 |
|
|
RASPRAVA O POSLANSTVU |
|
1.
Razlog dolaska
poslanika
Kur'an jasno ističe da je razlog dolaska poslanika
uklanjanje međuljudskih neslaganja i raskola
proizišlog iz fitreta.
Zbog toga što razmirice i raskoli potiču iz nutrine
čovjeka, može se potpuno argumentirano reći da
čovjek sam ne može biti činilac jedinstva ili, u
najmanju ruku, ne može valjano spriječiti
neslaganja. Potpuno je jasno da međusobne
nesuglasice povlače za sobom jedino nered, a nered
ne vodi ničemu drugom do uništenju čovječanstva.
Prema tome, čovjek se nalazi na raskrsnici dvaju
puteva:
a.
uništenja
samoga sebe,
b.
prisustvu
nečega izvana, kao činioca jedinstva.
Uzvišeni Gospodar čovjeku je odredio drugi put
poslavši Svoje poslanike da otklone nerede i
nesuglasice i da čovjeka povedu ka njegovom
istinskom savršenstvu.
2.
Traženo savršenstvo je istinsko savršenstvo,
Ono za čim čovjek teži jeste istinsko savršenstvo. U
pitanju je zbilja koja ima svoje učinke i tragove.
Znanje je, ustvari, ona zbilja koja u duši čovjeka
ostavlja istinske tragove, što je suprotno vlasti,
koja je konvencionalne prirode, tj. nije zbiljska i
u društvu ne ostavlja učinke zbiljske prirode.
Svako dobro koje je istinsko i nužno postoji i u
stvorenom svijetu. U tom slučaju sigurno je da u
stvorenom svijetu postoje put i preduvjeti za
ostvarenje tog dobra. Prema tome, slanje poslanika
predstavlja jednu kariku u lancu stvorenoga svijeta,
a ne nešto što je izvan čovjeka i njemu nametnuto.
Časni Kur'an kaže:
رَبُّنَا الَّذِي أَعْطَى كُلَّ
شَيْءٍ خَلْقَهُ ثُمَّ هَدَى
Gospodar naš je onaj koji je svemu što je stvorio
dao ono što mu je potrebno za njegovo savršenstvo, a
zatim ga kako da ostvari to savršenstvo uputio
iznutra.
Ako uzmemo za primjer zrno pšenice, vidjet ćemo da
mu je Allah dž. š. podario mogućnost i potencijal da
iz njega iznikne klas, koji u sebi nosi stotinu
drugih zrna, potom mu je podario kretnju ka ovome
savršenstvu i ujedno ga upoznao sa tim savršenstvom.
Prema tome, budući da je Gospodar svega, On sva bića
upotpunjuje i stvara u savršenom obliku.
3.
Čovjek je samo jedna vrsta među stvorenim
bićima
Ako prihvatimo maločas izloženu zakonitost, da Bog
stvara svako biće savršeno i da ga upućuje ka
ostvarenju te savršenosti, onda je i čovjek
obuhvaćen ovim Zakonom, kao jednim bićem između
ostalih. Dakle, i čovjek treba da je upućen ka
savršenosti svojoj iznutra. Ovaj sunnet postoji u
samoj kreaciji. Zato i Kur'an naglašava:
كُلاًّ نُّمِدُّ هَـؤُلاء
وَهَـؤُلاء مِنْ عَطَاء رَبِّكَ وَمَا كَانَ عَطَاء
رَبِّكَ مَحْظُورًا
Svima njima, i jednima i drugima (lošima i
dobrima), dajemo darove Gospodara tvoga; a darovi
Gospodara tvoga nisu nikome zabranjeni.
Uzvišeni Gospodar daruje ljudima ono što su
zaslužili. On pomaže svakom stvorenju koje ima
potrebu za Njim. Nijedna moć ne može se ispriječiti
ovom Božijem sunnetu. Jedino što može uskratiti
Božije davanje jesu moral i ljudska djela suprotni
onome što Bog od ljudi traži.
4.
Jedino Bog može otkloniti nedostatak prirode
5.
Ako se prihvati da fitret čovjeka poziva
nesuglasicama i njegovu prirodu vodi manjkavosti, u
tom slučaju nužno je postojanje nečeg drugog, mimo
njegove prirode, što će ga upućivati ka savršenstvu,
a to nije ništa drugo do Božiji poslanik – drugim
riječima, poslanstvo i Objava. Bi'set se pripisuje
Gospodaru.
U cijelom Kur'anu, gdje god ima riječi o bi'setu
poslanika, taj čin je pripisan Bogu. Naprimjer, u
Kur'anu je rečeno: Bog je ljudima slao poslanike
radi preporoda. Slanje poslanika, kao i sve
ostale pojave, obilježeno je vremenom i mjestom, ali
u ovom slučaju nigdje nisu spomenute karakteristike
vremena i mjesta. Postavlja se pitanje zašto su
izuzete ove dvije karakteristike u navedenoj pojavi
(bi'setu).
Ovim Allah dž. š. želi ukazati na činjenicu da
jedino On, slanjem poslanika, ima moć rješavanja
razmirica među ljudima. Nijedna druga snaga ni biće
ne mogu rješiti ljudske nesuglasice i raskole čiji
korijen leži u fitretu.
6.
Šta je vjerovjesništvo?
Nakon svih navedenih objašnjenja postaje jasno
značenje vjerovjesništva. Vjerovjesništvo
predstavlja duhovno stanje, skrovito stanje,
posredstvom kojeg vjerovjesnik razumije nebeske i
Božanske zbilje i istine, uz pomoć čega može
riješiti sve životne nedoumice i ljudske razmirice.
Ovo razumijevanje i spoznaja istina upravo je ono
stanje za koje se u Kur'anu kaže “objava” –
وحى
(vahj). A ono stanje koje osoba stječe
kroz objavu naziva se vjerovjesništvo –
نبوت
(nubuvvet).
Ako bismo to htjeli iskazati primjerom, mogli bismo
reći da je odnos vjerovjesništva naspram općeg
stanja ljudi poput odnosa budnosti i sna. Slično
stanju sna, kada čovjek percipira neke stvari koje
nikada u budnom stanju ne vidi, tako se i
vjerovjesniku javljaju stanja u kojima spoznaje i
posmatra Zbilje i Istine pomoću kojih može otkloniti
nesuglasice među ljudima.
|
|
sadržaj |
|
|
IZVORI