1.      Sva znanja koja se tiču Božanskog svijeta, budući da su transcen­dental­nog karaktera, ljudima su teže pojmljiva i zbog toga mnogi sumnjaju u ta znanja, a neki ih pot­puno odbacuju.

2.      Današnje spoznaje mogu se podijeliti na četiri vrste:

a.       naučna spoznaja tiče se prirodnih nauka poput hemije i fizike,

b.       filozofska spoznaja (spoznaja razumom), tiče se spoznje putem logičkih zaključivanja),.

c.       spoznaja slijeđenjem nekoga (poslanika) – stiče se time da smo logikom razumomom zaključili da je to poslanik i - te mu uzvjerujemo mu sve što on kaže i i tako proširujemo svoje vidike,

d.       spoznaja osvjedočenjem (šuhudom - arifi) – to je ono osvjedočenje za ko­jim traga nefs arifa, njime se ne stekne samo predstava o nečemu nego direktno znanje. Oni spoznavaju bez pos­rednika.

3.      Spoznaja irfanom nije u sporu sa naukom. Arifi ne poriču akl niti njegove domete ni moći, već samo daju prioritet srcu – ruhu. Ne poriču ulogu filozofa u razumijevanju putem akla, tako da nema potrebe razmatrati spor arifa i filozofa.

4.      Skeptici ni u što ne vjeruju, sumnjaju u sve, sama je nji­hova postavka besmislena, pa to i ne zaslužuje duža obrazloženja (sumnjaju i da sami postoje).

5.      One s kojima smo raspravljali – empiristi, koji svijet vide samo kao materiju i kažu da je materija jednaka bitku – treba argu­mentovano pobiti. Vidjeti šta oni kažu i onda im argumentovano oboriti stavove.

6.      Tradicionalisti – pobornici krutog shvaćanja hadisa – svoj go­vor izgo­varaju kroz usta islamaIslama, te kažu da sve to ne govore oni, već islamIslam. Da bismo neutralisali negativne posljedice koje dolaze iz njihovih podučavanja, moramo im se logički suprotstaviti i pobiti njihove teorije da bi ljudima bilo jasno da ono što oni govore nije čisti islamIslam, nego malo drugačiji.

7.      Islamski mudraci, teozofi, kažu: Tačno je da nam glavne vijesti o Ovom svijetu dolaze s Neba, ali i naš razum ima moć malo dosegnuti u Nebo, jer je i razum spušten s Neba da bi upravljao problemima na zemlji. Porijeklo razuma je izvanzemaljsko, pa zašto on ne bi znao nešto o Nebu? Akl je, s druge strane, nemo­ćan proučiti sve nebeske istine i prirediti ih ljudima. Stoga razum svoju manjkavost kompenzira time što prihvata da ima moć do jedne granice, a ono dalje spoznaje uz pomoć Božijih od­abranika, koji su u vezi sa Božijim tajnim znanjem koje je nama nedokučivo. Čime ljudi potvrđuju istinitost Božijih poslanika? Akl je taj koji kompilira Božanske zakone spuštene preko Vahja i poslanika i prevodi ih u praktični život.

8.      Sve stvari se tretiraju trojako:

a.       racionalne (razum shvaća eg­zisten­ciju nekih stvari: neke pojave u svijetu), antirazumske (bitak i nebitak u jednoj tački),

b.       nadracionalne stvari (znam da imaju meleci, ali kakvi su, u kojem obliku, kakvu snagu imaju, to ne znam; gdje po­činju brojevi znam, a ne znam gdje završavaju),

c.       iracionalne (apsurdne).

9.      Postojanje Vahja – direktne Božije upute na Zemlji – razum sma­tra nužnim.

10.   Slijepo slijeđenje drugog nije dopušteno, slijeđenje mora biti ute­meljeno na spoznaji i istraživanju.

11.   Stvari koje su iz Vahja mogu biti dvojake:

a.       Propisi iz­vršnog karaktera: post, hadž, zekat... Uticaj ra­zuma na ove stvari i ne mora biti veliki, ne moramo shvatiti smisao posta, a on može imati odgajateljsku ulogu.

b.       Stvari koje su nam naređene da bi usavršile našu dušu – ako poznajemo pozadinu posta, onda će i uticaj biti veći. Stvari koje nisu izvršnoga karaktera, koje se tiču samo onog spekulativnog dijela čovjekovog djelovanja, čisto su racionalne i promišljajuće prirode (spoznaja Božijih atributa i svi­jeta nevidljivog).

12.   Budući da tradicionalisti ističu da sve što kaže Poslanik treba sli­jediti, a sve ostalo ostaviti na stranu, njima se postavlja pitanje: Zašto su objavljeni ostali ajeti koje ne možemo direktno slijediti? Oni kažu da su ti ajeti došli samo da nas informišu o postojanju nečega, a nije bitno šta je u pozadini njihova objavljivanja. (Kao kad bi profesor s fa­kulteta djeci objašnjavao integrale i rekao im da to trebaju memorisati, a zašto – nije bitno.) Isti bi odnos bio i sa dijelom objave i poslan­stva kada bi nam bilo rečeno: “Ovo čujte, a zašto će vam to, nije bitno.”

13.   Pravo tumačenje sure Ihlas i prvi ajet sure Hadid, prema hadisu, znat će tek ljudi u Ahiri zemanu (posljednjem vremenu), kada nauka znatno uznapreduje. To potvrđuje činjenicu da je racion­alno istraživanje temelj spoznavanja Božanskih zakona na Zem­lji, pa čak i tumačenja sura.

14.   Budući da fakihi i tradicionalisti nisu imali opozicije u svom radu, ostali su lišeni pitanja koja su se razma­trala izvan njihovih krugova. Tako su njihovi dometi ostali krnjavi. Budući da nisu čuli pitanje, nisu mogli ni odgovoriti na njega.

15.   Zablude Russella i Ahmed Emina po pitanju filozofije, koji se u jednoj tački slažu: islam­sko filozofiranje nije islamsko nego iran­sko. Po njihovom zaključku, filozofska promišljanja zapravo su iranska, a Iranci to čine jer je to njihova nacion­alna odrednica; islamIslam ne priznaje nacionalno, te i njih i njihov na­cionalizam (filozofiju) treba odbaciti. Prvi je odgovor na ovo da se Iranci ne bave filozofijom zato što su šiije, jer nisu sve šiije Iranci, niti su svi Iranci šiije – zapravo, filozofsko promišljanje u srcu je Kur'ana i nema veze ni sa šijjama ni sa sunnijama, niti sa Iran­cima.

16.   IslamIslam se nije zaustavio samo na iskazu: “Slijedite logiku ove žene”, jer je to bila i Aristotelova logika. Uz pretpostavku da se radi o hadisu, njena logika bila je da iza kretnje stoji pokretač, a to je bio i Aristotelov dokaz – iza svi­jeta koji se vrti postoji pok­retač. IslamIslam je otišao dalje.

17.   Sira ili put Božijeg Poslanika s.a.v.a. pokazuju da on nikad nikoga nije ostavljao bez odgovora. Ne samo da su Poslanik i Kur’an bili spremni odgovoriti na sva pitanja nego nam Kur’an na stotine mjesta, gdje se ne zna ni ko pita, spremno odgovara na postavljena pitanja.

18.   Mulla Sadra kaže da smo mi zatočenici općeg nerazumi­jevanja. Danas su ljudi poput slijepog miša – što god im više svjetlost dolazi u oči, više im škodi.

19.   Tabatabai kaže da nema smisla da nam se naredi razmišl­janje, a da nam se zabrani dolazak do rezultata putem tog raz­mišljanja, jer onda bi bila kontradikcija u islamuIslamu, a on je mnogo čišći od toga da bi dopustio kontradikcije u sebi.

20.   Alim Komi kaže da je rečenica: “Slijedite logiku ove žene”, zapravo govor jednog arifa ili sufije iz Sirije.

Naš poželjan stav

Naše je da nijednu islamsku raspravu ne stavimo na stanovište ma­terijalista niti tradicionalista, nego da sve što nam dolazi do ušiju pre­tre­semo i zauzmemo jedan racionalan stav i da ga stavimo na njegovo mjesto. IslamIslam nikada nije bježao od pitanja niti dijaloga. Uvijek je bio spreman na sučeljenje sa drugima. IslamIslam je uvjeren da je čovjekov napre­dak skopčan s uspostavom slobodnog i kritičkog promišljanja i spreman je koristiti se dobrim iskustvima drugih. Dokaz da je društvo začahureno i mrtvo jeste nepostojanje pitanja, diskusija i rasprava u njemu, a gdje toga ima, društvo je osuđeno na napredak.

Dobar zakon i valjana provedba – uvjeti za sretan život

Za sreću i lijep život jedne zajednice potrebne su dvije stvari: dobar zakon i oni koji će taj zakon provesti u praksi. Kur’anski moto glasi: Sve što čujete od bilo koga prvo treba dobro saslušati, razumjeti, napraviti analizu onoga što smo razumjeli i najbolje od analiziranog izabrati za primjenu.

Za vrijeme rata imama Alija i Muavije imamu Aliju došao je čovjek koji nije znao kojoj skupini da se priključi, jer je na jednoj strani bio imam Ali, a na drugoj neki ugledni ashabi Božijeg Poslanika s.a.v.a. s Aišom, ženom Poslanikovom. Imam Ali nije mu izričito rekao da se njemu priključi, već je upotrijebio sljedeći kur'anski princip, rekavši mu:

“Prvo moraš spoznati šta je hakk, kada spoznaš hakk, spoznat ćeš i onoga ko je na strani hakka.”

 Istina se ne raspoznaje po licima niti po imenima ljudi. Ne treba gle­dati ko ima veći status ili obrazovanje da bismo se njemu priključili. Istina je ona koja određuje ljude i daje im status. Oni se sami istinom deklarišu i svrstavaju u kojem su taboru. Na ovaj način imam Ali objas­nio je kako taj kur'anski princip funkcioniše.

Vidjet ćemo kako su odličnici Božiji primjenjujući ove principe stigli do uzvišenih sfera. Jedan od tih uzora je Asija, žena faraonova, koju spo­minje i Kur’an u suri Tahrim:

A onima koji vjeruju Allah kao pouku navodi ženu faraonovu, kad je rekla: “Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu i spasi me od faraona i mučenja njegova, i izbavi me od naroda nepraved­nog!” (Et-Tahrim, 11)

وَضَرَبَ اللَّهُ مَثَلًا لِّلَّذِينَ آمَنُوا اِمْرَأَةَ فِرْعَوْنَ إِذْ قَالَتْ رَبِّ ابْنِ لِي عِندَكَ بَيْتًا فِي الْجَنَّةِ وَنَجِّنِي مِن فِرْعَوْنَ وَعَمَلِهِ وَنَجِّنِي مِنَ الْقَوْمِ الظَّالِمِينَ

 Već smo upoznali negativne osobine faraona i kako je jedna žena stala naspram velikog vladara. Ne samo da se suprotstavila već i žrtvovala. Svu moć koju je faraon imao mogla je i ona imati. Prvo je tra­jno izgubila bogatog, ali nepravednog muža, zatim je i sama izgubila moć, a onda je pobijedila i šejtana. Najteže je što je doživjela tra­jnu od­mazdu zbog suprotstavljanja faraonu, tako da su joj četiri eksera zakucali u ekstremitete, stavili veliki kamen na prsa i izložili vrelom suncu. Koji je pokretač bio za njen postupak?

Kada se skupe kod jedne osobe iman, ponos, istrajnost, tada je ta osoba spašena. U suri Fussilet govori se o uticaju imana i relaciji imana i izdržljivosti. Prvo ćemo te ajete iznijeti, a za­tim razmotriti i neke stepene imana

Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah”, pa poslije ostanu pri tome, dolaze meleci: “Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na Ovom svijetu, a i na onom; u njenu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite – imat ­ćete. A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: “Ja sam doista musliman!” Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo sretni. (Fussi­let, 30 - 35)

إِنَّ الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّهُ ثُمَّ اسْتَقَامُوا تَتَنَزَّلُ عَلَيْهِمُ الْمَلَائِكَةُ أَلَّا تَخَافُوا وَلَا تَحْزَنُوا وَأَبْشِرُوا بِالْجَنَّةِ الَّتِي كُنتُمْ تُوعَدُونَ نَحْنُ أَوْلِيَاؤُكُمْ فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَفِي الْآخِرَةِ وَلَكُمْ فِيهَا مَا تَشْتَهِي أَنفُسُكُمْ وَلَكُمْ فِيهَا مَا تَدَّعُونَ نُزُلًا مِّنْ غَفُورٍ رَّحِيمٍ وَمَنْ أَحْسَنُ قَوْلًا مِّمَّن دَعَا إِلَى اللَّهِ وَعَمِلَ صَالِحًا وَقَالَ إِنَّنِي مِنَ الْمُسْلِمِينَ وَلَا تَسْتَوِي الْحَسَنَةُ وَلَا السَّيِّئَةُ ادْفَعْ بِالَّتِي هِيَ أَحْسَنُ فَإِذَا الَّذِي بَيْنَكَ وَبَيْنَهُ عَدَاوَةٌ كَأَنَّهُ وَلِيٌّ حَمِيمٌ وَمَا يُلَقَّاهَا إِلَّا الَّذِينَ صَبَرُوا وَمَا يُلَقَّاهَا إِلَّا ذُو حَظٍّ عَظِيمٍ

Oni koji govore: Gospodar naš je Allah, govore to na osnovu po­čet­nog imana kojeg imaju u sebi, a on je zasnovan na argumentima. To je, ustvari, iman koji nije prethodno zahtijevao neke tegobe ili iskušenja: Pa poslije ostanu pri tome. Svako djelo na Ovom svijetu proizvodi neku reakciju.

Ima ljudi koji se Allahu klanjaju, ali bez pravog uvjerenja; ako ga prati sreća, on je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvu, pa tako izgubi i ovaj i Onaj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak. (El-Hadždž, 11)

وَمِنَ النَّاسِ مَن يَعْبُدُ اللَّهَ عَلَى حَرْفٍ فَإِنْ أَصَابَهُ خَيْرٌ اطْمَأَنَّ بِهِ وَإِنْ أَصَابَتْهُ فِتْنَةٌ انقَلَبَ عَلَى وَجْهِهِ خَسِرَ الدُّنْيَا وَالْآخِرَةَ ذَلِكَ هُوَ الْخُسْرَانُ الْمُبِينُ

 Dolaze meleci: Ne bojte se i ne žalostite se i radujte se Džennetu koji vam je obećan. Neki tumači smatraju da se ovdje misli na meleke smrti, ali nije tačno jer se kaže: Mi smo vaši prijatelji i na ovom i Ovom svijetu. Vali nije kao naš prijatelj, ovdje je bliskost mnogo veća, ona po­drazumijeva i skrb nad njim.

Ajet: A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, odnosi se na one koji su prihvatili Božiji poziv i u sebi kreirali Božanske atribute, te imaju ‘amelun salih – lijepo djelo. Odazvati se na Božiji poziv ne znači samo ibadetiti u nekoj pećini, već priskrbiti sebi Božije sifate, pos­tići u sebi najbolje Božije odlike i provesti ih u okolini svojoj.

Hadis kaže:

“Onaj kome je data zemlja i voda na zemlji pa je ponovo ovisan o drugima, neka je daleko od Božijeg rahmeta.”

 Poslanik s.a.v.a. ovim hoće reći čovjeku da mu se Bog već toliko smilovao i dao mu i zemlju i vodu, pamet i mišiće, i ako čovjek sad neće ustati da to iskoristi, pa neka je proklet ako i dalje ovisi o nečijoj pomoći.

Čisto djelo ne podrazumijeva samo ibadete. Fikhski je propis: Onima kojima su dati uvjeti za privređivanje, a prose, na Sudnjem danu ih kazna čeka. Tako ne samo da će na Ovom svijetu biti paćenici, već ih tamo čeka još gora i veća kazna.

Ako uzmemo poljoprivredu za primjer, te ako ima optimalan broj poljoprivred­nika koji dovoljno proizvode da i ostali mogu živjeti od toga, onda i sa onih ostalih spada odgovornost. Ukoliko nije dovoljan broj njih ra­dio, kazna se odnosi na sve. To se zove farz kifai. Ovaj princip od­nosi se na sva polja djelovanja: ekonomsko, političko, vojno. U svim oblas­tima treba biti dovoljan broj onih koji će preuzeti odgovornost sa svih, a ako je slučajno bilo sposobnih, a nisu uradili šta treba, svi će biti kažn­jeni.

Nije dovoljno da svi za sebe uzmemo nešto raditi, pa da odgovornost spadne sa ostalih, nego taj rad treba biti definisan, da se zna šta ko radi, da svaka grana bude isprogramirana (industrija metala, drveta, hemije, pol­joprivreda), da se ne dogodi da svi rade pomalo, a na kraju niko ništa nije uradio kompletno i do­bro.

Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. (Fussilet, 34)

وَلَا تَسْتَوِي الْحَسَنَةُ وَلَا السَّيِّئَةُ ادْفَعْ بِالَّتِي هِيَ أَحْسَنُ فَإِذَا الَّذِي بَيْنَكَ وَبَيْنَهُ عَدَاوَةٌ كَأَنَّهُ وَلِيٌّ حَمِيمٌ

Uvijek trebamo “razblažiti” ono što je loše dobrim djelom, trebamo neutralisati loša djela nekim pohvalnim učincima. Treba krenuti od svoje porodice pa ići, ako treba, do vlade da bi se obuhvatila i cijela zajednica. Onaj ko prema tebi učini neprijateljstvo, a ti njemu uzvratiš dobrim, i to njegovo neprijateljstvo pretvorit će se u pri­jateljstvo. Ali postoje dva uvjeta da se to desi:

Ø      To mogu postići samo strpljivi. Dakle, prvi uvjet je da čovjek bude strpljiv u namazu, ibadetu, društvenim pitanjima, postizanju većih deredža,

Ø      posjedovanje razuma – čistog intelekta.

Prvo sabur,  potom akl

Faraonova žena prvo je bila strpljiva, pa onda razumna kada je rekla: “Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu i spasi me od faraona i mučenja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog!” Vidjela je vječnost kod Allaha i upotrijebila je razum za vječnost, a ne za privre­menost.

Prirodno je da će svako razumno biće uvijek između krat­kotrajnog i vječnog užitka izabrati vječni. Između djelimične i ukupne blagodati logično je da će svako razumno biće odabrati ukupnu blagodat. Trajna se blagodat ne može postići bez iskušenja i bolova.

Kada Kur'an kaže da je Asija uzor, to podrazumijeva da je u svo­joj ličnosti sadržavala sve troje: iman, sabur i razum. Oni koji ovo troje sa­beru u svojoj ličnosti, nisu podložni vremenu, već postaju vladari vre­mena. Onaj ko je podložan vremenu, vrijeme ga briše i ostavlja tragove na njemu. Naprimjer, niko od nas ne zna ništa o svom pradedi ili pranani jer je vrijeme izbrisalo sve tragove između nas i njih. Nakon 4000 godina mi ovdje raspravljamo o osobinama i ahlaku faraonove žene, koju vri­jeme nije iz­brisalo jer je ona njime ovladala.

Vrijeme je također stvorenje Božije. Znamo da je čovjek najuz­višenije ­Božije stvorenje pa je prirodno da čovjek vlada drugim Božijim stvoren­jem koje mu je podređeno. Čovjek uvijek treba biti onaj koji ost­varuje dominaciju nad vremenom. Kada bilo ko priskrbi sebi one tri oso­bine: iman sa­bur i akl, sva se Božija Kreacija njemu podvrgava, pa i vri­jeme. I on je taj koji njih kreira, a ne oni njega. Umjesto da ga vrijeme nagriza, on samo više cvjeta. Čovjek treba raskinuti okove mjesta i vre­mena koji ga nastoje učahuriti i ukalupiti.

Naprimjer, mi smo ukalupljeni u 21. stoljeće u Bosni, ali evlije to raskidaju i nisu prikovani za vrijeme i mjesto. Onaj ko se bude podvrgnuo vremenu pokoravajući se modnim trendovima, to će biti dokaz brzog nestanka te osobe. Nepokoravanje modnim trendovima, me­đutim, ne znači potpunu izolaciju.

Neka svi oni tebi budu na raspolaganju, a ne ti njima! Mi ćemo neg­dje stići ako upravljamo autom, a ako auto upravlja nama, nećemo nigdje stići. Sve dok je auto sputano, ne vidimo nikakvu snagu u njemu, te i mi kad se oslobodimo, vidimo svoju snagu. Ako čovjek svoje misli, ahlak i djelo otkači od profanog materijalnog svijeta, tek onda poput atoma po­kazuje silnu energiju i moć.

IslamIslam i Kur'an, dakle, tvrde da ako čovjek svoj ahlak, svoje misli i ti­jelo otkači od svijeta materije i zakači na svijet duhovnosti, njegova moć i snaga postaju beskonačne, jer se on tada veže za beskonačno. Čovjek koliko god je smrtan i prolazan, njegovo djelo ostaje trajno. Djelo, s druge strane, trojako utječe na njegov milje: po vertikali, horizontali i dubini.

Po horizontali:

Primjer onih koji imanja svoja troše na Allahovom putu je kao primjer onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno do­bar i sve zna. (El-Bekara, 261)

مَّثَلُ الَّذِينَ يُنفِقُونَ أَمْوَالَهُمْ فِي سَبِيلِ اللّهِ كَمَثَلِ حَبَّةٍ أَنبَتَتْ سَبْعَ سَنَابِلَ فِي كُلِّ سُنبُلَةٍ مِّئَةُ حَبَّةٍ وَاللّهُ يُضَاعِفُ لِمَن يَشَاء وَاللّهُ وَاسِعٌ عَلِيمٌ

Ovdje imamo primjer onih kojih udjeljuju na Božijem putu. Zašto se kaže primjer? Zato što se to uzima samo kao primjer, zato jer je to mnogo više od toga, a mi to ne možemo dokučiti našim skučenim ze­maljskim umovima. To je poput zrna pšenice iz kojeg nikne sedam klas­ova i u svakom klasu po stotinu zrna, a Allah to i uvećava.

U suri Jasin kaže se:

Mi ćemo, zaista, mrtve oživjeti i Mi smo zapisali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi (Imam mubin) jasno po­brojali. (Ja-sin, 12)

إِنَّا نَحْنُ نُحْيِي الْمَوْتَى وَنَكْتُبُ مَا قَدَّمُوا وَآثَارَهُمْ وَكُلَّ شَيْءٍ أحْصَيْنَاهُ فِي إِمَامٍ مُبِينٍ

Znači, onih 100 klasova opet će dati 700 zrna i tako do beskonač­nosti. Efekti djela neprestano se umnožavaju. Ovo se ne odnosi samo na jedan trenutak, ovo jednostavno nadilazi vrijeme.

A u suri El-Hadid kaže se:

Da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dade. Allah ne voli ni­kakve razmetljivce, hvalisavce. (El-Hadid, 23)

لِكَيْلَا تَأْسَوْا عَلَى مَا فَاتَكُمْ وَلَا تَفْرَحُوا بِمَا آتَاكُمْ وَاللَّهُ لَا يُحِبُّ كُلَّ مُخْتَالٍ فَخُورٍ

U sljedećim ajetima ističe se:

Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema Nebu; ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi – a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili. (Ibrahim, 24-25)

أَلَمْ تَرَ كَيْفَ ضَرَبَ اللّهُ مَثَلاً كَلِمَةً طَيِّبَةً كَشَجَرةٍ طَيِّبَةٍ أَصْلُهَا ثَابِتٌ وَفَرْعُهَا فِي السَّمَاء تُؤْتِي أُكُلَهَا كُلَّ حِينٍ بِإِذْنِ رَبِّهَا وَيَضْرِبُ اللّهُ الأَمْثَالَ لِلنَّاسِ لَعَلَّهُمْ يَتَذَكَّرُونَ

Djelo vjernika poput je drveta koje ima čvrste korijene i razgranate grane. Ovo je drvo čvrsto, ali njegova dubina je neograničena. Lijepe misli, riječi, ahlak, djelo razgranati su u svim pravcima, i po širini, i po visini, i po dubini.

Ibrahim je bio ummet pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim. (En- Nahl, 120)

إِنَّ إِبْرَاهِيمَ كَانَ أُمَّةً قَانِتًا لِلّهِ حَنِيفًا وَلَمْ يَكُ مِنَ الْمُشْرِكِينَ

Ibrahim je bio jedan ummet. Kada Kur'an ovo kaže, ne radi se ni o kakvom uveličavanju, radi se o istini. Uticaji Ibrahimovog djela su kao efekti jednog cijelog ummeta, u pozitivnom smislu.

Uputio je, svojevremeno, Ibrahim a.s. dovu Allahu dž.š.:

Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar! (El-Bekara, 129)

رَبَّنَا وَابْعَثْ فِيهِمْ رَسُولاً مِّنْهُمْ يَتْلُو عَلَيْهِمْ آيَاتِكَ وَيُعَلِّمُهُمُ الْكِتَابَ وَالْحِكْمَةَ وَيُزَكِّيهِمْ إِنَّكَ أَنتَ العَزِيزُ الحَكِيمُ

 Muhammed s.a.v.a. rekao je da je on rezultat te Ibrahimove dove. Jedna pejgamberska dova ovdje poprima kos­mičke razmjere. Sada vidimo koliki su ti razmjeri. Koliko je samo osoba putem jednog poslanika upućeno u islamIslam. Kur'an je uvijek implicirao da je jedan od efekata Ibrahimovog djela dolazak poslanika Muhammeda s.a.v.a. Prema tome, Ibrahim a.s. učestvovat će u svim dobrim djelima Muham­meda s.a.v.a.

Tek sada vidimo koliko čovjek može napredovati. Svaki čovjek, u bilo kojem dobu života, u bilo koje vrijeme, može se priključiti na ono drvo Božije blagodati šedžera tajjiba. Božiji poslanici došli su upravo da čovjeka upoznaju sa njegovim iskonskim vrijednostima.

Hafiz kaže:

“Blago li se onome koga sitnice Ovog svijeta ne privlače toliko da bi požurio uživati u njima.”

Čovjek koji se kreće kroz život s razumskim valorizovanjem svega – najbolji je. Takav se ne odaziva svakome ko ga pozove i ne ulazi na svaka vrata odjednom, dobro promisli ko ga zove i zašto ga zove, pa tek onda ide. Blago li onom srcu koje se ne vrti onako kako ga drugi usmjeravaju, jer takvi su upropastili svoj život na Ovom svijetu. Našim rječnikom kazano: ne smijemo biti od onih koji se okreću onako kako im modni trendovi i mediji serviraju. Trebamo imati stabilnost i svoj pravac. Ne smijemo biti od onih koji će na Sudnjem danu dobiti crnu knjigu svo­jih djela i koji će biti najveći nesretnici kada spoznaju koliki su imali in­san­ski potencijal, a na šta su se spustili.

Imao je svako priliku vladati svemirom, neko ju je iskoristio, a neko se spustio na dno dna u nekoj kafani s lošim društvom. Ne budimo jad­niji od onog pera koje piše crno, a ta slova odraz su žalopojki srca. Postali smo niži i sitniji od komarca; komarac kad ugleda nešto slatko, odmah trči u tom pravcu, a ne marimo prema slastima Onog svijeta.