 |
|
|

RASPRAVA O POSLANSTVU |
NEOPHODNOST PRISUSTVA POSLANIKA U
DRUŠTVU
Prvi dio:
Početak stvaranja čovjeka
Drugi dio: Ljudska zbilja
a)
čovjek je složeno biće
b)
sredstva ljudske spoznaje
c)
ljudska moć potčinjavanja drugih
d)
ljudska znanja i percepcije
e)
društvenost čovjeka
Treći dio: Pojava razilaženja i nesuglasica
između ljudi
a)
činioci razilaženja
b)
uspostavljanje zakona
c)
putevi provođenja zakona u društvu
d)
vjera je jedini put rješavanja problema
e)
razilaženje u samoj vjeri
Sa stanovišta Kur'ana, ova vrsta čovjeka, koji hodi
planetom Zemljom, a ne sve vrste ljudi koji su
živjeli u različitim vremenskim epohama, nije vrsta
koja je nastala ili preuzeta od životinja ili neke
druge vrste. Ova vrsta čovjeka neovisna je vrsta
koju je Uzvišeni Gospodar stvorio bez uzora i od
materijala iste zemlje kojom hoda. Kur'an je izričit
na početku same sure Al-Insan:
Zar nije prošlo vrijeme kada čovjek nije bio
pomena vrijedan?
Postojalo je vrijeme kada su na Nebesima i Zemlji
živjela neka bića, ali o čovjeku, ovakvom kakav je
danas, nije bilo ni spomena. Upitna čestica hel
na početku ajeta u arapskom jeziku terminološki
je označena kao istifhamul-inkarije, a
koristi se u značenju potvrđivanja željenog. U
ajetu bi to imalo sljedeće značenje: Bez sumnje,
postojalo je vrijeme kada čovjek nije bio spomena
vrijedan. Riječ hîn, spomenuta u
ajetu, označava ograničeno vrijeme kojem se zna
početak i kraj, za razliku od druge spomenute
riječi, dahr, koja označava trajno
vrijeme, kojem se početak i kraj ne znaju. Pod
riječima čovjek nije bio pomena vrijedan
podrazumijeva se da čovjek, kakav je danas, nije
postojao u smislu postojanja Nebesa, zemlje i
drugih bića. Međutim, postojala je ljudska materija,
što shvatamo iz nastavka sure Insan gdje se kaže:
إِنَّا خَلَقْنَا الْإِنسَانَ مِن
نُّطْفَةٍ أَمْشَاجٍ
Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo.
To znači da je postojala materija od koje će se
stvoriti čovjek, dok sam čovjek nije postojao kao
aktivno biće koje bi bilo označeno nekim imenom i
koje bi se razlikovalo od drugih bića.
U svakom slučaju, ova vrsta čovjeka nije postojala.
Zatim Uzvišeni Bog stvara muško i žensko od kojih
potječe cijeli ljudski rod, čije postojanje još
uvijek traje. Allah dž. š. stvorio je ljudski rod od
njih dvoje, kao što i kaže u Kur'anu:
يَا أَيُّهَا النَّاسُ إِنَّا
خَلَقْنَاكُم مِّن ذَكَرٍ وَأُنثَى وَجَعَلْنَاكُمْ
شُعُوبًا وَقَبَائِلَ لِتَعَارَفُوا
O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene
stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste
se upoznali.
Tako i na drugom mjestu kaže:
هُوَ الَّذِي خَلَقَكُم مِّن
نَّفْسٍ وَاحِدَةٍ وَجَعَلَ مِنْهَا زَوْجَهَا
On je taj koji vas od jednog čovjeka stvara – a
od njega je drugu njegovu stvorio.
Na drugom mjestu Kur'an kaže:
إِنَّ مَثَلَ عِيسَى عِندَ اللّهِ
كَمَثَلِ آدَمَ خَلَقَهُ مِن تُرَابٍ
'Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj
Ademov, od zemlje ga je stvorio.
Slučaj poslanika Isaa a. s. koji je stvoren bez oca,
jeste kao slučaj Adema a. s. koji je stvoren bez
oca i majke.
Jedan pogled na teoriju evolucije
S obzirom na činjenicu da je ova tema veoma
zahtijevna, i da za razmatranje svih njenih aspekata
treba mnogo više vremena, kasnije namjeravamo
napisati jednu odvojenu studiju, koja bi u
potpunosti zadovoljila moguća pitanja. Međutim,
zbog važnosti teme, sada ćemo se samo ukratko
osvrnuti na nju. Zastupnici teorije evolucije kažu:
Prva usavršena jedinka ljudske vrste evoluirala je
iz posljednje usavršene jedinke majmuna. Drugi
teoretičari kažu da je čovjek evoluirao iz ribe, a
ne iz majmuna.
Prvo, treba reći da je hipoteza, kao što i samo
njeno ime govori, samo naučna pretpostavka
postavljena za objašnjenje neke pojave, koju treba
provjeriti i dokazati da bi postala vjerodostojna
naučna teorija. Čest je slučaj da se hipotezom želi
opravdati neko vlastito naučno stajalište, pošto za
nju nema čvrstih dokaza. Drugo, hipoteza
nepotkrijepljena naučnim činjenicama nema vrijednost
da bi je pohranili zajedno sa svojim drugim
znanjima. Treće, u svakoj hipotezi postoji
mogućnost da bude neistinita, a sve što ima
mogućnost da bude neistinito, u to se ne može imati
potpuno povjerenje. I četvrto, postoje mišljenja i
hipoteze koje su u potpunoj suprotnosti sa teorijom
evolucije.
Najvažnija je činjenica da koliko god neka hipoteza
bila vjerodostojna, to nema nikakve veze sa
vjerskim zbiljama. Drugim riječima, niti njeno
potvrđivanje predstavlja teret vjeri da bi morala
davati odgovor, niti njeno negiranje ide u prilog
vjere, da bi se ulagao napor u dokazivanju njene
neispravnosti. Jedina karakteristika naučnih
hipoteza je pokušaj objašnjenja učinaka i propisa
vezanih za temu hipoteze. Kao što rekosmo, ova tema
zahtijeva mnogo više vremena. Imajući to u vidu,
ovdje bismo završili ovaj kratki osvrt.
1.
Biće koje se naziva čovjekom nije evoluiralo
ni iz jednog drugog bića, nego je potpuno neovisno
biće po svom stvaranju.
2.
Postojalo je razdoblje kada ni najmanjeg
znaka od čovjeka nije bilo.
3.
Ova vrsta čovjeka otpočela je jednim
muškarcem i jednom ženom koje je Uzvišeni Bog
stvorio.
4.
Različita plemena i narodi samo su znakovi
Njegove Moći stvoreni radi ljudske spoznaje.
5.
Darwinova i Lamarckova hipoteza, ili bilo
koja druga hipoteza koja zastupa evoluiranje bića,
a posebno čovjeka iz nekog drugog bića, nužno ne
znači oprečnost sa vjerom i njenim učenjima.
Sagledavajući kur'anski stav, može se zaključiti da
ni eventualno dokazivanje ove teorije (iako takvo
šta naučno nije do sada dokazano) ne zadaje problem
vjeri, niti njeno negiranje olakšava vjeri. Ove
hipoteze imaju za cilj samo da iznesu mišljenje o
jednom ograničenom broju tema i u kontekstu toga
iznose neke pretpostavke vezane za dotičnu temu.
Prema tome, predodžba o suprotstavljenosti vjere sa
hipotezom usavršavanja i evoluiranja bića nije ništa
do iluzija. Ta greška nastala je usljed
nerazumijevanja tevhida, teorije evolucije, ili pak
iz nekog drugog nenaučnog razloga.
Svima je poznato da sam Darvin, poznati biolog, nije
poricao Boga. Čak je bio vjernik koji je sa Biblijom
na prsima preselio na Onaj svijet. On sam nikada
svoju hipotezu nije tumačio niti doživljavao kao
nešto što se protivi vjerovanju u Boga. Međutim,
njegovi sljedbenici, iz neznanja, ili iz bilo kojeg
drugog razloga, njegovu su hipotezu vidjeli oprečnom
tevhidu. Kako je vrijeme prolazilo, ova teorija se
mijenjala, da bi na kraju poprimila potpuno
materijalističko obličje. Zbog toga, uvriježilo se
mišljenje da ispravnost učenja o izmjeni vrsta
predstavlja pobjedu materijalizma nad Božanskim
učenjima. Ovo pitanje propagirano je svim mogućim
sredstvima, što je rezultiralo pojavom da većina
ljudi povjeruje u ispravnost onoga što se njom
htjelo postići.
a)
Čovjek je složeno biće
Ono što je svima potpuno jasno iz kur'anskog teksta
jeste činjenica da je čovjek složeno dvokomponentno
biće. Jedan njegov dio stvoren je od materijalnih
elemenata, a drugi dio jeste duhovni, koji se odnosi
na skriveni svijet. Sve dok su se ova dva dijela
nalazila u materijalnom svijetu, osjećala su potrebu
međusobnog vezanja. Međutim, doći će dan kada će se
morati zauvijek odvojiti jedan od drugog.
Materijalna komponenta će istruhnuti i rasuti se po
Ovom svijetu, za razliku od duhovne komponente
čovjeka, koja će nastaviti svoje vraćanje Bogu i
zauvijek nastaviti živjeti u nad-materijalnom
svijetu. Upravo iz toga može se zaključiti da
ljudska zbilja jeste upravo njegov duhovni segment,
dok je materijalni segment čovjeka samo kratko
vrijeme njemu u službi, radi obavljanja dunjalučkih
poslova. Međutim, uz pomoć materijalnog elementa,
duhovni se kreće putem svoga usavršavanja. Časni
Kur'an kaže:
وَلَقَدْ خَلَقْنَا الْإِنسَانَ
مِن سُلَالَةٍ مِّن طِينٍ ثُمَّ جَعَلْنَاهُ نُطْفَةً
فِي قَرَارٍ مَّكِينٍ ثُمَّ خَلَقْنَا النُّطْفَةَ
عَلَقَةً فَخَلَقْنَا الْعَلَقَةَ مُضْغَةً
فَخَلَقْنَا الْمُضْغَةَ عِظَامًا فَكَسَوْنَا
الْعِظَامَ لَحْمًا ثُمَّ أَنشَأْنَاهُ خَلْقًا آخَرَ
فَتَبَارَكَ اللَّهُ أَحْسَنُ الْخَالِقِينَ ثُمَّ
إِنَّكُمْ بَعْدَ ذَلِكَ لَمَيِّتُونَ ثُمَّ إِنَّكُمْ
يَوْمَ الْقِيَامَةِ تُبْعَثُونَ
Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili,
zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili,
pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od
ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti
napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije
ga, kao drugo stvorenje, oživljujemo – pa neka je
uzvišen Allah, najljepši stvoritelj! Vi ćete,
poslije toga, pomrijeti, zatim ćete, na Onom
svijetu, oživljeni biti.
U navedenim ajetima jasno je ukazano na sljedeće
činjenice: Čovjek je biće složeno iz dvaju
elemenata: materije i duha; ukazano je na
postepenost usavršavanja; čovjeku je određen kratak
boravak u svijetu materije i vječni život na
Ahiretu. Stvaranjem čovjeka, Allah dž. š. Sam Sebi
čestita na najljepšem stvorenju. Od svih ajeta koji
govore o složenosti čovjeka, naredni ajet, u
odgovoru poricateljima proživljenja i ponovnog
života, najjasnije ukazuje na ovu činjenicu.
وَقَالُوا أَئِذَا ضَلَلْنَا فِي
الْأَرْضِ أَئِنَّا لَفِي خَلْقٍ جَدِيدٍ بَلْ هُم
بِلِقَاء رَبِّهِمْ كَافِرُونَ قُلْ يَتَوَفَّاكُم
مَّلَكُ الْمَوْتِ الَّذِي وُكِّلَ بِكُمْ ثُمَّ إِلَى
رَبِّكُمْ تُرْجَعُونَ
Oni govore: “Zar ćemo, kad nestanemo pod zemljom,
ponovo stvoreni biti?” Oni ne vjeruju da će pred
Gospodara svoga izići. Reci: “Melek smrti, koji vam
je za to određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete
se Gospodaru svome vratiti.”
Odgovor u ajetu odnosi se na pogrešnu predodžbu
nevjernika koji su ljudsku zbilju vidjeli jedino u
materiji, pa im je zbog toga veoma teško bilo uopće
pomisliti da bi jednoga dana mogli biti ponovo
proživljeni i da bi mogli živjeti drugim životom jer
su u prilici da vide kako materija, kojoj su davali
svu autentičnost i zbilju, svakodnevo ispred
njihovih očiju rastače tijela njihovih predaka.
Zbog toga se iščuđavaju: Kako je moguće da tijela,
nakon što se pretvore u prašinu bezvrijednu, ponovo
budu oživljena i nakon toga pozvana na polaganje
računa?!
Prema tome, sa stanovišta Kur'ana, savršenstvo svake
od dvije čovjekove komponete ovisi o njegovu
svjetonazoru, kao što i oba spomenuta ljudska
svojstva, tokom kratkog zajedničkog života, uzajamno
ostavljaju traga jedan na drugi u svom usavršavanju
ili propasti. Tijelo bez duše nikakve vrijednosti
nema, kao što ni duša bez tijela nema ni najmanje
moći za obavljanje aktivnosti (sličan je odnos
motora i karaserije - nijedno od njih bez onog
drugog ne može obavljat svoju funkkciju).
Sami smo svjedoci da ako duša želi nešto vidjeti ili
čuti, ona mora upotrijebiti fizičke oči i uši.
Ko izgubi jedno osjetilo, uskraćen je od jednog
dijela znanja.
Navedene riječi Ibn-Sînâa upravo govore o
potrebitosti duše za tijelom. Nakon nekog vremena
njih zauvijek razdvaja smrt – treće stvoreno biće
Božije. Materijalni element nestaje u zemlji, a
duhovni se vraća Bogu. Kakvoća življelja duše, tj.
njena sreća ili nesreća, ovisi o čovjekovom
svjetonazoru i njegovim djelima urađenim na Ovom
svijetu. Ako mu je hod bio na temeljima Istine i u
skladu sa zakonima Kreacije, sigurno će imati život
uzvišeniji od onoga što naša misao može pojmiti. U
suprotnom, ako se bude kretao protivno zakonima
Kreacije, njegov kraj je u Džehennemu gdje će biti
okovan lancima svojih počinjenih djela, od kojih se
nikada neće moći odvojiti, budući da su ona
formirala njegovu zbilju. Sa stanovišta razuma
nemoguće je odvajanje čovjeka od biti i zbilje
njegove. Zbog toga su filozofi rekli: Nemoguće je da
neka pojava samu sebe negira.
U svakom slučaju, svaki čovjek na Onome svijetu
sjest će za sofru koju je sam sebi pripremio.
Poznata Poslanikova predaja ima isto značenje:
“Ovaj svijet ahiretska je njiva.”
Spoznaja je sjeme vizije (šuhuda). Što
spoznaja bude veća i šuhud će biti veći. Što
god plamen baklje bude veći, bit će osvijetljena
veća površina. Ovo je istina koja na najbolji način
odslikava oblik povezanosti ahiretske sreće ili
nesreće sa Ovim svijetom.
Napomena:
Treba obratiti pažnju
na rečeno da samo duhovni aspekt čovjeka preseljava
u svijet nematerijalnosti, što ne znači da je
proživljenje i Sudnji dan potpuno duhovne prirode.
To znači da čovjekova komponenta koja uvijek opstoji
i prelazi u druge svjetove jeste njegova duša – a
koja u drugim svjetovima biva zaogrnuta obličjima
od supstance kompatibilne tim svjetovima.
Pitanje kakvoće nastavka života nematerijalnog
dijela čovjeka i njegovog berzahskog oblika i načina
proživljenja za posljedni obračun vezano je za
raspravu o ma'âdu.
Čovjek, u ovosvjetskoj kreaciji, posjeduje sebi
svojstvene odlike. Uzvišni Bog je tačno određene
karakteristike položio u čovjeka u skladu sa Svojom
mudrošću. A dvije odlike koje čovjeka ističu iznad
ostalih bića su:
1.
spoznaja,
2.
i moć uspostavljanja relacija sa bićima u
okruženju.
Ako bi se ove dvije osobine tačno i precizno
analizirale, mogli bi se shvatiti filozofija i cilj
stvaranja čovjeka. Također, mogla bi se pojmiti
čovjekova uzvišenost nad ostalim bićima, čak i nad
Božijim melecima. Ako bi se spoznale ove dvije
ljudske odlike, ne bismo bili primorani pisati
knjigu Čovjek, nepoznato biće, kao što je to
učinio Alexis Carel, dobitnik Nobelove nagrade,
već bismo napisali Čovjek, potpuno poznato
biće. U razumijevanju spomenutog krije se tajna
činjenja sedžde meleka Ademu a. s. Zato u odgovoru
na zamjerku meleka, povodom postavljanja čovjeka za
namjesnika na Zemlji, Allah dž. š. navodi upravo
jednu od ovih dviju odlika – znanje.
وَعَلَّمَ آدَمَ الأَسْمَاء
كُلَّهَا
I pouči On Adema svim imenima.
Nakon što su meleci čuli za ovu čovjekovu osobinu,
smirili su se i priznali su svoju slabost.
قَالُواْ سُبْحَانَكَ لاَ عِلْمَ
لَنَا
“Hvaljen neka si” - rekoše oni - “mi nemamo
znanja.”
Uzvišeni
Bog samim stvaranjem čovjeka obzanio je kako je
takvo stvaranje naučne prirode, što znači da on ima
moć spoznaje i to spoznaje cijele Kreacije. Drugim
riječima, čovjek je u mogućnosti spoznati sve ono
čemu se može dati ime.
|
|
sadržaj |
|
|