Terminološka značenja riječi moć (قوّة) 

U knjizi Šifa'[1] Ibn Sina navodi različita značenja za termin moć koja se mogu nabrojati kroz sljedeće tačke:

a. Izvor teških djela

Pod rječju quwwe prvo se podrazumjevalo ono značenje koje nalazimo kod životinja, a to je ono izvorište moći pomoću koje životinje obavljalu teške radnje i aktivnosti, kao što je nošenje tereta, trpljenje gladi, otpornost na hladnoću, brzo kretanje i sl. Snaga koja je izvor ovih radnji naziva se quwwe. Naspram ovog terminološkog značenja riječi quwwe stoji riječ slabost.

b. Moć (قدرت)

Jasno je da ono stanje životinje koje je moglo obaviti neke teške radnje posljedica je stvari koja postoji u njoj, a što se naziva moć (قدرت). Zato je postepeno riječ quwwe poprimila značenje qudret kao izvor i uzrok njenog postojanja. Naravno, jasno je da se ovo značenje dobilo kroz analizu i raščlanjenje značenja riječi quwwe, i nije neovisno značenje naspram riječi quwwe u značenju izvora teških djela.

c. Teško podljeganje pod uticaj

Riječ quwwe za sobom povlači i jednu drugu neophodnost, a to je teško padanje pod uticaj. Biće koje čini teška djela ne pada lahko pod uticaj drugoga, poput čvrstine  i otpornosti zida naspram udaraca njemu upućenih. Svojstvo zida da ne reaguje na udarac je mnogo izraženije i jače nego kod stakla. Zbog toga desilo se da kod riječi quwwe ono preuzme njeno nužno popratno značenje.

d. Izvor uticaja na drugo iz onog aspekta da je drugo

Filozofi riječ quwwe  koriste u njenom općem značenju i rodu koji se oslanja na njeno prvo značenje. To opće značenje i rod predstavlja ono stanje i osobinu koje ostavlja traga na drugog iz onog aspekta da je drugo. U tome nema razlike da li je ono drugo supstanca, akcident sa voljom ili bez volje.

e. Mogućnost (potencijal)

Riječ quwwe poprimilo je još jedno značenja koje se oslanja na jednu drugu nužnost prijašnjeg značenja quwwe, a to je u značenju ‘predhodeće mogućnosti’ ili ‘potencijalna mogućnost’. Zato kada se kaže za biće da je potencijalno to znači da je njena egzistencija na razini mogućeg i ostvarljiva je.

Ibn Sina pod rječju kuwwe, odnosno moći u svojim knjigama rabi i još neka druga značenja. Recimo, on kaže quwwe ali pod tim misli na izvorište jedne posebne radnje[2], a na drugom mjestu opet u značenju izvorišta i uzroka promjene djela.[3] Također, ovu riječ koristi i u značenju duše u njenom općem značenju podrazumjevajući i vegetativnu, životinjesku i čovječiju dušu.[4]

Iz gornjeg izlaganja postalo je jasno da riječ quwwe u dječima Ibn Sine poprima različita značenja. Međutim, ostalo je da se rasvjetli koje od navedenih značenja riječ quwwe imlicira kada Ibn Sina govori o perceptivnim i pokretačkim moćima životinjske duše. Sigrurno je da se ovdje pod riječju quwwe podrazumjeva izvorište aktivnosti kretanja kod životinja. Upravo zbog toga svim moćima životinjske duše se pripisuje aktivnost kao što je kretanje ili percepcija. U nastavku će biti viši riječi o tome da Ibn Sina osjetilo smatra vrstom reakcije te zbog toga on perceptivnu moć životinje ne drži za izvorištem radnji, tako da u ovom slučaju pod quwwe podrazumjevati izvorištem reakcija. Dakle, quwwe će imati i značenje izvorišta radnji i značenje izvorišta reakcija i podložnost uticajima.

Brojnost i jedinstvenost moći i mjerilo brojnosti svake od njih

Kada se govori o duši nezaobilazno pitanje jeste da li duša posjeduje uopće moći, te ako posjeduje da li je ona jedna ili ih ima više i u krajnjem ostaje da se pojasni, naravno u slučaju da duša posjeduje više moći, šta je mejrilo jednosti ili brojnosti moći? Ovo su pitanja koja se nameću kao uvodna iako ih Ibn Sina u svom djelu nije predočio na jasan i opširan način, međutim, intervencijama Mulla Sadre, Fahr Razija i Behmanyara ibn Marzban ovo pitanje je postalo potpuno jasno.

Ibn Sina konstatuje da se djela i aktivnosti koje proizlaze iz duše razlikuju iz nekoliko uglova gledano.

a. Razlikovanje u razinama

Djela duše imaju različite razine egzistencije. Naprimjer, znanje i uvid u neku stvar može biti na niskoj razini i to je sumnja koju čini znanje popraćeno mogućnošću oprečnosti. Znanje može biti potpunog uvjerenja i to u dva oblika, oblik uvjerenja u postojanje ili nepostojanje stvari te oblik uvjerenja u postojanje oprečnog ili negiranje oprečnog. Obje ove radnje su učinci duše s tom razlikom da mogu biti jaki ili slabi, brzi ili spori, a u svakom slučaju tiču se razlike u razinama u ovom slučaju vezano za misao.

b. Razlikovanje po rodu

Percipiranje boje ili okusa se razlikuju tako što se prva percepcija odnosi na kvalitet oragana vida, a drugi na kvalitet organa okusa. Oba ova čina su radnje duše i obje one su jedne kategorije i to percepcije, ali dva različita roda.

c. Razlikovanje po konceptu

Mulla Sadra ovome dodaje još i razlikovanje po koncepru ili pojmovnom.[5]

Broj ljudskih moći

Vezano za broj ljudskih moći Mulla Sadra kaže da Ibn Sina u knjizi Šifa' konstatuje da se u prvoj podjeli ljudske moći dijele na tri roda i to vegetativnu, životinjsku i ljudsku. Vegetativna duša predstavlja prvo savršenstvo za prirodno tijelo koje raspolaže oruđima iz onog aspekta što se pojavljuje u egzistenciji, razvija i dovodi u postojanje. Životinjska duša predstavlja prvo savršenstvo za prirodno tijelo koje raspolaže oruđima iz onog aspekta što percepira partikularije i raspolaže voljom za kretanje. Ljudska duša predstavlja prvo savršenstvo za prirodno tijelo koje raspolaže oruđima iz onog aspekta što percepira univerzalije i čini radnje koje su rezultat njena slobodna promišljanja i zaključivanja. Svaka od ovih moći ima raličite razine savršenstva i manjkavosti.

Vegetativna duša opet posjeduje tri druge moći i to moć prehranjivanja, razvijanja i rasta te reprodukcije. Zadaća moći prehranjivanja je ta da pridodaje tjelesnu materiju sličnu onom biću u kojem se nalazi ta moć i da nadoknadi one djelove koji su propali. ??????

Životinjska duša pod svojim okriljem posjeduje dvije moći: pokretačku i perceptivnu. Pokretačka moć se opet dijeli na kretaoca u značenju onoga koji prouzrokuje kretanje i kretaoca u značenju subjetka odnosno nosioca kretanja. Kretalac koji potiče kretanje je ustvari ujedno i krajnji uzrok.[6] Krajnji uzrok je najistaknutiji od četiri vida uzroka. Perceptivna moć se također dijeli na dva oblika: moć koja precepira izvanjsko, upravo ono što mi poznajemo kao pet osjetila ili osam u ovisnosti o razlici mišljenja po pitanju percepcije[7] i moć unutarnje percepcije.

U ovom kontekstu Mulla Sadra kaže: Ja sam riječi Ibn Sine sažeo i uprostio i time ih približio razumjevanju običnog čovjeka. Moć percepcije percipira ili partikularije ili univerzalije. Partikularije se percipiraju preko vanjskih osjetila ili preko unutarnjih. Ako se percepcija partikularije realizuje preko unutarnjih osjetila tada je ta percepcija ili samo perceptivna moć ili je pored toga još i upravljačka moć (قوة متصرّفة) u značenju da slobodno može raspolagati i oblikovati percepiranim. U slučaju da je samo percepijent tada percipira ili partikularni oblik ili partikularno značenje. Pod partikularnim oblikom se podrazumjeva slikovita imaginacija nekog ljudskog lika, a pod partikularnim značenjem ono znanje koje čovjek nosi u sebi da jednu osobu voli ili drugu ne voli i sl. Percepijent partikularnih oblika se naziva zajedničko osjetilo (حسّ مشترك). Prema tome, zajedničko osjetilo predstavlja tijelo koje u sebi objedinjuje sve osjetilne slike izvanjskog, a one su pohranjenje u imaginaciji (خيال), dok se percepijent partikularnih značenja naziva ‘iluzija ili mašta’ (واهمة) partikularne slike, a one su pohranjenje u memoriji (حافظة).

‘Upravljačka moć’ raspolaže sa percepcija koje su pohranjenje u riznicama imaginacije i mašte i mjenja ih uz pomoć njihova raščlanjivanja i spajanja. Ova moć može čovjeka pretpostaviti kao pticu ili zamisliti more žive ili zlatnu planinu itd. Ovu moć, odnosno upravljačku moć ako je sebi potčini životinjska imaginarna moć postaje moć imaginiranja (متخيّلة), a ako je potčini sebi moć razuma postaje moć razmišljanja (متفكرّة).

U cjelini gledano moći ljudske duše su:

a. zajedničko osjetilo (حسّ مشترك),

b. upravljačka moć imaginacijom (قوة متصرّفة),

c. mašta (واهمة) i

d. memorija (حافظة).

Neki mislioci su vjerovanja da je životinjska duša upravo moć mašte, a druge moći samo slijede nju na neki način. Obje ove skupine učenjaka iznose argumente za svoje stavove koje je Ibn Sina zabilježio u Šifa', a Mulla Sadra u Asfaru.[8]

Ovo je bio kratak sažetak onoga što je opet Mulla Sadra sažeo od Ibn Sine na temu životinjskih moći koje u cijelosti nosi duša u obliku pare koja ima srodnosti sa nebeskom supstancom. Ubrzo u nastavku bit će više riječi o razumnoj duši.

Mjerilo brojnosti moći

Da bi smo dvije stvari razlučili jednu od druge i tako odvojenim ih predsatvili nužno postoji potreba za mjerilom  koji će potvrditi tvrdnju. Ibn Sina u ovoj namjeri nastoji predočiti mjerila posredstvom kojih će dokazati višebrojnost moći duše. Prije svega da bi smo razumjeli njegove riječi treba pojasniti nekoliko stavki.

a. Esencijalni odnos između uzroka i uzrokovanog

Ibn Sina kaže da nam je poznato da moć iz onog aspekta što je moć svojstvena je tačno određenoj radnji i nemoguće je da bude uzrok neke druge radnje ili pojave koja je izvan okvira te moći. U suprotnom ona nije esencijalni uzrok te radnje ili pojave.

b. Moć je po njenoj biti izvorište tačno određene radnje

Ako prihvatimo nužnu povezanost između uzroka i posljedice i to kao jedno univerzalno pravilo, u tom slučaju ni moć ne može biti izuzeta iz tog pravila. Dakle moć je u njenoj prvoj namjeri jedino izvor tačno određene radnje, iako u drugim namjerama može biti izvor mnoštva radnji.

c. Različitost učinaka

Jedno od pitanja koje može poslužiti u dokazivanju  mnogobrojnosti i viševrsnosti djelotvornih uzroka jeste pitanje različitih učinaka i tragova. Drugim riječima, višebrojnost tragova govori o višebrojnosti djelotvornih uzroka. Na temelju istoga mi vidimo da se neki organi razvijaju ali ne posjeduju osjetilo, kao što je nokat. Ova pojava može biti iz više razloga. Ili materija nokta ne reaguje na toplotu i hladnoću ili u njemu ne postoji moći osjetila. Prva postavka ne može biti tačna jer smo svjedoci da slične materije reaguju na izvanjski uticaj toplote i hladnoće. Dakle, preostaje druga postavka. Tako nokat istovremeno dok raspolaže potencijalom reagovanja lišen je moći percipiranja te zato ne registruje nikakvo osjetilo, ali s tim da se isti taj organ razvija i raste.

Logičan zaključak koji se nameće iz ovih različitih učinaka jeste taj da moć razvijanja i rasta nije što i moć osjetilnog. Ove dvije moći su potpuno neovisni kao što su i njihovi učinici različiti. Ova činjenica se može provjeriti i na ostalim organima različitih životinja i na taj način otkriti neke druge moći. Ovaj dokaz Mulla Sadra naziva ‘egzistencijalna razdvojenost’ (انفكاك وجودى).

d. Višebrojnost aspekata

Jedan od argumenata koji potvrđuju višebrojnost moći i može se uzeti kao mjerilo jeste brojnost i različitost u aspektima. To bi značilo da zajedničko osjetilo prima u sebe osjetilne slike, odnoso percipira ih dok ih moć imaginacije pohranjuje. Jasno je da se aspekt primanja razlikuje od aspekta pohranjivanja i čuvanja. Dakle, može se reći da zajedničko osjetilo nije isto što i moć imaginacija.[9]

e. Uzdizanje i spuštanje duše

Ibn Sina u nastavku dokazivanja višebrojnosti moći duše kaže da dva njena aspekta jedan koji je okrenut ka visokim horizontina i drugi ka niskim za svaki od njih postoji posebna moć i to praktična i spekulativna. Praktična moć upravlja tijelom i okrenuta je ka nižem aspektu dok spekulativna moć prima milost iz uzvišenih izvira i okrenuta je prema gore. Zbog ovoga se može konstatovati da je duša ima potrebu za obje ove moći.[10]

f. Moć percepije i moć

Ibn Sina jednom drugom prilikom tvrdi da je mjerilo višebrojnosti moći duše pitanje perceptivne životinjske moći, a one su materijalne i tijelesne moći, oprečno razumnoj moći koja je nadmaterijalna. Jasno je da nadmaterijalno nije istog roda materijalnom odnosno tjelesnom. Prema tome, moći kojima raspolaže duša su višebrojne.[11]

Zaključci:

1. Duša raspolaže sa višebrojnim moćima i svoja djela realizuje posredstvom njih.
2. Višebrojnost moći ima značenje kada se one razlikuju o rodu što nije oprečno tome da jedna moć može čini različite radnje i ostvarivati različite učinke koje proizlaze iz nje po različitim aspektima.
3. Spoljnja osjetila njih pet zaista su o zbilji pet moći jer se njihova djela razlikuju u pogledu roda.
4. Višebrojnost aspekata može biti mjerilo višebrojnosti moći, kao što se aspekt primanja razlikuje od aspekta memorisanja.