PITANJA U VEZI SA SEMINAROM IMAM ALI

1. pitanje

Objasnite jezičko značenje riječi ahlak?

Odgovor: Ahlak je arapska riječ. To je množina od riječi hulk. Hulk ima značenje čovjekove osobine koja je dio njegovog nefsa, koja je nje­gova duševna osobina, kako loša, tako dobra. S obzirom da smo rekli da je ahlak množina od te riječi, a hulk znači duševna čovjekova osobina, bilo da se radi o pozitivnim ili negativnim čovjekovim osobinama, ahlak označava čovjekove osobine duše.

2. pitanje

Šta terminološki označava pojam ahlak? Koje je njegovo ustaljeno značenje u nauci, šta se u nauci podrazumijeva pod ovim pojmom?

Odgovor: Ova riječ se u bosanskom jeziku najčešće prevodi kao moral. Nauka o moralu je nauka koja nastoji razdvojiti dobre od loših ljudskih osobina, podsticati, usavršavati i unapređivati dobre osobine, a otklanjati loše.

3. pitanje

Da li je ahlak realtivan pojam ili ne?

Odgovor: Detaljno smo govorili o ovom pitanju. Postoje dvije oprečne teorije po ovom pitanju. Jedni misle da je ahlak relativan pojam. Ovo mišljenje zastupaju filozofi koji se ubrajaju u skupinu empirista. Također, veliki broj današnjih zapadnih filozofa zastupa ovu tezu, dok islam tvrdi da pojam ahlaka nije relativan.

4. pitanje

Šta oni koji tvrde da je moral relativan pod tim misle?

Odgovor: Opet ćemo se osvrnuti na islamsko mišljenje o ovom pi­tanju. Islam tvrdi da ahlak ima svoje koriejne i da izvire iz niza osobina koje su prirođene čovjeku, koje su dio njegove prvostvorene prirode, dio njegovog fitreta. S obzirom da je fitret, ta čovjekova primordijalna pri­roda, stalan i da su sve osobine koje izviru iz fitreta stalne, nepromjenjive i uvijek važeće, dakle, ona osnovna prvostvorena priroda se ne mijenja, onda i ahlak, odnosno moralne vrline čovjekove imaju stalni i apsolutni karakter jer izviru iz te prirode. Ovdje govorimo o moralnim načelima. Moralna načela su ono što se ne mijenja i što izvire iz ljudske prirode, ljudskoga fitreta, a naravno, moguće je da se neke moralne osobine čovjeka, tj. njihovo vanjsko ispoljavanje, mijenja sa vremenom zavisno od okolnosti u kojima čovjek živi. Kao primjer navest ćemo laž. Laž je sa stanovišta morala ružno i nemoralno djelo, ružan i nemoralan čin. Ali, ponekad laž može spasiti život nekog čovjeka, spasiti čitavu zajednicu, ili bi ponekad reći istinu na nekom mjestu značilo potpunu propast za određenu grupu ljudi, i tada se stvari mijenjaju. Ovdje ta moralna oso­bina iskače iz onih ustaljenih principa, iz okvira o kojima smo na po­četku govorili. Međutim, oni koji tvrde da su moral i moralna načela re­lativni, oni svoju tvrdnju temelje na tome da moral čine vrijeme, okol­nosti, uslovi, pojedini ljudi ili čitavo jedno društvo. Od njih zavisi da li je nešto moralno ili ne, a s obzirom da je sve navedeno promjenjivo, onda je i sam moral promjenjiv i ne može biti apsolutan, ne može uvijek biti općevažeći. Dakle, po ovom mišljenju, s obzirom da je ono što uzrokuje moral, što uspostavlja moralna načela, promjenjivo, onda je i moral kao posljedica tih uzroka promjenjiv.

5. pitanje

Ako pretpostavimo da moral jeste relativan pojam, nužno ćemo se suočiti sa nekim poteškoćama. Koje su to poteškoće?

Odgovor: Prvi problem je u tome što prihvatanjem ove teze da je moral relativan obezvređujemo sve moralne vrline i ne ostaje nam ništa što bismo mogli nazvati moralom. Ako je moral relativan, onda se postavlja pitanje da li on uopće postoji. Pod takvim okolnostima, bilo koju pojavu da prokomentiramo i kažemo da je dobra, u nama će se javiti sumnja, odnosno javit će se negacija te naše tvrdnje, jer smo rekli da je moral relativan. Javit će se jedno novo mišljenje koje nam kaže: Jeste dobro, ali je to dobro relativno, to je dobro trenutno ili to je dobro pod drugim okolnostima, ali ne sada. Ako prihvatimo tezu da je moral relati­van pojam, time ćemo se svrstati na stranu onih koji slijede Nietzschea i njegovu filozofiju, filozofiju koja kaže da je vrlina savršenog čovjeka u nadmoći, a da se ta nadmoć nad ostalim ljudima temelji na sili, na većoj snazi, na sposobnosti uništavanja drugih, slabijih od sebe. Ubijanje ili uništavanje slabijih od sebe time biva najvećom, najuzvišenijom moral­nom vrlinom. Sve je to proizvod prihvatanja teze da je moral relativan pojam, i onda kada bismo rekli da je ubijanje slabijeg moralna vrlina, niko nam ne bi mogao prigovoriti ako prihvata početnu tezu da je moral relativan. Prihvatanjem ove teze imamo puno pravo i da to tvrdimo. Da zaključimo, prva poteškoća koja se javlja prihvatanjem teze da je moral relativan pojam jeste potiranje svih moralnih vrlina i svih ljudskih vri­jednosti. Detaljnije smo o tome govorili ranije, a ima i čitav niz prim­jedbi i poteškoća o kojima bi se dalo govoriti.

6. pitanje

Objasnite islamski stav o relativnosti ili apsolutnosti morala!

Odgovor: Rekli smo da islam moralna načela smatra apsolutnim, stalnim i nepromjenjivim. Prije svega, smatra ih univerzalnim i op­ćevažećim za sve ljude, za sva vremena i sve prostore. Smatra ih i apso­lutniim jer se ne mijenjaju s vremenom. Ne možemo reći da je prije hil­jadu godina laž bila loša osobina, a da je sada dobra zato što je čovjek napredovao dovoljno i sada može lagati koliko hoće. Naravno, govorimo o univerzalnosti i sveobuhvatnosti moralnih načela. Naravno, pojedina vanjska ispoljavanja moralnih osobina podložna su stanovitim prom­jenama zavisno od okolnosti. Islamski stav o moralu, odnosno ahlaku, može se porediti sa fikhom, islamskim pravom. Načela islamskog prava, osnove fikha stalne su i nepromjenjive, ali se pojedini detalji, pojedini konkretni fikhski propisi mogu mijenjati u određenim okolnostima, i to govori o fleksibilnosti islamskog prava. Ista stvar je i sa moralom. Moralna načela stalna su i nepromjenjiva. O toj fleksibilnosti i pod­ložnosti promjenama nekih fikhskih detalja govorili smo opširnije u ok­viru teme Islam i zahtjevi vremena.

7. pitanje

U čemu je razlika između nauke o moralu i filozofije morala?

Odgovor: Nauka o moralu bavi se, prije svega, podsticanjem na pozitivne moralne osobine, na milosrđe, dobročinstvo, pomaganje nevoljniku itd. Podstiče čovjeka na udaljavanje od negativnih i loših osobina. Jednom riječju, nauka o moralu govori čovjeku šta je dobro a šta loše, a filozofija morala govori zašto je nešto dobro, a zašto je nešto loše. Odgovara na pitanja zašto je pravda dobra, zašto je dobročinstvo dobro itd. Zbog toga se najčešće i kaže da je filozofija morala iznad nauke o moralu. Dakle, bitnija je i važnija od same nauke o moralu. Zato je vrlo bitno odgovoriti na ovo pitanje