PITANJE PROŽIVLJENJA (معاد)

Pitanje proživljenja, nakon tevhida, predstavlja jedno od na­jvrednijih pitanja Islama. Svi poslanici imali su zadaću da ljude uvjere u dva načela: u postojanje Gospodara – Stvoritelja, i dolazak onoga što u sebi im­plicira termin Kijamet:

إِلَيْهِ مَرْجِعُكُمْ جَمِيعًا وَعْدَ اللّهِ حَقًّا إِنَّهُ يَبْدَأُ الْخَلْقَ ثُمَّ يُعِيدُهُ لِيَجْزِيَ الَّذِينَ آمَنُواْ وَعَمِلُواْ الصَّالِحَاتِ بِالْقِسْطِ وَالَّذِينَ كَفَرُواْ لَهُمْ شَرَابٌ مِّنْ حَمِيمٍ وَعَذَابٌ أَلِيمٌ بِمَا كَانُواْ يَكْفُرُونَ

Njemu ćete se svi vratiti – Allahovo je istinito obećanje – On doista iz ničega stvara, On će poslije to ponoviti, da bi pravedno nagradio one koji budu vjerovali i dobra djela činili. A one koji ne budu vjerovali čeka piće od ključale vode i patnja nesnosna, zato što su nevjernici bili.

اللَّهُ يَبْدَأُ الْخَلْقَ ثُمَّ يُعِيدُهُ ثُمَّ إِلَيْهِ تُرْجَعُونَ

Allah iz ničega stvara, On će to ponovo učiniti i na kraju ćete se Njemu vratiti.[46]

Mnoštvo ajeta i predaja koje su dostavljene od poslanika, a posebno od pečata vjerovjesništva Muhameda, neka je mir na njega i njegovu odabranu porodicu, potakla je učenjake da raspravljaju i promišljaju o ovoj temi. Allame Tabatabai u vezi s tim kaže sljedeće:

“Ajeti koji na bilo koji način imaju dodira sa kijametom u tolikom su broju da se može reći kako u prosjeku svaka stranica Kur'ana sadrži takav ajet.”

Ajeti i predaje u nužna pitanja vjere ubrajaju i pitanje Kijameta. Drugim riječima, ne mogu se odvojiti od Islama na način da se prihvati Islam, tevhid, poslanstvo, a ne povjeruje u proživljenje. Također, čovjek ne može imati uvjerenje u tevhid i poslanstvo, a poricati post, čije je postojanje u Islamu očiglednije od samoga Sunca.

Moguće je da čovjek, uporedo s tevhidom i poslanstvom, vje­ruje u proživljenje, ali da se pod utjecajem slaboga imana ne pridržava onoga što proizlazi iz takvog vjerovanja, kao što je mo­guće da čovjek vjerujuje u tevhid, poslanstvo i post, ali da pod ut­jecajem nataloženih grijeha ne prakticira post.

Spomenuti ajeti i predaje ne samo da proživljenje ubrajaju u nužna načela vjere, pored hadždža, namaza, džihada itd., već se u njima, pored vjerovanja u tevhid, traži posebno vjerovanje u proživljenje. To znači da, kako god čovjek prije svega treba steći razumno uvjerenje u postojanje Boga, a za­tim putem Objave upoznati se sa svojim Stvaraocem, također je potrebno da se upozna s pitanjima Kijameta; prvo razum­om, a potom pomoću Objave.

Pitanje proživljenja, na vrijednosnoj ljestvici, uporedno stoji s tevhidom i poslanstvom, čineći tako temeljna načela Islama.

Ovdje se nameće sljedeće pitanje: ako je proživljenje jedno od triju temeljnih načela Islama, zašto se ono ne spominje u še­hadetu, pored tevhida i poslanstva?

Kao prvo, u kur'anskom svjetonazoru, iako se proživljenje spominje kao nešto što dolazi nakon smrti, ono, ustvari, predstavlja povratak svome izvoru:

Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo.[47]

Drugim ri­ječima, početak i povratak jesu manifestacija jedne zbilje:

On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi.[48]

S druge strane, vjerovanje u Poslanika s.a.v.a. nužno im­plicira i vjerovanje u proživljenje kao jedno zasebno pitanje pored tevhida i poslanstva. Dakle, ako imamo vjerovanje u tevhid i poslanstvo, trebamo imati iman (vjerovanje) u proživljenje kao jedno zasebno pitanje spomenuto u Božijim riječima i poslanikovim predajama, kao što navedeni čvrsti dokazi njemu idu u prilog:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ أَطِيعُواْ اللّهَ وَأَطِيعُوا الرَّسُولَ وَأُوْلِي اْلأَمْرِ مِنكُمْ فَإِن تَنَازَعْتُمْ فِي شَيْءٍ فَرُدُّوهُ إِلَى اللّهِ وَالرَّسُولِ إِن كُنتُمْ تُؤْمِنُونَ بِاللّهِ وَالْيَوْمِ اْلآخِرِ ذَلِكَ خَيْرٌ وَأَحْسَنُ تَأْوِيلاً

O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u Onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.[49]

مَنْ آمَنَ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الآخِرِ وَعَمِلَ صَالِحاً فَلَهُمْ أَجْرُهُمْ عِندَ رَبِّهِمْ وَلاَ خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلاَ هُمْ يَحْزَنُونَ

One koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili – doista čeka nagrada od Gospodara njihova; ničega se oni neće bojati i ni za čim neće tugovati![50]

يُؤْمِنُونَ بِاللّهِ وَالْيَوْمِ الآخِرِ وَيَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَيَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنكَرِ وَيُسَارِعُونَ فِي الْخَيْرَاتِ وَأُوْلَـئِكَ مِنَ الصَّالِحِينَ

Oni u Allaha i u Onaj svijet vjeruju i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i jedva čekaju da učine do­bročin­stvo; oni su čestiti.[51]

 

 

Važnost proživljenja

Kao što je već rečeno, proživljenje u kur'anskom svjetonazoru ubraja se u tri temeljna načela Islama. Međutim, pitanje proživljenja nije načelo koje se može razumjeti i pretpostaviti bez drugih dvaju načela. Zapravo, bez uzimanja u obzir drugih dvaju načela samo proživljenje nema značenja, pa čak i vjera u cijelosti gubi smisao budući da svoje opstojanje temelji na njima. Drugim ri­ječima, vjera je skup zbilja zajedno sa zabranama i zapovijedima, radosnim vjestima i kaznama, koje su donesene od čovjeka kao Božijeg izaslanika i ob­jašnjene putem Objave. Ako zbilje koje slijede nakon proživljenja – tj. najavljenje kazne i nagrade - samo poslanstvo bilo bi dovedeno u pitanje jer bi se namet­nula nedoumica da li je Objava istinita ili pogrešna. U tom slu­čaju i sva ostala učenja, donesena posredstvom Objave, izgubila bi na svojoj vjerodostojnosti.

S druge strane, čovjek posmatran iz jednog drugog ugla, posjeduje tri aspekta: misli, moralne vrline i djela. To znači da čovjek prije svega prihvata nešto kao svoje misaono uvjer­enje, a potom to uvjerenje gradi njegove moralne osobine u skladu s kojima čovjek djeluje u svome okruženju, da bi sve to na koncu ishodovalo praktičan čin.

Ako bi čovjek stekao čvrsto uvjerenje da će neizbježno doći na Sudnji dan zajedno sa svojima djelima i da će prema njima biti nagrađen ili kažnjen, sigurno je da će uložiti trud radi stjecanja li­jepih osobina iz kojih bi proistekla dobra djela. U suprotnom, ako ne stekne dovoljnu spoznaju o kijametskim zbiljama i u takvom stanju ode s Ovoga svijeta, ne samo da će biti uskraćen blago­datima i savršenstvima koji su bili njemu ostvarivi i pripremljeni, već će, štaviše, to biti razlog nje­gova zastranjenja i zablude, zbog čega će biti bačen u ponor vječne patnje.

  إِنَّ الَّذِينَ يَضِلُّونَ عَن سَبِيلِ اللَّهِ لَهُمْ عَذَابٌ شَدِيدٌ بِمَا نَسُواْ َوْمَ الْحِسَابِيَِ

One koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na Onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kojem će se račun pola­gati.[52]

Upravo zbog takvoga neispravnog mišljenja po ovom pitanju historija je bila svjedokom velikih nedjela arapskih mnogobožaca prije pojave Islama koji su, i pored vjere u postojanje Boga, poricali proživljenje.

Ukratko, važnost pitanja proživljenja veoma je jasna čak i na­kon prvog pogleda na kur’anske ajete i predaje našega Poslanika s.a.v.a.

Naprimjer, Kur'an časni na mnogo mjesta riječima: na Dan ili toga Dana, upozorava i prijeti ljudima da ih, ako skrenu s Pravoga puta, sigurno čeka nesnošljiva kazna i na Ovome i na Onome svijetu.

إِذاً لَّأَذَقْنَاكَ ضِعْفَ الْحَيَاةِ وَضِعْفَ الْمَمَاتِ

I tad bismo ti doista dali da iskusiš dvostruku muku u životu i dvostruku patnju poslije smrti.[53]

Poslanik se svakom prilikom koristio da ukaže na važnost Sudnjega dana i povratka Bogu, potkrepljujući svoj govor raznim oblicima argumentiranja, kao što Kur'an prenosi:

قُلْ أَغَيْرَ اللَّهِ أَتَّخِذُ وَلِيًّا فَاطِرِ السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضِ وَهُوَ يُطْعِمُ وَلاَ يُطْعَمُ قُلْ إِنِّي أُمِرْتُ أَنْ أَكُونَ أَوَّلَ مَنْ أَسْلَمَ وَلاَ تَكُونَنَّ مِنَ الْمُشْرِكِينَ قُلْ إِنِّي أَخَافُ إِنْ عَصَيْتُ رَبِّي عَذَابَ يَوْمٍ عَظِيمٍ

Reci: “Zar da za zaštitnika uzmem nekog drugog osim Allaha, Stvoritelja Nebesa i Zemlje? On hrani, a Njega niko ne hrani!” Reci: “Meni je naređeno da budem prvi među onima koji se pokoravaju” – i: “Nikako ne budi od onih koji Mu druge ravnim smatraju!” Reci: “Ako ne budem poslušan svome Gospodaru, ja se plašim patnje na Velikom danu.” [54]

Na drugome mjestu Poslanik s.a.v.a. držeći prilijepljenim dva kažiprsta jedan uz drugi, rekao je:

“Ja i Sudnji dan bliski smo kao ova dva prsta.”[55]

Ovim riječima Poslanik je htio kazati da je on u stalnom sjećanju na Sudnji dan. Ova predaja implicira i jednu mnogo važniju i dublju zbilju, a to je da je kod Poslanika Sudnji dan uvijek imao prioritet.

Također, u svakoj prilici kada bi se suočio s nekom pojavom koja nestaje i propada, govorio bi: Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo.[56]

Po riječima velikog mufessira Zamahšerija, Poslanik bi često, kada bi ugasio svjetlo u kući, ponavljao:

أَلآ إِلَى اللَّهِ تَصِيرُ الْا ُمُورُ

 Svi poslovi vraćaju se Allahu.[57]

وَالْأَرْضُ جَمِيعًا قَبْضَتُهُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ وَالسَّماوَاتُ مَطْوِيَّاتٌ بِيَمِينِهِ سُبْحَانَهُ وَتَعَالَى عَمَّا يُشْرِكُونَ

Čitava Zemlja na Sudnjem danu u vlasti će Njegovoj biti, a Nebesa će u moći Njegovoj smotana ostati. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim![58]

Šejh Mufid prenosi da je Poslanik, kada bi govorio o Sudnjem danu, govorio kao osoba koja izvještava o iznenadnom napadu silne i opremljene neprijateljske vojske, dok bi mu lice svjedočilo strahom koji bi ga obuzimao. Ustvari, Poslanik je džehennemsku vatru izravno posmatrao, a jasno je da, kada neko takav izvještava o tome, njegovo stanje se alarmantno mijenja.

Naravno, treba dodati na već spomenuto da spoznaja važnosti ovoga pitanja ovisi o spoznaji Sudnjega dana i njegovih pojedinačnih stanja. Ljudi ne samo da se razlikuju po stepenu svoje spoznaje, već i po vrsti spoznaje o Kijametu:

 

a.       Spoznaja nekih utemeljena je na strahotama i kaznama Sudnjega dana:

إِنَّا نَخَافُ مِن رَّبِّنَا يَوْمًا عَبُوسًا قَمْطَرِيرًا

Mi se Gospodara našeg bojimo, onog Dana kada će lica smrknuta i namrgođena biti.[59]

Ova skupina ljudi karakteristična je po sebi svojstvenim stan­jima i spoznajama.

b.      Neki ljudi, pak, svoju spoznaju i pristup Sudnjem danu grade na želji za stjecanjem blagodati i Boži­jim oprostom. Njihova spoznaja Kijameta pripada skupini prosječnih ljudi. Zbog toga pribjegavaju zu­hdu (isposništvu), ili sli­jede svoje želje čije ostvarenje očekuju na Ahiretu.

c.       Savršeni ljudi, kao predvodnici vjere, posjeduju sveobuhvatnu spoznaju o Sudnjem danu, što znači da oni i pored spoznaje kazne i nagrade Sudnjega dana percipiraju i čeznu za srčanim susretom sa svojim Go­spo­darom i Njegovim zadovoljstvom.

وَفِي الْآخِرَةِ عَذَابٌ شَدِيدٌ وَمَغْفِرَةٌ مِّنَ اللَّهِ وَرِضْوَانٌ

A na Onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo.[60]

Oni su vidjeli Božije zadovoljstvo na Sudnjem danu i zato ga traže u svojim dovama:

“Pretpostavi, o moj Bože, i moj Gospodine, i moj Zaštit­niče, i moj Skrbniče, da izdržim Tvoju kaznu, ali kako da iz­držim odvojenost od Tebe?”[61]

Na kraju, potrebno je naglasiti da sami strah od Vatre (Džehennema) ili postojanje žudnje za izbjegavanje  Vatre nije nedostatak, već je zaus­tavljanje na nižim stupnjevima spoznaje što izaziva prekid duhovnog putovanja ka savršenstvu - od siromaštva ka bespotrebito­sti - koje na kraju završava susretom s Bogom.

 

SMRT – POČETAK VRAĆANJA BOGU

 

Nakon što smo se upoznali sa važnošću me'ada, tj. proživljenja, sa stanovišta Kur'ana i Sunneta Poslanika a.s., pot­rebno je razmotriti samo pitanje proživljenja i njegove različ­ite faze i zbilje jer, kao što je prije rečeno, sve dok se ne upoznamo sa zbiljama proživljenja onako kako to dostoji, ne­ćemo moći spoznati položaj proživljenja u islamskom po­gledu na svijet.

Definicija proživljenja

Proživljenje znači povratak Bogu, što je na više mjesta u Kur'anu istaknuto:

                  ثُمَّ إِلَى رَبِّكُمْ تُرْجَعُونَ

A poslije ćete se Gospodaru svome vratiti.[62]

إِنَّا لِلَّهِ وَإِنَّـا إِلَيْهِ رَاجِعُونَ

Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti![63]

Gdje se nalazi prelomna tačka povratka Bogu?

Časni Kur'an ljudski život dijeli na tri razdoblja: dunjalučki, berzahski i život nakon Kijameta.

قُلِ اللَّهُ يُحْيِيكُمْ ثُمَّ يُمِيتُكُمْ ثُمَّ يَجْمَعُكُمْ إِلَى يَوْمِ الْقِيَامَةِ

Reci: “Allah vam daje život, zatim će vas usmrtiti, a poslije će vas na Sudnjem danu sabrati.”[64]

Također, ova podjela može se vidjeti iz govora stanovnika Džehennema, koje Kur'an prenosi:

قَالُواْ رَبَّنَا أَمَتَّنَا اثْنَتَيْنِ وَأَحْيَيْتَنَا اثْنَتَيْنِ فَاعْتَرَفْنَا بِذُنُوبِنَا فَهَلْ إِلَى خُرُوجٍ مِّن سَبِيلٍ

“Gospodaru naš” – reći će oni – “dva puta si nas usmrtio i dva puta si nas oživio; mi priznajemo grijehe naše, pa ima li ikakva načina da se iziđe?”[65]

Imam Rida (8. Imam Ehli bejta) spominje tri najstrašnija trenutka za čovjeka, od kojih svaki za sebe predstavlja početak novog razdoblja:

“Najteže i najstrašnije za ljude bit će u sljedeća tri trenutka:

a)      trenutak kada iziđu iz utrobe majke i ugledaju Ovaj svijet,

b)      trenutak kada umru i susretnu se s Ahiretom,

c)      te trenutak kada će biti proživljen i vidjeti istinitost Božanskih propisa i zakona, koje nije vidio na Dunjaluku.”

Allah dž.š. selamio je Jahjaa a.s. u tri spomenuta trenutka rekavši:

وَسَلَامٌ عَلَيْهِ يَوْمَ وُلِدَ وَيَوْمَ يَمُوتُ وَيَوْمَ يُبْعَثُ حَيًّا

Neka je mir na njega (Jahjaa) na dan kada se rodio i na dan kada je umro i na dan kad bude iz mrtvih ustao!

Također je rekao:

وَالسَّلَامُ عَلَيَّ يَوْمَ وُلِدتُّ وَيَوْمَ أَمُوتُ وَ يَوْمَ أُبْعَثُ حَيًّا

 I neka je mir nada mnom (Isaom) na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!”[66]

U svakom slučaju, ova tri strašna trenutka, zajedno s ajetima koji govore o tome, ukazuju na tri razdoblja u ljudskom životu. Mi ćemo našu raspravu o povratku čovjeka Bogu otpočeti od trenutka napuštanja Ovoga svijeta, što bez sumnje predstavlja početak čovjekovog povratka.

Smrt je prva faza s kojom se čovjek susreće nakon ovosvjet­skoga života. Sama riječ smrt i njeni sinonimi u različitim jezicima uobičajeno se koriste u značenju gubljenja života ili životne moći i snage, ili nestajanja života i sl. Međutim, u kur'anskom i hadiskom rječniku, riječ smrt ima jedno posebno značenje koje je nekada predstavljeno pojmom, a nekada njenim oso­binama.

Da bi se smrt definirala, koriste se sljedeći pojmovi:

1. Uzeti k sebi (Bogu), dostignuti rok, potpuno iz­vršiti (تَوَفّى);

Časni Kur'an smrt vidi kao preuzimanje jedne zbilje u njenoj potpunosti i prenošenje te zbilje u drugo ok­ruženje.

Kur'an u odgovoru na zamjerku kafira: Zar ćemo, kad nesta­nemo pod zemljom, ponovo stvoreni biti? odgovara sljedećim ri­ječima:

قُلْ يَتَوَفَّاكُم مَّلَكُ الْمَوْتِ الَّذِي وُكِّلَ بِكُمْ ثُمَّ إِلَى رَبِّكُمْ تُرْجَعُونَ

Reci: “Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete se Gospodaru svome vratiti.”[67]

U skladu s ovim ajetom, smrt ne predstavlja nestajanje i od­lazak u nepostojanje; očuvana je cijela bit čovjeka; za ovaj čin određeni su posebni meleci od Uzvišenog Boga, a ljudska zbilja bit će poslata Gospodaru.

U drugom ajetu kaže se:

اَللَّهُ يَتَوَفَّى الْأَنفُسَ حِينَ مَوْتِهَا وَالَّتِي لَمْ تَمُتْ فِي مَنَامِهَا فَيُمْسِكُ الَّتِي قَضَى عَلَيْهَا الْمَوْتَ وَ يُرْسِلُ اْلاُخْرَى إِلَى أَجَلٍ مُسَمًّى إِنَّ فِي ذَلِكَ لَآياَتٍ لِّقَوْمٍ يَتَفَكَّرُونَ

Allah uzima duše u času njihove smrti, a i one koje spavaju, pa zadržava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka određenog. To su, zaista, dokazi za one koji razmišljaju.[68]

U navedenom ajetu Allah dž.š. spomenut je kao Onaj koji uzima duše, što nije u suprotnosti s onim što je rečeno u gornjem ajetu, koji meleke spominje u kontekstu uzimanja duša. Budući da Uzvišeni Bog postavlja meleke i Njegovom se dozvolom uzima duša, u zbilji, Gospodar je taj koji je usmrtio, a ne meleci.

Kao drugo, zbilja smrti i sna izjednačena je, s tom razlikom što se duše kojima nije stiglo vrijeme određenja vraćaju u Ovaj svijet za razliku od trenutka kada nastupi smrt, nakon čega nema povratka.

Smrt u ovim ajetima nije predstavljena kao truhljenje voća i njihovo nasumično opadanje s drveta, već je duša vrsta voća koja se s velikom pažnjom ubire da bi se spremila za jedan mnogo uz­višeniji cilj.

1.      Sredstvo pročišćenja

Jedna od drugih definicija smrti jeste predaja Imama Musaa ibn Džafera u kojoj on smrt upoređuje sa sredstvom pro­čišćenja:

“Smrt je čin pročišćenja, čisti vjernika od svih grijeha da bi to za njega bila posljednja nedaća kojom će biti otkupljeni svi njegovi preostali grijesi, a pročišćuje nevjernike od njihovih dobrih djela, što je njegovo posljednje zadovoljstvo kao nagrada za njegova dobra djela.”[69]

2.      Most ka Džennetu i Džehennemu

Ova definicija izrečena je na dan ašure, riječima Imama Husejna, prikazujući smrt vjernicima nečim veoma lijepim.

“Budite strpljivi! O vi plemeniti! Smrt nije ništa drugo nego most kojim se prelazi s Ovoga svijeta teškoća i problema ka Svi­jetu prostranog Dženneta i neprolaznih Božijih blagodati. Ima li iko od vas da je zabrinut što odlazi nastaniti vječne dvorce. Znajte da je položaj vaših neprijatelja obrnut! Oni odlaze iz ovosvjetskih dvoraca na dno Džehennema.”

Nakon toga imam Sedžad nastavlja riječima:

“Moj otac prenio mi je od Poslanika, neka je mir i Božiji blagoslov na njih obojicu, kako je rekao: ‘Ovaj svijet zatvor je za vjernika, a dženet je za nevjernika. Smrt vjernika zapravo je most za sti­zanje do Dženneta, a smrt nevjernika predstavlja most koji vodi do Dže­hennema.’ Znajte, u ovome što vam prenosim niti sam ja, niti moj otac, prenio su­protno od onoga što je rekao Poslanik.”[70]

3.      Hazreti Imam Dževad o zbilji smrti kaže sljedeće:

“Smrt je isti onaj san koji vam svaku noć dolazi – osim što on duže traje i čovjek neće biti probuđen sve do Sudnjeg dana. Svaki čovjek u svom snu vidi mnoštvo ljepota i zas­trašujućih stvari koje se ponekada ne mogu ni prebrojati. Kako god možete biti sretni ili prestrašeni u snu, takva će vam i smrt biti. Zato se spremite za nju.”

Kao što se vidi, smrt u svim dosadašnjim prikazima predo­čena je kao postojeća, tj. egzistirajuća stvar, a ne nešto ne­posto­jeće, kao što i sam Kur'an kaže:

اَلَّذِي خَلَقَ الْمَوْتَ وَالْحَيَاةَ لِيَبْلُوَكُمْ أَيُّكُمْ أَحْسَنُ عَمَلًا وَهُوَ الْعَزِيزُ الْغَفُورُ

Onaj koji je stvorio smrt i život da bi iskušao koji će od vas bolje postupati, On je Silni, Onaj koji prašta.[71]

 

Imam-Sedždžadovo pojašnjenje zbilje smrti

               1.   Određeni broj predaja u svom nastojanju da objasni po­jam smrti i predoči jasniju sliku ljudima, govori o njoj i njenim osobi­nama, kao što je i sljedeća predaja Imama Sedždžada, izrečena kao odgovor onima koji su od njega tražili da im pojasni zbilju smrti:

“Smrt je za vjernika kao skidanje uprljane i masne odjeće i odbacivanje teških okova i zamjena toga najljepšom i na­jmirisni­jom odjećom, najbržim konjima i najboljim mjestima stanovanja. Smrt je za nevjernika skidanje odjeće časti i napuštanje najboljih mjesta stanovanja i nastanjivanje na­jstrašnijih nastambi i oblačenje masne i lojave odjeće uporedo s ve­likom patnjom.”[72]

               2.   Pitan je Imam Sadik da opiše smrt, na šta je on odgovorio:

 “Smrt je za vjernika kao najprijatniji miris; kada ga pomiriše, nestaju svi bolovi, a smrt je za nevjernika gora od ugriza otrovnih zmija i akrepa.”[73]

               3.   Pitali su Imama Alija da opiše smrt, za šta on reče:

“Jednoj skupini to je najava vječne blagodati, drugoj skupini najava velike patnje, a trećoj skupini to je veliki strah.”[74]

               4.   Pitali su Imama Hasana o smrti: “Šta je to smrt, ta ljudska ne­poznanica ?” On reče: “To je najveća radost vjernicima, koja će im se desiti zato što prelaze iz kuće teškoća u kuću vječnih blagodati, a najveća je bol i nevolja nevjernicima jer prelaze iz svijeta kojeg vide kao Džennet u neprolaznu vatru.”

Iz svega što je rečeno o smrti zasigurno se može zaključiti da je smrt prelazak iz jednog svijeta u drugi svijet, što predstav­lja jednu fazu čovjekova povratka Bogu, kao što je i rekao naš Poslanik s.a.v.a.:

“O Ali, ti i ljudi niste stvoreni za prolazni, nestajući svijet, već ste stvoreni za vječni i bit ćete premješteni iz jednoga u drugi svijet.”

 

Pojave i zbilje s kojima se susreće čovjek

u fazi prelaska iz života u smrt

U trenucima smrti čovjek je suočen s različitim događajima koji se dešavaju istovremeno. U nastavku ćemo neke od tih događaja odvojeno razmatrati.

 

Smrt

1.       smrtna agonija,

2.       suočavanje s melecima,

3.       šejtanovo nametanje sumnje u vjeru,

 

Berzah

1.       počinje s kaburom,

2.       početak Berzaha,

3.       svijet Berzaha i događaji u njemu,

4.       pitanja meleka prve noći kabura,

5.       neke od osobina duša u Berzahu,

6.       usavršavanje u Berzahu,

7.       položaj potlačenih s Dunjaluka u svi­jetu Berzaha.

 

Smrtna agonija

Prva pojava s kojom se čovjek susreće prilikom smrti jeste teškoća čupanja duše.

وَجَاءتْ سَكْرَةُ الْمَوْتِ بِالْحَقِّ ذَلِكَ مَا كُنتَ مِنْهُ تَحِيدُ

Smrtne muke će zbilja doći – to je nešto od čega ne možeš pobjeći.[75]

U tim trenucima sa svih strana teškoće će svom svojom žes­tinom nahrupiti na čovjeka. Imam Sedždžad u vezi s tim kaže sljedeće:

“Moj Bože, tako ti Kur'ana, olakšaj nam u trenucima smrti teškoće uzimanja duše i teškoće naricanja prilikom uzi­manja duše; onda kada duše stignu do grla i bude rečeno: Ko je taj ko uzima duše? Onda kada se melek pojavi iza skrivenog zastora - iz svijeta gajba - da uzme dušu i kada bude stavio strijelu smrti u svoj luk i kada nas napoji napitkom smrti i kada nas pozivom svojim približi drugome svijetu u kojem ćemo biti okovani našim djelima – olakšaj nam tada!”

Čovjek je u tim trenucima suočen s različitim teškoćama. Osjeća da gubi snagu upravljanja organima tijela i nemoć jezika da išta kaže. Suočen je s gubitkom svojih bližnjih, koji su mu bili oslonac u životu i novim okolnostima potpune usamljenosti. Udal­java se od ovosvjetskih zadovoljstava i uo­čava da se ona mijenjaju u gorčinu. Smrt mu dolazi iznenada i on se suočava s pojavama dotada skrivenog mu svijeta.

لَقَدْ كُنتَ فِي غَفْلَةٍ مِّنْ هَذَا فَكَشَفْنَا عَنكَ غِطَآءَكَ فَبَصَرُكَ الْيَوْمَ حَدِيدٌ

Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid.[76]

Nešto slično tome zapisano je u povijesti poslanika da se de­silo hazreti Ibrahimu a.s. kada je zamolio meleka smrti da pokaže kakvog se oblika pojavljuje griješniku kada ga usmrćuje. Hazreti Ibrahim a.s., kada je vidio žestinu njegova lica, pao je u nesvijest da bi, nakon što je došao sebi, rekao:

“O meleku smrti, da griješnik vidi samo tvoje lice, bilo bi mu dovoljno.”

Također, suočava se s nepravdom i zulumom koji je uradio samom sebi i time srce svoje ocrnio, kao i nepravdom i pra­vom drugih koje je kršio i time sebi velik teret učinio, a sa smrću je isteklo vrijeme i ne postoji više prilike da pokuša bar nadoknaditi propušteno.

 

Suočavanje s melecima

Jedan od važnih događaja prilikom smrti jeste spuštanje Boži­jih meleka i suočavanje umirućeg s njima. Brojni ajeti koji govore o smrti ukazuju na činjencu da je odnos meleka smrti različit prema vjerniku i nevjerniku. Upravo ovo i mijenja način njihova umiranja.

a.       Susret vjernika s melecima

Časni Kur'an u vezi s ovim kaže:

إِنَّ الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّهُ ثُمَّ اسْتَقَامُوا تَتَنَزَّلُ عَلَيْهِمُ الْمَلَآئِكَةُ أَلاَّ تَخَافُوا وَلاَ تَحْزَنُوا وَأَبْشِرُوا بِالْجَنَّةِ الَّتِي كُنتُمْ تُوعَدُونَ نَحْنُ أَوْلِيَآؤُكُمْ فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَفِي الْآخِرَةِ وَلَكُمْ فِيهَا مَا تَشْتَهِي أَنفُسُكُمْ وَلَكُمْ فِيهَا مَا تَدَّعُونَ نُزُلاً مِّنْ غَفُورٍ رَّحِيمٍ

Onima koji govore: “Gospodar je naš Allah”, pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleci: “Ne bojte se i ne žalostite se; radujte se Džennetu, koji vam je obećan.

Mi smo zaštitnici vaši u životu na Ovom svijetu, a i na Onom; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele i što god zatražite, bit ćete počašćeni od Onoga, koji prašta i koji je milostiv.”[77]

Spomenuti ajeti ukazuju na činjenicu da se meleci još na Ovome svijetu spuštaju vjerniku. U to nema nikakve sumnje, jer objava Božija, poslata Pečatu vjerovjesništva, potvrđuje ovu zbilju do Sudnjega dana.

Najmanje što se može razumjeti iz ovih ajeta jeste da se vjer­nici, još dok su na Ovome svijetu, u posljednjim trenucima ovos­vjetskoga života, susreću s melecima. To razumijevamo iz govora meleka upućenog onome koji umire: Mi smo zaštitnici vaši u životu na Ovome, a i na Onome svijetu. Da se ovaj govor dešava u Onome svijetu, ne bi bilo smisla da meleci najavljuju i obećavaju svoju pomoć vjerniku na Ahiretu.

Na drugome mjestu u Kur'anu o susretu vjernika i meleka prilikom smrti rečeno je:

الَّذِينَ تَتَوَفَّاهُمُ الْمَلآئِكَةُ طَيِّبِينَ يَقُولُونَ سَلاَمٌ عَلَيْكُمُ ادْخُلُوا الْجَنَّةَ بِمَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ

One kojima će čisti meleci duše uzeti i kojima će govoriti: “Mir vama! Uđite u Džennet zbog onoga što ste činili!”[78]

Usmrćivanje vjernika, zbog toga što su čisti od grijeha i ne­pravde, dešava se posredstvom čistih meleka, što i govori 82. ajet sure El-En'am:

الَّذِينَ آمَنُواْ وَلَمْ يَلْبِسُواْ إِيمَانَهُم بِظُلْمٍ أُوْلَـئِكَ لَهُمُ الأَمْنُ وَهُم مُّهْتَدُونَ

Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju; oni će biti na Pravom putu.

Preuzimanje duše odvija se u okrilju sigurnosti i spokoja, is­tovremeno s upućivanjem ka Džennetu.

U vezi s ovim Poslanik s.a.v.a. upitan je: “Kako melek smrti uzima dušu sinova Ademovih?” On odgovori: “Melek smrti prilikom uzimanja duše vjernika tako ponizno stoji kod umirućeg, kao rob naspram svoga gospodara. Melek smrti zajedno sa svojim pomagačima prvo stoji kod vjernika i ne prilazi mu sve dok mu ne nazove selam i obraduje ga Džennetom.”[79]

Prirodno je da je vjerniku u ovakvim okolnostima veoma la­hko dati dušu, što je u predajama objašnjeno kao udisanje lijepog mirisa cvijeta i nalaženje sebe u džennetskom vrtu.

b.      Susret nevjernika s melecima

Časni Kur'an veoma jasno prikazuje susret nevjernika i me­leka.

وَلَوْ تَرَى إِذْ يَتَوَفَّى الَّذِينَ كَفَرُوا الْمَلآئِكَةُ يَضْرِبُونَ وُجُوهَهُمْ وَأَدْبَارَهُمْ وَذُوقُواْ عَذَابَ الْحَرِيقِ

Da si samo vidio kad su meleci nevjernicima duše uzimali i po licima ih njihovim i straga udarali: “Iskusite patnju u ognju!”[80]

O onima koji nisu prihvatili vjeru i koji su se okrenuli ovos­vjetskim zadovoljstvima i olahko gledali na Božije zakone Kur'an kaže:

فَكَيْفَ إِذَا تَوَفَّتْهُمْ الْمَلَائِكَةُ يَضْرِبُونَ وُجُوهَهُمْ وَأَدْبَارَهُمْ

A kako će tek biti kada im meleci budu duše uzimali udarajući ih po obrazima i po leđima njihovim![81]

Kur'an o oholima koji nisu imali nadu u susret s Gospo­darem i koji su vjerovali da trebaju Boga i meleke na Ovome svijetu vidjeti, kaže sljedeće:

وَقَالَ الَّذِينَ لاَ يَرْجُونَ لِقَآءَنَا لَوْلاَ أُنزِلَ عَلَيْنَا الْمَلاَئِكَةُ أَوْ نَرَى رَبَّنَا لَقَدِ اسْتَكْبَرُوا فِي أَنفُسِهِمْ وَعَتَوْ عُتُوًّا كَبِيرًا يَوْمَ يَرَوْنَ الْمَلآئِكَةَ لاَ بُشْرَى يَوْمَئِذٍ لِّلْمُجْرِمِينَ وَيَقُولُونَ حِجْرًا مَّحْجُورًا

Oni koji ne vjeruju da će pred Nas stati govore: “Zašto nam se ne pošalju meleci ili zašto Gospodara svoga ne vidimo?” Oni su, zaista, u dušama svojim oholi, a u nepravičnosti su sve granice prešli. Onoga Dana kada ugledaju meleke, grešnici se neće ra­dovati i uzviknut će: “Sačuvaj nas, Bože!”[82]

O skupini onih koji su sami sebi učinili nepravdu pod is­prikom da su živjeli u sredinama u kojima se nisu mogli upoznati s islamom Kur'an kaže:

إِنَّ الَّذِينَ تَوَفَّاهُمُ الْمَلآئِكَةُ ظَالِمِي أَنْفُسِهِمْ قَالُواْ فِيمَ كُنتُمْ قَالُواْ كُنَّا مُسْتَضْعَفِينَ فِي الأَرْضِ قَالُواْ أَلَمْ تَكُنْ أَرْضُ اللّهِ وَاسِعَةً فَتُهَاجِرُواْ فِيهَا فَأُوْلَـئِكَ مَأْوَاهُمْ جَهَنَّمُ وَسَآءَتْ مَصِيرًا إِلاَّ الْمُسْتَضْعَفِينَ مِنَ الرِّجَالِ وَالنِّسَاءِ وَالْوِلْدَانِ لاَ يَسْتَطِيعُونَ حِيلَةً وَلاَ يَهْتَدُونَ سَبِيلاً

Kad budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili, meleci će upitati: “Šta je bilo s vama?” “Bili smo potlačeni na Zemlji” – odgovorit će. “Zar Allahova Zemlja nije pros­trana i zar se niste mogli nekud iseliti?” – reći će meleci i zato će njihovo prebivalište biti Džehennem, a užasno je on boravište, osim nemoćnim muškarcima, i ženama, i djeci, koji nisu bili dovoljno snalažljivi i nisu znali puta.[83]

Također, Kur'an o skupini onih koji iznose laži o Bogu i koji se ne pokoravaju Poslaniku, a zauzimaju položaje kojih nisu dostojni, kaže:

وَمَنْ أَظْلَمُ مِمَّنِ افْتَرَى عَلَى اللّهِ كَذِبًا أَوْ قَالَ أُوْحِيَ إِلَيَّ وَلَمْ يُوحَ إِلَيْهِ شَيْءٌ وَمَن قَالَ سَأُنزِلُ مِثْلَ مَا أَنَزلَ اللّهُ وَلَوْ تَرَى إِذِ الظَّالِمُونَ فِي غَمَرَاتِ الْمَوْتِ وَالْمَلآئِكَةُ بَاسِطُواْ أَيْدِيهِمْ 