civilizacija, ako se i može naz­vati civilizacijom, nije nikako uporediva sa civilizacijom u vri­jeme Poslanika. Razlika između ovih dvaju perioda nije uporediva sa razlikom koja je postojala između vremena Musaa a. s. i Isaa a. s. jer je napredak čovječanstva poprimio veliku brzinu. Kada bismo htjeli uporediti ova dva perioda, to bi pods­jećalo na upoređivanje brzine bicikla i mlaznog aviona.

e.      Prema tome, kao što je šerijat Musaa a. s. dokinuo šerijat Nuha a. s. šerijat Isaa a. s. dokinuo Musaov, a šerijat Muhameda s. a. v. a. dokinuo Isaov šerijat, tako i danas treba ili dokinuti islamski šerijat ili vjeru prognati iz društvenog života. U na­jmanju ruku, vjeri ne treba dati pristup društvenom životu, a na volji pojedinaca je hoće li je primjenjivati u svom privatnom životu.[3]

Dakle, po njihovom mišljenju, islamski šerijat nije primjenjiv u današnjem vremenu i zbog toga ga treba odstraniti.

Odgovor:

Kao što smo prije rekli, Islam prilikom donošenja zakona ne uzima u obzir samo materijalna dostignuća neophodna za ovozemaljski život. Ustvari, ona predstavljaju samo mali segment istinskog ljud­skoga života - iako to čovjek ne prihvata zbog svoje velike vez­anosti za Ovaj svijet. Islam za osnovu svojih zakona uzima uporedo razvoj i duhovnih i tjelesnih savršenstava, a ne samo jedno zanemarivši drugo. Svaki od ovih dvaju aspekata bez onog drugoga je manjkav.

Iz ovoga govora proizlazi sljedeći zaključak:

Stanje društvenog savršenstva čovjeka određuje se vjerskim mjer­ilima, a ne njegovim industrijskim i političkim stanjem.