Nehdzu-l-Belaga
Staza Rječitosti

Govori, pisma i izreke ALIJE IBN EBI TALIBA

GOVOR 2.
Izrecen nakon povratka sa Siffina. Arabija prije objave Vjerovjesništva. U istom govoru ovom Zapovjednik vjernih ukazuje na Kucu Vjerovjesnika Casnog, kako to slijedi

Hvalim Boga, trazim upotpunjenje blagoslova Njegova, podredjujuci se slavi Njegovoj i ocekujuci zaštitu od cinjenja grijeha prema Njemu. Prizivam pomoc Njegovu buduci da mi je potrebna dovoljnost Njegova. Onaj kojeg On vodi ne luta. Onaj kojem je On protivnik ne dobiva zaštitu. Onaj kojeg On podupire nema potrebu za drugim. Hvala je najteze od svega što se mjeri i najvrjednije od svega što je urizniceno.

Svjedocim da nemaj boga osim Boga Jednog. On nema slicna. Svjedocenje moje iskušavano je u iskrenosti svojoj a naša vjera bit je tog svjedocenja. Drzat cemo ga stalno, sve dok zivimo, i cuvat cemo ga usprkos nevoljama koje nas zadese. Svjedocenje je temeljni kamen vjere i korak prvi prema djelima dobrim i zadovoljstvu Milostivoga. Ono je sredstvo da odbijemo šejtana. Isto tako, svjedocim daje Muhammed rob Njegov i Vjerovjesnik Njegov. On ga je poslao s vjerom uzvišenom, znamenom djelotvornim, Knjigom napisanom, svjetlošcu sjajnom, zrakom blistavom i nalogom odlucnim da rasprši sumnje, da iznese dokaze jasne, da opomene znakovima i da upozori kaznama. Ljudi u to doba bijahu zapali u poroke, cime je uze vjere bilo prekinuto, stupovi vjerovanja uzdrmani, pocela obešcašcena, sustav rastrojen, otvori suzeni, prolazi zamraceni, uputa nepoznata, a tama gotovo potpuna.

Milostivom bijaše otkazana poslušnost, šejtanu data podrška, a vjerovanje napušteno. Uslijed toga padoše stupovi vjere; tragove njezine nije bilo moguce razaznati, a prolazi joj bijahu razoreni; puti njezini bijahu zatrti. Ljudi su se pokoravali šejtanu, koracali putima njegovim, pili na pojilima njegovim. Preko njih su se razletjela znamenja šejtanova i zastava njegova bijaše uzdignuta nad opacinama koje su trale ljude papcima i po njima gazile. Opacine su se uzdigle, a ljudi, uronjeni u njih, bijahu zavedeni, smušeni, obeznanjeni i namamljeni kao u kucu dobru sa susjedima lošim. Umjesto sna, bili su budni. Umjesto surmi, imali su suze u ocima. Bijahu u zemlji u kojoj su uceni bili u uzdama, a neznalicama pocasti odavane.

Oni su mjesto tajni Njegovih, skloništa stvari Njegovih, posude znanja Njegova, središta mudrosti Njegove, skrovišta spisa Njegovih i planine vjere Njegove. S njima je Allah ispravio ledja i otklonio drhtanje udova.

Dvolicnjaci su posijali poroke, natopili ih obmanama i poznjeli propast. Niko u zajednici muslimana ne moze biti ravan potomstvu Vjerovjesnikovu. Nikada se ne moze izjednaciti s njima onaj na kojega se proteze blagodat njihova. Oni su i temelj vjere i stup vjerovanja. Poodmakao trkac treba im se vratiti, a pratilac ih sustici. Oni imaju sva svojstva da budu vode. Oporuka i naslijedje njima idu u prilog. Sada je pravo vraceno vlasniku svome i okrenuto prema svome središtu povratka.