13.  Gdje je on, a gdje onaj što sebe približi Allahu?

Putnik prema Allahu u sjeni zikra i sjećanja na Allaha dostigao je ap­solutni mir. Znajte da se srca smiruju sjećanjem na Allaha. (Er-Ra'd, 28)

الَّذِينَ آمَنُواْ وَتَطْمَئِنُّ قُلُوبُهُم بِذِكْرِ اللّهِ أَلاَ بِذِكْرِ اللّهِ تَطْمَئِنُّ الْقُلُوبُ

Takav čovjek svijet vidi jedinstvenim, vidi ga Božijom teofanijom i isijavanjem Njegovih atributa, te se ne može strpiti u svojoj koži od ljubavi prema Bogu. Hafiz u vezi sa rečenim kaže: “O Obožavani, što Kreaciju stvori u najljepšem obliku, stvorenja su ushićena svim ljepo­tama kojima Si ih okružio! Gdje god da na Ovom svijetu pogledamo, Tvoje manifestacije vidimo, i to u oblicima koje je ljepota milovati i maziti, linija divnih, obrva i očiju lijepih, fina stasa i obličja. Pa čemu tuga? Ako je neophodno da nas promjene ovoga materijalnog svijeta do­vode do bolesti, jedan je pogled u lice Tvoje lijepo dovoljan da budemo izliječeni od bolesti i patnji svijeta Ovog, što nam ukazuje na to da se u Ovom svijetu nalazi i bolest i lijek za nju.” Imam Homeini, mudžahid i arif, jednom je prilikom rekao: “Tako mi Boga, ako bi se nekome koliko trun otvorila vrata tevhida i spoznaje Boga, oba svijeta, i Dunjaluk i Ahiret, kod njega ne bi imala vrijednost koliko krilo jedne mušice.” Učitelj irfana i ahlaka, mufessir Kur'ana, allame Tabatabai, kuddise sir­ruh, prenosi jednu uspomenu od svoga učitelja merhuma ajatollaha ­Kazija: “Jedanput je nas nekoliko učenika išlo u pravcu njegove kuće, kad iznenada na ulici ugledasmo kućne stvari svoga učitelja i njega kako stoji sa svojom porodicom pored stvari. Začudili smo se vidjevši taj pri­zor, ali kasnije je postalo jasno da učitelj nije imao novca da plati zakupninu te ga je vlasnik kuće izbacio vani. A nisu imali gdje otići pa su zato stajali pored svojih stvari. Bili smo ljuti. Upitasmo učitelja: ‘Šta sad?’ On odgovori da treba prihvatiti ovu ljubavnu igru od strane Boga. ‘Ovo je tek početak igre’, reče, ‘te se nasmija.’” Zato Ibn-Sina i postavlja pitanje gdje je onaj uzmenireni čovjek dunjalučar, a gdje čovjek koji je putnik ka Allahu. Ovaj potonji i Ovaj svijet vidi milošću, a muku na njemu dobrotom.

14. Uronjenost arifa u Božiju ljepotu

Zadovoljstvo življenja arifa koji su stigli do Boga nije neispunjeno obećanje. Oni su toliko uronjeni u posmatranje Božijeg dželala i džemala da nemaju vremena otići na Ahiret. Zato Kur'an kaže: Koji strepe od Dana u kojem će srca i pogledi biti uznemireni. (En-Nur, 37)

يَخَافُونَ يَوْمًا تَتَقَلَّبُ فِيهِ الْقُلُوبُ وَالْأَبْصَارُ                     

Ljudi koje ne okupira i ne ometa ovosvjetska prodaja od sjećanja na Boga, ne sprečava ih davanje zekata siromasima i obavljanje namaza da misle na velike događaje Sudnjega dana, takvi ljudi znaju za uzne­mirenost srca grešnika prilikom polaganja računa za svoja djela. Zato i kažu: “Od Uzvišenoga Gospodara tražim da nam otkloni koprene sa očiju.” Ako nam ovdje oči i srce budu pokriveni koprenama, i tamo ćemo biti slijepi. Ili, po riječima Fahr Razija, velikog filozofa i mufessira, pisca tefsira Ključevi skrivenog:

Strah me otići iz Ovoga svijeta slijep,

da odem iz svijeta a niti ga vidjeh.

Da odem iz svijeta tijela u svijet duše,

otići a da ne vidjeh svijet duše.

Mejdan i mjesto djelovanja je ovdje. Ako danas ne stekneš oči kojim ćeš zbilju gledati, ni tamo ništa nećeš vidjeti. Zbog toga je Fahr Razi naveo predaju od Poslanika s.a.v.a. u kojoj se kaže: “Onako kako živiš i umrijet ćeš; onako kako umreš bit ćeš proživljen.” Ako budeš imao lijep i čist život protkan milošću, oprostom, ljubavlju prema Božijim robo­vima i život provedeš na putu služenja Božijim stvorenjima, sigurno ćeš imati lijepu i ugodnu smrt. Isto tako, ako nam smrt bude lijepa, i naše proživljenje na Sudnjem danu bit će lijepo. Zato je rečeno: “Spoznaja ovdje sjeme je posmatranja i srčanog osvjedočenja tamo.”

15.  Ibn-Sina je od Boga tražio uputu kao što je uputa šejha Ebu-Seida Ebul-Hajra

Istina je da je Ibn-Sina bio filozof, a Ebu-Seid arif, a razlika poi­manja i svjetonazora između filozofa i arifa veoma je velika.

a)      Obično su arifi, baveći se filozofijom i prošavši preko mosta filo­zofije, stigli do Dženneta irfana i spoznaje, dok filozofi nisu stigli do ir­fana.

b)      Filozofija i filozofi bave se pojmovima, a ne zbiljama. Filozof je upoznat sa pojmovima Milostivi, Jedinstvo Bitka i drugim atributima, ali ne i sa zbiljom milostivosti, svemilostivosti i drugih atributa Božije Lje­pote i Uzvišenosti, za razliku od arifa koji se osvjedočio u zbilje svih imena. Ako bismo to htjeli slikovito prikazati, rekli bismo da je filozof upoznat sa skicom Božijega grada i Njegovih imena i atributa, dok je arif otišao u sam grad, tamo se nahranio voćem i odmorio u sjeni voćke. A to je izrekao i Mevlana sljedećim riječima: “Noga racionalista je drvena, a kako li je samo drvena noga krhka.” Upravo iz ovog razloga Ibn-Sina je na kraju života stekao sklonost ka irfanu. Tako je i jedan dio svoje posl­jednje napisane knjige Išarat posvetio irfanu i položajima arifa. U jed­nom poglavlju trećeg toma Išarata on veoma opširno objašnjava ovu te­matiku i predočava položaj irfana i arifa.

16.  Ima spoljašnost lijepu i privlačnu

Časni Kur'an kaže: Oni znaju samo spoljašnju stranu života na Ovom svijetu, a prema Onom svijetu su ravnodušni. (Er-Rum, 7)

يَعْلَمُونَ ظَاهِرًا مِّنَ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَهُمْ عَنِ الْآخِرَةِ هُمْ غَافِلُونَ       

Njihova ravnodušnost prema Onome svijetu, koji je ustvari unutarnje i skriveno Ovoga svijeta, prouzrokovala je da zaborave na zbilju i um­jesto nje prihvate neke uobrazilje.  

17.  Svijet čija je teškoća u odjeći malaksalosti

Jedna od ovodunjalučkih teškoća jeste odvajanje od njega. Čovjek veoma lahko ostvaruje vezu sa Ovim svijetom, ali kada ga treba napustiti, grčevito se opire.

18.  Primjer njegov je kao primjer onoga koji vidi

Jasno je da se pod vidom i sljepoćom podrazumijeva razlika između stečenog i prisutnog znanja. Filozofima je svojstveno stečeno znanje, što samo po sebi nije ništa drugo do skup pojmova, a arifima prisutno znanje, koje je, ustvari, poimanje zbilje onakvom kakva jeste, a na koju pojmovi samo ukazuju.

19.  Ibn Sina sa poniznošću daje odgovor

Ibn-Sina je sa velikom poniznošću, a istovremeno i sa odvažnošću jed­nog ratnika dao lijepe odgovore, što je odlika velikih ljudi i što se često može vidjeti kod evlija. Tako vidimo da je u predaji preneseno da vjernik ne radi neko djelo iz dvoličnosti, kao što neko dobro djelo ne napušta zbog stida. Zbog toga i sam Ibn Sina sa poniznošću daje odgovor i ujedno ispunjava svoju obavezu. Na ovaj način on je ostavio i drugima otvorena vrata.

20.  Spoljašnost salika i njegova nutrina...

Spoljašnost salika obojena je Božijom bojom, tj. ibadetskim djelima ili, drugačije rečeno, očuvanjem Šerijata i njegovim pridržavanjem. Nu­trinu jednog salika čini traženje i slijeđenje istine te kretanje putem kojim bi se stiglo do zbilje. Zbog toga Kur'an kaže: Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblago­darni biti! (El-Bekara, 152)

َاذْكُرُونِي أَذْكُرْكُمْ وَاشْكُرُواْ لِي وَلاَ تَكْفُرُونِ                       

Sa stanovišta Kur'ana, postoji i spoljašnji i nutarnji zikr. Ako čovjek spomene zbiljom svoje duše Boga, i Bog će se njemu pokazati kroz nje­govu zbilju i uspostavit će se bliskost među njima. Hazreti Ali ibn Husejn kaže: “Moj Bože, učini me od onih koji razgovaraju s Tobom skriveno, a rade za Tebe javno.”

U istom kontekstu može se razumjeti sljedeća predaja: “Namaz je miradž vjernika.” Šta je Poslanik posmatrao na Miradžu? Odgovor Kur'ana glasi: Da bismo mu neka znamenja Naša pokazali. (El-Isra, 1)

سُبْحَانَ الَّذِي أَسْرَى بِعَبْدِهِ لَيْلاً مِّنَ الْمَسْجِدِ الْحَرَامِ إِلَى الْمَسْجِدِ الأَقْصَى الَّذِي بَارَكْنَا حَوْلَهُ لِنُرِيَهُ مِنْ آيَاتِنَا إِنَّهُ هُوَ السَّمِيعُ البَصِيرُ

Gospodar je obećao Poslaniku da će mu pokazati Svoja velika zna­menja na Miradžu. U suri Nedžm On obznanjuje ispunjenje Svog obe­ćanja: Vidio je najveličanstvenija znamenja svoga Gospodara. (En-Nedžm, 18)

لَقَدْ رَأَى مِنْ آيَاتِ رَبِّهِ الْكُبْرَى                                   

S obzirom na ovu istinu, vjernik treba u namazu posmatrati Božije znakove, pa ako ih mi ne posmatramo, to je zbog našeg moralnog ne­dostatka i neiskrenosti u djelu, jer mi imamo “posla” sa Onim Koji bezgranično izlijeva milost na Svoje robove.

21.  Navođenje stihova kao argument

U svakoj stvari Njegov je znak,

ukazuje da Jedan je On.

Ovo su stihovi Ebu-Ishaka Ismail ibn Kasimul-Ganzija, poznatog pod imenom Ebul-Atahije Araki, rođen 748. god. u Kufi, a preselio na Onaj svijet 825. Komentirajući ove stihove, allame Hasanzade Amuli je rekao: “Svaka biljka koja niče iz zemlje izgovara: Jedan Si Ti Koji nemaš sudruga.” Naravno, jasno je da je biljka navedena samo kao primjer, a inače, sve stvari koje postoje u Ovom svijetu manifestacija su iskaza: “O Ti Kojem ništa nije slično.” Prema tome, sva bića kreacije stalno izgova­raju: “Ti nemaš sudruga”, ali nažalost, nema onoga koji bi čuo ove riječi. Mevlana o ovom pitanju kaže da ako mi sa česticama svijeta ne dijelimo tajnu, to je zato što nemamo oči gajba. Zato oni koji su okrenuti srcu sa lahkoćom razumiju jezik vode, zemlje, cvijeta, kako danonoćno svje­doče: I mi čujemo, i mi vidimo, i mi shvatamo, a što sa vama ne razgova­ramo – to je zbog vas samih. Ako vi uzletite iz svijeta materije ka duši egzistencije i njenoj zbilji, sigurno ćete čuti zikr mrtve prirode.

Ibn-Sina r.a. o istoj zbilji govorio je da ako čovjek prosvijetli oči svoje duše Istinom i uzjaše jahalicu razuma, stići će do najuzvišenijih Božanskih svjetova, što je, ustvari, unutarnja zbilja bića, i posmatrat će znakove Božije tako da neće ničemu ostati mjesta u kreaciji, osim samoj Istini. 

22.  Hiljadu halova ne vrijedi koliko jedno meleke

Meleke i hal dva su termina koji se koriste u filozofiji i irfanu. Me­đutim, u riječniku arifa ovi termini imaju posebno značenje, drugačije od onoga što filozofi pod njima podrazumijevaju. U svakom slučaju, arifi pod pojmom hal podrazumijevaju one istine što se spuštaju na srce, a koje dolaze saliku Božijim privlačenjem i daju mu osjećaj zadovoljstva, no vremenski su ograničene i bez postojanosti. Zato Ibn-Arebi u Mekan­skim otkrovenjima kaže: “Borba sa nefsom donosi spoznaju onima koji imaju veliki entuzijazam i cilj, a drugima samo hal. Zbog toga Šejhul-Išrak Suhravardi, u oporuci štampanoj na marginama njegovoga djela Et-Talvihat, kaže: “Hiljadu halova ne vrijedi koliko jedna meleke.” Zašto je tako? Zato što je meleke Božije privlačenje spušteno na srce salika, preraslo u stalno stanje. Razlog njene više vrijednosti upravo je u tome što će ona sama biti izvorom hiljade drugih halova.

23. Kako duša postaje melekuti

Kur'anski je iskaz sljedeći: I spominji Gospodara svoga ujutro i naveče u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem. (El-A'raf, 205)

وَاذْكُر رَّبَّكَ فِي نَفْسِكَ تَضَرُّعاً وَخِيفَةً وَدُونَ الْجَهْرِ مِنَ الْقَوْلِ بِالْغُدُوِّ وَالآصَالِ وَلاَ تَكُن مِّنَ الْغَافِلِينَ                               

Znači, spominjanje Boga jezikom treba učiniti srčanim sjećanjem da bi se u duši osjetilo prisustvo Gospodara. Tako, ako čovjek svoju nutrinu prosvijetli, i njegova će se spoljašnjost prosvijetliti. Međutim, ne vrijedi i obrnuto pravilo, tj. ako svoju spoljašnost prosvijetli, time njegova nutrina neće obavezno postati prosvijetljena. Dokaz ovoga jeste činjenica da je batin, tj. unutarnja zbilja, postojana osobina (melekut) ljudske duše te da ima položaj uzroka, a spoljašnost je njegova posljedica. Tako, ako uzrok bude pobuđen Božijom rukom, sigurno je da će ostaviti traga i na posl­jedicu, dok je suprotno nemoguće. Zato Imam Ali a.s. kaže: “Stvoritelj im se pokazao u dušama i zato im je u očima sve mimo Njega nisko.” Uzimajući u obzir ovu činjenicu, Ibn-Sina kaže: “Ako se hal promijeni u meleke, znači da se djelo pretoči u ahlak, tek tada će se znakovi uz­višenih Božijih svjetova pokazati njegovoj duši.”

24.  Što je učinak ostvarenja prisnosti sa Uzvišenim Bogom

Istina je da čovjek neće osjetiti nikakvo zadovoljstva zbog ibadeta sve dok ne osjeti zadovoljstvo prisustva Gospodara. Zbog toga je imam Husejn rekao: “Bože moj, onaj koji je Tebe našao, pa šta mu nedostaje, šta nema, a onaj što Tebe nema, šta ima?[3]

25.  Bliži mu je od njega samog

U predaji, kako od imama Musa ibn Džafera tako i u dovi imama Sedždžada, stoje sljedeće riječi: “Moj Bože, Ti nisi skriven od Svojih stvorenja, osim što su ih koprene njihovih djela udaljile od Tebe.”[4] Časni Kur'an kaže: Znajte da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova, i da ćete se svi pred Njim sakupiti. (El-Enfal, 24.)

وَاعْلَمُواْ أَنَّ اللّهَ يَحُولُ بَيْنَ الْمَرْءِ وَقَلْبِهِ وَأَنَّهُ إِلَيْهِ تُحْشَرُونَ          

Jasno je da srce u ovom slučaju nema samosvojnost, zapravo: Bog se nalazi između svake stvari i njene zbilje. Također, na drugim mjestima Kur'an obznanjuje ovu istinu: Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice. (Kaf, 16)

 وَنَحْنُ أَقْرَبُ إِلَيْهِ مِنْ حَبْلِ الْوَرِيدِ                      

Mi smo mu bliži od vas, ali vi ne vidite. (El-Vaki'a, 85)

 وَنَحْنُ أَقْرَبُ إِلَيْهِ مِنكُمْ وَلَكِن لَّا تُبْصِرُونَ                   

Kada čovjek padne u smrtnu postelju i smrt se nadvije nad njim, dok je okružen prijateljima i porodicom, Gospodar kaže da mu je bliži od svih ljudi, samo što mi to ne vidimo. Razlog naše sljepoće jesu grijesi i uprljanost duše. Rečeno je da se ne može riješiti ova protivrječnost: u isto vrijeme dok sam daleko od Boga, uistinu me od Njega ništa ne dijeli. Kako mogu biti daleko od Njega kad mi je On bliži od moga srca? Rješenje je veoma jasno: mi svojim grijesima, ne­marom i zaboravom zbilje sami sebe udaljavamo od Njega. Ibn-Sina ovu činjenicu potvrđuje deduktivnim kur'anskim argumentima i irfanskim otkrovenjima. Krene li čovjek putem robovanja, stići će do tačke kada će Uzvišenoga Boga naći sebi bližeg od samoga sebe. Upravo zbog ove blizine imat će najveća zadovoljstva prisnosti sa Njim: Blago njima, njih čeka divno prebivalište! (Er-Ra'd, 29)

الَّذِينَ آمَنُواْ وَعَمِلُواْ الصَّالِحَاتِ طُوبَى لَهُمْ وَحُسْنُ مَآبٍ

26.  Putovanje

Potpuno je jasno da ovo putovanje nije materijalne prirode, već je putovanje koje su imali Božiji poslanici. Ibrahim a.s. kaže: Idem svome Gospodaru, On će me uputiti. (Es-Saffat, 99)

وَقَالَ إِنِّي ذَاهِبٌ إِلَى رَبِّي سَيَهْدِينِ                       

Ovo je putovanje koracima robovanja i pokoravanja, a ne neko drugo. Za Luta a.s. kaže se: I Lut mu jedini povjerova, i reče: “Ja se selim svome Gospodaru, jer On je, uistinu, silan i mudar.” (El-Ankebut, 26)

فَآمَنَ لَهُ لُوطٌ وَقَالَ إِنِّي مُهَاجِرٌ إِلَى رَبِّي إِنَّهُ هُوَ الْعَزِيزُ الْحَكِيمُ  

Jasno je da je putovanje Hazreti Luta ka Bogu duhovne prirode – putovanje uzvišenije od svih drugih putovanja. Tako i Uzvišeni Bog u Kur'anu govori za svoga Miljenika: Hvaljen neka je Onaj Koji je u jed­nom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. (El-Isra, 1)

سُبْحَانَ الَّذِي أَسْرَى بِعَبْدِهِ لَيْلاً مِّنَ الْمَسْجِدِ الْحَرَامِ إِلَى الْمَسْجِدِ الأَقْصَى الَّذِي بَارَكْنَا حَوْلَهُ لِنُرِيَهُ مِنْ آيَاتِنَا إِنَّهُ هُوَ السَّمِيعُ البَصِيرُ

Napomena: Razlika kod ovih duhovnih putovanja jeste u tome da su svi poslanici sami kretali na taj put, s nadom u skoru uputu, za razliku od Muhammeda s.a.v.a. kojeg je sam Uzvišeni Bog Sebi pozvao. Velika je razlika između gosta koji sam dođe i onoga koji je došao na poziv. Ve­lika je razlika između gosta koji sjedne za sofru domaćina i onoga koji je pozvan da mu se pokažu tajne stvaranja i najuzvišeniji znakovi. Ovo je čast nas muslimana, da dok iskazujemo posebno poštovanje svim poslanicima, slijedimo Poslanika koji ima poseban položaj kod Gospo­dara. Neka je hvala Gospodaru svjetova!

27.  Iz saosjećanja i zabrinutosti obaviješteni su o svim stvarima

I ova istina potvrđena je Kur'anom, metodom dedukcije i otkroven­jem zbog toga što je to znanje o uzroku i o uzroku uzroka, u značenju poznavanja posljedice. U slučaju da čovjek spozna Boga, spoznat će i cijelu egzistenciju tako što će je izbliza posmatrati prisutnim znanjem. 

28.  Oni svoja djela vide malehnim

Ovo je također jedna od osobina koje posjeduju Božiji ljudi. Što se više približe svome Voljenom, sve više i više spoznavaju veličinu i uz­višenost Božiju, s jedne strane, i sve više bivaju svjesnim svoje niskosti, s druge strane. Upravo ova spoznaja i osvjedočenje ove istine čini ne samo da svoja djela vide bezvrijednim, već ih ona potiče i da istinski priznaju svoju slabost i nemoć naspram Gospodara. Hafiz r.a. kaže da je sav beskonačni opis Voljenog samo jedan pokušaj opisa Njegovog ­solufa, i sve je to samo jedna riječ od hiljadu onih koje su se mogle pre­točiti u izraz, ali sam Voljeni ne ostavlja mjesta za drugoga da bi ga uopće mogao opisati. Zato kaže da jedina stvar koju možemo uraditi jeste pokrivanje slabosti Ovoga svijeta bogobojaznošću i tevhidom jer je Vol­jeni, Koji ne posjeduje ništa osim čiste ljepote i dobrote, došao u susret svojim zaljubljenicima.

Zbog toga Ibn-Sina kaže da oni, došavši do ove spoznaje i osvjedo­čenja, ma koliko imali imana u Njega, vide sebe manjim od toga da bi uopće mogli računati na sebe.

29.  Oni su posjednici širokih pogleda

Časni Kur'an kaže: Nadmećite se da u Gospodara svog zaslužite oprost i Džennet, prostran koliko su nebo i Zemlja. (El-Hadid, 21)

سَابِقُوا إِلَى مَغْفِرَةٍ مِّن رَّبِّكُمْ وَجَنَّةٍ عَرْضُهَا كَعَرْضِ السَّمَاء       

Kada Božiji čovjek spozna dželal i džemal svoga Gospodara, cijela k­reacija, sa svim svojim složenostima, zakonima koji vladaju njome i tajnama koje krije u sebi, sve zajedno u  njegovim očima nema vrijednost koliko vrijednost kihanja jedne koze.

30.  Namaz je najuzvišenija kretnja

Ibn-Sina je nakon što su mu se otkrile tajne namaza napisao i knjigu pod nazivom Tajne namaza. Knjiga je vrlo kratka, ali u sebi sadrži veoma duboka i vrijedna zapažanja. Činjenica je da misli ljudi kao što je bio i Ibn-Sina svijetle na nebu spoznaje nakon što protekne i hiljadu godina od njihove smrti, a sve zahvaljujući namazu i pažnji ka Bogu, Koji nema potrebe ni za čim.

31.  Post je najuzvišenije prebivalište

Kao što je namaz kretanje, isto tako je i post kretanje. Post čuva čovjeka od svega što nije Istina. Čovjeku daje smiraj, poziva ga da po­gleda u svoju nutrinu. Tajne čovjeka iznosi na vidjelo. Post čuva oči od toga da vide neistinu, uši od toga da čuju prazan govor i jezik od toga da govori sa bilo kim, osim sa Voljenim. Čovjeka u potpunosti zaokuplja ljubavnom igrom sa njegovim Voljenim. Koliko namaz čovjeka uzdiže, toliko ga i post čini postojanim na Njegovom putu. Zato Šejh i kaže da po­moću namaza i posta otpočinje stjecanje čovjekovog smiraja, da bi uz pomoć ovoga dvoga stigao u prisustvo svoga Voljenog.

32.  Udjeljivanje je najbolje dobročinstvo

Oni koji troše imetke svoje na Allahovu putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. A Allah će umnogostručiti onome kome hoće. (El-Bekara, 261)

Udjeljivanje najprije otvara put ka robovanju Bogu, služenjem Njego­vih stvorenja, a potom daje podstrek, snagu i brzinu saliku u nje­govom kretanju. Tako u predaji čitamo da je ljubav prema Ovome svijetu korijen svih grešaka i grijeha. Udjeljivanje imetka iz korijena čupa čovjekovu ovisnost o Dunjaluku. Prirodno je da sušenjem stabla njegove grane i sve lišće ostaje bez života. Na ovaj način prekida se svaki oblik ovisnosti i vezanosti čovjeka za Dunjaluk. Upravo zbog rečenog Šejh pre­poručuje da udjeljivanjem i udovoljavanjem potreba siromašnih čovjek za sebe stekne najbolji oblik dobročinstva i time nastavi svoje kretanje prema Uzvišenom Bogu.

33.  Raspravljanje

Raspravljanje je jedan od oblika argumentacije koji postoji u logici, za čiju se osnovu pri argumentiranju uzimaju općeprihvaćena načela, a ne postavke dokazane čvrstom logičkom dedukcijom. Časni Kur'an na više mjesta nalaže da se raspravlja na najljepši način, dakle da se koriste istiniti naučni dokazi radi upućivanja, a ne samo prazni pojmovi koji ne­maju uporišta u stvarnosti. U ovom pismu pod raspravom se podrazumi­jeva metoda koja se koristi u naučnim krugovima i školama.

34.  Najveći stepen napredovanja je prepuštanje poslova Bogu

U predaji je zapisano: “Prvi stepen svakog znanja jeste spoznaja Uz­višenoga Boga, a njen posljednji stepen je prepuštanje poslova Njemu.” Zbog toga Ibn-Sina kaže: “Neka svaki korak koji učiniš bude na osno­vama spoznaje jer bilo kakvo kretanje bez znanja i uvida neće polučiti nikakvu korist!” Uzimajući rečeno u obzir bivaju jasnije i riječi Kur'ana kada kaže da se lijepa i čista riječ, što je, ustvari, ispravno vjerovanje utemeljeno na znanju, uzdiže ka Bogu i ono što je uzdiže jeste dobro djelo proisteklo iz čovjekovog znanja o Bogu.

35.  Izbjegavanje laži!

Kur'an kaže: Hoću li vam kazati kome dolaze šejtani? Oni dolaze svakom lašcu, grješniku. (Eš-Šu'ara, 221-222)

هَلْ أُنَبِّئُكُمْ عَلَى مَن تَنَزَّلُ الشَّيَاطِينُ تَنَزَّلُ عَلَى كُلِّ أَفَّاكٍ أَثِيمٍ

Znači, u zbilji, laž su otvorena vrata za šejtanov pristup čovjeku. Drugim riječima, imajući osobinu laganja, čovjek biva izložen napadu svakog oblika ispoljavanja zla.

36.  Očišćenju prethodi uljepšavanje

Sljedbenici duhovnog puta imaju načelo koje podrazumijeva da pražnjenje, tj. očišćenje, prethodi uljepšavanju. Pod očišćenjem oni misle na otklanjanje loših osobina i duhovnih prljavština, da bi tek nakon toga došlo na red uljepšavanje ili, drugim riječima, stjecanje lijepih osobina i ukrašavanje duše dobrim djelima, kao što Hafiz reče:

Okupah se u suzama, kao što rekoše oni što prođoše put: 

Prvo se očisti pa tek potom čisto pogledaj!

Uprljan pogled daleko je od lica Voljenog,

lice Njegovo pogledaj preko čista ogledala!

Po riječima Kur'ana, ako zemlja bude čista, davat će čiste plodove, a u suprotnom neće davati ništa osim pokvarenih plodova.

U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara njegova, a u ne­plodnom tek s mukom. (El-A’raf, 58)

وَالْبَلَدُ الطَّيِّبُ يَخْرُجُ نَبَاتُهُ بِإِذْنِ رَبِّهِ وَالَّذِي خَبُثَ لاَ يَخْرُجُ إِلاَّ نَكِدًا كَذَلِكَ نُصَرِّفُ الآيَاتِ لِقَوْمٍ يَشْكُرُونَ                                 

Budući da je odnos čovjekovog nefsa i njegovih djela odnos uzroka i posljedice ili, preciznije rečeno, posljedica nije ništa do manifestacija svoga uzroka, što nefs bude čistiji, i čovjekova djela bit će bolja i prosvjetljenija. U svakom slučaju, arifi su istrajavali na tome da se čovjek prvo pročisti, pa tek potom pristupi uljepšavanju svoje duše. A kao što vidjesmo, ova metoda utemeljena je na Kur'anu, razumskom ar­gumentu i otkrovenju.

37.  San im je istinitiji

Božiji ljudi za odgoj putnika duhovnog puta davali su posebne upute, od kojih je jedna i zapisivanje snova zato što je san odraz zbilje ljudske duše. Zbog toga Ibn-Sina kaže: “Ako čovjek ima običaj govoriti samo istinu, i snovi će mu biti istiniti, a ako mu je biće naviklo na govorenje laži, i snovi će mu prikazivati laži.” Allame Tabatabai, veliki arif svoga vremena, i pored toga što je svojim učenicima predavao zamršena pitanja Kur'ana i filozofije, odgajao je učenike i na putu irfana. U danu kada bi pojačao samokontrolu, tj. opservaciju nad sobom, govorio je da bi mu tu noć snovi bili jasniji. Ove riječi potpuno su u skladu sa argumentom filo­zofije. Hafiz kaže: “Ako ti učitelj bilo šta naredi, makar to bilo i u su­protnosti sa tvojom željom, ti poslušaj, jer onaj koji ti naređuje prošao je put robovanja i poznaje pravila i zakone svih stanica.”

38.  Napici

Istovremeno dok arifi odgajaju namjernike puta Božijeg, odvojene od svijeta prirode, da bi time stekli sposobnost posmatranja svjetova uz­višenijih od Ovoga, drugim riječima, da spoznali svoj nefs, arifi trebaju uzeti u obzir i činjenicu da smo svi mi ljudi i da kao takvi ne možemo poreći naše ovodunjalučke potrebe. Zbog toga, da bi povezali spomenuta dva načela, skovali su termin izgoriti. Pod ovim terminom podrazumi­jevaju da se sve što se jede i pije najprije pripiše Bogu, a zatim da se kaže kako je Bog to propisao u vjeri usljed čovjekove potrebe za jelom i pićem. Prema tome, mi Božijom odredbom jedemo i pijemo. Ovim pripisivanjem Bogu otklanjaju se svi aspekti ovosvjetskog u činu ishrane i postiže se izbavljenje od svih neželjenih posljedica. Zbog toga Ibn-Sina u svojoj kratkoj opasci kaže da pije radi Boga, zato što je to zakonima određeno kroz stvaranje, a ne radi nefsanskog uživanja.

39.  Sa svakom skupinom prema njihovim razinama

Rekavši ovo, Šejh je uzeo u obzir da svi ljudi nisu na istoj ravni razu­mijevanja i imana te se, prema tome, ne može sa svakim na isti način razgovarati, već treba uzeti u obzir razinu kulture i razumijevanja sago­vornika. Ovo mišljenje samo je sadržaj predaje od Poslanika koji je rekao: “Mi smo skupa poslanika, sa ljudima razgovaramo prema nivoima njihovih razumijevanja.” Stalan i potpuno razuman metod poslanika bio je da sa ljudima razgovaraju na nivou mogućnosti njihovih razumi­jevanja. Uzimajući ovo u obzir, i sam Ibn-Sina u svom pismu naglašava ovu činjenicu. Hafiz veoma često u svojim stihovima ukazuje na ovu činjenicu. U islamskim propisima zapisano je da znanje vjere ne treba davati onima koji ga nisu dostojni, ni uskraćivati onima koji su ga dostojni.

40.  Udio u imetku

Ovo je prva kur'anska naredba kojom je opisan klanjač, kada je re­čeno: Koji molitve svoje budu na vrijeme obavljali, i oni u čijim imecima bude određen dio za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi. (El-Me’aridž, 24-26)

Pored toga što u imecima imaju određen dio za potrebite, taj dio tre­baju udjeljivati zbog Božijeg naređenja, a ne zbog nefsanske želje. Pre­neseno je da bi allame Tabatabai, kada bi udjeljivao sadaku siromahu, svoju ruku stavljao donju, a nakon što bi siromah uzeo sadaku, ljubio bi svoju ruku. Uvidjevši njegov običaj prilikom davanje sadake, pitali su ga za razlog. Sprva nije htio dati odgovor, ali je nakon upornog traženja naveo kur'anski ajet: Božija ruka je iznad njihovih ruka (El-Feth, 10),

يَدُ اللَّهِ فَوْقَ أَيْدِيهِمْ                                  

S druge strane rečeno je u predaji: “Ruka siromaha manifestacija je Božije ruke.” Također je u drugom hadisu rečeno da novac prije nego što stigne u ruke siromaha stigne u Božije ruke. Uzimajući u obzir rečeno, može se zaključiti da položaj robovanja iziskuje da prilikom davanja sa­dake ruka darivaoca bude ispod Božije ruke. U predaji isto tako stoji: “Onaj koji posjeti našeg hodočasnika, kao da je posjetio nas.” Znači, ako neko zijareti nekog hodočasnika Kabe, Poslanika ili Božijeg prijatelja, kao da je Nas posjetio. Na temelju rečenog, ova moja ruka zijaretila je Božiju ruku, a ja je kao hodočasnika ljubim i iskazujem joj poštovanje. Vi sada razmislite! Ako se čovjek sa ovakvim motivom i uvjerenjem od­nosi prema Božijim stvorenjima, ne samo da neće imati osjećaj veće vri­jednosti, već će svakog od njih vidjeti kao put ka Bogu kojim će moći stići do Njega. Kako je samo velika razlika između ovakvog udjeljivanja i onoga koje je popraćeno hiljadom zamjerkii pogovora, kao što u Kur'anu stoji:

O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama! (El-Bekara, 264)

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ لاَ تُبْطِلُواْ صَدَقَاتِكُم بِالْمَنِّ وَالأذَى            

Jasno je da ako spoljašnost jednog djela bude lijepa, treba i njegovu nutrinu uljepšati, a u protivnom djelo nije prihvaćeno sa stanovišta Kur'ana. Šejh govori upravo o obliku udjeljivanja gdje se traži Božije zadovoljstvo, a ne zadovoljenje nefsanske želje, jer je velika razlika iz­među ovih dvaju oblika udjeljivanja, što Kur'an propisuje ajetom: Ono što je kod vas nestaje, a Ono što je kod Allaha ostaje. (En-Nahl, 96)

مَا عِندَكُمْ يَنفَدُ وَمَا عِندَ اللّهِ بَاقٍ وَلَنَجْزِيَنَّ الَّذِينَ 

41.  Osamljivanje

Sa stanovišta Kur'ana, pod osamljivanjem se podrazumijeva ono što je Poslaniku naređeno ajetom: Otrpi ono što oni govore i izbjegavaj ih na prikladan način. (El-Muzzemmil, 10)

وَاصْبِرْ عَلَى مَا يَقُولُونَ وَاهْجُرْهُمْ هَجْرًا جَمِيلًا                  

Izbjegavanje spomenuto u ovom ajetu utemeljeno je na uzimanju Boga za Zaštitnika. Znači,