وَجَآؤُوا عَلَى قَمِيصِهِ بِدَمٍ كَذِبٍ

I donesoše košulju njegovu lažnom krvlju okrvavljenu. (Jusuf, 18)

Iskustvo je sviju nas da laž nije dugoga vijeka i da sam lažljivac nakon kratkog vremena priznaje svoju laž, a ako izravno i ne priznam sam njegov govor otkriva laž.

Treba vidjet zašto je to tako? Razlog ovoga leži u činjenici da cijelim ovim svijetom vlada uređenje koje uspostavlja relacije među njenim djelovima i dimenzijama što za rezultat ima da ti aspekti i dimenzije dolaze u međusobnu povezanost. Ove veze su nepromjenjljive. Tako svaka pretpostavljena pojava i događaj koji se desi u pojavnom svijetu ima sebi specifične kontekste i popratne nužnosti koje nikako nisu odvojive od te pojave. Sve popratne nužnosti za sobom polučuju učinke od kojih jedne druge vežu za sobom, tako da ako se u tom nizu izgubi jedna karika cijeli lanac propada. Isto tako, ako ta karika ostane netaknuta, i cijeli uvezani lanac će biti očuvan. Ovo je jedno opće načelo i pravilo koje nije promjenjljivo.

Naprimjer, ako se neko tijelo prenese sa jednog na drugo mjesto, nužne popratne pojave ovog djela jeste to da u tom trenutku to tijelo se ne nalazi na prijašnjem mjestu. Ustvari, nužne pojave ovog čina i svega onoga što stoji u vezi sa ovim tijelom jeste to da je ono sada u udaljenom položaju, kao i to da je prvo mjesto prazno za razliku od drugog mjesta kojeg ispunja to tijelo.  Također, da tijelo pređe razdaljinu između dva mjesta. Od nužnih konsekvenci je i to da ukoliko jedna od ovih karika ne bude ostvarena, npr. da se tijelo u tom vremenu vrati na svoje prvotno mjesto, sve ostale konsekvence postaju nevažeće.

Čovjek ili bilo koje drugo biće ne može na neki način prikriti zbilje egzistencije, a da istovremeno prikrije i sve nužne konsekvencije koje stoje u sprezi sa tom pojavom ili da tu zbilju upotpunosti ukloni sa scene egzistencije ili da izmjeni tok egzistencijonalnog bivstvovanja. Pod pretpostavkom da čovjek prikrije jedan nužni aspekt neke pojave, ali će neki treći aspekt neminovno objelodaniti zbilju koja se želi sakriti.

U pravo zbog ovoga se i kaže da je Istina ta koja vlada koliko god da neistina prividno zauzimala neko mjesto. Također, rečeno je da je vrijednost i vrlina u istinoljubivosti, koliko god da neistina bude predmetom žudnje. Upravo zato Uzvišeni Bog kaže:

إِنَّ اللَّهَ لَا يَهْدِي مَنْ هُوَ مُسْرِفٌ كَذَّابٌ

Allah neće ukazati na pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže. (Mumin, 28)

اللَّهَ لَا يَهْدِي مَنْ هُوَ كَاذِبٌ كَفَّارٌ

Allah nikako neće ukazati na pravi put onome ko je lažljivac i nevjernik. (Zumer, 3)

إِنَّ الَّذِينَ يَفْتَرُونَ عَلَى اللّهِ الْكَذِبَ لاَ يُفْلِحُونَ

Oni koji o Allahu govore neistine - neće uspjeti. (Nahl. 116)

بَلْ كَذَّبُوا بِالْحَقِّ لَمَّا جَاءهُمْ فَهُمْ فِي أَمْرٍ مَّرِيجٍ

Oni, međutim, poriču Istinu koja im dolazi i smeteni su. (Qaf, 5)

Oni koji istinu uzimaju za laž svoje temelje nužno grade na neistini tako da i cijeli njihov život biva oslonjen na neistini, što opet ima za rezultat da su sami sebe izuzeli iz sveopćeg egzistencijalnog uređenja, tako i različiti aspekti njihova života stoje u međusobnoj kontradikciji i opovrgavaju se. (Allame Tabatabai, El-Mizan, sura Jusuf)