UVOD

teme filozofije

U svakoj nauci se diskutira o nizu povezanih i odgovarajućih sudova, ustvari cilj i želja učenja te podučavanja određenog nauka, jeste razrješavanje upravo tih činjenica i pitanja (dokazivanje atributa za predmet). Pa u svakoj nauci, takva je pretpostavka, postoji predmet za čije se dijelove ili članove može dokazati predikacija. Poput medicine čiji predmet je čovjekovo tijelo.

Osnove znanosti (propedeutika; uvod u nauku)
Na osnovu rečenog prije nego se počne baviti projiciranjem i rješavanjem pitanja bilo koje znanosti postoji potreba za određenim predznanjima, a to su:
1. upoznati prirodu (kvalitet) i pojam teme;
2. upoznati se s pitanjem egzistencije teme ili njeno dokazivanje;
3. prepoznavanje metoda i pravila pomoću kojih se dokazuju pitanja dotične znanosti. 
Očigledna i neočigledna saznanja i obavještenosti 
Ova saznanja su nekada očigledna i bez potrebe za objašnjenjima, poput obavještenosti o čovjekovu tijelu koje je predmet medicine, u ovom slučaju problem ne postoji. Dok, nekada je moguće da sama tema bude predmetom sumnje ili u osnovi povodom nijekanja, poput duše za psihologa, u ovom slučaju se treba dokazati postojanje duše a potom diskutirati o pitanju njenih kvaliteta i utjecaja. Isto stanje je kada su u pitanju metode, principi i pravila na osnovu kojih se ispituju činjenice jedne znanosti. Jer ukoliko se ovo ne ustvrdi i ne dokaže, rezultati i efekti koji iz njih proizlaze neće imati naučnu vrijednost niti će biti sigurne. Skup ovih tema i predznanja se naziva osnovom znanosti (propedeutika).
Podjela osnova znanosti
Ove osnove se svaka zasebno dijele na subjektivne (tasawori) i konfirmativne (tasdiqi). Predstavljene osnove koje se obično ogledaju u definicijama, objašnjenjima prirode stvari o kojima se diskutuje, obično se u toj nauci i u početnom obliku projiciraju kako bi se o njima diskutiralo a nakon njihova dokazivanja, koriste se u istoj toj nauci u kojoj se na njima radilo. Poput posljedičnosti, najprisutnijeg zakona u eksperimentalnim znanostima, koji je od osnovnih oslonaca naučnicima egzaktnih nauka. Šta više, prihvatanje ovog zakona čini osnovu naučnih proučavanja. Njegovim pobijanjem ili sumnjom u njega sve što je ponuđeno dolazi pod znak pitanja, zato što osnova istraživanja u eksperimentalnim naukama leži na otkrivanju veza između uzroka i posljedica u pojavama. Ali ista ova osnova se ne dokazuje ni u jednoj eksperimentalnoj znanosti, već dužnost rasprave, dokazivanja i potvrde postojanja ovakvog zakona i osnove je na filozofiji.
Šta je tema filozofije ?
U odgovoru je rečeno: tema filozofije jeste ''apsolutni bitak'' (wudžude mutlaq).

Definicija filozofije
Na osnovu preciziranja može se reći: fiozofija je nauka koja diskutira o stanjima apsolutnog bitka, ili nauka koja raspravlja o stanjima cjelokupnog bitka. Dakle postalo je jasno da je tema filozofije apsolutni bitak, a definicija nam daje do znanja kako filozofija raspravlja o pitanju apsolutnog bitka.

Karakteristike filozofije
Obično vezano za filozofiju spominju se obilježja od kojih ćemo ovdje iznijeti najbitnija.
1. Metod dokazivanja pitanja u ovoj znanosti jeste racionalan, nasuprot eksperimentalnih i historijskih znanosti. Međutim treba obratiti pažnju na činjenicu da ovaj metod biva korišćen i u logici i teologiji kao i u filozofiji psihologije i drugim naukama, pa čak i u filozofiji ahlaka. Sukladno navedenoj činjenici racionalni metod nije ograničen na filozofiju ali je metoda filozofije racionalna.
2. Dokaz postojanja konfirmativnih osnova (tasdiqi) svih nauka jeste zadatak filozofije što je dobar dokaz ovisnosti ostalih nauka o filozofiji, upravo zbog toga filozofiju nazivaju ''majkom nauka''.
3. U filozofiji se daje mjerilo raspoznavanja istinite stvari od uobrazilje, upravo na osnovu ovoga se ponekad kaže: Osnovni cilj filozofije jeste prepoznavanje zbiljnih stvari i njihovo odvajanje od uobrazilja i relativnosti.
4. Filozofski pojmovi se ne stječu eksperimentom i čulima, naprimjer pojmovi uzroka i posljedice, nužnog i mogućeg, materijalnog i nematerijalnog, do njih se ne stiže eksperimentom, terminološki za njih se kaže da su ''filozofske sekundarne pojmljivosti'' (ma'qulate thanije felsefi). Obraćanjem pažnje na nabrojane karakteristike može se razumjeti zašto se filozofska pitanja mogu dokazati samo racionalnim metodom, kao i zašto se filozofski zakoni ne mogu dobiti distribucijom zakona eksperimentalnih znanosti.


Pitanja:
1. Šta je to osnova znanosti i gdje se dokazuje ?
2. Šta je predmet filozofije?
3. Na koliko dijelova se račvaju osnove znanosti?
4. Objasni nekoliko obilježja filozofije.
5. Koji metodom filozofija koristi za dokazivanje filozofskih pitanja?
 

dalje