Pojam bitka
Postalo je jasno da svaka predodžba može biti ili očigledna kada nema potrebe za objašnjenjem i opisom ili spekulativna, to jest zahtjeva objašnjenja i opise.

Očiglednost bitka 
Postavlja se pitanje u vezi pojma bitak, da li ima potrebu za objašnjenjem i definiranjem jer je spekulativan ili za objašnjenjem nema potrebe pa bi u tom slučaju bio očigledan?
Među filozofima od Ibn-Sine pa dalje do našeg vremena vođena je diskusija o ovom pitanju i svi se slažu u tome da je pojam bitka očigledan i nema potrebe za definicijom.

Učitelj Mutahari, r. a., i očiglednost bitka
On kaže: Proučavao sam ovo pitanje i uvidjeo da je taj stav bio aktuelan i u Aristotelovoj filozofiji (tj. da je očigledan). Sukladno čemu pojam bitka nema potrebu za definicijom.

Šta je kriterij očiglednosti
Po prvi put je Šehid Mutahari u fusnotama svoje knjige ''Principi filozofije'' razlagao pitanje o tome šta je osnova kriterija očiglednosti jednog pojma i bezpotrebnosti njegova objašnjenja kao i spekulativnosti drugog pojma i potrebe za njegovim objašnjenjima. Ko je ustvari uspostavio zakon o ovom? U odgovoru možemo reći da kada želimo objasniti jednu spekulativnu stvar, prvi je korak analiza i seciranje te predodžbe (ovo se odnosi i na vanjske pojave i na zamišljene odraze). Naprimjer kada želimo znati prirodu vode i njen sastav, nosimo uzorak iste u laboratorij, odvajamo činioce jednog od drugog i nakon razpoznavanja sastavnih dijelova vode dajemo sud o njenoj zbilji i iznosimo činjenice od čega je sastavljena i koliko elemenata ima u sebi. Ovdje nam postaje jasna suština definicije, tj. da je to ustvari analiza i raščlanjavanje, na osnovu čega su Aristotel ili Farabi poglavlje logike o definicijama nazvali ''Analiza''. Pa kada jedan spekulativni pojam ulazi u naš um, sa jedne strane je očigledan, po pitanju dimenzije svoje složenosti poput pojma vode. A sa druge strane kada je riječ o analizi je nejasan. Dakle mi definiranjem i analiziranjem elemenata neke stvari nepoznanicu vezanu za tu perspektivu poznavanja iste pretvaramo u jasnu iformaciju. Shodno ovom kada kažemo jedna ''spekulativna predodžba'' dakle ne znamo na koje se elemente može raščlaniti analizom.

Objašnjenje
Ovdje nam postaje jasno značenje očiglednosti, svaka elementarna predodžba koja nije složena od više elemenata jeste očigledna predodžba, upravo kao što prilikom definiranja vode stižemo do prostih elemenata, koji su prosti jer ne mogu biti analizirani zato što nemaju dijelove. Isto stanje je i sa umnim pojmovima, ukoliko je jedan pojam koji je predočen elementaran a ne višečlan, on je očigledan i nema potrebu za objašnjenjem i analizom jer, nemoguće ga je raščlaniti. 

Pojam bitka
Pitanje mogućnosti definiranja bitka (wudžud) izaziva među filozofima razilaženja.
1. Jedna grupa je stanovišta da bitak zbog inteziteta jasnoće i zstupljene pojavnosti u osnovi nema potrebu za definicijom. Među pripadnicima ove grupe nalazi se Ibn-Sina. On u knjizi ''Spas'' (Nedžat) kaže: ''Bitak nije moguće definirati niti objasniti osim verbalnom ilustracijom (drugim riječima, sinonimima), jer bitak je primarni uzrok za svako objašnjenje. To jest ukoliko želite nešto definirati prije toga morate imati predodžbu bitka jer ukoliko nemate predstavu i shvatanje bitka ne možete ništa definirati. Dakle po njihovom stavu očiglednost bitka je do te mjere jasna tako da nema potrebu za definicijom.
2. Druga grupa filozofa nastupa sa mišljenjem da prva grupa u osnovi pravi grešku. Slažu se da je bitak nemoguće definirati, ali ne zbog potpunosti inteziteta jasnoće već zbog toga što je krajnje skriven. Zar se bitak može shvatiti i predočiti? Bitak je beskonačna zbilja i sve što je beskonačno ne može biti definirano.
3. Treća grupa je došla sa pomirujućom tvrdnjom i kaže obje su grupe u pravu jer je bitak sa jedne strane tako jasan da nema potrebu za definicijom a sa druge strane je u takvoj skrivenosti i nejasnoći da ga je nemoguće definirati.
Dakle, oni kažu, bitak ima pojam i prostorni odraz (misdaq). Što se tiče pojma u potpunoj je jasnoći, a iz perspektive prostornog odraza u krajnjoj je skrivenosti. Merhum Sabzivari, r. a., zastupa mišljenje treće grupe te čini spoj među stavovima dviju prethodnih grupa rekavši:

Pojam mu je od najjasnijih stvari, 
a bit mu je u krajnjoj skrivenosti. 

Dokaz očiglednosti bitka
Ukoliko želimo iznijeti dokaz za to da je bitak očigledan moramo reći da ukoliko je jedan pojam složen od više elemenata, sigurno da je jedan od elemanata definiranog opsežniji, tj. općenitiji od složenog pojma, a drugi dio je po sadržaju jednak definiranom. Drugačije od ovog nije prihvatljivo. Pa ukoliko bi obim obuhvatanja svakog elementa (definiensa) bio jednak složenom pojmu ili bi bio uži od njega, kao takav ne bi bio prihvatljiv.

Termini ''rod'' (džins) i ''vrsna razlika''(fasl)
U logici općenitiji pojam (opseg) nazivaju rod (džins) a jednaki (sadržaj) pojam ''vrsnom razlikom'', a složeni pojam ''vrstom'' (nov'). Dakle, svaki složeni pojam od dva elementa koji se može analizirati i definirati u sebi ima jedan pojam roda i jedan pojam vrsne razlike. A kompozicija tih dvaju pojmova naziva se vrsnim pojmom. Sada sa obzirom na ovu činjenicu krećući se ka pojmu bitka shvatamo da je on najopćenitiji pojam i da od njega općenitiji ne postoji. Zbog činjenice nepostojanja općenitijeg pojma već smo izgubili jedan od uvjeta za mogućnost definiranja. A gubitkom uvjeta nestaje i uvjetovano. Pa shodno ovom kada pojam bitka nije složen, nije ga moguće definirati a pošto ga nije moguće definirati pa, očigledan je. 

PAŽNJA !!!
Kada kažemo da ne podliježe definiciji ne znači da ga ne možemo definirati, već nema potrebe za definicijom jer sve stvarno elementarno nije moguće analizirati iz prostog razloga što nema članova da bi bilo raščlanjeno. 

Sabzivarijevi argumenti
Merhum Hadži Sabzivari, r. a., je za svoju tvrdnju u kojoj kaže: Pojam stvari je jasan a zbilja bitka je u srži skrivena, kojom je skupio predmet razilaženja dviju filozofskih grupa, iznio svoje argumente.
A- Svaku definiciju koju nudimo činimo je pomoću ''ilustrativnog šta'' (mau-š-šarihatun), tj. dajemo objašnjenje usmenim putem, riječima, a ne pokazujemo zbilju i stvarnost definiranog. 
Objašnjenje:
Ukoliko želimo biti informirani o istini stvari za to imamo logična pitanja koja se terminološki nazivaju: 1) ilustrativno šta, 2) elementarno da li (hel basite) 3) zbiljno šta (mau-n-haqiqijjetun).
- Šta je ilustrativno šta?
To je ono početno pitanje, pitanje o svemu (šta je ovo), dakle tematika ilustrativnog šta jeste odgovor na pitanje: šta je ovo?.
- Šta je elementarno da li?
To je čestica kojom pitamo o egzistenciji stvari, da li one uopće postoje.
- Šta je zbiljno šta?
Time pitamo o zbilji stvari, tj. šta je to u stvarnosti.

Objašnjenje Sabzivarijevih argumenata 
A- Nema potrebu za definiranjem jer je od najasnijih pojmova, a najopćenitiji pojam ne podlježe definiciji, jer jedan od uslova definicije kao što smo rekli jeste postojanje općenitijeg pojma od onoga što se definira, a od bitka općenitiji pojam ne postoji.

Pitanje: Šta sa definicijama kojima se bitak opisuje, naprimjer da je ''fiksni entitet'' (sabitu-l-'ajn), koji ukazuju na činjenicu da postoji mogućnost njegova opisa, ili na činjenicu da se egzistentno može podijeliti na djelotvorca i učinak, i sl?

Odgovor: Ovo su samo ''imenična objašnjenja'', zamjena jednog pojma drugim pojmom, jer bilo koji pojam da želimo upotrijebiti u definiciji bitka, prvo moramo predočiti da postoji, a nakon te pretpostvake ga možemo upotrijebiti u definiciji, što nam ukazuje da smo prvo svjesni bitka, tj. postojanja da bi ga na neki način opisali onim terminom ili pojmom što slijedi nakon njega. Dakle to su samo prevođenja i igre riječi a ne definicije jer ne otkrivaju sadržaj pojma koji se objašnjava.
B- Definiens nije jasniji od definienduma.
Kada želimo nešto definirati, definiens (ono čime objašnjavamo) mora biti jasniji i poznatiji od definienduma (definiranog), a činjenica je da od bitka nemamo ništa jasnije. Sukladno ovom pojam bitka je od najpoznatijih pojmova u ljudskim umovima, a i od najopsežnijih pojmova, jer od pojma bitak nema većeg pojma po opsegu.
Ali, zašto joj je bit u krajnjoj skrivenosti?
A- Nije ga moguće u mislima predočiti. Ukoliko želimo nešto definirati, moramo ga unijeti u misli i nakon toga što u mislima postane prisutan mi ga definiramo ili iznosimo sud o njemu, dok bitak nije moguće unijeti u misli, jer ukoliko nema vidljivih tragova prisustva bitka to znači da nije ni prisutan u mislima, zbog toga što u principu, zamišljeni bitak, znači bitak koji nema vanjske učinke, pa ukoliko nema učinaka pa nema ni njega, jer bitak znači imati stvarne učinke i dejstva.
B- Nema kviditet (mahijet). Jasno je da sve što unosimo u misli zadržava svoj kviditet dok mu bitak biva izmjenjen. Drugim riječima, ono što određuje granice svake stvari treba unijeti u misli da bi ga tim ''kviditetom'' mogli podudariti sa njegovim vanjskim odrazom. Međutim ukoliko se onaj izgled i forma koja se nalazi u mislima ne podudara u svemu sa vanjskim izgledom, ne možemo reći da je to ''to''. Dakle ono što je u mislima isto je sa onim što je izvan uma, tj. što predstavlja vanjski predmet te umne informacije ili slike. Pa gledajući iz perspektive izgleda i forme misaona slika i vanjski predmet su jedno, ali ukoliko posmatramo iz perspektive bitka i biti to su dvije stvari, zbog toga što bitak vatre u mislima nema sagorijevanja i toplote, nasuprot vanjskoj pojavi vatre i njenom bitku, koji i sagorijeva i stvara toplotu. A bitak nema ni kviditet (mahijet) ni oblik. Sukladno tome kada nema oblika ili izgleda pa ne može ući u misli, a kao takav se ne može ni definirati, ukoliko su činjenice takve onda je u krajnjoj skrivenosti. U skladu sa rečenim pojam mu je od najjasnijih stvari a bit mu je u krajnjoj skrivenost.

Nerazdruživost bitka
U teološkom pregnuću (kelam) diskutiralo se na temu ''antropomorfizma'' (tašbih) i ''svetosti'' (tanzih) (ovdje se odnosi na one koji odbijaju bilo kakvu atributaciju sličnosti između čovjeka i Boga), u vezi sa Božijim atributima. U diskusiji se ispostavilo da su neki mutekellimi pristalice svetosti, tj. niječu bilo kakvu mogućnost antropomorfizma, dok druga grupa ima drugačiji stav u kojem tvrde da nema nikakva problema u antropomorfizmu, ili u tome da Stvoritelj i stvorenje imaju združenost atributa. Tema rasprave se pojavila u drugom stoljeću po Hidžri, na žalost obje grupe rasprave izabrale su put iz krajnosti u krajnost. Pristalice tanziha i negatori antropomorfizma kažu da svaka riječ (poput, znalac, tj. alim) koju upotrebimo za Boga ne smije biti upotrebljena u istom značenju kada se odnosi na čovjeka ili nešto drugo, a druga grupa je usvojila stav ''materijalizacije'' i kažu kada u Kur'anu bude rečeno da Bog čuje i vidi, nema nikakva problema da pretpostavimo kako On ima sredstva tj. organe vida i sluha.
Kada su tanzihi u toku rasprave došli do pojma bitak, rekoše, da je ovo od onih slučajeva kada je Bog iznad toga da bi bitkom bio isti kao čovjek ili ostala bića. Na osnovu toga javlja se potreba za raspravom homonimnosti (ešterake lafzi) i združenosti značenja (ešterake ma'newi).

Šta je homonimnost? 
Kada jedan izraz (riječ) upotrijebimo za više samostalnih značenja bez i najmanjeg obraćanja pažnje na prethodnost ili potonjost po pitanju subordinacije ili nizajućeg ordiniranja, već na način da svaka riječ bude upotrebljena zasebno za značenje za koje je i skovana. Poput riječi ('ajn) u arapskom jeziku koja ima veoma mnogo značenja (oko 72) poput: oko, zlato, izvor, koljeno, špijun, materija, bit itd., isto tako i riječ (džun) se upotrebljava i za crno i za bijelo. Ukratko ova vrsta riječi je ustaljena u arapskom kao i u drugim jezicima.

Šta je združenost značenja?
Može se reći da ona stoji nasuprot homonimnosti, tj. jedna riječ koja se upotrebljava za jedno općenito značenje, koje se samo po sebi odnosi na veliki broj individua, poput riječi čovjek koja ima značenje inteligentna životinja, a ono obuhvata veliki broj pojedinaca, poput: Hasan, Mehmed, Lutfi, Edin, Enisa, Fatima itd.
Nakon objašnjenja ovih dvaju termina vratimo se temi rasprave. Pitanje je da li riječ wudžud tj. postojeći, koja se upotrebljava za sve stvari pa kažemo, čovjek postoji, voda postoji, vazduh postoji, ja postojim, ti postojiš itd. ima jedno opće široko značenje, i može se upotrijebiti za sve ove primjere, ili je u pitanju homonimnost, i svaka od ovih ''postoji'' i za čovjeka i za vazduh i za vodu itd., ima svoja posebna značenja?!
Samim razmišljanjem i presuđivanjem možemo vrlo lahko pobiti eventualnu mogućnost homonimnosti, zbog toga što su joj slučajevi ograničeni, međutim riječi bitak i egzistencija se odnose na sve postojeće.