Slabljenje vjere

Današnja tema je slučaj onih koji, premda su se upoznali sa osnov­nim principima vjere, njihova vjera nakon određenog vremena slabi i blijedi i oni, a da ne postanu svjesni, uđu u okrilje šejtana. Ta vjera bli­jedi i gubi na intenzitetu prije svega zato što temeljne vrijednosti vjere u očima toga čovjeka izgube vrijednost. Kur’anski ajet kaže da će onome kome izblijedi sjećanje na Boga u tom slučaju Allah dž.š. natovariti še­jtana i on će mu postati sudrug. Šejtani ih skreću s Pravog puta, a oni misle da su i dalje na Pravom putu.

Razlog ispadanja sa kolosijeka dina je što između islama i između imana postoji velika distanca, velika razlika. Kur’an kaže da su došli beduini i rekli: Mi vjerujemo (amenna). Sljedeći ajet kaže: Ne, vi ne vje­rujete. Recite, mi smo samo postali muslimani. Ovdje je jako važna problematika da se napravi upravo ta distinkcija izmeđa posjedovanja imana i nekih islamskih šarta. Koja je razlika između imana i islama, a bitna je razlika? Ko su ti mu’mini? U prvoj fazi, kad su proučili šehadet Poslaniku, postali su muslimani, ali kad postaju mu’mini? Ajet dalje kaže: Jer iman još nije ušao u vaša srca. A kada uđe, onda ste mu’mini, a prije toga samo muslimani. Pitanje imana je pitanje slijeđenja Božijeg Poslanika, slijeđenja svih direktiva i naredbi od samog Božijeg Poslanika. Ove vrijednosti vjere ponekad su razumske, ponekad akaid­ske, a ponekad su praktične naravi i ispoljavaju se tek u djelu. Sve ove vrijednosti vjere, kako razumske tako i praktične, dijele se na po dvije smjernice. I jedna i druga mogu biti pojedinačne i skupne.

Jednom su pitali imama Alija: “Šta je to iman, u čemu se on ot­jelovljuje i u čemu je razlika između imana i islama?” Imam Ali je rekao da iman ima četiri stuba, četiri noge:

1. Sabur na Božijem putu,

2. Čvrsto ubjeđenje,

3. Pravednost,

4. Džihad.

I sam sabur ima nekoliko stubova. Ovog puta ih samo nabrajamo, a drugi put ćemo ih pojasniti. Sam sabur ima četiri stuba, prvi je ljubav i nada u Allaha dž.š., drugi je strah, bogobojaznost, treći zuhd, odnosno isposništvo, čuvanje od svega mimo Boga, nepridavanje važnosti ničemu mimo Boga, i četvrta stub je usredsređenost, pažnja i čuvanje svojih postupaka. Imam Ali kaže:

“Ova prva osobina sabura znači da ako neko želi Džennet, onda se treba lišiti nezakonitih i nedozvoljenih strasti, a ako neko se neko želi sačuvati Džehennema, ako se plaši vatre, treba se plašiti i svojih grijeha.”

Sa stanovišta islama i imana, Džehennem nije samo jedan vrtlog pun vatre pa da nas strpaju u provaliju od vatre; zapravo naša djela, naši grijesi jesu ta vatra. Ako se mi ne možemo od­vojiti od loših djela, od grijeha, ne možemo sebe odvojiti ni od vatre. Kada Kur’an govori o nezakonitom jedenju jetimske imovine kaže vrlo direktno da oni koji to čine trpaju u svoje trbuhe vatru. Ako se neko boji vatre, mora se bojati i svoga grijeha. Sljedeća osobina sabura govori da ako neko uoči da je ovaj Dunjaluk prolazna kuća i da nije njegovo stalno stanište, onda ga nikakve dunjalučke tegobe ne mogu pokolebati niti mu mogu puno nauditi. Oni koji su vodili računa o svojim postupcima, o svojim dobrim djelima, oni su u velikoj prednosti kada budu umrli.

Dosad je bilo riječi o saburu, a sabur je jedna od četiri postavke koje neko treba imati da bi imao iman. Ovdje je u pitanju jedan naročit oblik svijesti u pogledu Dunjaluka i grijeha, kada se znanja i informacije koje prikupljamo i koje su nam dostupne, sa naročitom sviješću obrađuju i daje im se naročit značaj. Ovdje je riječ o jekinu, dakle čvrstom ub­jeđenju, kada neko vidi pouku, on je prihvata i uzima kao upozorenje koje će ga čuvati grijeha. I četvrta osobina jekina, čvrstog ubjeđenja je uzimanje pouke od onih prije. Ako neko stekne ovo naročito znanje, onda mu se otvaraju dubine mudrosti i spoznaje. A kada se nekom otvore kapije ove dubinske spoznaje, onda on raspoznaje sve pouke i svaka pouka mu puno znači. Ako neko sravni te pouke na način kako to treba, onda on stekne osobinu kao da je prošao iskustvo onih prijašnjih naroda, kao da je prošao sve njihove greške, a nema nikakvih posljedica. Primio je pouku i može nastaviti dalje, a nije prošao njihova negativna iskustva. 

Pravednost također ima četiri stuba ili četiri osobine. Jedna je da pravednik vidi stvari u njihovom pravom svjetlu. Druga da on ima duboko znanje. Kao treću odliku pravednici imaju prodornu mudrost. Četvrta osobina je znanje koje ima duboki korijen. Ako neko shvati vri­jednost znanja, tek onda može imati ove visoke vrijednosti. Ako neko ima duboko znanje, onda se pred njim otkriva jedan dio dubokih mud­rosti i istina. Ako je neko sebi priskrbio osobinu hilma, strpljivosti, onda će u životu biti lišen osobina ekstremizma i skretanja i bit će u očima drugih osoba vrijedna poštovanja.

Džihad se također temelji na četiri stuba. Prva osobina džihada je upućivanje na dobro. Druga osobina je odvraćanje ljudi od zla. Treća osobina je vrhunska iskrenost, a četvrta osobina je da se ovakva osoba uvijek distancira i uvijek mrzi djela fasika – onih koji čine nered i smut­nju. Ako neko provodi u praksu ovu prvu osobinu, naređivanje dobra, on jača leđa muslimanskoj zajednici, a ako neko odvraća od zla, taj je nos­ove munafika zabio u pijesak. Ako neko nastupa sa maksimalnom isk­renošću prema drugim ljudima, Allah dž.š. se, također, njemu izravno iskreno obraća. Ako se neko suprotstavlja munaficima i onima koji čine nered, njegova srdžba je u ime Allaha dž.š. i Allah će djelovati u korist njega i zadovoljit će ga na Sudnjem danu. Ovim smo nabrojali četiri te­meljne odrednice imana. Računajući i one stubove na kojim se svaka od ovih odrednica temelji, ispada da imamo šesnaest pododrednica imana. Ako Bog da, svaku od ovih odrednica, osobina, obrazložit ćemo ovdje i ujedno staviti na test sebe da vidimo jesmo li mu’mini ili smo samo muslimani.

 Sada da vidimo na čemu se bazira kufr. I kufr ima četiri stuba. Prva osobina kufra jeste tvrdoglavost po svakom pitanju. Druga osobina kufra jeste raspravljivost, sklonost ka raspravljanju bez ikakvog razloga, bez valjanih povoda. Treća osobina je dubinska bolest čovjeka. Četvrta oso­bina ovih je da oni u društvu izazivaju uvijek nekakve razmirice, sukobe, sporove i sl. Kada neko ima osobinu da je uvijek sklon prepirci, svađi, i kad ga pitaš zašto, on kaže bez ikakvog razloga. Takav nikada neće doći do istine ni do vjere. Ako neko ima svađalačku prirodu i sklonost ka raspravi, a da nema dokaza zbog čega se raspravlja, onda kaže imam Ali za njega: “Takav neće nikada stići do istine.” Ako neko ima zeb, tu nu­tarnju bolest srca, onda će sve ljepote koje islam tretira kao lijepe stvari, u njegovim očima, u njegovom srcu izgledati ružne, a ono što je ružno, u njegovim očima će izgladati lijepo. Ovaj će u toj svojoj pijanosti duše otići, a gdje drugo pijanac može skrenuti, nego u ćorsokak. Ako je neko, pak, sklon izazivanju razmirica i sukoba, putevi mu se sužavaju i kad se nađe na nekoj raskrnici, njegovi putevi vode u ćorsokak, bezizlaz i nema mu otvorenog puta.

Sumnja također ima četiri osobine, četiri nefsa. Prva osobina je izazivanje sukoba bez razloga. Druga osobina je strah bez osnova, fobija. Treća osobina je vječna dilema da ili je ovako ili onako, teškoća pri opredjeljivanju. Četvrta osobina ovakvih je da su skloni da nađu sebi učitelja ili predvodnika, a već u narednom momentu spremni su ga napustiti. To je sklonost ka uveličavanju osoba bez pravih vrijednosti. Ako neko uzdigne nekoga ili neku skupinu bez ikakvog razloga i povoda, samo to će njega umrtviti i učiniti bezličnim. Ako neko ima osobinu da uvijek kontrira, nikada njegove mračne misli neće biti promijenjene u svijetlu perspektivu. Ako neko plaši one ispred sebe, sigurno će se po njegovim leđima vratiti to što drugim čini. Ako se neko mnoog nalazi u nečemu sumnjivom, onda je pitanje dana kad će ga šejtani uloviti u svoju mrežu. Ako neko nekoga veliča bez razloga, samo zato što mu je ovaj zemljak rođak, ili mu je simpatičan, njegov Dunjaluk i njegov Ahiret su upropašteni. Da generaliziramo, iman ima šesnaest stubova i onaj ko imadne svih šesnaest stubova možemo reći da ima savršen iman. S druge strane, upravo u onoj mjeri koliko je stubova falično, upravo toliko je faličan njegov iman. I za kufr smo rekli da ima četiri stuba i ako neko ima jedan stub kufra, bez obzira što ima i trinaest, četrnaest stubova imana, on je upravo u toj mjeri zapao u kufr, u provaliju nevjerstva.

U suri Hadid Kur’an nam upravo govori o Sudnjem danu i pojašn­java neke od ovih osobina. Iman je jedna zbilja, jedna istina koju moramo u sebi odgojiti. Uzmimo za primjer samo jedan cvijet koji bi trebali uzgojiti. Znamo koliko nam komponenti treba da bi ga odgojili, a kad bismo bilo koju komponentu izostavili, vidjeli bismo falinku na tom cvijetu. Ako bi to htjeli još slikovitije pokazati, to je kao jedan ders, jedno predavanje. To je kao slučaj jednog đaka ili studenta koji upisuje školu i ima 14, 15 predmeta. Ako slabo započne učenje iz jednog pred­meta, eto jedne falinke, jedne slabe ocjene