GRIJESI

Imam Ali ibn Husejn, Zejnul-Abidin a.s., kaže da su:

Grijesi koji uzrokuju gubitak Allahove naklonosti:
- biti nepravedan prema ljudima;
- prestati biti obazriv i pažljiv prema drugima;
- ignorirati, nipodaštavati i ne zahvaljivati se na Allahovim darovima.

Grijesi za koje se mora duboko i iskreno zažaliti:
- ubiti nevinu osobu;
- odvojiti se od članova rodbine u tolikoj mjeri da se oni potpuno zaborave;
- propuštati klanjanje namaza u njihovom propisanom vremenu;
- ne ostaviti oporuku;
- ne vratiti stvari uzete na nepravedan način;
- propustiti platiti zekat sve dok se ne bude spriječeno smrću i jezik postane nepokretan.

Grijesi koji uzrokuju Allahovu kaznu:
- uvijek se suprotstavljati učenima (alimima) i bez valjanog razloga;
- narušavati i prisvajati prava drugih; ismijavati i vrijedati druge;

Grijesi koji smanjuju sredstva za život i prihode:
- pokazivati drugima svoju neimaštinu;
- spavati u vrijeme zalaska sunca i za vrijeme jutarnjeg namaza;
- ignorirati Allahove darove i žaliti se protiv Allaha.

Grijesi koji donose poniženje:
- piti alkohol;
- kockanje;
- pričati besmislice i gluposti s namjerom da se izazove smijeh;
- otkrivati tuđe mahane;
- družiti se s lošim ljudima.

Grijesi koji donose nesreće:
- ne obraćati pažnju na one koji zovu u pomoć;
- ne pomagati onima pod opresijom;
- pokazati ravnodušnost prema suprotstavljanju zlu i podsticanju na činjenje dobra.

Grijesi koji čine da se bude savladan neprijateljem:
- svađanje, prepirka, optuživanje u javnosti;
- javno činjenje grijeha;
- smatrati dozvoljenim ono što je zabranjeno;
- suprotstavljati se učenim i pobožnim;
- sarađivati s onim i pomagati one koji čine zlo i grijehe

Grijesi koji uništavaju kulturu jednog naroda:
- upražnjavati magiju;
- vjerovati u astrologiju;
- biti neposlušan roditeljima.

Grijesi koji kvare dovu (čine da se ne dobije ono što se traži):
- zle i pokvareni misli;
- iskvarenost duše (karaktera);
- podmuklost ka braći u vjeri;
- nemati vjeru u ispunjenje dove;
- ne klanjati namaze u njihovo propisano vrijeme;
- ne tražiti Allahovo zadovoljstvo činjenjem dobrih dijela i da­vanjem sadake (hrana, odjeća, obuća, novac itd. onima u pot­rebi);
- pričati besmislice i koristiti nepristojne riječi.

Hadis: Jesi li našao kamilu?

Jedan od Poslanikovih ashaba (drugova) stajao je medu grupom žena razgovarajući s njima. Upravo tada pokraj njih je prošao Poslanik Mu­hammed s.a.v.a. Ugledao je prijatelja i ukorio ga što je razgovarao sa ženama na ulici.
On se pravdao rekavši da je bio izgubio kamilu i da je pitao žene da li su je vidjele.
Poslije toga, nekoliko puta je sreo Poslanika koji bi ga uvijek priupitao da li je našao kamilu koja mu je utekla. Ovaj bi samo klimnuo glavom tamo amo i brzo nastojao da se udalji. Čak je bio prestao da klanja u džamiji samo da bi izbjegao Poslanika i njegovo ispitivanje o kamili.
Jednog dana je bio došao u džamiju i počeo klanjati u jednom ćošku, želeći da ode prije nego ga Poslanik s.a.v.a. ugleda. Ali Poslanik s.a.v.a. ga je vidio, došao do njega i sjeo u njegovoj blizini. Ovaj je pokušao klanjati sporo, nadajući se da će Poslanik s.a.v.a. ustati i otići, ali se to nije desilo. Kada je završio sa namazom, Poslanik mu je nazvao selam.
Prije nego ga je Poslanik i mogao išta upitati, on prizna da nije izgubio kamilu i da mu je to samo poslužilo kao izgovor da se opravda pred njim. Hazreti Muhammed, sallallahu 'alejhi ve alihi, mu je rekao da mu je Al­lah taj grijeh oprostio jer je učinio tevbu (pokajao se) i iskreno zažalio za svoj postupak.

Pouka: Kada učinimo grijeh, moramo se iskreno pokajati, osjetiti grižu savjesti i onda zatražiti oprost, obećavajući da nećemo nikad isto ponoviti.