HADISI IMAMA DŽAFERA ES-SADIKA

1.                Razum je ono čime ljudi obožavaju Uzvišenog Allaha i putem čega zadobijaju džennetske nagrade.

2.                Zasigurno, ahiretska nagrada srazmjerna je razumu uključenom u djelo.

3.                Najpametniji od ljudi je onaj sa najboljim ahlakom.

4.                Razum je stub čovjekove vjere.

5.                Razum je vodič vjerniku.[1]

6.                Savršenstvo razuma ogleda se u tri stvari:

§            skromnost u ime Allaha;

§            postojanost;

§            šutnja u svemu osim o dobru.

7.           Neznanje se očituje u tri stvari:

§            oholost;

§            sklonost ka raspravljanju;

§            neznanje o Allahu.

8.                Najbolja strana razuma očituje se u obožavanju, najbolji govor njegov vidi se u znanju, a njegova najbolja maksima manifestira se u sreći.[2]

9.                Intezivno traganje za znanjem razvija intelekt.[3]

10.             Znanje je štit, istinoljubivost je moć, neznanje je poniženje, ra­zumijevanje je slava, blagost je uspjeh, a lijepo ophođenje donosi prijateljstvo. Onaj ko spozna svoje vrijeme neobična događanja ne mogu mu naštetiti.

11.             Želiš li biti poštovan, budi blag. Ako želiš poniženje, onda budi grub.

12.             Ko je časnog porijekla, njegovo srce je mehko, a čije porijeklo vodi od grube porodice, džigarica mu je debela.

13.             Ko god je ekstreman, upada u neprilike; ko god se boji posl­jedica svojih djela, usteže se od onoga što ne zna.

14.             Ko god napada neku stvar, bez znanja o njoj, odsjeca vlastiti nos.[4]

15.             Učenjaci su oni kojima se vjeruje, bogobojazni su stabilno uto­čište, a zaštitnici (mevla) su vođe.[5]

16.             Zaista, znanje je katanac, a njegov ključ je pitanje.[6]

17.             Ko god nešto čini neprecizno, poput je šetača koji hita bez cilja – povećanje brzine ne donosi mu ništa osim udaljavanja.

18.             Allah ne prihvata nijedno djelo bez znanja, a nema znanja bez djela. Ko god zna, znanje ga vodi djelu, a ko god ne djeluje, ne priskrbljuje znanje – vjera mu postaje sve slabija i slabija.

19.             Usluga nije savršena osim kad se nađe sa tri stvari:

§            kada se učini brzo;

§            kada se ne poništi prigovorom;

§            kada se sakrije (od viđenja drugih).

20.             Nije svako kadar kada vidi neku stvar, da je i učini; niti je svako ko je u stanju da je učini uspješan u njenom izvršenju; a nije svako ko je uspješan u njenom izvršenju sretan: ako mu je pri tome manjkalo valjanog nijeta i pravednosti.

21.             Četiri su stvari kojih je i malo previše:

§            vatra;

§            neprijateljstvo;

§            siromaštvo;

§            bolest.

22.             Tri sedmice prijateljevanja jesu prijateljstvo.

23.             Ko god ne osjeća stid u mladosti, ne kaje se u starosti i ne boji se Allaha u usamljnosti – u njemu nema nikakva dobra.

24.             Ko god poštuje tebe, poštuj i ti njega. Ko god te omalovažava, tada poštuj sebe naspram njega.

25.             Zabranjivanje blagosti je nepovjerenje u Allaha.

26.             Doista, članovi tvoje porodice tvoji su zatočenici koji su ti dati na upravljanje, pa budi blag prema njima, a ako to ne učiniš, blagodat će biti skinuta s tebe.

27.             Tri su stvari putem kojih Allah neće povećati muslimanu ništa do slavu:

§            kad oprosti onome ko mu šteti;

§            kad daje onome ko ga lišava;

§            kad posjećuje onoga ko je njega napustio.

28.             Kada se vjernik razljuti, njegova ljutnja ne bi ga trebala skrenuti s kolosijeka istine, a kada ga snađe radost, to ga ne bi trebalo odvesti u laž.

29.             Prijeteljstvo ima pet uslova, ko god ih imadne, pridružite mu ga, ko god ih nemadne ne pridružujte mu ga:

§            dobro tvoga prijatelja trebalo bi biti i tvoje dobro;

§            tvoje unutarnje misli trebale bi biti njemu dostupne;

§            nikakav novac ne bi te smio okrenuti protiv njega;

§            uvijek se drži stava da je on dostojan tvoga prijateljstva;

§            ne ostavljaj ga u vrijeme nesreće.[7]

30.     Častan čovjek ne bi trebao zanemariti četiri stvari:

§            ustajanje pred svojim ocem;

§            usluživanje gosta;

§            vođenje brige o svojoj jahalici čak i ako ima stotinu robova;

§            služenje svome učitelju.

31.             Vjerski učenjaci su povjerenici Božijih poslanika sve dok ne počnu dolaziti na vrata vladara.[8]

32.             Jedan je Iračanin često navraćao imamu Sadiku, potom ga je napustio, a Imam se počeo raspitivati o njemu. Da bi ga odbio od Imama, neko je kazao: “On je nabati”, da bi na to Imam, mir neka je na nj', rekao: “Porijeklo čovjeka je u njegovu razumu, njegovo nasljedstvo je u njegovoj vjeri, njegova blagost je u nje­govoj pobožnosti, a inače, ljudi su jednaki po Ademu.”[9]

33.             Deset je časnih djela. Ako želiš da se nađu pri tebi, onda neka budu s tobom. Djela su s čovjekom, ali ne i sa njegovom djecom, ona su s djecom, ali ne i sa njihovim ocem, ona su sa slugom, ali ne i sa njegovim gospodarem – koja su to djela? On, mir neka je na nj', rekao je:

§            istinoljubivost ljudi;

§            istinoljubivost jezika;

§            imanje povjerenja u druge;

§            pažnja prema rođacima s majčine strane;

§            ugošćavanje gosta;

§            davanje hrane prosjaku;

§            nagrađivanje za učinjene usluge;

§            izbjegavanje korenja komšije;

§            izbjegavanje uhođenja prijatelja;

§            imati za načelo skromnost.[10]

34.             Neki od znakova valjanosti čovjekove vjere su da on neće za ljudski hatar učiniti nešto nauštrb Allaha i da neće koriti ljude.

35.             Zasigurno, Uzvišeni Allah svojom providnošću stavio je zado­voljstvo u sigurnosti i postojanosti, a brigu i tugu u sumnji i srdžbi.[11]

36.             Glava pobožnosti je strpljivost kao i zadovoljstvo onim što Al­lah želi ili ne želi za svoga roba, pa ako je rob Božiji zadovoljan onim što Allah želi ili ne želi, naći će dobro u onome što on želi ili ne želi.

37.             Zaista, najučeniji čovjek kod Allaha je onaj koji je najzadovol­jniji smrću.[12]

38.             Ne ogovarajte, bit ćete ogovarani, i nemojte presuđivati da vam ne bi bilo presuđivano.

39.             Čuvajte se zbijanja šala jer to poništava čovjekovo dostojan­stvo i diginitet.

40.             Nemojte raspravljati jer će vam otići ponos, nemojte se šaliti jer će ljudi smjeti kazati ružne stvari o vama.[13]

41.             Budite svjesni da raspravljanje donosi samo ružne stvari i uka­zuje na slabosti.[14]

42.             Ko god se ne stidi u potrazi za halal nafakom, njegova opskrba bit će lahka, njegova porodica imat će udoban i konforan život.[15]

43.             Zapravo, divim se onome ko je skroman u Ovom životu, pa mu je svejedno da li mu se Dunjaluk primicao ili bježao od nj; niti mu trošenje nanosi štetu niti mu škodi neimaština.[16]

44.             Zatočenik je onaj kojega je zarobio Onaj svijet na štetu Onoga svijeta.[17]

45.             Ne okupirajte svoja srca onim sto vam je izmaklo, okupirajte ih onim što još nije došlo![18]

46.             Traži opskrbu čuvajući svoj imetak zekatom; onaj ko je skro­man neće biti razočaran; organizacija je pola životne opskrbe; ljubav jednih prema drugima je pola mudrosti; mala porodica jedan je od načina obezbjeđenja lagodnog življenja; ko god ražalosti svoje roditelje neposlušan im je; naklonost nije ni prema kome osim prema rodbini i onome ko ima vjeru; uzvišeni Allah šalje opskrbu u skladu sa nevoljama i izdržavanjem u skladu sa odredbama; ko god bude cijenio svoju nafaku, Allah će mu je i dalje darivati, a ko je bude rasipao, Allah će ga lišiti.[19]

47.             Najbogatiji je onaj čovjek koji nije rob pohlepe.[20]

48.             Ništa nije bolje od šutnje; nijedan neprijatelj nije štetniji od neznanja; i nema veće opasnosti od bolesti lagahne.[21]

49.             Tri su stvari s kojima vam (niko) neće nauditi:

§            molitve i namazi za vrijeme nevolja;

§            traženje Allahovog oprosta u trenutku činjenja grijeha;

§            zahvalnost za vrijeme blagostanja.[22]  

50.             Vjernik je voljen, i nema dobra u onome ko se ne druži i sa kime se ne druži.[23]

51.             Upitan je Imam: “Šta je to dobro vladanje?” On, mir neka je na njega, kazao je: “Učinite sebe blagim i pitomim, neka su vaše riječi lijepe, i primajte vašeg brata veselo!”

52.             Onaj čiji je jezik istinit njegovo djelo napreduje, a kod onoga koji ima dobar nijet oskrba se povećava, i onaj koji je milostiv prema svojim ukućanima njegov život se produžuje.[24]    

53.             Skromnost je dio imana.

54.             Onaj čije je lice blago njegovo znanje je valjano.

55.             Ko nema umjerenosti, nema ni vjere.[25]

56.             Tri su stvari vrijedne poštovanja Ovoga i Onoga svijeta: opros­titi onome ko je tebi učinio nepravdu, posjetiti onoga ko je tebe napustio i biti strpljiv onda kada imaš posla sa neznalicama.[26]

57.             Ako se bilo kojem članu porodice podari blagost i pitomost, sigurno će Allah svima njima povećati opskrbu; krepost u stje­canju nafake bolja je od povećane plaće; ništa ne može umanjiti snagu blagome; ništa ne ostaje sa rasipništvom; doista je Uz­višeni Allah blag i On voli blagost.

58.             Pa ko god je blag i umjeren u traženju neke stvari, on će dobiti sve što traži od ljudi.[27]

59.             Ko god je zadovoljan onim što mu je Allah dao, on spada među najbogatije ljude.

60.             Čovjek se požalio imamu Sadiku da je krenuo u potragu za nafa­kom i da ju je priskrbio, ali da nije zadovoljan njom jer je njegova duša tražila više od toga, da bi mi potom kazao: “Poduči me kako da dođem do toga!”, našto mu je Imam, mir neka je na njega, rekao: “Ako te ono što ti je dovoljno učini bogatim, tada će te najmanja stvar Ovoga svijeta učiniti bogatim, a ako te ono što ti je dovoljno ne učini bogatim, tada te sve stvari Ovoga svi­jeta neće učiniti bogatim.”[28]

61.             Pravda je slađa nego voda na koju je naišao žedni.

62.             Kako je obuhvatna pravda, pa čak i ako je ima vrlo malo.

63.             Ko god nastupa prema ljudima pravedno, on se prihvata kao sudija za druge.[29]

64.             Čovjekovo poštovanje je u noćnoj molitvi, a njegovo dostojan­stvo je u nezavisnosti od ljudi.

65.             U traženju potrepština od ljudi budite dostojanstveni, a izbjega­vati ono što je kod svijeta vodi ponosu i časti u vjeri.

66.             Posjećivanje rodbine popravlja ahlak, uvećava nafaku i odlaže smrt.[30]

67.             Čovjeku je strpljivost dovoljan pomagač.

68.             Ako nisi stpljiv, tada se pravi da si strpljiv!

69.             Ko god se uzdrži davanja drugima, uzdržao je samo jednu ruku, a spriječio je mnoštvo ruku prema sebi.[31]

70.             Dovoljno je čovjeku da se osloni na svog brata kada ovaj zatraži nešto od njega.[32]

71.             Sadaka koju Allah voli je pomiriti ljude nakon što su se oni pos­vađali i približiti ih nakon što su napustili jedan drugog.[33]

72.             Ko god komunicira sa ljudima a ne čini im nista loše, govori im a ne laže, obećava im i ne krši obećanja, njegovo ogovaranje je zabranjeno, njegova ljudskost je savršena, njegova pravda se objelodanjuje. Bratstvo sa njim je nužno.[34]

73.             Ko god traži vođstvo, uskratite mu ga.[35]

74.             Ko god sije neprijateljstvo, požnjet će ono što je posijao.[36]

75.             Ljutnja je ključ svakom zlu.

76.             Ljutnja uništava mudrog čovjeka.

77.             Ko god ne kontolira svoju ljutnju, ne kontrolira ni svoj in­telekt.[37]

78.             Sigurno, zavidnost uništava vjerovanje kao što vatra uništava drvo.

79.             Propast vjere je u zavidnosti, samoljublju i samoveličanju.[38]

80.             Niko neće biti ohol, a da to nije zbog kompleksa niže vrijed­nosti u njemu.[39]

81.             Kako li je loš onaj vjernik koji posjeduje želju koja ga ponižava.[40]

82.             Glupost je u ljudskoj prirodi: biti ponosit prema onima ispod sebe, a ponizan prema onima iznad sebe.[41]

83.             Zasigurno, ono zbog čega će Allah pomoći vjernika je zaborav prema lažovima i oprost.[42]

84.             Pripazi se od brzog izlaganja jer to se ne zaboravlja.

85.             Najbolji od ljudi je onaj kod koga se nađu četiri osobine za­jedno: Ako čini dobro, zadovoljan je; učini li nešto loše, traži oprost; snađe li ga nevoja, strpljiv je; učini li mu se nažao, oprašta.

86.             Ebu Hanifa je kazao imamu Džaferu: “O Ebu Abdillah, koliko samo smireno izgledaš u toku namaza!” A imam mu na to kaza: “Teško tebi, o Numane, ne znaš li ti da je namaz žrtva bogobo­jaznih, da je hadždž džihad slabih, da svaka stvar ima svoj zekat i da je zekat na tijelo post. Najbolja stvar je čekati olakšicu od Allaha. Pozivač u vjeru je poput luka bez konopca. Zato zapamti ove riječi, o Numane!”

87.     Kunem se Allahom da su sljedeće tri stvari sigurno istine:

§            sadaka ili zekat ne umanjuju imetak;

§            nikome neće biti učinjeno nešto nažao, a on bude kadar uz­vratiti na to, ali to ne učini, a da mu Allah to ne nadomjesti slavom i poštovanjem;

§             nijedan Božiji rob neće otvoriti vrata prošnji, a da mu Al­lah ne otvori vrata siromaštva.

88.             Nečije čojstvo očituje se u dobrom odnosu prema svojoj djeci i svojoj rodbini.[43]

89.             Sedam osoba kvari dobra djela:

§            blag čovjek koji posjeduje mnoštvo znanja, ali se ne zna za njega niti se on bilo gdje spominje;

§            mudar čovjek čijim imetkom upravlja prevarant;

§            onaj od čije se izdaje i obmane nije sigurno;

§            surovi upravljač koji nema milosti prema drugima;

§            majka koja ne čuva tajne od svoje djece pa ih ova šire;

§            čovjek koji brzo kori svoga brata muslimana;

§            onaj koji raspravlja sa braćom muslimanima s ciljem da izaziva svađu.[44]

90.             Niti oholi teži nagradi, a ni obmanjivač istini, niti surova osoba poštovanju, niti bijednik teži očuvanju rodbinskih veza, niti onaj ko prezire ljude ima iskrenu ljubav prema njima, niti onaj ko ima malo znanja iz prava može suditi ljudima, niti ogo­voravač može voditi ka sigurnosti, niti zavidnik može olakšati duševnu bol, niti onaj koji kažnjava ljude za sitnice vodi ka is­pravnosti, niti onaj ko ima malo iskustva i samopouzdanja može nositi vođstvo.[45]

91.             Onaj čija je zaštita odlučnost, čiji su prijatelji na istini – nje­gov ponos je velik i njegovo čojstvo je savršeno.

92.             Dobrodušni neznalica bolji je od bijednog i siromašnog pustin­jaka.

93.             Ko god traži više od svog prava, zaslužuje lišavanje.

94.             Najgori od ljudi po pitanju praštanja je najmoćniji od njih a koji kažnjava, i najslabiji u intelektu je onaj koji čini nasilje onima ispod sebe i ne oprašta onima koji mu iznose svoja pravdanja.

95.             Ne budi prvi savjetnik i pripazi se nezrelih ideja.

96.             Iskazivanje mahana drugih vodi neslozi.

97.             Kriticizam je neprijateljstvo.

98.             Dobrota je mudrost.

99.             Prostota je nepažnja o sebi.

100.  Ko god zanemari tri stvari, na šteti je:

§            ko zatraži uslugu od blage osobe;

§            ko (iz interesa) uspostavi prijateljstvo sa učenjakom;

§            ko se približi vladaru.

101.  Tri stvari uzrokuju bliskost:

§            vjera;

§            skromnost;

§            dobrostivost.

102. Ko god se oslobodi šejtana, zadobija ponos; ko god se oslobodi oholosti, zadobija dostojanstvo, i ko god se oslobodi siromaštva, zadobija poštovanje.

103.  Tri stvari uzrokuju mržnju:

§            licemjerstvo;

§            samoljublje;

§            nasilništvo.

104.  Ko god nema neku od sljedećih triju karakteristika, ne smatra se poštovanim:

§            ko ne posjeduje razum kojim bi planirao dobročinstva;

§            ko nije bogat da bi pomogao sebi;

§            ko nema nema rodbine da ga podrži.

105.  Tri stvari ponižavaju čovjeka:

§             zavidnost:

§             klevetništvo:

§             bezobzirnost.

106.  Tri stvari su nepoznate osim u tri situacije:

§            čovjek dobričina ne očituje se osim u ljutnji;

§            hrabar čovjek ne vidi se osim u ratu;

§            brat musliman ne raspoznaje se osim u nuždi.

107.  Kod koga se god nađu tri karakteristike, on je licemjer pa čak i ako posti: kada govori, laže; kada obeća, krši obećanje; kada mu se nešto povjeri, on to pronevjeri.

108.  Hrabar čovjek ne vidi se osim u ratu, brat musliman se ne raspoznaje osim u nuždi.

109.  Pripazite se trojice ljudi: izdajnika, nasilnika i klevetnika. Onaj ko izda svog prijatelja radi tebe izdat će i tebe, ko čini nasilje svom prijatelju radi tebe, počinit će ga i tebi i ko kleveće svog prijatelja radi tebe, oklevetat će i tebe.

110.  Nije povjerljiv čovjek onaj kome se povjere tri stvari i on ih ne usčuva sve tri, a to su: imetak, žena i djeca. Ako on očuva dvoje od toga, a izgubi treće, tada on nije povjeljiv.

111.  Ne traži savjet od glupog čovjeka, ne traži pomoć od lažova, ne izražavaj svoju naklonost dosadnom čovjeku jer ti lažov priku­čuje daleke stvari, a udaljava bliske; glup čovjek čini sve što može od sebe, ali ne stiže do onoga što želi; i kada god iskažeš bliskost glupom čovjeku, on te izda, a kada god mu pošalješ poklone, on te napusti.

112.  Četiri stvari nikada se ne mogu zasititi druge četiri stvari: zemlja kiše, oči gledanja, žensko muška i učenjak znanja.

113.  Četiri stvari stare čovjeka prije vremana: jedenje nezdravog mesa; sjedenje na mokrom; uzlaženje uz stepenice; imanje od­nosa sa starom ženom.

114.  Tri su vrste žena: jedna je za tebe, jedna je za tebe i protiv tebe, a jedna je protiv tebe i za tebe. Što se tiče one koja je za tebe, to je djevica; ona koja je za tebe i protiv tebe je rascvjetana žena; a ona koja je protiv tebe i za tebe, to je ona koja ima dijete s drugim.

115.  Ko ima tri karakteristike, ima odlike vođe: onaj ko suzbija svoju srdžbu, ko oprašta tuđe pogreške prema sebi, i ko povezuje i čuva ljude i dobra.

116. Govorništvo je u tri stvari: odgovoriti smisleno; isključiti dvos­mislenost; dokazati više stvari kroz nekoliko primjera.

117. Muka je u tri stvari: gubljenju i promjeni brata muslimana, ok­retanju leđa jednih drugima, i špijuniranju u vezi s onim što te se ne tiče.

118. Tri stvari sprečavaju čovjeka od zadobijanja visokog položaja: slabost odlučnosti, stidljivost i slabost ideja.

119. Odlučnost je u tri stvari: iskorištavanje vladara, poslušnost ro­ditelju i privrženost upravitelju.

120. Ljepota je u tri stvari: nagodnoj ženi, poslušnoj djeci i iskrenom prijatelju.