Home :: Mapa stranice :: Prikaz knjiga :: Naša izdanja :: Knjige :: Knjiga gostiju :: Predavanja : Pitanja i odgovori            

 
Navigacija

Home

IZVORI

Kur'an
Kur'an predavanja
Nehdžul-belaga
Nehdžul-belaga
Sahifa 
Ehlul-Bejt 

FILOZOFIJA

Islamska filozofija 
Logika

TEOLOGIJA

Akaid
Tefsir
Fikh
Poslanstvo
Bit islama
Ahlak
Medicina
Karakteristike islama
Sekularizam ili vjera
Irfan
Irfanske teme
Odgoj
Samospoznaja

BIBLIOTEKA

Naša Izdanja
Ostale knjige
Prikazi Knjiga
Tekstovi

OSTALO

Audio
Foto
radio i tv
O nama
Drugi o nama
Ankete
Prijava za saradnju
Bilten
Linkovi

Online

trenutno posjetilaca  
 

RASPRAVA O POSLANSTVU

NEOPHODNOST PRISUSTVA POSLANIKA U DRUŠTVU

Prvi dio: Početak stvaranja čovjeka

Drugi dio: Ljudska zbilja

         a)          čovjek je složeno biće

         b)        sredstva ljudske spoznaje

         c)          ljudska moć potčinjavanja drugih

         d)         ljudska znanja i percepcije

         e)          društvenost čovjeka

Treći dio: Pojava razilaženja i nesuglasica između ljudi

         a)          činioci razilaženja

         b)         uspostavljanje zakona

         c)          putevi provođenja zakona u društvu

         d)         vjera je jedini put rješavanja problema

         e)          razilaženje u samoj vjeri

 

Početak stvaranja čovjeka

Sa stanovišta Kur'ana, ova vrsta čovjeka, koji hodi planetom Zemljom, a ne sve vrste ljudi koji su živjeli u različitim vremen­skim epohama, nije vrsta koja je nastala ili preuzeta od životinja ili neke druge vrste. Ova vrsta čovjeka neovisna je vrsta koju je Uz­višeni Gospodar stvorio bez uzora i od materijala iste zemlje kojom hoda. Kur'an je izričit na početku same sure Al-Insan:

Zar nije prošlo vrijeme kada čovjek nije bio pomena vrijedan?

Postojalo je vrijeme kada su na Nebesima i Zemlji živjela neka bića, ali o čovjeku, ovakvom kakav je danas, nije bilo ni spomena. Upitna čestica hel na početku ajeta u arapskom jeziku terminološki je označena kao istifhamul-inkarije, a koristi se u značenju pot­vrđivanja željenog. U ajetu bi to imalo sljedeće značenje: Bez sumnje, postojalo je vrijeme kada čovjek nije bio spomena vri­jedan. Riječ hîn, spomenuta u ajetu, označava ograničeno vrijeme kojem se zna početak i kraj, za razliku od druge spomenute riječi, dahr, koja označava trajno vrijeme, kojem se početak i kraj ne znaju. Pod riječima čovjek nije bio pomena vrijedan podrazumijeva se da čovjek, kakav je danas, nije postojao u smislu postojanja Ne­besa, zemlje i drugih bića. Međutim, postojala je ljudska materija, što shvatamo iz nastavka sure Insan gdje se kaže:

إِنَّا خَلَقْنَا الْإِنسَانَ مِن نُّطْفَةٍ أَمْشَاجٍ

Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo.

To znači da je postojala materija od koje će se stvoriti čovjek, dok sam čovjek nije postojao kao aktivno biće koje bi bilo ozna­čeno nekim imenom i koje bi se razlikovalo od drugih bića.[1]

U svakom slučaju, ova vrsta čovjeka nije postojala. Zatim Uz­višeni Bog stvara muško i žensko od kojih potječe cijeli ljudski rod, čije postojanje još uvijek traje. Allah dž. š. stvorio je ljudski rod od njih dvoje, kao što i kaže u Kur'anu:

يَا أَيُّهَا النَّاسُ إِنَّا خَلَقْنَاكُم مِّن ذَكَرٍ وَأُنثَى وَجَعَلْنَاكُمْ شُعُوبًا وَقَبَائِلَ لِتَعَارَفُوا

O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali.[2] Tako i na drugom mjestu kaže:

هُوَ الَّذِي خَلَقَكُم مِّن نَّفْسٍ وَاحِدَةٍ وَجَعَلَ مِنْهَا زَوْجَهَا

On je taj koji vas od jednog čovjeka stvara – a od njega je drugu njegovu stvorio.[3]

Na drugom mjestu Kur'an kaže:

إِنَّ مَثَلَ عِيسَى عِندَ اللّهِ كَمَثَلِ آدَمَ خَلَقَهُ مِن تُرَابٍ

'Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov, od zemlje ga je stvorio.[4]

Slučaj poslanika Isaa a. s. koji je stvoren bez oca, jeste kao slu­čaj Adema a. s. koji je stvoren bez oca i majke.

 

Jedan pogled na teoriju evolucije

S obzirom na činjenicu da je ova tema veoma zahtijevna, i da za razmatranje svih njenih aspekata treba mnogo više vremena, kasnije namjeravamo napisati jednu odvojenu studiju, koja bi u pot­punosti zadovoljila moguća pitanja. Međutim, zbog važnosti teme, sada ćemo se samo ukratko osvrnuti na nju. Zastupnici te­orije evolucije kažu:

Prva usavršena jedinka ljudske vrste evoluirala je iz posljednje usavršene jedinke majmuna. Drugi teoretičari kažu da je čovjek evoluirao iz ribe, a ne iz majmuna.

Prvo, treba reći da je hipoteza, kao što i samo njeno ime govori, samo naučna pretpostavka postavljena za objašnjenje neke pojave, koju treba provjeriti i dokazati da bi postala vjerodostojna naučna teorija. Čest je slučaj da se hipotezom želi opravdati neko vlastito naučno stajalište, pošto za nju nema čvrstih dokaza. Drugo, hipo­teza nepotkrijepljena naučnim činjenicama nema vrijednost da bi je pohranili zajedno sa svojim drugim znanjima. Treće, u svakoj hi­potezi postoji mogućnost da bude neistinita, a sve što ima moguć­nost da bude neistinito, u to se ne može imati potpuno povjerenje. I četvrto, postoje mišljenja i hipoteze koje su u potpunoj suprotnosti sa teorijom evolucije.

Najvažnija je činjenica da koliko god neka hipoteza bila vjero­dostojna, to nema nikakve veze sa vjerskim zbiljama. Drugim ri­ječima, niti njeno potvrđivanje predstavlja teret vjeri da bi morala davati odgovor, niti njeno negiranje ide u prilog vjere, da bi se ula­gao napor u dokazivanju njene neispravnosti. Jedina karakteristika naučnih hipoteza je pokušaj objašnjenja učinaka i propisa vezanih za temu hipoteze. Kao što rekosmo, ova tema zahtijeva mnogo više vremena. Imajući to u vidu, ovdje bismo završili ovaj kratki osvrt.

 

Rezime onoga što Kur'an kaže po ovom pitanju

         1.   Biće koje se naziva čovjekom nije evoluiralo ni iz jednog drugog bića, nego je potpuno neovisno biće po svom stva­ranju.

         2.   Postojalo je razdoblje kada ni najmanjeg znaka od čovjeka nije bilo.

         3.   Ova vrsta čovjeka otpočela je jednim muškarcem i jednom ženom koje je Uzvišeni Bog stvorio.

         4.   Različita plemena i narodi samo su znakovi Njegove Moći stvoreni radi ljudske spoznaje.

         5.   Darwinova i Lamarckova hipoteza, ili bilo koja druga hipo­teza koja zastupa evoluiranje bića, a posebno čovjeka iz ne­kog drugog bića, nužno ne znači oprečnost sa vjerom i njenim učenjima. Sagledavajući kur'anski stav, može se zaključiti da ni eventualno dokazivanje  ove teorije (iako takvo šta naučno nije do sada dokazano) ne zadaje problem vjeri, niti njeno negiranje olakšava vjeri. Ove hipoteze imaju za cilj samo da iznesu mišljenje o jednom ograničenom broju tema i u kontekstu toga iznose neke pretpostavke vezane za dotičnu temu.

Prema tome, predodžba o suprotstavljenosti vjere sa hipotezom usavršavanja i evoluiranja bića nije ništa do iluzija. Ta greška nastala je usljed nerazumijevanja tevhida, teorije evolucije, ili pak iz nekog drugog nenaučnog razloga.

Svima je poznato da sam Darvin, poznati biolog, nije poricao Boga. Čak je bio vjernik koji je sa Biblijom na prsima preselio na Onaj svijet. On sam nikada svoju hipotezu nije tumačio niti doživljavao kao nešto što se protivi vjerovanju u Boga. Međutim, njegovi sljedbenici, iz neznanja, ili iz bilo kojeg drugog razloga, njegovu su hipotezu vidjeli oprečnom tevhidu. Kako je vrijeme prolazilo, ova teorija se mijenjala, da bi na kraju poprimila potpuno materijalističko obličje. Zbog toga, uvriježilo se mišljenje da isprav­nost učenja o izmjeni vrsta predstavlja pobjedu materijalizma nad Božanskim učenjima. Ovo pitanje propagirano je svim mogu­ćim sredstvima, što je rezultiralo pojavom da većina ljudi povjeruje u ispravnost onoga što se njom htjelo postići.

 

Ljudska zbilja

         a)         Čovjek je složeno biće

Ono što je svima potpuno jasno iz kur'anskog teksta jeste čin­jenica da je čovjek složeno dvokomponentno biće. Jedan njegov dio stvoren je od materijalnih elemenata, a drugi dio jeste duhovni, koji se odnosi na skriveni svijet. Sve dok su se ova dva dijela nalazila u materijalnom svijetu, osjećala su potrebu međusobnog vezanja. Međutim, doći će dan kada će se morati zauvijek odvojiti jedan od drugog. Materijalna komponenta će istruhnuti i rasuti se po Ovom svijetu, za razliku od duhovne komponente čovjeka, koja će nastaviti svoje vraćanje Bogu i zauvijek nastaviti živjeti u nad-materijalnom svijetu. Upravo iz toga može se zaključiti da ljudska zbilja jeste upravo njegov duhovni segment, dok je materijalni seg­ment čovjeka samo kratko vrijeme njemu u službi, radi obavljanja dunjalučkih poslova. Međutim, uz pomoć materijalnog elementa, du­hovni se kreće putem svoga usavršavanja. Časni Kur'an kaže:

وَلَقَدْ خَلَقْنَا الْإِنسَانَ مِن سُلَالَةٍ مِّن طِينٍ ثُمَّ جَعَلْنَاهُ نُطْفَةً فِي قَرَارٍ مَّكِينٍ ثُمَّ خَلَقْنَا النُّطْفَةَ عَلَقَةً فَخَلَقْنَا الْعَلَقَةَ مُضْغَةً فَخَلَقْنَا الْمُضْغَةَ عِظَامًا فَكَسَوْنَا الْعِظَامَ لَحْمًا ثُمَّ أَنشَأْنَاهُ خَلْقًا آخَرَ فَتَبَارَكَ اللَّهُ أَحْسَنُ الْخَالِقِينَ ثُمَّ إِنَّكُمْ بَعْدَ ذَلِكَ لَمَيِّتُونَ ثُمَّ إِنَّكُمْ يَوْمَ الْقِيَامَةِ تُبْعَثُونَ

Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživljujemo – pa neka je uzvišen Allah, najljepši stvoritelj! Vi ćete, poslije toga, pomrijeti, za­tim ćete, na Onom svijetu, oživljeni biti.[5]

U navedenim ajetima jasno je ukazano na sljedeće činjenice: Čovjek je biće složeno iz dvaju elemenata: materije i duha; uka­zano je na postepenost usavršavanja; čovjeku je određen kratak bo­ravak u svijetu materije i vječni život na Ahiretu. Stvaranjem čovjeka, Allah dž. š. Sam Sebi čestita na najljepšem stvorenju. Od svih ajeta koji govore o složenosti čovjeka, naredni ajet, u odgo­voru poricateljima proživljenja i ponovnog života, najjasnije uka­zuje na ovu činjenicu.

وَقَالُوا أَئِذَا ضَلَلْنَا فِي الْأَرْضِ أَئِنَّا لَفِي خَلْقٍ جَدِيدٍ بَلْ هُم بِلِقَاء رَبِّهِمْ كَافِرُونَ قُلْ يَتَوَفَّاكُم مَّلَكُ الْمَوْتِ الَّذِي وُكِّلَ بِكُمْ ثُمَّ إِلَى رَبِّكُمْ تُرْجَعُونَ

Oni govore: “Zar ćemo, kad nestanemo pod zemljom, ponovo stvoreni biti?” Oni ne vjeruju da će pred Go­spodara svoga izići. Reci: “Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete se Gospo­daru svome vratiti.”[6]

Odgovor u ajetu odnosi se na pogrešnu predodžbu nevjernika koji su ljudsku zbilju vidjeli jedino u materiji, pa im je zbog toga veoma teško bilo uopće pomisliti da bi jednoga dana mogli biti po­novo proživljeni i da bi mogli živjeti drugim životom jer su u prilici da vide kako materija, kojoj su davali svu autentičnost i zbilju, svakodnevo ispred njihovih očiju rastače tijela njihovih pre­daka. Zbog toga se iščuđavaju: Kako je moguće da tijela, nakon što se pretvore u prašinu bezvrijednu, ponovo budu oživljena i nakon toga pozvana na polaganje računa?!

Prema tome, sa stanovišta Kur'ana, savršenstvo svake od dvije čovjekove komponete ovisi o njegovu svjetonazoru, kao što i oba spomenuta ljudska svojstva, tokom kratkog zajedničkog života, uzajamno ostavljaju traga jedan na drugi u svom usavršavanju ili propasti. Tijelo bez duše nikakve vrijednosti nema, kao što ni duša bez tijela nema ni najmanje moći za obavljanje aktivnosti (sličan je odnos motora i karaserije - nijedno od njih bez onog drugog ne može obavljat svoju funkkciju).

Sami smo svjedoci da ako duša želi nešto vidjeti ili čuti, ona mora upotrijebiti fizičke oči i uši.

Ko izgubi jedno osjetilo, uskraćen je od jednog dijela znanja.

Navedene riječi Ibn-Sînâa upravo govore o potrebitosti duše za tijelom. Nakon nekog vremena njih zauvijek razdvaja smrt – treće ­stvoreno biće Božije. Materijalni element nestaje u zemlji, a du­hovni se vraća Bogu. Kakvoća življelja duše, tj. njena sreća ili nes­reća, ovisi o čovjekovom svjetonazoru i njegovim djelima urađenim na Ovom svijetu. Ako mu je hod bio na temeljima Istine i u skladu sa zakonima Kreacije, sigurno će imati život uzvišeniji od onoga što naša misao može pojmiti. U suprotnom, ako se bude kretao protivno zakonima Kreacije, njegov kraj je u Džehennemu gdje će biti okovan lancima svojih počinjenih djela, od kojih se ni­kada neće moći odvojiti, budući da su ona formirala njegovu zbilju. Sa stanovišta razuma nemoguće je odvajanje čovjeka od biti i zbilje njegove. Zbog toga su filozofi rekli: Nemoguće je da neka po­java samu sebe negira.

U svakom slučaju, svaki čovjek na Onome svijetu sjest će za sofru koju je sam sebi pripremio. Poznata Poslanikova predaja ima isto značenje:

“Ovaj svijet ahiretska je njiva.”

Spoznaja je sjeme vizije (šuhuda). Što spoznaja bude veća i šu­hud će biti veći. Što god plamen baklje bude veći, bit će osvijetl­jena veća površina. Ovo je istina koja na najbolji način odslikava oblik povezanosti ahiretske sreće ili nesreće sa Ovim svijetom.

Napomena:

Treba obratiti pažnju na rečeno da samo duhovni aspekt čovjeka preseljava u svijet nematerijalnosti, što ne znači da je proživljenje i Sudnji dan potpuno duhovne prirode. To znači da čovjekova komponenta koja uvijek opstoji i prelazi u druge svje­tove jeste njegova duša – a koja u drugim svjetovima biva zaogr­nuta obličjima od supstance kompatibilne tim svjetovima.

Pitanje kakvoće nastavka života nematerijalnog dijela čovjeka i njegovog berzahskog oblika i načina proživljenja za posljedni obračun vezano je za raspravu o ma'âdu.[7]

Čovjek, u ovosvjetskoj kreaciji, posjeduje sebi svojstvene od­like. Uzvišni Bog je tačno određene karakteristike položio u čovjeka u skladu sa Svojom mudrošću. A dvije odlike koje čovjeka ističu iznad ostalih bića su:

         1.         spoznaja,

         2.         i moć uspostavljanja relacija sa bićima u okruženju.

Ako bi se ove dvije osobine tačno i precizno analizirale, mogli bi se shvatiti filozofija i cilj stvaranja čovjeka. Također, mogla bi se pojmiti čovjekova uzvišenost nad ostalim bićima, čak i nad Božijim melecima. Ako bi se spoznale ove dvije ljudske odlike, ne bismo bili primorani pisati knjigu Čovjek, nepoznato biće, kao što je to učinio Alexis Carel, dobitnik Nobelove nagrade, već bismo napisali Čovjek, potpuno poznato biće. U razumijevanju spomenutog krije se tajna činjenja sedžde meleka Ademu a. s. Zato u odgovoru na zamjerku meleka, povodom postavljanja čovjeka za namjesnika na Zemlji, Allah dž. š. navodi upravo jednu od ovih dviju odlika – znanje.

وَعَلَّمَ آدَمَ الأَسْمَاء كُلَّهَا

I pouči On Adema svim imenima.[8]

Nakon što su meleci čuli za ovu čovjekovu osobinu, smirili su se i priznali su svoju slabost.

قَالُواْ سُبْحَانَكَ لاَ عِلْمَ لَنَا

“Hvaljen neka si” - rekoše oni - “mi nemamo znanja.”[9]

 

Domet ljudskog znanja

Uzvišeni Bog samim stvaranjem čovjeka obzanio je kako je takvo stvaranje naučne prirode, što znači da on ima moć spoznaje i to spoznaje cijele Kreacije. Drugim riječima, čovjek je u moguć­nosti spoznati sve ono čemu se može dati ime.

 

[1] Al-Mizan, tom 30., tumačenje sure Insan.

[2] Al–Hugurat, 13.

[3] Al-A’raf, 190.

[4]Ali–'Imran, 59.

[5] Al-Mu'minun, 12-16.

[6] As-Sagda, 10 i 11.

[7] Vidjeti našu knjigu: Nedžul belaga i proživljenje.

[8] Al-Baqara, 31.

[9] Al-Baqara, 32.

sadržaj

Pretraga stranice
Search this site powered by FreeFind

zadnja promjena  6.5..2008
U 8:30 h


Ocijenite naš rad
Kako nakon tri godine ocjenjujete naš rad?


Nova adresa :
Bazardžani 1,
71000 Sarajevo
Tel:033 535 350
 

Stranica podešena za IE 6.0.  rezolucija 1024x768


posjeta

Fondacija "Mulla Sadra" u Bosni i Hercegovini