Spekulativna moć

‘Spekulativna moć je ona zbilja čiji je pložaj da odslika u sebi univerzalne nematerijalne forme.’[1] Drugim riječima ova moć je poput ogledala koje u kontaktu sa višim svjetovima preuzima i percipira univerzalne forme oslobođene od materije. Na temelju istog spekulativna moć jednu vrstu relacije sa pitanjima percepcije.

Ibn Sina je vjerovanja da se realacija između spekulativne moći i univerzalnih formi ogleda kroz četiri razine. Drugim riječima, da bi se od početne tačke došlo do realizacije treba proći četiri razine.

1. intelekt čistog potencijala ili intelect in pontentia (عقل بالقوة),
2.  posjedavajući intelekt ili intellelectus in habitu (عقل بالملكة),
3. aktueliziran intelekt ili intellectus in actu (عقل بالفعل),
4. stečeni intelekt ili intellectus adeptus oracquisitus (عقل بالمستفاد).

Intelekt čistog potencijala

Rečeno da je prva razina promišljanja i promatranja upravo snaga percpiranja univerzalije. Na ovoj razini aktueliziran intelekt ne posjeduje nikakav oblik inteligibije, odnosno on nije realizirao nikakav oblik percepcije. Upravo zbog toga ova razina se i terminološki označava kao ‘moć’, što znači čisti potencijal i spremnost za percipiranje. Ona je poput ogledala pred kojim ne stoji ništa što bi se u njemu odslikalo, ali posjeduje potencijal refleksije slika u sebi.

Posjedavajući intelekt

Na ovoj razini intelekt promišlja postulate, bilo da su oni pojmovi ili sudovi. Također, ovo je razina na kojoj po prvi put ova moć izlazi iz svog stanja čiste potencijalnosti i poprima oblik aktuelnosti. Intelekt na ovoj razini postavlja kamen temeljac cjelokupnog zdanja spoznaje kroz postulate na koje se grade spekulativne znanosti. Upravo zbog toga što su očigledne inteligibije na ovoj razini poprimile stanje postojanosti u duši, odnosno utkale se u dušu i ona kao takva stekla spremnost za primanje spekulativnih stajališta i hipoteza naziva se posjedavajući intelekt.

Aktuelizirani intelekt

Intelekt je u aktuelnom stanju zbog toga što je dokučio spekulativne znanosti kroz zaključke izvedene iz očiglednih znanosti i postulata. Budući da u njemu postoji spekulativno znanje u aktuelnom stanju naziva se aktuelizirani intelekt suprotno posjedavajućem intelektu koji ne raspolaže nikakvim oblikom spekulativnog znanja u aktuelnom obliku. Drugim riječima može se reći da aktuelizirani intelekt u stvari predstavlja potencijal i sposobnost činjenja nazočnim spekulativnih inteligibija nakon njihovog stjecanja i pohranjivanja u duši.

Stečeni intelekt

Četvrta razina intelekta, odnosno moć percipiranja univerzalija naziva se stečeni intelekt. To znači da duša promišlja sve stečene očigledne i spekulativne inteligibije koje ogovaraju višem i nižem svijetu i to na način da su sva znanja nazoča i duša ih posmatra bez da joj se ispriječava ikakva materijalna prepreka.[2] Razlog toga što se ova razina naziva stečeni intelekt leži u činjenici da duša na ovoj razini preuzima znanja od višeg intelekta koji se nalazi izvan duše, a koji se naziva djelatni intelekt (عقل فعّال). Kada se duša poveže sa djelatnim intelektom ona doživaljava svoje potpuno otcjepljenje od materije i više se ne bavi upravljanjem tijela.

Nekoliko drugih termina

Sažeti intelekt (عقل اجمالى)

Kada čovjek stigne do aktueliziranog intelekta u njemu postoje dva stanja u odnosu na percepcije univerzalija. Jedan oblik te percepcije ili jedan od ta dva stanja je da duša raspolaže sa mnoštvom inteligibija, ali ih međusobno ne razlučuje, odnosno ne pravi dinstinkciju među njima. Na ovoj razini intelekt ima jedan prosti i sažeti oblik koji podrazumjeva sve pojedinosti. Slično čovjeku suočenim sa pitaocem koji od njega traži odgovor na mnoštvo pitanja. Upitani čovjek u istom trenutku ima sve odgovore kod sebe, ali ih po redosljedu iznosi i opširno. Dakle. čovjek je imao kod sebe odogovore u jednom sažetom obliku da bi potom potekla bujica riječi i objašnjenja u odgovoru, odnosno to sažeto znanje u prvom obliku se pretočilo u opsežno znanje.

Opsežni intelekt (عقل تفصيلى)

Drugi oblik ili razina duše kod ovog promišljanja je da duša kod sebe posjeduje opsežno i zanje o inteligibijama na način da ih međusobno razlikuje i da je očuvan redosljed među njima.

Djelatni intelekt (عقل فعّال)

Peripatetički filozofi su vjerovanja da u kreaciji postoji deset supstancijalnih intelekata koji su i po biti i u praktičnom pogledu oslobođeni od materije. Oni se nalaze u jednom vertikalnom nizu poznatom kao deset umova (intelekata). Peripatetičari kažu da je deseti, odnosno poslednji u tom nizu djelatni intelekt. Po njihovom mišljenju ovaj intelekt izvodi iz potencijala i dovodi u aktuelnost duše i druga bića. U vezi sa ovim Mevlana kaže:

Osim ovih inteligibija naći ćeš druge inteligibije

u prosvjetljenoj i velikoj ljubavi.

Osim ovog tvog razuma Bog posjeduje još razuma

koji upravljaju poslovima nebesa.

Ovim razumom stječeš opskrbu,

a drugim prostrane stepene onosvjetske.[3]

Dakle, iznad čovjekova diferentnog, odnosno partikularnog razuma postoji i drugi razum koji je i univerzalan i djelatnik iskonske ljudske sreće, zapravo cijele kreacije. Mevlana na drugom mjest pojašnjava razliku između ova dva razuma:

Budi nebo budi oblak izljevaj kišu,

čak i da voda beskorisno tekla kroz oluk.

Voda u oluku je posuđena,

ali u oblaku i moru je u svojoj prirodi.

Misao je poput oluka,

a objava i otkrovenje poput oblaka i neba.

Kiša donosi stotine boja u vrt,

dok voda oluka donosi svađu u komšiluku.[4] 

Mevlana savjetuje da čovjek treba proći ovaj partikularni razum i povezati se sa djelatnim i univerzalnim intelektom. Ako bi smo htjeli opisati jednu apstraktnu zbilju nečim materijalnim, onda ćemo reći da je partikularan razum čiji je produk misao poput vode koja teče u oluku, a ta voda donosi svađu komišaja. Za razliku od univerzalnog intelekta koji je poput neba i oblaka čija kiša donosi stotine različitih boja u vrtovima. 

Uvodna pojašnjenja o razinama spekulativne moći ovdje završavamo, a Ibn Sina u nastavku kaže:

Uglavnom, intelekt u potencijalnom obliku nema nikakvih aktivnosti, ali ako on izađe iz potencijalnosti, odnosno stekne prvotne i očigledne inteligibije naziva se posjedavajući intelekt.[5] Kada intelekt stekne spekulativne inteligibije i pohrani ih u svoju memoriju, uvijek kada ih intelekt pozove ta njegova razina se zove intelekt u aktuelizaciji. Stečeni intelekt ima dva tumačenja. Jedno je to da intelekt uvijek kada stigne do potpune aktuelizacije i sve pohranjenje slike budu njemu nazočne ta razina se naziva stečeni intelekt. Prema tome, stečeni intelekt nije ništa drugo do li savršenija razina intelekta u aktuelizaciji. Drugo tumačenje jeste to da se prisutna inteligibijska slika kod razuma naziva se stečeni intelekt. U ovom slučaju razlika između aktuelnog i stečenog intelekta ogleda se jedino u uglu posmatranja.[6]

Upoređivanje dokaza sa kur'anskim ajetima

Ibn Sina u knjizi Išarat stepene intelekata upoređuje sa kuranskim ajetom poznatim kao ajet svjetlosti. Zato ćemo se i mi u nastavku ukratko osvrnuti na komentar ovog ajeta.

اللَّهُ نُورُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ مَثَلُ نُورِهِ كَمِشْكَاةٍ فِيهَا مِصْبَاحٌ الْمِصْبَاحُ فِي زُجَاجَةٍ الزُّجَاجَةُ كَأَنَّهَا كَوْكَبٌ دُرِّيٌّ يُوقَدُ مِن شَجَرَةٍ مُّبَارَكَةٍ زَيْتُونِةٍ لَّا شَرْقِيَّةٍ وَلَا غَرْبِيَّةٍ يَكَادُ زَيْتُهَا يُضِيءُ وَلَوْ لَمْ تَمْسَسْهُ نَارٌ نُّورٌ عَلَى نُورٍ يَهْدِي اللَّهُ لِنُورِهِ مَن يَشَاء وَيَضْرِبُ اللَّهُ الْأَمْثَالَ لِلنَّاسِ وَاللَّهُ بِكُلِّ شَيْءٍ عَلِيمٌ

Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje! Primjer svjetlosti Njegove je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka, svjetiljka je u kandilju, a kandilj je kao zvijezda blistava koja se užiže blagoslovljenim drvetom maslinovim, i istočnim i zapadnim, čije ulje gotovo da sija kad ga vatra ne dotakne; sama svjetlost nad svjetlošću! Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće. Allah navodi primjere ljudima, Allah sve dobro zna.’[7]

‘Riječ miškat onako kako su je pojasnili slovoznalci predstavlja udubinu u zidu koja nema otvora ka vani i ugrađuje se u zidovima kuća kao mjesto za odlaganje kućnih stvari kao što je i svjetiljka. Miškat nije isto što i lampa, jer lampa je prenosiva svjetiljka. Riječ nur, odnosno svijetlo ima svoje poznato značenje i predstavlja onu zbilju koja sve tamne stvari čini jasnim odnosno osvjetljava ih i čini ih nama vidljivim, ali sama svjetlost je po svojoj biti osvjetljenja. Oslanjajući se na ovu definiciju svjetlosti i primarnog značenja te riječi ona je dobila metaforičko značenje i koristi se za obilježavanje svake stvari koja osvjetljava osjetilne stvari. U kontekstu istog spoljnja osjetila čovjeka su svjetlost ili posjeduju svjetlost jer otkrivaju i čine jasnim stvari. U svojoj daljnjoj upotrebi ova riječ se koristi i za nematerijalne stvari tako da je i razum svjetlost jer otkriva i osvjetljava apstraktne zbilje. Budući da egzistencija svake stvari uzrokuje manifestaciju i očitanje te stvari za druge ona je potpuni primjer značenja riječi svjetlost. S druge strane, budući da kontigentna bića svoju egzistenciji u potpunosti zahvaljuju Božijem izljevanju milosti, onda je Uzvišeni Bog najsavršeniji primjer svjetlosti i jedino je On očigledan po sebi i svemu drugom daje postojanje. Gospodar je svjetlost i posredstvom Njega očitovala su se nebesa i Zemlja. Iz ovog ajeta se da jasno zaključiti da Uzvišeni Bog ni jednom biću nije skriven i nepoznat.[8]

Ibn Sina u vezi sa ovim ajetom u Išaratima iznosi sljedeća zapažanja. Gore spomenuti ajet odgovara stepenima i razinama intelekata. Zato je i rečeno u predaji: ‘Ko spozna svoju dušu spoznao je svoga Gospodara.’  Dakle, miškat, tj. udubina u zidu je poput intelekta u potencijalu jer je po svojoj biti tama, ali ima potencijal primanja svjetlosti. Naravno, ne na jednak i istovjetan način, jer različitost veličina udubina rezultira manjim i većim svjetlostima. Nadalje, kandilj je poput intelekta u potencijalu jer je staklo providno i u svojoj biti ima spremnost da primi svjetlost do u beskonačnost. Maslinovo drvo je poput misli, jer ima potencijal da primi svjetlost o svojoj biti, naravno, tek nakon mnoštva truda i dugog procesa (što znači da je u ustvari misao sama svjetiljak i svijetlo). Ulje je poput intuicije[9] jer je bliži svjetlosti od samog maslinova drveta. Ustvari, ulje je savršeniji oblik svog drveta zato je i bliži mogućnosti da bude zapaljen. Intuicija je oblik suda pri čijem donošenju ne postoji potreba za srednjim članom koji povezuje manju i veću premisu pri izvođenju zaključka. To znači da se do konačnog suda dolazi izravno iz uvodnih premisa bez potrebe za posredničkom ulogom. Naprimjer: Kreacija je stvorena. Sve što je stvoreno je promjenjljivo. Dakle, kreacija je promjenjiva. Ovo je primjer jednog uobičajenog izvođenja zaključka gdje se preko manje i veće premise koju veže srednja premisa dolazi do zaključka. Međutim, kod intuicije koja je ustvari savršeniji oblik razmišljanja i nalazi se jedino kod genijalaca i ljudi posebno obdarenih inteligencijom, ne postoji potreba za srednjim članom kod zaključivanja i donošenja sudova. Sličan odnos vlada i i zmeđu maslinova drveta i njegovog ulja koje je ustvari savršenija i naprednija forma samog  tog drveta. Dio ajeta čije ulje gotovo da sija kad ga vatra ne dotakne je poput svete moći (قوة قدسى), odnosno intelekta u aktuelizaciji iako još nju nije ništa izvelo iz potencijalnog u aktuelno. Sama svjetlost nad svjetlošću je stečeni intelekt jer su inteligibijske forme u duši svjetlost, a duša je spremna primiti još svjetlosti za njih. Svjetiljka je upoređena sa intelektom jer je svjetiljka osvjetljenja po sebi bez da u tome ima potrebu za nečijom svjetlošću izvana. Vatra je upoređena sa djelatnim intelektom, jer je svjetiljka potpaljenja njome.[10]