ISLAM I ZAHTJEVI VREMENA

Na današnjem predavanju bit će govora o ahlaku, odnosno moralu. Glavni cilj ovih predavanja je da pokušamo spoznati mjerila i kriterije kojima ćemo mjeriti svoja djela. Svako naše djelo ima svoju zahirsku i batinsku dimenziju. Naša vjera će biti vrijedna onda kada zahirska i bat­inska dimenzija budu u suglasju. Ako, pak, naše djelo zahirski bude vjer­sko, a batinski je šejtansko, za takve Allah dž.š. kaže:

A oni koji su džamiju sagradili da bi štetu nanijeli i nevjerovanje osnažili i razdor među vjernike unijeli, pripremajući je za onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika još prije borio – sigurno će se zaklinjati: “Mi smo samo najbolje željeli” – a Allah je svjedok da su oni pravi lažljivci. (Et-Tevba, 107)

وَالَّذِينَ اتَّخَذُواْ مَسْجِدًا ضِرَارًا وَكُفْرًا وَتَفْرِيقًا بَيْنَ الْمُؤْمِنِينَ وَإِرْصَادًا لِّمَنْ حَارَبَ اللّهَ وَرَسُولَهُ مِن قَبْلُ وَلَيَحْلِفَنَّ إِنْ أَرَدْنَا إِلاَّ الْحُسْنَى وَاللّهُ يَشْهَدُ إِنَّهُمْ لَكَاذِبُونَ

Ove džamije, u navedenom ajetu, imaju tri karakteristike. Prva karakteristika ovakve džamije je njena gradnja na temelju nevjerovanja. Druga karakteristika ovakve džamije, kako kaže Kur’an, jeste da se ona gradi s namjerom da izazove raskol među muslimanima. Dakle, svako djelo u čijoj osnovi leži druga namjera, makar na prvi pogled izgledalo vrijedno i valjano, kao što je gradnja džamije, ono je odbačeno. Iza podi­zanja takvih džamija stoje oni koji su još od ranije poznati kao borci protiv Allaha i protiv Poslanika s.a.v.a. Oni su sačinjavali skupinu kojoj je skriveni cilj bio da na bilo koji način nanesu štetu muslimanima. Oni su se čak krivo zaklinjali, kako stoji u navedenom ajetu. A Kur’an svje­doči da su oni lažljivci. Kur’an ovdje ističe razliku između tog zahirskog djela, koje je na prvi pogled dobro, i batinskog kad je u pitanju namjera. Rezultat ovakvog djela nalazi se u sljedećem ajetu. Allah dž.š. kaže: Ti u njoj nemoj nikad molitvu obaviti! (Et-Tevba, 108)

 لاَ تَقُمْ فِيهِ أَبَدًا لَّمَسْجِدٌ أُسِّسَ

Rezultat toga je zabrana Božijem Poslaniku s.a.v.a. da ne ulaze u takvu džamiju. Temelji ovakvog mesdžida sazdani su na pokvarenosti i laži pa će ih to uvesti u Džehennem. Treća posljedica je u činjenici da Allah dž.š. nikad neće uputiti one koji su činili nered. O tome svjedoči i sljedeći kur’anski ajet: A Allah neće uputiti na pravi put narod koji sam sebi nepravdu čini. (Et-Tevba, 109)

 وَاللّهُ لاَ يَهْدِي الْقَوْمَ الظَّالِمِينَ

Temelj ovakvog njihovog ponašanja i odnosa jeste sumnja i bolest u njihovim srcima. Iz ovoga proističe da svako djelo ima zahirsku – spol­jnju i batinsku – unutarnju dimenziju. Uvijek kad neko djelo trebamo iz­vršiti moramo znati koja je njegova batinska dimenzija, odnosno koji je naš stvarni, unutarnji cilj. Upravo sam nedavno završio čitanje jedne knjige pod nazivom Kako steći prijatelja. Jedan veliki psiholog koji je analizirao veliki broj slučajeva, navodi ličnosti poput Al Caponea i niza drugih. On kaže da svi ljudi kada urade neko djelo uvijek imaju dvije dimenzije toga djela. Uvijek nastoje dati prihvatljiv razlog drugima kao da je to dobro djelo. Kada su Al Caponea osudili, on je na sudu jed­nostavno objasnio: “Krao sam od bogatih da bih pomagao siromašnima.” Neko ko je ubio čovjeka isto tako izjavljuje da je ubistvo počinio iz na­jviših humanih razloga. Ovaj psiholog zaključuje da svi ljudi u svakom djelu i poslu uvijek nastoje pronaći “pokriće” za svoje djelo, da bi ono ljudima izgledalo dobro, prihvatljivo, da bi drugi pomislili kako je on zaista imao dobre namjere. A stvarne namjere uvijek nastoje prikriti.

Druga stvar koju ćemo ovdje malo razmotriti je sljedeća. Ako se malo dublje pronikne u bit učenja mnogih uglednih ličnosti koje se na svjetskoj sceni smatraju velikim filozofima, analitičarima, naučnicima itd., lahko se da ustanoviti kako su njihova učenja bez temelja, bez pravih osnova, zasnovana na nevaljanim argumentima. Ako su nas nji­hovi govori privukli sebi, onda je razlog u tome što smo mi u pogledu svoje vjere tanki, plitki ili čak poročni. Ovdje ću istaći jedan primjer pa ćemo na osnovu njega doći do nekih zaključaka. Kada je Descartes (Dekart) svoju filozofiju utemeljio na principu: “Mislim, dakle posto­jim”, time je izveo revolucionarnu promjenu u filozofskim učenjima i mišljenjima u Evropi. On je praktično učvrstio kamen temeljac evropskih filozofskih učenja. Upravo istu ovu teoriju, samo sedam stotina godina prije njega, Ibn Sina, veliki učenjak i alim, iznosi, ali da bi je pobio. Ako neko ustvrdi: “Mislim, dakle postojim”, i ako na osnovu ovoga pokuša ustanoviti zakonitosti svijeta oko njega, suočit će se, iz nekoliko razloga, sa nepremostivim teškoćama. Ustanovit će se, također, da je ova teorija bez osnova. Budući da nismo upoznati sa teorijama i mišljenjima naših vlastitih učenjaka i filozofa, onda vrlo lahko zapadamo u ovisnost o mišljenjima evropskih učenjaka.

Sada se vraćamo na našu temu smisao i mudrost ahlaka. Razmotrit ćemo nekoliko pitanja vezanih za ovu temu. Prvo pitanje bi glasilo: Šta je to ahlak? Drugo pitanje bi bilo: Kakvo je to znanje o ahlaku i koja je to vrsta znanja? Treće pitanje je vezano za mudrost i smisao ahlaka.

Ahlak je arapska riječ koja označava množinu od riječi hulk. Hulk je arapska riječ koja pojašnjava pojavu, odnosno koja predstavlja atribut svojstven duši čovjeka. Kada se halk, neka osobina, formira u čovjekovoj duši, čovjek tada po automatizmu vrši neke radnje, a da nije ni svjestan njihovog izvođenja. Kada čovjek, naprimjer, želi naučiti neki novi jezik, on počinje od abecede tog jezika. Prvo pokušava razumjeti lične zam­jenice toga jezika, a onda zalazi u proste proširene rečenice. Ali kada po­kuša formirati rečenice iz toga jezika, onda se suoči sa nizom poteškoća. No, kad dobro savlada taj jezik i kada mu on “uđe pod kožu”, čovjek tad jednostavno sklapa rečenice bez ikakvog razmišljanja. Imam Homeini to pojašnjava na slijedeći način: “Kada bismo bili prinuđeni provesti jednu noć uz mejta, tu noć bismo proveli u strahu. A mejt nema više do dva stanja. Budući da je umro, nema razlike između kamena i mrtvaca. Otuda ne postoji razlog da se čovjek plaši nekoga ko se ne kreće i ko nema bilo kakvu energiju. S druge strane, ne bismo trebali imati straha ni kada bi taj mejt oživio, već bismo u tom slučaju trebali biti radosni. Ali kada bi on otvorio oko, pobjegli bismo od straha. Moguće je da neko ko ima od­važnost spava među deset mrtvaca i da nema nikakvog straha.” Ovi primjeri govore nam da je formiranje neke osobine u čovjeku, nekog atributa u njegovoj duši trajno. Ta osobina ostaje zauvijek i on više ne razmišlja o tome.

Rekli smo da je ahlak množina od arapske riječi hulk, a taj hulk označava jednu osobinu koja se formira u čovjekovoj duši. Sada ćemo razmotriti dublji smisao i upotrebu ove riječi. Izraz ahlak koristimo u tri različita slučaja. U prvom slučaju ovaj izraz koristimo u jezičkom smislu, znači u smislu onoga što ova riječ označava. Rekli smo da je to osobina svojstvena čovjekovoj duši, čovjekovoj osobenosti. Drugi slučaj korištenja ovog izraza vezan je za opisivanje nekih naših djela. Kada vidimo nečije ponašanje, bilo ono pozitivno ili negativno, mi ćemo to ponašanje okarakterizirati sljedećim riječima: “Ovaj čovjek je moralan ili ovaj čovjek je nemoralan.” Treći slučaj korištenja izraza ahlak, vezan je samo za neke pozitivne opise. Naprimjer, pomoć siromašnima zovemo dobročinstvom, ahlačkim dobročinstvom. Ali šamar nekom djetetu jetimu nazivamo nemoralnim činom.

Da vidimo sada šta je bit i šta objašnjava sam pojam ahlaka. Znamo da u svome životu imamo dvije vrste djelovanja. Jedan broj poslova i djela imamo na raspolaganju kao vlastiti izbor. Možemo birati između čitanja, spavanja, utakmice, obavljanja namaza i sl., a s druge strane imamo neka djela koja činimo, a koja nam nisu stavljena na raspo­laganje. Recimo, naše disanje, otkucaji srca, reakcija našeg želuca na određene vrste hrane samo su neka od djela kojima mi ne raspolažemo, niti imamo bilo kakvog vlastitog izbora. Šta to znači? To znači da možemo u sebi formirati jedan broj lijepih, pozitivnih osobina i atributa na osnovu vlastitog izbora. Također, na taj način možemo odstraniti od sebe jedan broj negativnih osobina. Kada bi nas pitali: “Šta je ahlak?”, i kada bismo morali odgovoriti u jednoj rečenici, mi bismo kazali: “Ahlak je osobina koja se stječe putem dobrovoljnog, svjesnog, vlastitog izbora poslova ili djela koji nam priskrbljuju dobre ili loše osobine.”

Razumjeli smo šta je to znanje o ahlaku. Da vidimo sada koja je glavna odlika ahlaka. Prihvatili smo određene kriterije pomoću kojih va­gamo da li su naša djela dobra ili loša. Prvo, prihvatili smo da imamo pri sebi dobre i loše osobine. Drugo, kad smo već kazali da nam je nešto do­bro, a nešto loše, zapitamo se koji su kriteriji pomoću kojih smo odredili da je nešto dobro, a nešto drugo loše. Zašto je ovo dobro i zašto je ono loše. Znamo svi da je jedna od osnovnih namjera dolaska Božijih poslanika pokazivanje lijepog ahlaka i čiščenje čovjeka od loših djela, kao što Kur’an kaže: Da ih očisti i da ih poduči vrijednostima Knjige. (El-Džumu’a, 2) U jednom hadisu Muhammed s.a.v.a. kaže: “Došao sam da usavršim plemenita svojstva kod ljudi.” Ako neko sa stanovišta ahlaka ne postigne određeni nivo, cjelokupno njegovo znanje, ma koliko ono bilo, bit će bez vrijednosti. Mevlana je u Mesneviji po pitanju ahlaka spjevao nekoliko lijepih stihova. U njima kaže: “O čovječe, razmisli o ahlaku! Ti ponekad u nutarnjosti svojoj procvjetaš kao behar a ponekad se osušiš kao lišće. U tebi je i proljeće i jesen. Hej brate, u tvojoj nutarn­josti povijaju se veliki talasi. Talas mora Nuhov sto puta je manji u od­nosu na talase koji se mogu proizvesti u tvojoj duši. Sjedni pa promisli o snazi svoje nutrine! Tvoja stanja, tvoji halovi su dvojaki. Kada si zado­voljan i sretan, tvoja su djela lijepa. Kada si u zadovoljstvu, sve gledaš ružičasto. Ali kada si u ljutnji, kada si u srdžbi, sve lijepe stvari vidiš ružnim. Ti, koji si tako nestalan, koji stalno variraš između svojih stanja, kad sebe ne možeš kontrolirati i dovesti u red, kako ćeš tek kontrolirati i dovesti u red društvo oko sebe!? Talasi koje proizvodi tvoja nutrina jed­nom su pozitivni, drugi put negativni. Oni izazivaju nemir i unutarnji rat u tebi. Prije nego kreneš u džihad, u rat protiv dušmana i nevjernika, prvo pomiri te ratove unutar sebe.” Kada se Božiji poslanik s.a.v.a. vratio iz jedne čuvene bitke sa ashabima, rekao im je: “Dobrodošli iz malog dži­hada u veliki džihad.” A oni upitaše: “Božiji poslaniče, zar postoji veći džihad od onoga u kojem smo krv prolijevali?” A on odgovori: “Da, i to je džihad sa svojim nefsom.” Dakle, ako čovjek pobijedi neprijatelje svog unutarnjeg nefsa, onda će lahko pobijediti vanjske neprijatelje. Zato je Božiji poslanik s.a.v.a., prolazeći pored skupine koja se takmičila u podizanju teškog kamenja, prišao i upitao ih: “Želite li da ja proglasim prvaka među vama?” Svi su se obradovali i rekli: “Odlično, sada ćemo imati pravog sudiju koji će nam istinito presuditi.” Božiji poslanik s.a.v.a. im reče: “Najveći prvak među vama je onaj ko ukroti svoj nefs, koji svoje strasti i svoje porive stavi pod kontrolu.” Kada kaže Mevlana: “Ti, koji si još uvijek u vlastitom ratu sa sobom, kako ćeš tek krenuti u rat protiv drugih, izvan sebe?”

Priskrbljivanje ovih ahlačkih osobina najvažnije je pitanje u misiji Božijih poslanika. Zato ga moramo uzeti vrlo ozbiljno. U shvatanju i ra­zumijevanju problema našeg ahlaka, kao i u ponašanju, moramo pokazati maksimalnu ozbiljnost. Mi ćemo, ako Bog da, kriterije za raspoznavanje pravog ahlaka ovdje detaljnije obrazložiti. Također ćemo dokazati uz­višenost i superiornost islamskog učenja u odnosu na druga učenja i druge terorije. Naši velikani u islamskoj historiji, velikani znanja, to su već potvrdili. Mi ćemo ovdje samo ukazati na rezultate njihovih djela – na ono što su oni već dokazali. Molimo Allaha dž.š. da nas, kao što je poslao Svoga miljenika među nas, uputi na Pravi put, da nas u svijetu Ahireta pridruži njemu, i da nas u našem životu učini uspješnima! Bože naš, tako ti Tvog Pejgambera, upoznaj nas i učvrsti u hakikatu Tvog islama i Tvoje vjere! Bože naš, tako Ti veličine Tvog Pejgambera, upoznaj nas sa smislom i mudrošću Tvoje vjere! Bože naš, tako Ti časne prolivene krvi Tvojih šehida na Tvom putu, učini nas da budemo od onih koji će ispovijedati Tvoju čistu vjeru! Bože naš, ove naše sastanke, ova naša druženja, ove naše dersove učini blagodarnim i učini da rezultiraju slijeđenjem Tvoje veličine!