Postoje dvije vrste
sekularizma: rigidni, potpuno antivjerski, i suptilni, koji
prihvata vjeru lišenu društvene dimenzije. Odgovor sekularista
tradicionalistima manjkav je jer vuče desetak drugih prigovora
koji zahtijevaju objašnjenje. Islamski filozofi, s druge strane,
žele analizirati sve s ciljem tačnog ustanovljavanja problema, jer
se na putu islamaIslama nalaze brojne
prepreke na kojima mnogi muslimani zastaju i te prepreke ih
primoravaju da u cilju odbrane vjere daju odgovore – odgovore koji
vjeri daju pogonsku energiju.
Prva prepreka jeste
shvatanje da smo ograničeni u spoznaji. Ovdje se radi o
ograničenosti pojmova: visoke hakikate izražavamo pojmovima koji su
nama svojstveni: Bog je Alim (Znalac), Basir (Onaj
koji vidi), Kadir (Moćni) itd. Dakle, to izražavamo putem
pojmova koji ne odražavaju suštinu stvari. Oni su nama tek pomoćne
alatke da bismo imali ikakve predstave o tome.
Jedan arif rekao je da se
nikada ne može pravo hakikatsko značenje strpati u taj pojam, da je
nemoguće suštinu Božijeg atributa Alim strpati u riječ alim,
ali da se ne može ni izmisliti druga riječ, kao što je nemoguće more
strpati u jednu posudu.
Jedan arapski pjesnik rekao
je: “Mi imamo 29 harfova, i to je kao kad bi sa 29 konaca htio
isplesti neki zastor ili ćilim i htio time obuhvatiti cijeli
Univerzum – tako se ni velika Božanska značenja ne mogu obuhvatiti
tako malim brojem riječi.”
IZVORI
