AUTOROV PREDGOVOR..

Prvotno stanje podučavanja filozofije.

Obilježja ove knjige.

Uvod

            Historija ljudskog promišljanja proteže se sve do čina čovjekovog stvaranja na kolijevci mu Zemlji, i od tog vremena pa do danas, njegova razmišljanja, koja su se ticala početka i kraja egzistencije, uvijek su bila praćena vjerskim ubjeđenjima. Međutim, najstarija misao koja se prepoznaje kao cjelovita, ili većim dijelom, osmišljena filozofska struktura, odnosi se na grčku filozofiju od šest stoljeća prije Isaa a.s.

            Pojavom Islama i bogatih kur'anskih učenja, kao i predaja od Poslanika, muslimani su bili potaknuti da stječu znanje. Upravo zbog toga prihvatili su se prevođenja grčkog i perzijskog naučnog naslijeđa. Važne stavke tih znanosti upotpunili su svojim stvaralačkim promišljanjem i istraživanjima, što je rezultiralo time da su u mnogim naukama, među njima i u filozofiji, dosegli vrhunac. Učenjaci teolozi svojim kritikama na račun filozofije stvorili su pogodno tlo za razvoj i napredak filozofije. Na taj način, preko Ibn Farabija, formiralo se prvo filozofsko učenje u okrilju islama, a koje će kasnije upotpuniti Ibn Sina.

            Ovo filozofsko učenje, bivši većinski aristotelovsko, našlo se na meti mnogih kritika, a posebno Gazalija, sa jedne strane, i Suhravardija, utemeljitelja iluminističke filozofije, sa druge strane. Filozofija je egzistirala  u ovim okvirima dok se nije prije tri i po stoljeća pojavilo najvažije islamsko filozofsko učenje pod nazivom transcendentalna teozofija (الحكمة المتعالية od srane Sadrul-Muteellihina Širazija, poznatijeg kao Mulla Sadra.

            Transcendentalna teozofija postepeno je, posredstvom istaknutih mislilaca, kao što je bio i allame Tabatabai, postala osnovom u mnogim filozofskim istraživanjima. Ovo filozofsko učenje, danas poznatije kao islamska filozofija, budući da je osmišljeno u skladu sa temeljnim kur'anskim učenjima, neprocjenjivi je kapital koji danas može sa potpunom sigurnošću i postojanošću stajati u odbrani islama od materijalističkih i ateističkih učenja i napada. Nažalost, još uvijek je mali broj muslimanskih i nemuslimanskih mislilaca upoznat sa ovom filozofijom. To nepoznavanje ide dotle da je neki čak, zbog nepoznavanja ili iz neprijateljstva, pripisuju staroj grčkoj filozofiji.

            I pored svega, mali broj evropskih mislilaca koji su samo do određene mjere upoznati sa islamskom filozofijom smatra da se ona završila sa Ibn Rušdom i Ibn Sinom. Oni to izjavljuju, a nisu čak u potpunosti ni upoznati sa njihovim temeljnim učenjima. Profesor Mutahari, učenik allame Tabatabaija na području filozofije, vjerovanja je da poznato mišljenje Descartesa “Mislim, dakle postojim”, ne bi bilo prihvaćeno kao posebno cijenjenja nova misao u filozofiji da su neke od knjiga Ibn Sine tačno i u potpunosti prevedene u Evropi, jer Ibn Sina u trećem pristupu knjige Naputaka i opasaka potpuno odbacuje ovakvu tvrdnju, potkrepljujući to jasnim i čvrstim argumentima. Nažalost, budući da je ovakav pristup islamskoj filozofiji još uvijek dominantan, to biva razlogom da većina visokoobrazovanih ljudi u Evropi, a i drugdje, svoje poznavanje islamske filozofije stječe jedino preko ovakvih mislilaca, zbog čega biva uskraćena za ovu neprocjenjivu filozofsku misao.

            Zbog spomenutih razloga, Fondacija Mulla Sadra postavila je sebi cilj da prevede i organizira predavanja kroz koja će se mladi ljudi ovoga područja upoznati sa nekim djelima i učenjima ove filozofije. Jedno od tih vrijednih djela jeste knjiga Filozofske instrukcije profesora ajatolaha Misbaha Jazdija, čiji je prvi dio knjige (nazvan Islamska filozofija 1 ) predavan i preveden s engleskog jezika, u periodu od nekoliko mjeseci, u Fondaciji Mulla Sadra. Vrijedi spomenuti da je profesor Misbah Jazdi, nekadašnji učenik allame Tabatabaija, a danas istaknuti mislilac i ekspert u oblasti filozofije, napisao knjigu u kojoj je sažeo većinu islamskih filozofskih tema i na jedan lijep način, potkrijepljen čvrstim argumentima u logičnom nizu, poredao predavanja i kao uređenu knjigu predao je na korištenje mladom naraštaju. Nadamo se da će ovaj prijevod ostvariti svoj cilj i zaslužiti vrijednu pažnju profesora i studenata ovog jezičkog područja.

Muhamed Reza Peysepar

AUTOROV PREDGOVOR

U ime Allaha Milostivog Samilosnog.

Hvala Allahu Gospodaru svjetova,

neka su blagoslovi Božiji na našega plemenitog poslanika, Muhammeda, i na njegovo čisto potomstvo!

Dugi niz godina bio sam nesretan zbog stanja obrazovnih programa u islamskim naučnim centrima, zbog nedostatka obrazovnih materijala i knjiga te nezadovoljavajućega kvaliteta podučavanja, naročito u oblasti filozofije. Priželjkivao sam da okolnosti budu takve da mogu napraviti novo uređenje te reformirati i reorganizirati prilike. Međutim u užasnim uvjetima pod satanskim režimom šaha (Pahlavija), pod pritiscima koje je posebno trpjelo svećenstvo te ograničenjima i prinudama nametnutim islamskim naučnim centrima, ostvarenje ove želje bilo je iznimno teško. Jedino što smo mogli uraditi u tom periodu bilo je osnivanje obrazovnog odsjeka Dar Rāhe Haqq instituta. Uz veoma ograničene mogućnosti bili smo u stanju uspostaviti program za srednjoročni period, koji je obuhvatao: studij tumačenja Kur'ana po temama, komparativnu filozofiju, islamsku ekonomiju, strane jezike itd. – a sve to radi dopunske poduke skupine mladih studenata islamskog naučnog centra. Potom je Uzvišeni Bog, nakon nekoliko godina borbe i samožrtvovanja pod vođstvom hazreti Imama Homeinija – neka mu se Allah smiluje – počastvovao muslimanski narod Irana pobjedom. Antiislamski Pahlavi režim bio je srušen a stvoreni su odgovarajući uvjeti za razvojne aktivnosti.

Poslije pobjede Islamske revolucije u Iranu, snage oslobođene iz okova kolonijalizma i nasilja očitovale su se i počele su prepoznavati i otklanjati nedostatke i manjkavosti. Osobito je svećenstvo – koje je imalo najveći udio u ovoj političkoj i kulturnoj revoluciji, nakon što je desetinama godina bivalo sprečavano da igra svoju temeljnu ulogu u boljem razumijevanju i boljem predočavanju istina Islama, te bivalo sprečavano da brani njegova teorijska i praktična stajališta –pronašlo prikladan teren da pojača svoje napore.

Međutim smutnje i zavjere neprijatelja Islama, provedene od strane nekih političkih skupina u samom Iranu, nisu dozvolile nikakvu priliku svim vrijednim učenjacima da izvršavaju svoje osnovne dužnosti. Posebne okolnosti poslije revolucije tražile su od njih da uzmu učešće u zakonodavstvu, sudstvu, pa čak i u izvršnoj vlasti, kako se ne bi ponovila historija ustavotvornog pokreta, i da Islamska revolucija ne bi skrenula sa svog kursa. Posljedice su bile takve da je, umjesto uprezanja snage svećenstva u otklanjanju nedostataka u islamskim naučnim centrima, i umjesto poboljšanja uvjeta za obrazovanje iz oblasti vjerskih nauka, većina kvalificiranih snaga bila je privučena novouspostavljenim institucijama, a teret onih koji su ostali u centrima postao je još teži, a njihova odgovornost još se uvećala. Na savjet velikog vođe revolucije uslijedilo je more zahtjeva odane omladine za izučavanjem islamskih nauka, uključujući i Božansku filozofiju.

Zbog toga je bilo neophodno propisati kratkoročne programe obrazovanja omladine i pripremiti je za preuzimanje odgovornosti u pogledu poduke, vjerskog propagiranja i kulturnog uzdizanja na srednjem nivou. Iz tog razloga obrazovni program Instituta je bio revidiran i ustanovljeni su drugi intenzivni programi, uključujući i izbor tema islamske filozofije, koji su sada podučavani modernim metodoma. Neki studenti su tonske zapise prepisali, a potom i objavili. Potom je, na poticaj Sāzmāne tablīgāte islāmī (Organizacija islamskog propagiranja) - i uz pomoć skupine studenata Instituta (istraživačka skupina i skupina zapisivača) - taj rad dopunjen, preuređen i revidiran, da bi se uobličio u knjigu koja je pred vama. Nadati se da bi ovo mogao biti učinkovit korak ka uklanjanju postojećih nedostataka i nadati se da bi ovo djelo moglo zadobiti naklonost Imama ovoga vremena, neka Allah ubrza njegovo časno pojavljivanje. Molim da ovo djelo bude ugodno dvanaestom Imamu, neka je mir na njega, čiji povratak očekujemo pred Kraj vremena (u Ahiri zemanu).

Prvotno stanje podučavanja filozofije

Filozofija je među svim predmetima, u ovom naučnom centru, imala posebne i izvanredne uvjete. Neki od najznačajnijih problema sa kojima se susretala filozofija u ovom periodu jesu sljedeći:

Zbog pogrešnog shvatanja filozofije u nekim školama njeno izučavanje je dovedeno u pitanje, ne samo zato što je potreba za njom bila nejasna, nego i zato što su neki pojedinci sklonost ka filozofiji smatrali nepoćudnim.

Naravno, u naučnom centru u Komu, zahvaljujući nastojanjima takvih velikana kakvi su hazreti Imam Homeini i profesor allame Tabatabai (neka je Allah zadovoljan s njima), situacija se promijenila i nakon toga je bilo manje onih koji su imali ovakvu sumnjičavost. Uprkos tome, ljudi su se još uvijek odnosili prema filozofiji dosta oprezno. S druge strane, neki od onih koji jesu bili zainteresirani za filozofiju i koji su stali u odbranu filozofije, imali su neku vrstu gorljivog dogmatizma u pogledu sadržaja filozofskih knjiga. Čini se da su svojom dužnošću smatrali branjenje baš svega što su izrekli filozofi. Ovaj stav je bio još čvršći i izraženiji u odnosu prema Sadrul-Muteellihinu (Mulla Sadri), koji je bio osnivač nove faze u filozofiji, te su se prema filozofiji ophodili kao da je ona nešto što treba samo oponašati, a kritički duša, koji je najvažniji činilac napretka i procvata nauka, bio je iščezao.

Svrha učenja filozofije nije bila navedena ni u knjigama niti je bila ispravno objašnjena na predavanjima, pa je bilo studenata koji nakon godina provedenih u čitanju ovih knjiga nisu ispravno razumijevali kakva je potreba za filozofijom, koja se naučna praznina popunjava njenim učenjem i kakvu korist ona pruža. Mnogi od njih jedino su bili u stanju učiti filozofiju oponašanjem nekih velikih učenjaka - a pošto je ovo metoda gramatičara - i oni su je koristili. Ne treba ni spominjati da čovjek ne može baš mnogo napredovati ovakvim studiranjem.

Predstavljanje problema i njihovo razvrstavanje bilo je takvo da studenti nisu lahko mogli pojmiti ni motivaciju ovog predstavljanja ni odnose među problemima, a osim toga, čitanjem jednog dijela knjige studenti nisu razvijali želju za čitanjem drugih dijelova. Filozofske knjige prepune su zbunjujućih termina koji se mogu ispravno razumjeti tek nakon godina vježbanja. Većina studenata u prvim godinama studija ne može uspješno prodrijeti u srž problema. U ovim knjigama, naravno, nije posvećena pažnja problemima o kojim se raspravlja u zapadnim krugovima, a kamoli da su odgovarale na moderne sumnje koje su bile, a i dalje su, postavljene u od strane ateističkih škola mišljenja.

Obilježja ove knjige

S obzirom na navedene nedostatke, u ovoj knjizi smo pokušali u granicama mogućnosti nadomjestiti ove nedostatke, te je uvršteno nekoliko korisnih obilježja. među najznačajnijim od njih jesu sljedeći:

Knjiga počinje kratkim pregledom historije filozofije i različitih škola filozofskog mišljenja, kako bi studenti mogli u stanovitoj mjeri postati svjesni stanja filozofije u svijetu od njene prve pojave do danas i kako bi se mogli zainteresirati za proučavanje historije filozofije. Vrednovan je lažni status koji su empirijske nauke zadobile na Zapadu i koji je, manje ili više, utjecao i na intelektualce Istoka, a ustanovljen je pravi status filozofije nasuprot njima. Također je istražen odnos između filozofije i drugih disciplina i nauka te ustanovljena njihova potreba za filozofijom. Neophodnost izučavanja filozofije je objašnjena, a uklonjene su i mnoge sumnje koje je okružuju.

Prije navođenja problema ontologije raspravlja se o epistemologiji, koja joj i logički prethodi, a koja je predmet mnogih rasprava u današnjem svijetu. Pokušali smo objasniti probleme na način da motivacija za njihovo predstavljanje kao i njihovu primjenu postane očita studentu. Također je knjiga uređena na način da nisu samo utvrđeni logički odnosi među ovim problemima, nego su studenti motivirani za proučavanje naredne lekcije. Isto tako, pokušali smo iznijeti teme tako da se studenti ne odvedu u neku vrstu skamenjenog mišljenja, već radije da se oživi kritički duša u njima. Teme su prezentirane u formi odvojenih lekcija od kojih svaka osigurava “hranu” za razmišljanje za jedan prosječan čas. Pored toga, nastojali smo istaći najvažnija pitanja svake lekcije i povremeno ih ponoviti, kako bi se ona bolje fiksirala u umu studenata.

Na kraju svake lekcije stoji sažetak teme i pitanja iz nje, što igra veliku ulogu u poboljšavanju razumijevanja problema. Ipak, ne tvrdimo da ova knjiga posjeduje sve neophodne uvjete i optimalnu metodologiju, te da nema nikakvog nesavršenstva; naprotiv, priznajemo njene nedostatke i u pogledu forme i u pogledu sadržine. Smatramo je samo prvim korakom ka uklanjanju postojećih nedostataka – korakom ka temeljitoj promjeni u podučavanju islamskih nauka, posebno filozofije. Nadamo se da će drugi vredniji učenjaci naredne korake preduzeti još odlučnije i savršenije.

Na kraju, želio bih izraziti zahvalnost svojim studentima, koji su ujedno i moji prijatelji, a koji su pomogli da utremo put za priređivanje i pisanje ove knjige. Također bih želio zahvaliti upravi Sāzmānee tablīgāte islāmī, koji su osigurali sredstva za ovo djelo. Želio bih iskoristiti priliku i da izrazim zahvalnost veličanstvenim žrtvama za Islamsku revoluciju, koji su, da bi uspostavili islamsku vlast, žrtvovali svoje nevine živote i učinili ove kulturne aktivnosti mogućim. Moram izraziti zahvalnost i poginulim i invalidima ovog sadašnjeg rata, kao i borcima koji se sada bore za očuvanje tekovina Islamske revolucije i za odbranu časti islamske vlasti. I molim za materijalne i duhovne blagoslove Božije. Nadam se da će svi muslimani Irana, među njima i ovaj ponizni rob, biti uspješni u izvršavanju svojih dužnosti i da ćemo uvijek biti ubrajani u prijatelje Imama Mehdija, neka naše duše budu žrtvovane za prašinu na njegovome putu. Sva naša hvala pripada Bogu, Opskrbljivaču, koji nam obdaruje svim ovim nebrojivim blagodatima!

Muhammed Taqī Misbāh Yazdī

Kom

Juni/juli 1984.

Povratak na sadržaj