Home :: Mapa stranice :: Prikaz knjiga :: Naša izdanja :: Knjige :: Knjiga gostiju :: Predavanja  
Navigacija

Home

IZVORI

Kur'an
Kur'an predavanja
Nehdžul-belaga
Nehdžul-belaga
Sahifa 
Ehlul-Bejt 

FILOZOFIJA

Uvod I
Uvod II
Islamska filozofija 
Logika

TEOLOGIJA

Akaid
Tefsir
Fikh
Poslanstvo
Bit islama
Ahlak
Medicina
Karakteristike islama
Sekularizam ili vjera
Irfan
Irfanske teme
Odgoj
Samospoznaja

BIBLIOTEKA

Naša Izdanja
Ostale knjige
Prikazi Knjiga
Tekstovi

OSTALO

Audio
Foto
radio i tv
O nama
Drugi o nama
Ankete
Prijava a saradnju
Bilten
Linkovi

Pitanja i odgovori
Pitaj

Odgovori

 
čitanje e-maila 
Online

trenutno posjetilaca  
 

 

 

IZ KNJIGE UČENJE O DUŠI

 

Položaj duše u poretku stvaranja

 

Kada je riječ o gradaciji egzistencije i razinama stvaranja Ibn Sina ima posebno mišljenje. U pogledu spuštajućeg luka stvaranja Ibn Sina zastupa sljedeći stav:

1. Početak lanca stvaranja jeste Prvotni Izvor

Uzvišeni Gospodar Stvoritelj je i Prvotni Izvor kreacije i egzistencije. Dakle, uređenje stvorenog jeste Božije ustrojstvo, ranije osmišljeno, kojeg je stvorila Moć Gospodareva na osnovu znanja i radi određenog cilja.

أَفَحَسِبْتُمْ أَنَّمَا خَلَقْنَاكُمْ عَبَثًا وَأَنَّكُمْ إِلَيْنَا لَا تُرْجَعُونَ

Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti? (Mu'minun, 115)

2. Prvi um

U filozofiji postoji pravilo poznato kao El-Vahid (الواحد), a ono glasi: “Iz jednosti ne može proizaći osim jednost.” (الواحد لا يصدر عنه إلاّ الواحد) Uzvišeni Gospodar koji je apsolutno Jedan, što znači da nije sačinjen niti iz bilo kojih moguće predpostavljnih djelova, bilo da su oni materijalne, umne ili imaginalne kategorije, stvorio je Prvi um (عقل اول) ili Opći um (عقل كلّ). Opći um zato što posjeduje različite aspekte u sebi, kao što je bitak i štastvo, ima snagu stvaranja različitih bića. On je stvorio tri bića: Drugi um, Dušu i masu prvog nebeskog svoda.

3. Nastavak lanca

U nastavku stvaranja kakvim ga Ibn Sina vidi svaki budući um stvara tri stvari, sljedeći niži um, dušu i masu sljedećeg nebeskog svoda sve do Desetog uma koji se još i zove Djelatni um (عقل فعّال). Djelatni um stvara deveti nebeski svod koji se zove Mjesečeva nebeska sfera (فلك القمر) i pod čijim okriljem egzistiraju elementi i stvorenja.[1]

 

Filozofi i mudraci su vjerovanja da je biće gradiran, tj. da ima različite razine egzistencije. Po prvoj podjeli biće ima tri razine:

1. biće uvjetovano negiranjem (وجود بشرط لا)

2. biće ničim uvjetovano (وجود لا بشرط)

3. biće uvjetovano afirmacijom (وجود بشرط).

Biće uvjetovano negiranjem također se naziva položaj jednosti (مقام احديّت), skriveno skrivenosti (غيب الغيوب), čuvana riznica (كنز مصون), pokrivena skrivenost  (غيب مكتون), zato što tamo ne postoji nikakav oblik imena, atributa, ograničenja, uvjetovanosti i individualiteta. Ovi nazivi samo su išareti čija je jedina uloga da ukažu na to mjesto.

 

Druga razina je rasprostranjeno biće ( ) koje obuhvata sva kontigentna bića, koja bez izuzetka od njega bivaju opskrbljivana, kako u samom svom biću, tako i u opstojanju i savršenstvima svoje egzistencije. Ova razina terminološki se obilježava kao Apsolutno biće (وجود مطلق), Sveto izvorište izljevanja milosti (فيض مقدّس), Duša svemilosti (نفس رحمانى), Muhamedovska zbilja (حقيقت محمديّه), Sveopsežna milost (رحمة الواسعة), Riječ budi (كلمة كن). Svaki od ovih termina ukazuje na jedan aspekat ove razine bitka i zbilje egzistencije. Zato, ako se Muhamed, s.a.v.a., naziva ‘Milost svim svjetovima’ to i jest upravo iz ovog razloga.

 

Treća razina bića predstavljaju bića ograničene egzistencije, počevši od Općeg uma pa do materije čistog potencijala, tj. prima materije (هيولى اولى). Mudraci ovu razinu nazivaju štastva (ماهيات), a arifi fiksni entiteti (عين ثابت). Ibn Arabi u svom kapitalnom djelu Mekanska otkrovenja ove tri razine pojašnjava veoma kratkim izrazima: “Istinsko biće to je Allah, Apsolutno biće je Njegova Sveopća milost, a Ograničeno biće je Njegov trag.”[2]

 

To znači da je Istinsko biće, tj. biće uvjetovano negiranjem, Allah, dž.š., Koji ničim nije uvjetovan pa čak niti uvjetom ‘da ničim nije uvjetovan’, jer sama predpostavka da biće ničim nije uvjetovano predstavlja u umu jedan oblik ograničenja za to biće. S druge strane, bitak ničim uvjetovan predstavlja Apsolutno biće ili Duša svemilosti. I na kraju, biće uvjetovano afirmacijom predstavljaju štastva kontigentnih bića koji su tragovi Apsolutnog bića.


 

[1] Ibn Sina, El-Šifa' Ilahijjaat, str. 528, 534, 553.; Ibn Sina, Mabda' we ma'aad, str. 74-84; Ibn Sina, Resaa'el, str. 336.

[2] الوجود الحقّ هو الله، والوجود المطلق فيضه، والوجود المقيّد أثره

 
Pretraga stranice
 
Search this site powered by FreeFind


 
ukupno posjeta

 
Naša izdanja



ONLINE NARUDŽBA
KNJIGA

 
Uskoro
 -Tefsir Kur'ana, El-Mizan

-Mjera Mudrosti 1

-Mjera Mudrosti 2

-Načela filozofije i metod realizma 1

-Načela filozofije i metod realizma 5

-Islamska filozofija 2

-Naputci i išareti

-Imamet u Kur'anu

-Mudrosti stvaranja

-Božija pravda

-Učenje o duši

 
Audio

Nehdžul Belaga na bosanskom jeziku
 
Perzijsko bosanska fondacija "Mulla Sadra" u Bosni i Hercegovini