
obliku
lisica,
drugu
skupinu
kao
vukove,
treće
u
obliku
mrava
itd.”
Znači,
pohlepan čovjek
na Ovome svijetu u Berzahu je u obliku
mrava, kao što
će agresivan čovjek
biti pretvoren u oblik divlje životinje
itd. Sve duboko ukorijenjene
osobine u čovjeku materijali su od
čega se formira tjelesni oblik čovjeka
na Drugome svijetu. Ljudska duša
bit će kažnjena
i podnosit će bol zajedno sa
svojim novostečenim tjelesnim
oblikom, kao i nagradu i
zadovoljstvo.
Početak
Berzaha
Berzah, osim
što je cijeli ispunjen teškoćama,
njegov sami početak
poseban je po svojoj tegobi koja se ne može
ni iskazati riječima.
Imam Ali o tome kaže
sljedeće:
“O
Božiji
robovi,
za
onoga
kome
nije
oprošteno
nema
težeg
trenutka
od
same
smrti.
Budite
oprezni spram pritiska kabura i njegove tjeskobe i
usamljenosti! Zaista, kabur svakoga dana obznanjuje – Ja
sam kuća strave.”
Sejjid Tavus r.a. prenosi Poslanikovu
s.a.v.a. predaju u kojoj kaže:
“Nema teže noći za
mrtvaca od prve noći kabura.”
Također, preneseno je da, kada se mejt nosi
na ukop, ne treba ga spuštati odjednom u kabur, jer kabur sa
sobom
donosi velike strahove. Zato malo zastanite da bi se
mrtvac spremio i privikao, a nakon male stanke krenite i
opet nakratko zastanite. Tek treći put spustite mrtvaca u
kabur.
Neki od učenjaka tumačili su ovu predaju na
sljedeći način:
Iako se duša odvojila od tijela, a tijelo ne
razumijeva pojavu straha i patnje, spuštanjem tijela u jamu
i duša je u strahu od ulaska u svijet Berzaha budući da još
uvijek nije u potpunosti prekinula sve veze s tijelom.
Uporedo s predajama koje govore o teškoćama
ulaska u svijet Berzaha zabilježene su i predaje o djelima
koja čovjeku pomažu da lakše prebrodi ove teškoće.
Naprimjer, u jednoj predaji imam Bakir kaže sljedeće:
“Onaj koji u
potpunosti obavlja ruku na namazu (mirno i poštujući sve
propise i adabe rukua), bit će oslobođen teškoća.”
Također, rečeno je da prakticiranje nekih
zikrova otklanja teškoće i strah prve noći kabura.
Preneseno je da neka djela onih koji ispraćaju mejta pomažu
umirućeg u tim teškim trenucima. Oni koji su
više zaintresirani za ovu temu mogu se obratiti
zabilježenim dovama koje
su
učili Poslanik i njegov Ehli-bejt, neka je mir na sve
njih.
Jedna od prvih pojava s kojima se susreće
čovjek u Berzahu jeste stiskanje kabura. Već prije naveli
smo predaju Imama Alija koja govori o ovoj temi:
Imam Sadik a.s. kaže:
“Kada je umro Sa'd ibn
Muaz, njega je ispratilo sedamdeset hiljada meleka,
ali, i pored toga, Poslanik je stojeći pored njegova mezara
rekao: ‘I Sa'da, također, kabur
stiska’.”
U jednoj svojoj dovi Imam Sadik moli:
“Moj Bože, pomozi mi
prilikom stiska kabura! Moj Bože, pomozi mi u tami kabura!
Moj Bože, pomozi mi u strahu od kabura!”
Treba naglasiti da stiskanje kabura ne
podrazumijeva stezanje zemlje, kamena i sličnoga, u šta je
položen mrtvac, već se radi o patnji i vatri kojima je duša
izložena. Zbog velike prisnosti koju duša stječe sa svijetom
materije, pogrešno se zaključuje da svaki oblik patnje ili
kazne potječe iz materije, pri čemu se u potpunosti
zaboravlja na dušu i njenu zbilju. Tijelo nije podnosilac
patnje, bilo da ostane čitavo nakon smrti, ili nestane, kao
kada ga spaljuju, već je duša ta koja je izložena kazni ili
– ako zasluži – sreći i velikoj blagodati. Ustvari, širina
ili tjeskoba kabura odraz je velikodušnosti širine duše i
obrnuto -
stisnutosti duše raznim pokuđenim osobinama-
ili,
drugim riječima,
posjedovanjem ili
neposjedovanjem imana.
Šta je razlog stiskanja kabura u
predajama?
Rečeno je da se radi o nepažnji prema
nečistoćama
(ostacima mokraće
na odjeći
i drugih nečistoća ljudskog
i životinjskog
porijekla), ogovaranju, napuštanju porodice i posebno
lošem
ophođenju u okrilju porodice, nepomaganju brata
vjernika, kada on traži pomoć i pored toga što mu se moglo
pomoći. To su samo neki od uzroka stiska kabura koji se
mogu razumjeti iz predaja.
Međutim, ono što pomaže čovjeku da se spasi
od stiska kabura može se naći u predajama i dovama. Imam
Rida u jednoj predaji kaže:
“Budite oprezni
spram noćnoga namaza! Nema nijednoga roba koji ustane u
zadanjem dijelu noći i klanja osam rekata noćnoga namaza,
dva rekata šafa'a i jedan rekat vitra, te u kunut-dovi
sedamdeset puta prouči istigfar, a da neće biti zaštićen od
džehennemske i kaburske patnje. Dat će mu se dug život i
obilna opskrba.”
U
svom vraćanju Bogu,
nakon smrti,
čovjek ulazi u
berzahske
faze. Sama riječ Berzah u značenju je
prepreke,
zastora
- tj.
brane
koja se nalazi između
dva druga
prostora. Zbog toga se ovaj period, koji dolazi nakon
ovosvjetskog života čovjeka, a prije njegova života nakon
Sudnjega dana, naziva Berzah.
Časni Kur'an na nekoliko mjesta ukazuje na
ovu fazu čovjekova života koja seu
Kur'anu i predajama
naziva svijet kabura. Spomenut ćemo neke od tih ajeta:
حَتَّى إِذَا جَآءَ أَحَدَهُمُ الْمَوْتُ قَالَ رَبِّ
ارْجِعُونِ لَعَلِّي أَعْمَلُ صَالِحًا فِيمَا تَرَكْتُ كَلَّآ
إِنَّهَا كَلِمَةٌ هُوَ قَآئِلُهَا وَمِن وَرَائِهِم بَرْزَخٌ
إِلَى يَوْمِ يُبْعَثُونَ
1.
Kad nekome od njih smrt dođe, on uzvikne: “Gospodaru
moj, vrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam
ostavio!” Nikada! To su riječi koje će on uzalud govoriti,
pred njima će prepreka
(Berzah) biti sve do Dana kada će oživljeni biti.
Pitali su Imama Sadika: Šta je Berzah?
On je odgovorio:
“To je kabur od
trenutka smrti do Sudnjega dana.”
Pod kaburom se ne podrazumijeva dio
zemlje u kojoj je položeno mrtvo čovjekovo tijelo. Moguće je
da se čovjek utopi u moru, ili da ga pojedu divlje životinje,
ali da i pored toga prolazi razdoblje prebivanja u
Berzahu kao i ostali ljudi.
قَالُوا رَبَّنَا أَمَتَّنَا اثْنَتَيْنِ وَأَحْيَيْتَنَا
اثْنَتَيْنِ فَاعْتَرَفْنَا بِذُنُوبِنَا فَهَلْ إِلَى خُرُوجٍ
مِّن سَبِيل
2.
“Gospodaru naš” – reći će oni – “dva puta si nas
usmrtio i dva puta si nas oživio; mi priznajemo grijehe naše,
pa ima li ikakva načina da se iziđe?”
Spomenuti ajet
govori o dvjema smrtima i dvama proživljenjima. On veoma
jasno ukazuje na razdoblje berzahskog života. U slučaju da
nema Berzaha, dva proživljenja i dvije smrti ne bi
imali smisla.
3.
Časni Kur'an u sljedećem ajetu obraća se vjernicima
koji su posjedovali uvjerenje u Sudnji dan, ali su vjerovali
kako čovjek nakon smrti nestaje da bi nakon nekoga vremena
bio proživljen na Sudnjem danu.
وَلاَ تَحْسَبَنَّ الَّذِينَ قُتِلُواْ فِي سَبِيلِ اللّهِ
أَمْوَاتًا بَلْ أَحْيَاء عِندَ رَبِّهِمْ يُرْزَقُونَ
Nikako ne smatraj mrtvima one koji su
na Allahovu putu izginuli! Ne, oni
su živi i u obilju su kod svoga Gospodara.
Prije nego što otpočnemo s razmatranjem
samih događaja u Berzahu, nužno je da se pojasne
karakteristike Ovoga svijeta, što će nam u mnogome pomoći da
mnogo lakše i bolje razumijemo i sve ostale teme vezane za
Berzah.
Berzah je, kao što je rečeno, međusvijet
smješten između Ovoga svijeta i Ahireta, te upravo zbog toga
posjeduje odlike obaju svjetova. To znači da bića u Berzahu
nisu sačinjena od iste materije kao na Ovome svijet -
ali posjeduju oblik, formu, miris, veličinu, stanje
sreće i tuge
-
sve slično kao i ovamo.
Imam Sadik rekao je o ljudima kojima je
uzeta duša sljedeće:
“Kada im Allah dž.š.
uzme duše sebi, On ih položi u oblike slične onima koje su
imali na Ovome svijetu. Oni piju i jedu, a kada im dođe
novopridošlica, prepoznaju ga po liku koji je imao na Ovome
svijetu.”
Na osnovu ovoga hadisa shvata se da je kaluf
(kalup) duše kaluf materijalnog oblika pomoću kojeg
jede, pije i po kojem ga drugi prepoznaju. Treba naglasiti
da je jelo i piće u Berzahu u onome obliku koji odgovara
berzahskom
obliku duše.
U jednoj drugoj predaji čovjek po imenu
Vellad Hannat pitao je Imama Sadika:
“Gdje se nastanjuju
duše vjernika nakon smrti?” Imam mu je na to odgovorio: “U
tijelima poput vaših.”
Preneseno je od Imama Alija da je rekao:
“U svijetu Berzaha
duše u svojim tijelima okupljaju se u grupama i razgovaraju
međusobno.”
Ono što se može zaključiti iz ajeta i
predaja o vidu i sluhu ljudi prilikom smrti i u Berzahu
jeste činjenica da duše, bilo da su u blagostanju i
zadovoljstvu, ili u kazni i patnji, vide i čuju
druge ljude, Poslanika, imame Ehli-bejta i meleke;
oni, štaviše, s njima i razgovaraju.
Berzahski vid i sluh moguće je da nekima još
na Ovome svijetu budu otvoreni, kao što i kur'anski ajet
kaže:
كَلاَّ لَوْ تَعْلَمُونَ عِلْمَ الْيَقِينِ لَتَرَوُنَّ
الْجَحِيمَ ثُمَّ لَتَرَوُنَّهَا عَيْنَ الْيَقِينِ
Nije tako! A da imate samo znanje
pouzdano, vidjeli biste sigurno Džehennem! I još jednom,
doista bi ga vidjeli očigledno!
Znači, čovjek još na Ovome svijetu može
dostići položaj da posmatra stanovnike Džehennema i
Dženneta. Tako je u povijesti Poslanika s.a.v.a. zabilježeno
da je jedno jutro sreo Haris ibn Malika i pitao ga:
“Kako si prenoćio?”
On odgovori: “U stanju sigurnosti (jekina).” Poslanik se
nađe malo začuđen i upita ga: “Šta su znakovi tvoje
sigurnosti?” On odgovori: “Kao da posmatram prijestolje
Gospodara, koje je postavljeno radi svođenja računa. Vidim
stanovnike Dženneta kako su se naslonili na svojim mjestima
i kako idu u posjetu jedni drugima. Vidim stanovnike
Džehennema u patnji kako urliču i zapomažu uvijajući se oko
sebe u boli.” Potom Poslanik reče: “Ovo je rob čije je srce
Allah prosvijetlio imanom.”
U vezi sa
sposobnosću sluha mrtvih preneseno je da se Poslanik
s.a.v.a. nakon bitke na Bedru obratio poginulim mušricima
sljedećim riječima:
“Da li ste našli
ispunjenim Božije obećanje?” Prisutni Omer, drugi halifa,
upita: “O Božiji Poslaniče, zar s mrtvima razgovaraš?”
Poslanik odgovori: “O sine Hatabov, tako mi Boga, ti ne
čuješ bolje od njih.”
Potrebno je napomenuti da i pored toga
što će ljudima u Berzahu biti otkrivene skrivene zbilje i
stvari, ostat će još mnogo čega skrivenog, jer Berzah nije
faza potpune manifestacije svih stvari i u njemu još uvijek
postoji oblik sna i nemara koji odgovara
Berzahskom uređenju, sve dok čovjek ne dođe na Sudnji
dan, kada će sve biti objelodanjeno. Časni Kur'an ovaj dan
naziva Danom kada će sve tajne biti otkrivene.
Od drugih odlika Berzaha, koje treba
spomenuti na kraju, jeste postojanje sunca Berzahskog koje
će se rađati i zalaziti, rijeka, drveća sa svojim hladom,
ali i drugih blagodati i patnji, što potvrđuju i ajeti i
predaje.
U čemu god da čovjek na
Dunjaluku aktivno sudjeluje – hoda, piše, stječe
znanje, gradi itd., to čini posredstvom svoje duše. Međutim,
s druge strane, budući da duša s tijelom formira jednu
posebnu bliskost, čovjek stječe pogrešnu sliku da se sve što
uradi ostvaruje posredstvom tijela.
Nakon što duša preseli u Berzah i odvoji
se od tijela, shvata svoju zbilju, te posredstvom svoje
zbilje u Ovome svijetu saobraća s drugim bićima.
Budući da su u Ovome svijetu sve stvari
pomiješane: istina, neistina, srdžba, strasti, imaginacije,
razum, sreća, patnje itd., za čovjeka je moguće da jedno
izgovara, a
da drugo u srcu
taji. Razlika između jezika i unutarnjega, shodno
okolnostima i namjerama, naziva se laž,
pritvornost,
licemjerje i sl.
Moguće je da čovjek, ne radi Božijeg
zadovoljstva, već zbog drugih motiva, ne čini grijeh. Neće
ukrasti jer zna da će izgubiti čast, ako se sazna. Neće
slagati i prevariti jer zna da će time izgubiti društveni
ugled. Međutim, ako se isti taj čovjek nađe u situaciji kada
je siguran da ga niko neće vidjeti i niko neće saznati,
i da je bez ikakvih zapreka i bez ikakvih
prijetnji,
počiniti
će najgnusnija djela.
Sve ove dvostranosti jesu zbog razlike
između zahira i batina koje postoje u čovjeku na Ovome
svijetu. U svijetu Berzaha, budući da ne postoje različiti
nagoni, ne postoje ni razlike između zahira i
batina, spoljnjeg i unutarnjeg. Čovjek u Berzahu
razgovara posredstvom svoje zbilje, tj. ništa ne može
sakriti. Na pitanje ko mu je Gospodar, odgovorit će istinito,
tj. spomenut će onoga “gospodara” kojem je istinski robovao
dok je bio živ na
Dunjaluku. Gospodar čovjeka jeste ono biće kojemu je
čovjek posvetio svoje misli, ono čime je ispunio svoje srce
kada se osamljivao. Nekome je “obožavani” dijete, nekome
žena, imetak, posao, društveni status,
medijska ličnost, znanje itd. Časni Kuran o različitim
bogovima kaže:
أَأَرْبَابٌ مُّتَفَرِّقُونَ خَيْرٌ أَمِ اللّهُ الْوَاحِدُ
الْقَهَّارُ
Ili su bolji raznorazni bogovi, ili
Allah – Jedini i Svemoćni?
Božiji Poslanik o ljudima posljednjeg
vremena rekao je:
“Stomaci su im
bogovi, žene su im kibla, dinari i dirhemi njihova
su
čast.”
U svakom slučaju, namjera dosadašnjeg
izlaganja bila je da se ukaže na činjenicu da će čovjek na
početku ulaska u Berzah imati razgovor s melecima. Pošto je
Berzah svijet batina, neće
se moći lagati ni varati, niti smišljati spletke. U
istom značenju prenesena je sljedeća predaja Imama Alija:
Stanovnici Dženneta
tog će dana najbolje prebivalište
i najljepše odmaralište
imati.
Ako mejt bude neprijatelj Božiji,
njemu će doći
osoba najružnijeg
lika, mirisa i odjela i reći
će mu: ‘Budi
obradovan Džehennemom
i njegovom vatrom.’ Tada će
poželjeti da ga što
duže gusule i što
sporije odnesu do kabura, a kada ga
spuste u kabur, doći
će dva meleka koja će
mu otkloniti sa lica ćefin i pitati
ga: ‘Ko ti je Gospodar?
Ko ti je poslanik? Šta
ti je vjera?’ On će
odgovoriti: ‘Ne znam.’
Reći će
ispitivač: ‘Zar ne znaš
i nisi upućen?!’
Tako će ga udariti
gvozdenom toljagom da će se sva
živa bića na Zemlji
prepasti osim čovjeka
i džina. Nakon
toga, otvorit će
se jedna vrata Džehenema i reći
će se: ‘Nastani
se u najlošijem
stanju!’ Stanje u kojem
će zbog žestine
tjesnoće doći
kao koplje, dok će
mu mozak i meso na nokte izlaziti.
Opkolit će ga akrepi,
zmije i insekti.
Tijelo će mu mučiti
svojim čeljustima.
Mrtvac će ostati u
takvom stanju sve dok ga Gospodar ne izvede iz kabura,
a on će zbog žestine
azaba stalno moliti da nastupi Sudnji dan.”
U drugoj predaji imam Bakir,
neka je mir na njega,
prenosi govor Poslanika, neka je mir
na njega i njegovu porodicu:
“Kada
sam vodio deve i ovce na ispašu,
običaj
mi je bio da ih posmatram.
Nekada bi
odjednom prestrašeno
sa svoga mjesta bježale,
iako nije ništa
postojalo da ih preplaši.
To mi je bilo
čudno sve dok
mi nije došao
Džibril
a.s.
i rekao da,
kada
nevjernik umire,
njega tako jako
udaraju da se od njegova krika prepadnu sva bića
koja je stvorio Uzvišeni
Bog osim ljudi i džina.
Potom reče:
Deve i ovce,
kada su
preplašeno
bježale,
to je bilo
zbog udaraca kojima su udarali
nevjernika kada je umirao.
Bože,
tebi se utječemo
od teškoće
kabura!”
O tome zašto se u
kaburu
postavljaju
samo
kratka i
općenita
pitanja, treba reći
da ono što čovjek
nosi sa sobom na Drugi svijet jeste znanje koje je u srcu
zabilježeno i čvrsto
utkano. Časni Kuran kaže:
Osim onoga koji dođe
sa čistim srcem.
Dakle, čovjek sve ono
što je stekao iskustvom i učenjem,
a nije prešlo nivo
zabilježene misli u umu
(nije
doprlo do srca),
zaboravit će u teškoćama
Berzaha s kojima će biti suočen -
dakle sve osim onoga šta je
zavolio i s čime
je stekao prisnost na način da
je to u njemu duboko urezano. Zbog
toga je Poslanik s.a.v.a. i rekao:
“Bit ćeš proživljen s onim što voliš.”
Rečeno je da u svijetu Berzaha ne postoji
dvostranost, batin i zahir -
čovjek
će svojim batinom
(hakikatom)
govoriti. Manifestacija batina nije ograničena samo na
govor.Batini djela manifestiraju se kao nagrada ili kazna,
isto kao i batini
(ne)morala čovjeka.
U vezi s manifestacijom batina djela
treba reći da sva djela koja čovjek uradi imaju dva vida:
jedan je spoljni oblik djela, a drugi njegov batin, tj.
nutrina koja predstavlja dušu svakoga djela.
Dušu djela čini upravo sloboda izbora,
iskrenost, čistota namjere, želja za blizinom Božijom, ili
– ne daj Bože – dvoličnost, lažno prikazivanje itd.
Naprimjer, namaz koji čovjek obavlja može
biti za Boga ili
zarad
osobnog prikazivanja u društvu. Dakle, jedno te isto
djelo može biti urađeno
iz različitih motiva. Jedno djelo može poprimiti
različite oblike batina. Isto vrijedi i za sve ostale oblike
ibadeta, kao što su hadždž, zekat, hums, džihad, stjecanje
znanja, odlazak u školu itd. Svaka od ovih radnji ima jedan
vanjski oblik, ali je moguće da poprimi i različite
unutarnje oblike.
U svakom slučaju, ako je djelo radi Boga
urađeno, njegova je nutrina uzrok približavanja Bogu i
otklanjanju zastora
stiske.
Ako je djelo urađeno za nekoga mimo Boga,
njegova nutrina biva uprljana i pokvarena i umjesto da ga
odvede u Džennet, odvodi ga u Džehennem.
Ovaj svijet predstavlja mjesto
ispoljavanja
djela,
ali njegovu nutrinu vide
samo Uzvišeni Bog, Poslanik i
odabrani Božiji prijatelji.
Međutim, u Berzahu će se nutrina djela manifestirati i
svim ljudima. Naprimjer, čovjeku će se ukazati
osoba lijepog
lica
prekrasnog mirisa kojeg će čovjek
upitati:
“Ko si ti, dosada nisam
vidio takvo lijepo lice niti
sam
osjetio takvoga lijepog mirisa? Osoba
će mu odgovoriti da je
ona,
ustvari,
njegovo vlastito dobro
dijela koje je uradio dok je bio na
Dunjaluku i da će biti s njim do Sudnjega dana.”
U drugom slučaju, čovjeku će se ukazati
osoba ružnog
lica s posebno odvratnim mirisom kojeg će čovjek
pitati:
“Ko si ti, takvoga ružnog lica i mirisa
kojeg dosada nisam vidio niti osjetio? Ona
će mu odgovoriti:
Ja sam tvoje loše djelo i bit ću s tobom
sve do Sudnjega dana.”
Druga pojava s kojom će se čovjek susreti u
Berzahu jeste njegov moral
(ahlak). Ljudi na Ovome svijetu žive u istom
obličju, ali je njihov moral različit.
No ova razlika između morala i
djela proizvest će različite
njihove likove u Berzahu
- svaki
čovjekzasebno
zadobit će odgvarajući lik.
Čak i ako čovjek uspije na Ovome svijetu otvoriti
Berzahske oči, moći će
i ovdje vidjeti nutrinu
drugih ljudi. To je bilo moguće poslanicima i Božijim
prijateljima. Časni Kur'an o ovome kaže:
وَقُلِ اعْمَلُواْ فَسَيَرَى اللّهُ عَمَلَكُمْ وَرَسُولُهُ
وَالْمُؤْمِنُونَ وَسَتُرَدُّونَ إِلَى عَالِمِ الْغَيْبِ
وَالشَّهَادَةِ
فَيُنَبِّئُكُ
I reci: “Trudite se! Allah će trud vaš
vidjeti, a i Poslanik Njegov i
mu’ini, i vi ćete biti vraćeni onome koji zna
nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste
radili obavijestiti.”
Čovjek će biti u Berzahu proživljen u liku
koji će biti odraz njegovih djela, tj. u
obličju koji je sam kreirao.
Predaje o Poslanikovu Miradžu kazuju i
pojašnjavaju samo
neka
obličja i
manifestacije
u Berzahu i na Sudnjem danu. Naprimjer, u jednom
dijelu hadisa o Miradžu Poslanik s.a.v.a. kaže:
“Dok sam bio na
Miradžu, naišao sam na skupinu ispred koje su bile
postavljene dvije sofre, na jednoj je bilo postavljeno čisto
meso, a na drugoj pokvareno. Ova skupina nije obraćala
pažnju na sofru s čistim mesom, dok je jela s druge sofre
pokvareno meso. Pitao sam Džibrila ko su oni. On mi reče da
su to oni iz moga
Ummeta koji su na Ovome svijetu napustili halal hranu,
a prihvatili se haram hrane.
Naišao sam na skupinu koja je imala ogromne
jezike kao u deva. Kidali su meso sa sebe i stavljali sebi u
usta. Pitao sam ko su ovi. Džibril mi reče da su to oni koji
su stalno druge ogovarali iznosivši i unutarnje i vidljive
mahane ljudi.
Naišao sam na skupinu ljudi koji su udarali
svoja lica kamenjem. Pitao sam ko su oni. Džibril mi reče
da su to oni koji su napustili jaciju namaz.
Naišao sam na skupinu kod koje je vatra
ulazila na usta, a izlazila straga. Pitao sam ko su oni.
Džibril mi reče da su to oni koji su nepravedno jeli imetak
jetima. Oni su u zbilji jeli vatru, a ubrzo će biti bačeni u
vječnu vatru.
Naišao sam na skupinu koja nije mogla
ustati
zbog veličine svojih stomaka. Koliko god da su se
trudili ustati, nisu uspijevali pomaknuti se s mjesta. Pitao
sam ko su oni. Džibril mi reče da su to oni koji su jeli
kamatu. Oni ne mogu ustati sa svoga mjesta osim kao osobe
koje je šejtan dotakao i koje su svoj razum izgubile. Oni su
slijedili običaj faraona. Oni će svakoga jutra i noći biti
izloženi vatri. Stalno će tražiti od Uzvišenoga Boga da
ubrza Sudnji dan, ne znajući da je taj čas za njih još teži
i gorči.”
Također u predaji koja govori o
Kijametu, ali u osnovi ukazuje na manifestaciju djela
zapisano je sljedeće:
“Muaz ibn Džabel
sjedio je u kući Ebu Ejjuba Ensarija u blizini Božijeg
Poslanika s.a.v.a. Muaz je pitao Poslanika o ajetu: Kada
se puhne u rog i svi dođu u skupinama, te o ajetu nakon
njega. Poslanik je odgovorio: ‘O Muaze, pitao si za veliku
stvar!’ Potom Poslanik zaplaka i reče: ‘Deset skupina od
moga
Ummeta
bit će odvojeno proživljeni. Bit će odvojeni od ostalih
muslimana i lica promijenjenih. Jedna skupina bit će u
obliku majmuna, a druga u obliku svinje. Nekima će lica biti
okrenuta prema dolje, a glave prema gore i u takvom stanju
bit će dovedeni na Sudnji dan. Neki će slijepi bezglavo
trčati na sve strane. Neki će biti i slijepi i nijemi i
nikako razuma neće imati. Nekima će jezik biti tako velik da
će im naslonjen na prsa biti, zubima će ga gristi, dok će im
iz usta izlaziti gnoj i krv. Prisutni na Sudnjem danu bit će
zgraženi ovom scenom. Neki će doći odrezanih ruku i nogu.
Neki će biti obješeni vatrenom omčom o drvo. Neki će iz sebe
puštati tako ogavan miris da će biti ružniji od mirisa leša.
Neki će doći u odjeći crne i ljepljive materije.
Skupina ljudi koja će doći u obliku majmuna
jesu oni koji su ogovarali ljude. Skupina ljudi u liku
svinja predstavljaju one koji su stjecali imetak na
nedozvoljen način. Skupina onih koji će biti dovučeni
izvrnuto, tj. lica će im biti vučena po zemlji, jesu oni
koji su uzimali kamatu. Oni koji će doći slijepi čine one
koji nisu poštivali pravdu prilikom donošenja presude i koji
su djelovali nepravedno među ljudima. Skupina slijepih jesu
oni koji su na sebe gledali samoljubivo. Oni koji će gristi
svoj jezik jesu učenjaci i govornici čije se riječi i djela
razlikuju. Oni čije će ruke i noge biti odrezane jesu oni
koji su uznemiravali svoje susjede. Oni koji su obješeni o
vatrena vješala predstavljaju špijune koji su se vlasti
priklanjali. Oni čiji je miris gori od leša jesu ljudi koji
su slijedili svoje strasti i zadovoljstva i koji iz svoga
imetka nisu odvajali za Božiji hak. Oni čije je odjelo crno
i ljepljivo jesu oholi
samoljubljivi, koji su se hvalisali.”
Prema tome, ako ljudska nutrina na Ovome
svijetu bude životinjska, u Berzahu i na
Kijametu također će biti takva. Ako nutrina čovjeka na
Ovome svijetu bude čista, ljudska (insanska), u Berzahu i na
Kijametu također će biti u obliku čovjeka.
Časni Kur'an kaže:
هَلْ يَنظُرُونَ إِلاَّ أَن تَأْتِيَهُمُ الْمَلآئِكَةُ أَوْ
يَأْتِيَ أَمْرُ رَبِّكَ كَذَلِكَ فَعَلَ الَّذِينَ مِن
قَبْلِهِمْ وَمَا ظَلَمَهُمُ اللّهُ وَلـَكِن كَانُواْ
أَنفُسَهُمْ يَظْلِمُونَ
Zar mnogobošci čekaju da im dođu meleci,
ili da dođe kazna Gospodara tvoga. Tako su postupali i oni
prije njih; Allah nije bio nepravedan prema njima, oni su
sami prema sebi bili nepravedni.
ذَلِكَ بِمَا قَدَّمَتْ أَيْدِيكُمْ وَأَنَّ اللّهَ لَيْسَ
بِظَلاَّمٍ لِّلْعَبِيدِ
“Tako je zbog djela ruku vaših!” A Allah
nije nepravedan prema robovima Svojim.
Da istinu utvrdi i neistinu uništi, makar
to ne bilo mnogobošcima po volji.
Dosada je bilo govora o nekim
općenitim karakteristikama svijeta Berzaha.
A sada
ćemo se
više
pozabaviti pojedinostima svijeta Berzaha,.
Predaje govore da se duše ljudi u Berzahu
nalaze u
berzahskim
tijelima čiji je oblik sličan ovosvjetskom obliku
tijela kojeg je duša imala. Do te mjere tijela su slična
jedna drugom da će se ljudi moći prepoznavati međusobno u
Berzahu, kao što su se poznavali na
Dunjaluku. Također, kazne i nagrade u Berzahu odnose
se na ovo tijelo.
Naprimjer, u predaji je zapisano kako je
čovjek pitao Imama Sadika sljedeće:
“Neki su mišljenja
da se duše vjernika nakon smrti nalaze u želucima zelenih
ptica koje lete oko Prijestolja.” Imam reče: “Nije tako.
Položaj vjernika kod Boga mnogo je uzvišeniji i poštovaniji
da bi ga Bog smjestio u želudac ptice. Vjernici će biti u
tijelima sličnim svojim ovosvjetskim tijelima.”
Istovremeno, dok ljudi u Berzahu poprimaju
tijela slična ovosvjetskim po kojima će jedni druge
prepoznavati, svako će moći vidjeti zbilju drugih, bez
mogućnosti da se one sakriju. Svako će dobiti tijelo koje će
biti odraz njegovih djela i morala, kako smo to već ranije
objasnili.
Ustvari, može se reći da se zbilja čovjeka
koju on sam gradi u svojim mislima,
moralu i djelima, kroz cijeli period života na Ovome
svijetu ne može vidjeti zbog
postojećeg materijalnog zastora, ali sa smrću svi ti
zastori bivaju
uklonjeni.
Časni Kur'an kaže:
قَدْ أَفْلَحَ مَن زَكَّاهَا وَقَدْ خَابَ مَن دَسَّاهَا
Uspjet će samo onaj ko je očisti, a
bit će izgubljen onaj koji je na stranputicu odvodi!
Na drugom mjestu Kur'an kaže:
ذَلِكَ بِمَا قَدَّمَتْ أَيْدِيكُمْ وَأَنَّ اللّهَ لَيْسَ
بِظَلاَّمٍ لِّلْعَبِيدِ
“Tako je zbog djela ruku vaših!” A
Allah nije nepravedan prema robovima Svojim.
Da istinu utvrdi i neistinu uništi,
makar to ne bilo mnogobošcima po volji.
Sljedeća karakteristika duša u Berzahu
jeste ta da će se ljudi, u skladu s karakteristikama i
razinom koju steknu, moći tamo družiti s ljudima koji su na
istoj razini.
Predaja Imama Sadika a.s. kaže da će
vjernici u Džennetu biti okupljeni oko jednog drveta u
obličjima ljudskim. Na ovaj način jedni će druge
prepoznavati i razgovarati i kada pridođe nova duša, govorit
će:
“Pustite ga sada, ne
pitajte ga ništa jer je on tek prošao teška stanja.”
Potom će tog novopridošlog ispitivati šta je
bilo s onima koji su ostali živi iza njega. Ako on kaže da
je neko ostao živ, oni
će se
ponadati milosti Božijoj
za nj
te da će im se i on pridružiti u Džennetu.
Ako, pak, ovaj novopridošli kaže da je taj
neko već umro, onda će oni konstatirati da je on otišao u
Džehennem.
Pitao je jedan čovjek Imama Alija a.s. da li
i mrtvi imaju druženje, da li jedan drugog vide i da li
razgovaraju, na što je Imam Ali a.s. dao potvrdan odgovor i
dodao:
“Kada bi ti se sada
zastor uklonio ispred očiju, vidio bi kako sjede u skupinama
jedni pored drugih.”
Ove predaje odnose se na vjernike. Drugačija
je situacija s nevjernicima i neprijateljima Božijim, jer
oni bježe jedan od drugog i nemaju druženja.
Jedna od drugih karakteristika duša Berzaha
jeste da one mogu imati jedan oblik komunikacije s dušama
koje su još uvijek žive na Ovom svijetu. Ta komunikacija
može se ostvarivati na razne načine. Jedan od tih oblika
jeste odnos čovjeka i onoga što je ostavio od dobrih djela
iza sebe. Djela ljudska s umiranjem čovjeka bivaju
zapečaćena, a njegov kontakt s Ovim svijetom biva prekinut.
Ako je učinio neka dobra djela na Ovom svijetu, npr.
napravio džamiju, česmu, itd., ili učinio neka dobra duhovne
prirode – ostavio znanje ili dobro dijete, tj. ostavio djelo
kojim će se drugi koristiti, sve dok to djelo traje i
ostavlja traga, njemu će to dobro pristizati. U jednoj
predaji Imam Sadik a.s. kaže:
“Rekao je Poslanik
s.a.v.a.: Isa a.s. jednom prilikom prolazio je pored jednog
kabura čovjeka koji je bio u stanju kazne i tako je bilo sve
dok iduće godine nije opet prolazio i vidio da se njegovo
stanje promijenilo u bolje. Isa a.s. upita Boga dž.š. šta je
razlog popravljanja stanja ovog čovjeka, na šta mu dolazi
odgovor: ‘O dušo Božija, ovaj čovjek imao je sina koji je
tokom te godine postao punoljetan i on je od dobrih. Tokom
te godine, učinio je dva dobra djela. Jedno je djelo da je
poravnao put kojim se ljudi koriste, a drugo je da je jednog
jetima opskrbio i zaštitio. Ja sam berićetom ovog djeteta
otklonio njegovu kaznu i oprostio mu grijehe.’”
Vidimo da jedno tako malo djelo ima veliki
učinak kako za samo dijete tako i za njegove preminule. Ovo
su slučajevi zbog kojih se arifima, koji su se približili
Bogu još na Ovom svijetu, posmatrajući ovoliku Božiju
milost, ljubav prema Bogu još više ojačava. U jednoj
predaji, koju prenose svi islamski pravci, kaže se da je
Poslanik s.a.v.a. rekao:
“Onaj koji oživi
jedan dobar Sunnet (običaj), njemu je nagrada za to i onima
koji će raditi prema njemu, a onaj koji ostavi loš običaj
iza sebe, on ima udjela u tome sa svima onima koji budu
činili takvo djelo.”
Jedan od drugih oblika komuniciranja i
povezanosti ljudi u Berzahu i ljudi na Ovom svijetu jeste
taj da će oni iz Berzaha moći posjećivati svoje žive. Mnošto
je predaja o ovoj temi u kojima se kaže da će se umrlim
vjernicima dozvoljavati posjećivanje svojih živih, a to će
se čak i nevjernicima, u manjoj mjeri, dozvoljavati. Ovo
posjećivanje koje će se dozvoliti nevjernicima ne
predstavlja dobro. Čak je to njima uvećavanje kazne.
Abdullah ibn Sulejman upitao je Imama Bakira
a.s. o zijaretu kabura. Imam je rekao:
“Kada dođe dan
džume, otiđi da ih obiđeš, jer mrtvi, koji su tamo u
problemima, u vremenu od zore pa do izlaska sunca u petak
puštaju se. Svak ko ode u tom vremenu do kabura mrtvog, taj
mrtvi biva svjestan njegova prisustava i čim sunce
zađe, ta veza se prekida.” Ovaj ponovno upita: “Da li
oni bivaju svjesni našeg prisustva i jesu li radosni zbog
toga?” Imam reče: “Oni znaju za vaše prisustvo i radosni su
zbog toga, a tužni su kada odlazite s kabura.”
U vezi s posjećivanjem kabura imamo predaja
koje govore da to djelo ne samo da koristi mrtvima nego i
živima koji čine to djelo. Ako mrtvi budu od uleme, šehida
ili osoba koje su bliske Bogu, posjetilac se njima može
okoristiti u duhovnom smislu. Preneseno je nekoliko
slučajeva u kojima su se Poslanik i Ehli-bejt obraćali
mrtvima, pa su bili upitani kako je to moguće, na šta je
Poslanik s.a.v.a. odgovorio da oni čuju bolje od živih.
Jedan čovjek koji se još za života približi Bogu toliko da
se ljudi osvjedoče tom njegovom bliskošću kroz keramete koje
pokazuju ljudima, kada on umre, njegova moć biva još jačom
da iskazuje te keramete. Poslanik s.a.v.a. još za života na
Ovom svijetu bio je milost svim svjetovima i njegovim
umiranjem nije prestala ta milost. Ako bismo danas otišli do
Poslanikova kabura, sigurno je da bi se duhovno okoristili
njegovim prisustvom. Isto tako, možemo se okoristiti i
odlaskom do kabura Imama Ehli-bejta a.s. kako bismo se
duhovno okoristili, uzimajući u obzir da su oni savršeni
ljudi kao i drugi ljudi koji su stekli Božiju bliskost, a
okoristit ćemo se u onoj mjeri na kojem je
duhovnom stepenu taj mrtvi čovjek.
Preneseno je iz doba stare Grčke da su
učenici čuvali kosti svojih učitelja iz razloga da, kada bi
se suočili s nekim problemom,
dsa bi na neki način uspostavljali vezu s njim tako da
bi im
to pomoglo uotklanjanju nekog naučnog problema.
Vjernici koji odu u Berzah moguće je da
imaju dva stanja: ili će otići u berzahski Džennet, ili će u
skladu s veličinom svoga grijeha proživljavati tamo određene
kazne i nakon toga ući u kijametski Džennet. Nevjernicima
koji odu u berzahski Džehennem jasno je šta ih tamo čeka, a
nakon toga čeka ih još teža kazna, kijametski Džehennem.
Ovdje se postavlja pitanje da li se svi ljudi mogu na ovako
jednostavan način podjeliti u dvije skupine?
Ono što nam rivajeti govore jeste da se
ljudi ne dijele samo na ove dvije skupine, već postoji i
treća skupina. Treća skupina karakteristična je po tome što
oni nemaju iman u značenju da bi bili ubrajani među vjernike,
a s druge strane ne poriču Boga i neke nužnosti vjere. Da
bismo pojasnili ovu treću skupinu, nužno je navesti jedan
uvod. Uvod koji će nam pomoći u razumijevanju ove treće
skupine ogleda se u tome da propisi Šerijata, u skladu s
kojima,
– ako ih čovjek ispuni dobija nagradu, a ako ih
prekrši čeka ga kazna
– ovise o dvama uvjetima. Prvi uvjet ovoga jeste da je
čovjek imao znanje o vjerskim učenjima, načelima, akaidu i
znanje o propisima Božijim. Ako čovjek zna, a ne provodi,
zaslužuje kaznu. Ako nešto učini bez znanja, npr. neki
mustehab, ali ne zna da je to mustehab, ne zaslužuje nagradu.
Pretpostavimo situaciju
čovjeka koji uopće nije
ni čuo za Poslanika niti ga je upoznao i u takvom je
stanju umro. Kakav
je njegovstatus
na Sudnjem danu? Znamo da post ima određene uvjete i
pravila. Ako čovjek zaposti, ne znajući sva pravila, već
posti
s onim što zna, i kao takav dođe na Sudnji dan te mu
se kaže da mu nije ispravan post, čovjek, što nije znao sve
propise, bit će opravdan. U Kur’anu se kaže:
مَّنِ اهْتَدَى فَإِنَّمَا يَهْتَدي لِنَفْسِهِ وَمَن ضَلَّ
فَإِنَّمَا يَضِلُّ عَلَيْهَا وَلاَ تَزِرُ وَازِرَةٌ وِزْرَ
أُخْرَى وَمَا كُنَّا مُعَذِّبِينَ حَتَّى نَبْعَثَ رَسُولاً
Onaj koji ide Pravim putem, od toga će
samo on koristi imati, a onaj ko luta – na svoju štetu luta,
i nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan
narod nismo kaznili, dok poslanika nismo poslali!
Značenje bi bilo: “Ako te Mi nismo
upoznali ni s jednim Poslanikom, onda si ti izuzet iz
obaveze.” Ovu činjenicu potvrđuje i jedan drugi ajet:
وَلَوْ أَنَّا أَهْلَكْنَاهُم بِعَذَابٍ مِّن قَبْلِهِ
لَقَالُوا رَبَّنَا لَوْلاَ أَرْسَلْتَ إِلَيْنَا رَسُولاً
فَنَتَّبِعَ آيَاتِكَ مِن قَبْلِ أَن نَّذِلَّ وَنَخْزَى
A da smo ih kakvom kaznom prije njega
uništili, sigurno bi rekli: “Gospodaru naš, zašto nam nisi
poslanika poslao pa bismo riječi Tvoje slijedili prije nego
što smo poniženi i osramoćeni postali.”
Iz ovoga zaključujemo da Allah dž.š. ne
kažnjava nikog bez znanja.
Prenosi imam
Džafer Sadik a.s. da je Poslanik s.a.v.a. rekao: “Moj
Ummet oslobođen je devet stvari.” Od tih devet stvari
ovom prilikom navest ćemo samo jednu, a to je da
Ummet neće biti kažnjen za ono o čemu nije bio
obaviješten tj. za ono o čemu nema znanja. Prvi uvjet da bi
čovjek mogao biti obavezan i da bi se na njega mogao
odnositi određeni šerijatski propis, što za rezultat ima da
bude kažnjen ili nagrađen, jeste znanje. Ovaj uvjet znanja
ima i svoj preduvjet, a to je da se čovjek treba truditi da
stekne znanje i tek nakon toga, ako nije našao znanje, nego
je došao samo do određenog znanja, on će na osnovu njega
biti odgovoran
– a za ostatak
(ne)znanja
neće biti odgovoran. Dakle, ovo načelo odnosi se samo
na ljude koji su ispoljili trud da steknu znanje. Ako smo
nešto naučili od naših roditelja, ne trebamo to slijepo
sljediti, već i to trebamo
preispitati koliko je
sve to ispravno.
Tek nakon
toga naše
opravdanje
bit će prihvaćeno u Berzahu.
Uvjet da bi se u
pravdanju prošlo jeste da čovjek upotrijebi sav svoj
kapacitet kako bi stekao određeno saznanje. Tek onda može
imati izgovor da ne bude kažnjen; a u suprotnom, nema
koristi od izgovora.
Jednom prilikom Musa ibn Džafer a.s. bio
je upitan:
“Da li ljudi mogu
pitati u vezi s onim stvarima za kojima imaju potrebu?”
Drugim riječima: da li mi možemo da ne pitamo nešto što nam
je potrebno da bismo imali opravdanje da to nismo znali?
Odgovor je bio kratak i jasan: “Ne!”
Imama Sadika a.s. pitali su u vezi s
ajetom, gdje se kaže:
قُلْ فَلِلّهِ الْحُجَّةُ الْبَالِغَةُ فَلَوْ شَآء
لَهَدَاكُمْ أَجْمَعِينَ
Reci:
“Allah ima potpun dokaz i, da On hoće, svima bi
na Pravi put ukazao!”
Imam u odgovoru kaže:
“Bog će svakog
roba na Sudnjem danu upitati: ‘Da li si u vezi sa svojim
obavezama imao znanje?’ Ukoliko kaže da je imao znanje i da
je znao svoje obaveze, onda će ga Uzvišeni upitati zašto
nije radio u skladu sa svojim znanjem. Ukoliko kaže da nije
imao znanje, Uzvišeni će ga pitati zašto nije
tragao za znanjem?”
Imam Sadik a.s. prenosi da je Božiji
Poslanik s.a.v.a. rekao:
“Teško
svakom muslimanu kome prođe jedna sedmica, a da u njoj jedan
dan nije odvojio za stjecanje znanja.”
Svaki čovjek dužan je izdvojiti vrijeme
koje će biti posvećeno stjecanju vjerskog znanja. Ukoliko
tako ne postupi, smatrat će se obaveznim i neće imati
izgovora pred Uzvišenim Gospodarom. Da bi neko mogao biti
odgovran za nešto, uvjet je znanje, a kaže se da je stroga
dužnost kretati se i stjecati znanje. Ovo govori o uvjetu
koji čovjeka čini takvim da postaje odgovoran i na osnovu te
odgovornosti može biti nagrađen ili kažnjen. Drugi uvjet
jeste moć, tj. da čovjek bude moćan da nešto čini kako bi
mogao biti kažnjen
ili nagrađen. Naprimjer, nastupi mjesec ramazan i
trebamo postiti. Ako nismo u mogućnosti postiti, normalno je
da nećemo biti kažnjeni za to. Tako je i sa stjecanjem
znanja. Trebamo biti u mogućnost da negdje odemo i steknemo
znanje. U Kur'anu se objašnjava da nam Uzvišeni Gospodar
želi olakšati, a ne želi otežati:
شَهْرُ رَمَضَانَ الَّذِيَ أُنزِلَ فِيهِ الْقُرْآنُ هُدًى
لِّلنَّاسِ وَبَيِّنَاتٍ مِّنَ الْهُدَى وَالْفُرْقَانِ فَمَن
شَهِدَ مِنكُمُ الشَّهْرَ فَلْيَصُمْهُ وَمَن كَانَ مَرِيضًا
أَوْ عَلَى سَفَرٍ فَعِدَّةٌ مِّنْ أَيَّامٍ أُخَرَ يُرِيدُ
اللّهُ بِكُمُ الْيُسْرَ وَلاَ يُرِيدُ بِكُمُ الْعُسْرَ
وَلِتُكْمِلُواْ الْعِدَّةَ وَلِتُكَبِّرُواْ اللّهَ عَلَى مَا
هَدَاكُمْ وَلَعَلَّكُمْ تَشْكُرُونَ
U mjesecu ramazanu objavljen je
Kur’an, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i
razlikovanje dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod
kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli, ili se na
putu zadesi, neka isti broj dana naposti. Allah želi da vam
olakša, a ne da poteškoće imate – da određeni broj dana
ispunite i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na
Pravi put, i da zahvalni budete.
To potvrđuje i
drugi ajet:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ إِذَا قُمْتُمْ إِلَى
الصَّلاَةِ فاغْسِلُواْ وُجُوهَكُمْ وَأَيْدِيَكُمْ إِلَى
الْمَرَافِقِ وَامْسَحُواْ بِرُؤُوسِكُمْ وَأَرْجُلَكُمْ إِلَى
الْكَعْبَيْنِ وَإِن كُنتُمْ جُنُبًا فَاطَّهَّرُواْ وَإِن
كُنتُم مَّرْضَى أَوْ عَلَى سَفَرٍ أَوْ جَاء أَحَدٌ مِّنكُم
مِّنَ الْغَائِطِ أَوْ لاَمَسْتُمُ النِّسَاء فَلَمْ تَجِدُواْ
مَآءَ فَتَيَمَّمُواْ صَعِيدًا طَيِّبًا فَامْسَحُواْ
بِوُجُوهِكُمْ وَأَيْدِيكُم مِّنْهُ مَا يُرِيدُ اللّهُ
لِيَجْعَلَ عَلَيْكُم مِّنْ حَرَجٍ وَلَـكِن يُرِيدُ
لِيُطَهَّرَكُمْ وَلِيُتِمَّ نِعْمَتَهُ عَلَيْكُمْ
لَعَلَّكُمْ تَشْكُرُونَ
O vjernici, kad hoćete molitvu obaviti,
lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava
svojih potarite – i noge svoje do iza članaka; ako ste
džunubi, onda se okupajte, a ako ste bolesni ili na putu ili,
ako ste izvršili prirodnu potrebu, ili ako ste se sastajali
sa ženama, a ne nađete vode, onda rukama svojim čistu zemlju
dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih pređite.
Allah ne želi da vam pričini poteškoće, već želi da vas
učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni da biste bili
zahvalni.
U posljednjem ajetu sure Bekara kaže se
da nam Uzvišeni Gospodar ne želi otežati, već svakom, u
skladu s njegovim mogućnostima, pomoći:
لاَ يُكَلِّفُ اللّهُ نَفْسًا إِلاَّ وُسْعَهَا لَهَا مَا
كَسَبَتْ وَعَلَيْهَا مَا اكْتَسَبَتْ رَبَّنَا لاَ
تُؤَاخِذْنَا إِن نَّسِينَا أَوْ أَخْطَأْنَا رَبَّنَا وَلاَ
تَحْمِلْ عَلَيْنَا إِصْرًا كَمَا حَمَلْتَهُ عَلَى الَّذِينَ
مِن قَبْلِنَا رَبَّنَا وَلاَ تُحَمِّلْنَا مَا لاَ طَاقَةَ
لَنَا بِهِ وَاعْفُ عَنَّا وَاغْفِرْ لَنَا وَارْحَمْنَآ أَنتَ
مَوْلاَنَا فَانصُرْنَا عَلَى الْقَوْمِ الْكَافِرِين
Allah nikoga ne opterećuje preko
mogućnosti njegovih: u njegovu je korist dobro koje učini, a
na njegovu štetu zlo koje uradi. Gospodaru naš, na kazni nas
ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne
tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas!
Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo
podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se
na nas. Ti si Gospodar naš, pa nam pomozi protiv naroda koji
ne vjeruje!
Sadržaj ovih
ajeta
odražava sadržaj onih dova koje je Poslanik Allahov
s.a.v.a. učio na Miradžu,
- a ticale su se Ummeta Poslanikova -
i Uzvišeni Gospodar
ih je
ukabulio i prihvatio. Ono što izlazi iz okvira
čovjekovih mogućnosti, on za to neće biti pitan niti će biti
odgovoran. Uvjet za ovo jeste da čovjek upotrijebi sve svoje
potencijale i mogućnosti pa tek onda, kada to upotrijebi,
ima opravdanje “ja nisam mogao više”.
Kur'an nam prenosi jedan razgovor između
meleka i čovjeka u kojem nam se daje do znanja kako meleci
objašnjavaju kako se trebaju sve mogućnosti iskoristiti:
إِنَّ الَّذِينَ تَوَفَّاهُمُ الْمَلآئِكَةُ ظَالِمِي
أَنْفُسِهِمْ قَالُواْ فِيمَ كُنتُمْ قَالُواْ كُنَّا
مُسْتَضْعَفِينَ فِي الأَرْضِ قَالُواْ أَلَمْ تَكُنْ أَرْضُ
اللّهِ وَاسِعَةً فَتُهَاجِرُواْ فِيهَا فَأُوْلَـئِكَ
مَأْوَاهُمْ جَهَنَّمُ وَسَاءتْ مَصِيرًا
Kad budu uzimali duše onima koji su se
prema sebi ogriješili, meleci će upitati: “Šta je bilo s
vama?” “Bili smo potlačeni na Zemlji” – odgovorit će. “Zar
Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekud
iseliti?” – reći će meleci, i zato će njihovo prebivalište
biti Džehennem, a užasno je on boravište.
Dakle, kada meleci budu uzimali duše Ljudi,
pitat će
ih:
“Što
je bilo s vama, zašto ste sebi to učinili?”
U trenutku uzimanja duše
čovjeku, meleci
uviđaju da je on imao više
moći nego je sebe uspio očistiti. Melecima će
odgovarati:
“Mi
smo na ovoj Zemlji bili od potlačenih, postojali su oni koji
su imali snagu i moć u rukama i poklopili nas
tako da nismo mogli ništa i zbog toga se nismo mogli
usavršiti.”
Meleci odgovaraju:
“A
zar vam Božija Zemlja nije bila dovoljno široka da se
iselite?”
Kur'an kaže da je njihov smještaj Džehenem i da im neće biti
oprošteno. Čovjek mora iskoristiti sve svoje moći da bi
stekao znanje o onome što mora znati i da bi izvršio ono
što mora izvršiti. Ovakvo opravdanje neće biti prihvaćeno
zbog toga što ti ljudi nisu upotrebili svu svoju moć.
Čovjek
će na osnovu dužnosti koje ima bit nagrađen ili
kažnjen. Uvjet
za to je da posjeduje znanje, a mora, također, imati
moć i sposobnost vršenja onoga što zna. Vidimo da je sudbina
dviju skupina jasna: oni koji su vjernici iskoristili su oni
što im je dato u nadležnost, a nevjernicima
, također, biva
jasno,šta
ih čeka. Pored toga, postoji skupina ljudi koja se trudila i
pokušavala steći znanje, no njihovi pokušaji ostali su bez
uspjeha. Šta njih čeka?
Kur'an u vezi s ovom trećom skupinom kaže:
إِلاَّ
الْمُسْتَضْعَفِينَ مِنَ الرِّجَالِ وَالنِّسَاء
وَالْوِلْدَانِ لاَ يَسْتَطِيعُونَ حِيلَةً وَلاَ يَهْتَدُونَ
سَبِيلاً
Osim nemoćnim muškarcima, i ženama, i
djeci, koji nisu bili dovoljno snalažljivi i nisu znali puta.
To je ta treća skupina. Kako će Uzvišeni
s njima postupiti u Berzahu? Za njih se kaže da ima nade,
jer je Bog Onaj Koji oprašta. U suri Et-Tevba, od 100. do
106. ajeta, govori se o ovim trima skupinama, ali se o
trećoj malo više govori. Prvo se govori o
dobrim ljudima to su oni kojima je Bog zadovoljan i
koji imaju nagradu – džennetske bašče u kojima rijeke teku.
Potom se govori o negativnoj skupini pa se kaže:
وَمِمَّنْ
حَوْلَكُم مِّنَ الأَعْرَابِ مُنَافِقُونَ وَمِنْ أَهْلِ
الْمَدِينَةِ مَرَدُواْ عَلَى النِّفَاقِ لاَ تَعْلَمُهُمْ
نَحْنُ نَعْلَمُهُمْ سَنُعَذِّبُهُم مَّرَّتَيْنِ ثُمَّ
يُرَدُّونَ إِلَى عَذَابٍ عَظِيمٍ
Među beduinima oko vas ima licemjera,
a ima ih i među stanovnicima Medine, koji su u licemjerstvu
spretni – ti ih ne poznaješ, ali ih Mi poznajemo. Njih ćemo
na dvostruke muke staviti, a zatim će biti u veliku patnju
vraćeni.
Tako se objašnjava sve do 106. ajeta,
kada se kaže da postoji jedna skupina koja je na čekanju: da
li će biti kažnjeni ili će im biti oprošteno. To je skupina
kojoj nije bilo dato znanje na raspolaganje niti su bili
moćni da
pređu na neko drugo mjesto.
Kabur ima mnoštvo značenja i to je
prouzrokovalo da nastanu pogrešna razumijevanja kod
islamskih učenjaka.
Riječ kabur, posmatrano iz rivajeta i
terminološki, kako ga učenjaci tumače, može imati tri
značenja.
1.
Prvo je značenje jame, gdje se spušta naše materijalno
tijelo. Riječ kabur u ovom značenju, kada se navodi u
rivajetima, obično je u situacijama kada se želi govoriti o
propisima za ukop mrtvaca. Kada fakihi koriste ovaj termin,
oni podrazumijevaju
onaj
kabur gdje se polaže
mrtvo tijelo,
i oni ga promatraju samo sa stanovišta određenih
propisa.
Arifi i mutekellimi,u svojim raspravama
ne koriste ovu riječ
u
navedenom značenju već u nekom drugom. Što oni
podrazumijevaju pod pojmom kabur i kako ga oni definiraju?
2.
Kod ove skupine pod kaburom
se podrazumijeva samo tijelo čovjeka, tj. da je to
zatvor za dušu. U prilog ove tvrdnje govori sljedeći ajet:
وَمَا يَسْتَوِي
الْأَحْيَاء وَلَا الْأَمْوَاتُ إِنَّ اللَّهَ يُسْمِعُ مَن
يَشَاء وَمَا أَنتَ بِمُسْمِعٍ مَّن فِي
الْقُبُورِ
I nisu nikako isti živi i mrtvi. Allah će
učiniti da čuje onaj koga On hoće, a ti ne možeš one u
grobovima dozvati.
U ovom ajetu govori se o živim ljudima na
Ovome svijetu čija su tijela kaburovi za duše; to su oni
koji ne razumiju Božanske poruke.
Dva dosad izložena značenja riječi kabur
razumijevaju se
tako da su svima jednaki, bilo u značenju jame u koju
se polaže tijelo, ili u značenju samog tijela u kojem je
duša zatvorena.
3.
Treće
značenje riječi kabur takve je prirode da se u potpunosti
razlikuje od čovjeka do čovjeka. Riječ je o kaburu ljudskih
osobina i morala njegova, to je Berzahski kabur koji mi
formiramo našim osobinama i moralom koji smo stekli još na
Ovom svijetu.
Ljudske osobine koje su
utkane u samu dušu čovjeka i njegov moral
predstavljaju kaluf ili tijelo u koje će se duša preseliti u
Berzahu. Na Ovom svijetu naša duša nalazi se u tijelu koje
ima neke sebi svojstvene karakteristike, ali u Berzahu duša
preseljava u kaluf koji je sama napravila svojim osobinama i
moralom. Ovosvjetski kabur, u koji se tijelo čovjeka polaže,
gradi se od faktora karakterističnih za Ovaj svijet, a onaj
kaluf,
u koji duša u Berzahu treba ući i živjeti, gradi
se iz osobina
koje je čovjek stekao na Ovom svijetu.
S obzirom na prvu materiju od koje se gradi,
naš Berzahski kaluf u koji duša preseljava
ne predstavlja
ništa drugo do naše osobine po kojima se razlikujemo.
Teško da će se naći dva čovjeka koja su potpuno jednaka po
moralnim kvalitetama. Tako će i kaburovi ljudi u Berzahu
biti potpuno različiti. U predajama Ehli-bejta a.s. govori
se da će nekim ljudima u njihovu
berzahskom kaburu biti 99 gmizavaca koji će ih
uznemiravati sve do Sudnjeg dana. To će biti otjelovljenje
njihovog
misli, ahlaka,
i djela. U jednom hadisu kaže se: “Kabur je ili džehennemska
jama ili dženetska bašča”, što znači da je kabur o kojemu
govore arifi i mutekellimi
upravo u navedenom značenju.
Upitan je Imam Sadik a.s. šta je Berzah, na
šta je on odgovrio:
“To je kabur od
vremena smrti do Dana proživljenja.”
Jasnim biva i ono kada Poslanik s.a.v.a.
govori da je na Miradžu vidio ljude u obliku psa, vuka,
mrava, itd. Sve to zajedno govori o vrsti morala i osobina
koje je ta skupina u sebi imala. Kada govorimo o osobinama
koje formiraju Berzahski kaluf, govorimo o osobinama koje su
postojane u čovjeku i koje su srasle s njim. Po pitanju
pohvaljenih osobina isti je tretman; ne mogu nas sve
pohvalne osobine na Onom svijetu učiniti ljudima, već samo
one koje su čvrsto u nama uvriježene. Zato se u predajama
kaže da je bolje i jedno malo djelo koje se stalno ponavlja,
nego veliko koje se rijetko čini.
Nužnost postojanja kalufa kod čovjeka
na Ovom svijetu, u Berzahu i na Sudnjem danu.
Berzahski kaluf samo je uvod i priprema za
čovjekovo proživljenje i poprimanje drugog oblika na Sudnjem
danu. Ovaj
Dunjaluk predstavlja ahiretsku bašču; što zasadimo na
Ovom svijetu, plodove toga vidjet ćemo na Onom svijetu.
Hadis kaže:
“Danas je vrijeme
djelovanja, a nema obračuna, a sutra je obračun i nema
djelovanja.”
Da li u Berzahu postoji obaveza? Da li ljudi
mogu imati slobodnu volju i djelovati i da li se može u
Berzahu još usavršavati?
Čovjek na Ovom svijetu može napredovati i
usavršavati se, dok na Ahiretu toga nema. Šta biva s
Berzahom u kontekstu spomenutog problema? Odgovor na ovo
pitanje, koje se razumijeva iz predaja i ajeta, potvrdan je.
Čovjeku ostaje mogućnost da se u ovom
periodu Berzaha usavršava.
Na koji se način čovjek može usavršavati?
Čovjek koji napravi neko dobro djelo još na
Ovom svijetu, sve dok se ljudi budu koristili njime, dobro
stiže i vlasniku tog djela, a samim tim i njegovo se stanje
u Berzahu mijenja.
Šest je osobina kojima se čovjek može
koristiti i u Berzahu:
1.
dobro dijete koje traži oprost za svog roditelja;
2.
knjiga koju čovjek ostavi napisanu iza sebe – sve dok
se ljudi budu koristili tim zapisom, to dobro stizat će i
autoru te knjige;
3.
iskopani bunar kojim će se ljudi koristiti jer je
jedan od Sunneta u Islamu vakuf; samim činom vakufa onaj
koji ostavlja u emanet neko zdanje, on time dio svog imetka
čini vječnim; Sunnet Imama Alija a.s. bio je da kopa bunare
i ostavlja siromasima u vakuf
;
4.
drvo koje čovjek zasadi – sve dok daje plod i ljudi
se koriste njime, i dobro će stizati čovjeku;
5.
tekuća voda; u bilo kojem obliku da se pripremi
ljudima da se oni mogu koristiti njome, i dobro će stizati
tom čovjeku;
6.
uspostavljanje i oživljavanje dobrog običaja koji će
ljudi primjenjivati, pa će sve dok ljudi budu činili taj
hairli običaj,
dobro i njemu stizati.
U predaji se spominje ovih šest osobina,
djela, ali nije ograničeno samo na to, već svako dobro djelo
koje ostaje iza čovjeka može mu pomoći u njegovu duhovnom
Berzahskom usavršavanju. U Berzahu se čovjek može
okoristiti i time što će neko drugi učiniti nešto za njega.
Sam čin djela važan je za onoga koji ga čini, ali
ozračjem
tog djela mogu se okoristiti i oni u Berzahu. U
predajama se kaže da kada se uči dova za svoga brata
vjernika, prvo se udovoljava onome ko uči i traži u dovi, a
potom onome za koga se uči.
Postavlja se pitanje na koji se način to
dešava. Samim tim što u dovi tražiš dobro za nekog drugog,
ti si ispoljio zadovoljstvo da njemu stigne dobro, a to
znači da u sebi gradiš osobinu samilosti.
U jednom rivajetu kaže se: Poslanik
s.a.v.a. prošao je pored kabura tek umrlog, gdje su njegovi
bližnji plakali, na što je on rekao:
“Ako biste
klanjali dva rekata za njega, to bi bilo bolje nego da
cijeli vaš
dunjaluk
plače za njim.”
Samo to što Poslanik s.a.v.a. preporučuje
govori o tome kako djelo ima utjecaja na čovjekovo
usavršavanje u Berzahu.
Poslanik s.a.v.a. rekao je:
“Mrtvac je u kaburu poput utopljenika
koji se davi i svakog trenutka u iščekivanju je pomoći, od
vaših poklona biva
obveseljen, a ti su pokloni istigfar i dova. Ako
želite mrtvima pomoći, činite za njih istigfar, dove, namaz
da bi se u Berzahu usavršavali.”
U predaji Imama Sadika a.s. kaže se:
“Mrtav čovjek
biva obradovan vašom dovom i istigfarom kao što živi čovjek
biva obradovan nekom
lijepom hedijom.”
U predaji Imama Reze a.s. kaže se:
“Nema roba
Božijeg koji zijareti svog mrtvog i sedam puta prouči ajet
:
Ina lillahi ve ina ilejhi radži’une
-
Mi
smo Allahovi i Njemu se vraćamo, a da
Allah ne oprosti i njemu i onom koji je u kaburu.”
Čovjek u kaburu, na bilo kojem da je
stepenu, ima potrebu za pomoći. Zašto je to tako? Berzah je
takve veličine da je neuporediv s Ovim svijetom, pa su i
potrebe koje čovjek ima tamo mnogo veće nego na Ovom svijetu.
Pored toga što su te potrebe u Berzahu neizbrojive,
određene potrebe u određenom vremenu rastu i smanjuju se.
Primjer toga jeste prva noć Berzaha.
Najteža je prva noć kabura, sami ulazak u
svijet Berzaha,
te se zbog toga sadakom smilujte svojim mrtvima, a ako
nemate imetka, barem dva rekata namaza klanjajte za njih.
Čovjek tada ulazi u njemu potpuno nepoznati svijet.
Svijet Berzaha takve je prirode da se tu
čovjek susreće i s kaznom i s nagradom za svoja djela, ali
ostaje mjesta da
tu čovjek na neki nači uznapreduje iz lošijeg u bolje
stanje. Svijet Berzaha jeste međusvijet koji objedinjuje i
osobine Ahireta i osobine
Dunjaluka. Naša djela, kazne i nagrade
čije posljedice moramo vidjeti, što je karakteristično
za Ahiret,
u Berzahu pružaju mogućnost čovjeku da
se
ih usavrši i priskrbi sebi neko dobro.
Rivajeti koji se bave ovom temom mogu se
podijeliti u dvije skupine;
:
1.
jedna govori o duhovnim stanjima ljudi još na Ovom
svijetu pred nastupanje Sudnjeg dana,
2.
a druga skupina bavi se događajima koji će se dešavati
u
prirodi
materijalnom
svijetu.
Naš glavni cilj ovdje jeste upoznavanje s
načelima Islama i akaidom te stoga nemamo namjeru da se
bavimo vrstom hadisa koja govore o dešavanjima u
prirodimaterijalnom
svijetu.
Sudnji dan otpočinje događajem koji je
poznat kao puhanje u rog. U mnogim predajama i ajetima koji
govore o Sudnjem danu jedna od prvih stvari jeste izlaganje
pitanja puhanja u rog. Govori se o dvama puhanjima u rog.
Prvo puhanje u rog uzrokovat će da će sva živa bića nestati
i umrijeti. Drugo puhanje uzrokovat će proživljenje ljudi i
njihovu
pripreme
pripremu
se
za Sudnji dan.
Časni Kur'an u nekim od ajeta govori o
obama puhanjima u rog u istom ajetu:
وَنُفِخَ فِي الصُّورِ فَصَعِقَ مَن فِي السَّمَاوَاتِ وَمَن
فِي الْأَرْضِ إِلَّا مَن شَاء اللَّهُ ثُمَّ نُفِخَ فِيهِ
أُخْرَى فَإِذَا هُم قِيَامٌ يَنظُرُونَ
I u rog će se puhnuti, i umrijet će
oni na nebesima i oni na Zemlji; ostat će samo oni koje bude
Allah odabrao; poslije će se u rog po drugi put puhnuti i
oni će, odjednom, ustati i čekati.
Ovaj ajet govori o obama puhanjima u rog.
Ajeti koji se bave samo jednim oblikom
puhanja u rog govore:
وَيَقُولُونَ مَتَى هَذَا الْوَعْدُ إِن كُنتُمْ صَادِقِينَ
مَا يَنظُرُونَ إِلَّا صَيْحَةً وَاحِدَةً تَأْخُذُهُمْ وَهُمْ
يَخِصِّمُونَ
مَا
يَنظُرُونَ إِلَّا صَيْحَةً وَاحِدَةً تَأْخُذُهُمْ وَهُمْ
يَخِصِّمُونَ
Kad će već jednom ta prijetnja, ako
istinu govorite? A ne čekaju drugo do strašan glas koji će
ih, dok se budu jedni s drugima prepirali, obuzeti.
فَإِذَا نُفِخَ فِي الصُّورِ نَفْخَةٌ وَاحِدَةٌ وَحُمِلَتِ
الْأَرْضُ وَالْجِبَالُ فَدُكَّتَا دَكَّةً وَاحِدَةً
فَيَوْمَئِذٍ وَقَعَتِ الْوَاقِعَةُ
A kada se jednom u rog puhne, pa se
Zemlja i Nebo dignu i od jednog udara zdrobe, toga će se
dana Smak svijeta dogoditi.
Događaj puhanja u prvi rog takve je
prirode da će se desiti odjednom. U predaji je preneseno da
će čovjek htjeti prinijeti zalogaj u usta, no to neće
učiniti jer će se odjednom taj veliki događaj desiti.
Postoji
i skupina ajeta koja govori samo o drugom puhanju u
rog:
وَنُفِخَ فِي الصُّورِ فَإِذَا هُم مِّنَ الْأَجْدَاثِ إِلَى
رَبِّهِمْ يَنسِلُونَ
I puhnut će se u rog, pa će oni iz
grobova prema Gospodaru svome pohrliti.
وَتَرَكْنَا بَعْضَهُمْ يَوْمَئِذٍ يَمُوجُ فِي بَعْضٍ
وَنُفِخَ فِي الصُّورِ فَجَمَعْنَاهُمْ جَمْعًا
Mi ćemo tada učiniti da se jedni od
njih kao talasi sudaraju s drugima. I puhnut će se u rog, pa
ćemo ih sve sakupiti.
Sljedeći ajet koji govori o ovome kaže:
يَوْمَ يُنفَخُ فِي الصُّورِ فَتَأْتُونَ أَفْوَاجًا
Dan kada će se u rog puhnuti, pa ćete
vi, sve skupina po skupina, dolaziti.
Šta je to puhanje u rog? U davna vremena
koristio se rog kada je čovjek htio poruku prenijeti na veću
razdaljinu. Šta se podrazumijeva pod rogom u predajama?
Meleci su bića nadmaterijalna i kao takvi ne koriste se
materijalnim sredstvima. Da je puhanje u rog ovo što je
karakteristično za nas u materijalnom svijetu, to ne bi
imalo smisla jer se puhanje u rog odnosi i na ljude na Ovom
svijetu i one u Berzahu, a
oni
one u Berzahu
nisu
ne
pod
tangiraju materijalnim
zakonom
zakoni pa tako to puhanje u rog za njih ne bi imalo
smisla. Pošto mi živimo u materijalnom svijetu, Allah dž.š.
o višim zbiljama govori nam kroz alegoriju materijalnog
svijeta.
Kur'an i predaje koriste se metodom da
značenjapojmove
bezmaterijalnog
nezmaterijalnog svijeta iznose u kalufu materijalnog,
osjetilnog svijeta na način koji je nama razumljiv. U
ajetul-kursiji kaže se da Njegova stolica obuhvaća Nebesa i
Zemlju. Na drugom se mjestu u Kur’anu kaže:
I doći će Gospodar i meleci u
safovima.
Zašto je ovo na ovaj način rečeno kad
znamo da je Bog čista
bezmaterijalnostnematerijalnost?
To je zato da nam se Njegova snaga, moć i
nadmaterijalna značenja
nadmaterijalna približe kroz osjetilne pojmove.
Allah dž.š., da bi nam opisao svoju apsolutnu moć,
i da bismo mi mogli to razumjeti,
koristi
spušta se na nivo
se
našeimg
razumijevanjem
razumijevanja kako mi vidimo moć na Ovom svijetu,
tjzato
nam za svoj kursij.j
kao
daje primjer
kralja
kraljevskog prijestolja
- simbolizirajući nam kralja koji sjedi na prestolju.
Ovaj metod ne
primjenjuje samo Kur'an, već ga uočavamo i u predajama
Poslanika i Ehli-bejta a.s.
U jednoj
predaji sam Poslanik s.a.v.a. kaže:
“Mi
skupina poslanikaci
razgovaramo s ljudima na nivou njihova razumijevanja.”
Tako možemo
zaključiti da puhanje u rog nije puhanje u neki koziji ili
ovčiji rog. Israfil, čija je obaveza puhanje u rog,
nadmaterijalan je i nema pluća da bi mogao puhati u nešto.
To Israfilovo puhanje u rog jeste primjenjivanje moći koju
mu je Allah dž.š. dao i s kojom on može ljude usmrtiti.
Korišćenje te moći koju mu je
dao
Allah dž.š.
dao, kur'anskom terminologijom označeno je kao puhanje
u rog, jer
on
time
na upečatljiv način odašilje poruku da svi moraju
umrijeti. Za puhanje u rog u jednom drugom ajetu kaže se –
poziv:
وَاسْتَمِعْ يَوْمَ يُنَادِ الْمُنَادِ مِن مَّكَانٍ قَرِيبٍ
يَوْمَ يَسْمَعُونَ الصَّيْحَةَ بِالْحَقِّ ذَلِكَ يَوْمُ
الْخُرُوج
I osluškuj!
Dan kada će glasnik pozvati iz mjesta koje je blizu, Dan
kada će oni čuti istinit glas – to će biti Dan oživljenja.
Ni
u
poziv u ovom ajetu
ovom
ajetu poziv ne možemo razumjeti u onome
materijalnom značenju jer se i to odnosi na ljude u
Berzahu, što
nije ništa do
je
ispoljavanje moći Israfilove korišćenjem
Božijeg imena – Onaj Koji oživljava. Imena Božija
jesu zbilje, pa tako i čovjek koji dosegne zbilju što je
označena imenom Onaj Koji oživljava, on kao takav
može, s Božijom dozvolom, oživljavati ljude. U jednoj
predaji kaže se da je sam Allah dž.š. taj koji će drugi put
puhnuti u rog, naravno kroz kanal Israfilov.
Kroz sljedeću
predaju steći ćemo sliku o dvama puhanjima u rog. Pitali su
Imama Sedždžada kako će se puhnuti u rog. On reče:
“Allah dž.š.
naredit će Israfilu pri prvom puhanju u rog da se spusti do
DunjalukDunjaluka.
S njim će biti jedan rog koji ima s jedne strane izlaz s
dvjema glavama, a između tih dviju glava bit će razmak
koliko između Nebesa i Zemlje.”
Simbolika ovih
dviju glava znači da će Israfil imati moć i nad Zemljom i
nad svijetom nadmaterijalnog. U nastavku imam Sedždžad kaže:
“Israfil će
puhnuti u rog i iz tog roga izići će glas koji će usmrtiti
sve stanovnike Zemlje; neće ostati žive duše i svi će
umirati u stanju zatečenosti. Taj glas obuhvatit će i
stanovnike Nebesa te će i oni umrijeti u strašnom grču.”
Allah dž.š.
tada će
reći
zapovijediti Israfilu da i on umre, pa će i on
umrijeti. Nakon toga izdat će zapovijed nebesima i ona će
se raspasti, izdat će zapovijed planinama i one će se
pokrenuti, a to je značenje ajeta:
يَوْمَ تَمُورُ السَّمَاء مَوْرًا وَتَسِيرُ الْجِبَالُ
سَيْرًا فَوَيْلٌ يَوْمَئِذٍ لِلْمُكَذِّبِينَ
Na dan kada
se Nebo silno uzburka, a planine s mjesta pomaknu! Teško na
taj Dan onima koji su poricali.
Imam Sedždžad a.s.
nastavlja:
“A potom će Allah
dž.š.
svojom moći zagospodariti
svime
Svojom moći, pa će uputiti glas na način da on
do svih dopre. Glas će reći: ‘Čija je danas apsolutna
vlast?’ Neće biti nikoga ko bi mogao odgovoriti na ovo.
Potom će Bog reći: ‘Glas je Boga Jedinoga, Kahhara,
Ja sam Bog osim kojeg drugog boga nema, nema Meni sudruga,
Ja sam stvorio stvoreno Svojom moći i Svojom voljom usmrtio
sve i Svojom moći Ja oživljavam.’ Nakon toga Allah dž.š.
puhnut će u rog i potom će izići glas iz dijela roga koji je
okrenut nebesima. Niko neće biti na nebesima, a da neće biti
oživljen. Vratit će se svi meleci, nosioci Arša i približit
će se i Džennet i Džehennem, te će sva stvorenja biti
proživljena radi obračuna.”
Prenosilac hadisa
kaže kada je imam Sedždžad a.s. došao do ovoga dijela, suze
su ga oblile i plakao je naričući. Ovo bi i nama trebala
biti pouka da se osvijestimo, dođemo sebi i pripremimo se
za obračun.