VRIJEDNOST ZNANJA SA STANOVIŠTA KUR'ANA

Djela se cijene prema namjeri

U Islamu se sva djela cijene prema namjerama (nijjetu). Kako znati da li je neko djelo iskreno i čisto? Kur'an kaže:

مَا عِندَكُمْ يَنفَدُ وَمَا عِندَ اللّهِ بَاقٍ

Ono što je u vas – prolazno je, a ono što je u Allaha – vječno je. (En-Nahl, 96)

Dobra djela koja činimo na Ovom svijetu ustvari su sjeme čiji će pu­poljci i cvjetovi procvasti tek na Budućem svijetu. Muhammed Ikbal kaže: “Za mnoge ljude stvarni život počinje tek kada se u zemlju posiju pa ponovo niknu.”

U Kur'anu stoji:

Stvorio sam džine i ljude samo zato da bi Mi ibadet činili. (Ez-Zari­jat, 56)

وَمَا خَلَقْتُ الْجِنَّ وَالْإِنسَ إِلَّا لِيَعْبُدُونِ

U ovoj rečenici sažeta je filozofija stvaranja čovjeka. O stvaranju i smislu stvaranja univerzuma na drugome mjestu kaže se: Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; Njegova odredba spušta se na njih, da biste znali da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata! (Et-Talak, 12)

اللَّهُ الَّذِي خَلَقَ سَبْعَ سَمَاوَاتٍ وَمِنَ الْأَرْضِ مِثْلَهُنَّ يَتَنَزَّلُ الْأَمْرُ بَيْنَهُنَّ لِتَعْلَمُوا أَنَّ اللَّهَ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ وَأَنَّ اللَّهَ قَدْ أَحَاطَ بِكُلِّ شَيْءٍ عِلْمًا

Dakle, smisao stvaranja univerzuma je u obaviještenosti čovjeka. Na­jveća nepravda koja se danas nanosi islamu jeste kada se postavlja pi­tanje da li se on može uskladiti i biti na istom kolosijeku sa znanjem i ljudskim umom.

Objava Kur'ana časnog počinje riječima: Uči u ime Gospodara tvog Koji stvara, Koji je stvorio čovjeka od ugruška. Uči, plemenit je Gospo­dar tvoj, Koji čovjeka poučava peru. Poučava čovjeka onome što ne zna. (El-'Alek, 1-5) Prva riječ Kur'ana jeste: Uči, čitaj – prije negoli naučiš ne­ćeš imati nikakvu vrijednost. Svaki pokret i djelatnost treba se temeljiti na znanju. U ime tvoga Gospodara, Skrbnika – čovjek mora imati na umu da ima potrebu za osloncem u svome Stvoritelju.

قَالَ رَبُّنَا الَّذِي أَعْطَى كُلَّ شَيْءٍ خَلْقَهُ ثُمَّ هَدَى

Reče (Musa): “Gospodar naš je Onaj koji je svemu što je stvorio dao ono što mu je potrebno, a zatim ga kako da se time koristi nadahnuo. (Ta-ha, 50) Ovaj ajet sadrži još jednu poruku – obavijest ljudima da su ­privilegirani nad ostalim svijetom. Kada se na početku sure El-'Alek go­vori o čovjeku, vidimo također poruku o privilegiranosti čovjeka u od­nosu na ostala stvorenja jer je pod stalnim nadzorom i brigom Uz­višenoga Boga.

Čovjek se u ovim ajetima poziva da upozna sebe jer u suprotnom neće moći širiti ono što zna. Kao da Allah dž.š. kaže: “Ako upoznaš sebe, otkrit će ti se svijet duhovnosti, svijet skrivenog.”

Hafiz veli: “Kad sam bio u halu (stanju potpune samosvijesti), dobio sam radosne vijesti iz svijeta gajba: ‘Ti nisi prikladan da živiš u toj ruševini (u tijelu); ti pripadaš svijetu višem. Dođi, ovdje je mjesto tvog boravka, sa terase arša pozivaju te, a ti, ti se vrtiš kao da si nešto izgubio.’”

Sljedeće na šta pozivaju ajeti sure 'Alek jeste spoznaja, podsjećanje čovjeka da je Onaj ka kome se on kreće Najplemenitiji, On je čovjekov Učitelj i Skrbnik koji će mu sigurno pomoći na tom putu. Govori se i o peru kao sredstvu stjecanja i širenja znanja: Uči i piši, pero ti može po­moći da svoje znanje preneseš drugima.

Šejh Saduk prenosi sljedeći hadis: “Ako vjernik umre, a iza sebe ostavi samo jedan list papira na kojem je zapisao znanje, taj će list biti prepreka između njega i vatre, i za svako slovo Uzvišeni će mu izgraditi grad u Džennetu, koji će biti veći od cijelog svijeta i od svih blagodati što na svijetu postoje, a onome koji sjedi uz alima i učestvuje na skupu na kome se stječe znanje i priča o nauci, Allah dž.š. reći će: ‘Ti si sjedio uz moga roba i ući ćeš u Džennet bez polaganja računa za svoja djela.’”

Riječi: Poučava čovjeka onome što ne zna, znače da ga poučava onome što čovjek nikako ne bi naučio bez objave. Učenjaci su argumen­tima dokazali da svakoj nauci treba objava, a da objavi ne treba nijedna nauka. Objava koristi dostignuća nauke, ali to nije odnos u kome bi ob­java bila krnjava bez nauke, već je ona potpuno nezavisna.

Neki učenjaci ovdje su imali određene prigovore, odnosno došli su u nedoumicu i postavili pitanje u pogledu značenja ovog ajeta, no kasnije je dat odgovor na tu zamjerku.

Pitanje je glasilo: “Zašto Kur'an ovako postupa sa čovjekom i prvo mu se obraća riječima da ga je Allah stvorio iz ničega, od neznatnog ugruška (kao da se čovjek želi poniziti i da mu se želi ukazati na njegovu beznačajnost), a u sljedećem ajetu čovjek se potiče na učenje. Zašto se prvo srozava pa uzdiže?”

Odgovor je sljedeći: Ovo je, ustvari, poticaj čovjeka na istraživanje. Kao da se hoće skrenuti pažnja na to da ćemo ostati samo taj mali ugrušak ako ne proširimo znanje i svijest. Allah nas podsjeća da je na nama šta ćemo odabrati: Da li ćemo putem znanja doseći najviše visine ili ćemo ostati na prvobitnom nivou? Ukratko, znanje je najbolji put da se čovjek uzdigne ka Bogu.

Tema vrijednosti znanja značajna je iz dva razloga. U hadisu i Kur'anu nalazimo mnogo podataka o znanju i vrijednosti njegova stje­canja. Čitajući ih bivamo podsticani da ga i sami stječemo i širimo. Ve­lika se nepravda nanosi kada se kaže: “Gdje ima vjere – islama, tu nema mjesta nauci.” Zbog toga je nužno pronaći ajete i hadise kojima bi se odgo­vorilo na ovu primjedbu. Nakon što ih pročitamo, shvatit ćemo da i mi činimo nepravdu.

Sekularizam počiva na uvjerenju da je čovjek bez vjere središte svi­jeta. Međutim, sura 'Alek na najbolji način daje odgovor pogrešnom stavu sekularista. U islamskoj filozofiji tvrdi se da znanje daje vrijednost čovjeku, čak do te mjere da se na jednom mjestu kažu: “Čovjek pomoću znanja može sebe razviti do te mjere da u sebi apsorbira cijeli pojavni svijet.”

Da bi naglasio veličinu znanja i znalaca, Kur'an čovjeka poredi sa melekima, stavljajući u istu ravan Boga, meleke i one koji posjeduju znanje:

شَهِدَ اللّهُ أَنَّهُ لاَ إِلَـهَ إِلاَّ هُوَ وَالْمَلاَئِكَةُ وَأُوْلُواْ الْعِلْمِ

Allah svjedoči da osim Njega nema Boga, a to svjedoče i meleki i oni koji posjeduju znanje. (Ali 'Imran, 15) Znači, Allah kaže da postoji samo jedan Bog, a svjedoci su On, meleki i oni koji imaju znanje.

يَرْفَعِ اللَّهُ الَّذِينَ آمَنُوا مِنكُمْ وَالَّذِينَ أُوتُوا الْعِلْمَ دَرَجَاتٍ

Allah uzdiže one koji vjeruju, a oni koji posjeduju znanje imaju kod Allaha stepene. (El-Mudžadela, 11) Ovdje se primjećuje islamski stav da Allah stavlja naporedo znanje i vjerovanje.

O ovome se govori i na drugim mjestima u Kur'anu. U prethodnom ajetu alim se poredi sa melekom, dok je u narednom znalac iznad me­leka:

وَيَقُولُ الَّذِينَ كَفَرُواْ لَسْتَ مُرْسَلاً قُلْ كَفَى بِاللّهِ شَهِيدًا بَيْنِي وَبَيْنَكُمْ وَمَنْ عِندَهُ عِلْمُ الْكِتَابِ

Nevjernici govore: “Ti nisi Poslanik.” Ti reci: “Između mene i vas do­voljan je svjedok Allah i onaj koji posjeduje znanje knjige.” (Er-Ra'd, 43)

A sada ćemo prenijeti jednu kur'ansku priču da vidimo šta se podra­zumijeva pod znanjem, kako ne bismo pomislili da je ono što se piše i čita znanje.

Od 16. do 44. ajeta sure En-Naml govori se o Sulejmanu a.s. i kraljici Belkisi od Sabe. Jednoga dana Sulejman a.s. svima je naredio da napuste grad. Pogledom je tražio pticu Hudhud, ali je nije mogao naći. Zašto ne vidim Hudhuda, da nije odsutan? Teškom ću ga kaznom kazniti, ili ću ga zaklati, ili će mi doći sa opravdanjem jasnim. Hudhud je došao i rekao: Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest. Vidio sam da jedna žena njima vlada... Vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu.

Sulejman je kraljici poslao pismo na koje je ona odgovorila, pa su se dogovorili da ga ona posjeti. Kada se približilo vrijeme susreta, da bi po­kazao snagu vjere Sulejman je upitao: O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što oni dođu da mi se pokore? Jedan od džina, Ifrit, reče: Ja ću ti ga donijeti prije nego ustaneš sa svog mjesta, ja sam za to snažan i pouzdan. Sulejman nije pristao jer je rok bio predug. A onda je jedan od njegovih podanika koji je posjedovao dio znanja knjige rekao: A ja ću ti ga donijeti prije nego što okom trepneš, te je tako i učinio. Sulejman na to uzviknu: Ovo je blagodat Gospodara moga koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zah­valan – u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan – pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit.

Pouke iz ovoga kazivanja:

1)      Pitanje odgovornosti: Ako prihvatimo odgovornost u zajednici, onda je moramo i izvršavati. Ovo se vidi iz Sulejmanova pitanja “Gdje je Hudhud?”

2)      Sulejmanov zakon imao je kazne za nepoštivanje (kazna koju spo­minje za Hudhuda).

3)      Osnovna poruka je da spoj znanja i vjere daje neslućene rezultate i može uzvisiti čovjeka dotle da sebi podvrgne čitav svijet. Ovaj spoj daje rezultate kojima je moguće nadvladati prirodne zakone, npr. 600 km od Sabe do Sulejmanova carstva. Dakle, onaj ko je posjedovao samo “dio znanja knjige” prevalio je 1200 km u treptaju oka i donio prijesto. I mi posjedujemo taj potencijal.

Prenosi se da je Poslanik s.a.v.a. rekao: “Ako neko želi vidjeti one koji su izbavljeni iz vatre, neka pogleda tražioca i izučavaoca znanja. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, tražiocu koji pokuca na vrata učitelja Allah za jedan korak na tom putu upiše jednu godinu ibadeta. Sagradit će mu grad u Džennetu i dok hodi po zemlji meleki na nebesima za njega traže oprost. On osvane i omrkne u stanju u kojem mu Allah oprašta grijehe. Meleki svjedoče: ‘Ovo je jedan od onih koji su oslo­bođeni vatre.’”

Po Kur'anu, prihvatanje istine posljedica je njenog spoznavanja.

قُلْ هَلْ يَسْتَوِي الَّذِينَ يَعْلَمُونَ وَالَّذِينَ لَا يَعْلَمُونَ إِنَّمَا يَتَذَكَّرُ أُوْلُوا الْأَلْبَابِ

Reci: “Jesu li isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?” Samo razumom obdareni primaju pouku!. (Ez-Zumer, 9) Cilj pitanja u ovom ajetu jeste da se čovjek uputi na svoj fitret: “O čovječe, obrati se svom fitretu i zapi­taj se jesu li isti oni koji znaju i oni koji ne znaju!”

Odgovor se daje na drugom mjestu u Kur'anu:

سَيَذَّكَّرُ مَن يَخْشَى

Dozvat će se onaj ko strahuje (El-A'la, 10), odnosno ko u sebi osjeti prisustvo svoga Stvoritelja. Međutim, ko se suprotstavi svom fitretu, neće biti u stanju odgovoriti na pitanje.

وَجَحَدُوا بِهَا وَاسْتَيْقَنَتْهَا أَنفُسُهُمْ ظُلْمًا وَعُلُوًّا

Oni, nepravedno i oholo, porekoše, iako su u sebi znali da su istina. (En-Neml, 14) Zato su takvi svrstali sebe među poricatelje. Ispunjeni ohološću i uznesenošću, oni u sebi nisu osjetili svoga Stvoritelja.

إِنَّمَا يَخْشَى اللَّهَ مِنْ عِبَادِهِ الْعُلَمَاء

Jedino se Allaha boje od robova Njegovih – učeni. (Fatir, 28)

Prema tome, vjeru ima samo onaj ko je uzvjerovao – prihvatio istinu. Prihvatanje istine temelji se na znanju o istini, a spoznavanje istine mo­guće je samo onome ko osjeti prisustvo svoga Stvoritelja u sebi. Ako ho­ćemo primiti istinu, moramo je pronaći i spoznati, a to je moguće preko stjecanja znanja o njoj.

Ko su oni koji prema Kur'anu posjeduju blizak položaj kod Allaha dž.š.? Kur'an govori o četirima skupinama ljudi sa istaknutim položajem kod Allaha.

1)           Borci u bici na Bedru.

إِنَّمَا الْمُؤْمِنُونَ الَّذِينَ إِذَا ذُكِرَ اللّهُ وَجِلَتْ قُلُوبُهُمْ وَإِذَا تُلِيَتْ عَلَيْهِمْ آيَاتُهُ زَادَتْهُمْ إِيمَانًا وَعَلَى رَبِّهِمْ يَتَوَكَّلُونَ.الَّذِينَ يُقِيمُونَ الصَّلاَةَ وَمِمَّا رَزَقْنَاهُمْ يُنفِقُونَ .أُوْلَـئِكَ هُمُ الْمُؤْمِنُونَ حَقًّا لَّهُمْ دَرَجَاتٌ عِندَ رَبِّهِمْ وَمَغْفِرَةٌ وَرِزْقٌ كَرِيمٌ

Doista su vjernici samo oni čija se srca ispune strahom kada se Alla­hovo ime spomene, a kad im se ajeti Njegovi kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, oni koji molitvu obavljaju i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju. Oni su, zbilja, pravi vjernici, oni imaju posebne stepene kod Gospodara njihova i oprost, i obilje plemenito. (El-Enfal, 2-4)

2)           Borci na putu istine.

فَضَّلَ اللّهُ الْمُجَاهِدِينَ بِأَمْوَالِهِمْ وَأَنفُسِهِمْ عَلَى الْقَاعِدِينَ دَرَجَةً وَكُـلاًّ وَعَدَ اللّهُ الْحُسْنَى

One koji se budu borili ulažući imetke svoje i živote svoje Allah će odlikovati čitavim stepenom nad onima koji se ne budu borili, i On svima obećava lijepu nagradu. (En-Nisa, 95) Pod onima koji nisu otišli u boj misli se na one koji su izvršili obavezu prema Allahu na lahak način i nisu odbili poslušnost niti su poricatelji.

Aiša je Muaviji za jednog od ashaba rekla: “O Muavija, ne govori loše o njemu, on je od onih koji između dvaju djela izabere teže jer je zaljubljenik u Allaha dž.š.”

3)           Oni koji čine čista dobra djela.

وَمَنْ يَأْتِهِ مُؤْمِنًا قَدْ عَمِلَ الصَّالِحَاتِ فَأُوْلَئِكَ لَهُمُ الدَّرَجَاتُ الْعُلَى

Ko dođe kod Allaha sa vjerom u Njega, a djela su mu čista – takvi imaju uzvišene stepene (deredže).

4)           Oni koji znanje posjeduju (razmišljaju).

Da bi istakao njihov poseban položaj, Allah dž.š. stavlja ih na jedan tas vage, a sve tri ostale skupine na drugi tas.

يَرْفَعِ اللَّهُ الَّذِينَ آمَنُوا مِنكُمْ وَالَّذِينَ أُوتُوا الْعِلْمَ دَرَجَاتٍ

Allah uzdiže one od vas koji vjeruju, a oni koji posjeduju znanje imaju kod Allaha stepene. (El-Mudžadela, 11) Dakle, znalcima pripadaju stepeni, a budući da je to izrečeno u množini to podrazumijeva najmanje tri stepena iznad ostalih. Znalac koji djeluje i čini čista djela posjeduje na­jistaknutije deredže kod Allaha, a sve zbog posjedovanja znanja. Sve vrline kriju u sebi znanje. Zato, ako ćemo mi, koji kao muslimani imamo Kur'an na raspolaganju, slijediti upute, moramo uložiti trud u stjecanju znanja i duhovnog pročišćenja.

Šta Kur'an govori o onima koji posjeduju znanje i koji su učenici znanja? Kur’an je knjiga upute namijenjena cijelom čovječanstvu.

الَر كِتَابٌ أَنزَلْنَاهُ إِلَيْكَ لِتُخْرِجَ النَّاسَ مِنَ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّورِ بِإِذْنِ رَبِّهِمْ إِلَى صِرَاطِ الْعَزِيزِ الْحَمِيدِ

Elif-lam-ra. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Go­spodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na put Silnoga i Hvaljenoga. (Ibra­him, 1)

 Ova knjiga upute na više načina govori o vrijednosti znanja i veliča znalca. Time podstiče vjernike da šire nauku i uvećaju znanje, da izvrše reformu čovječanstva i njegovo dovođenje do svjetla, mira i dobra.

Oni koji su čvrsti u znanju uronivši u njegovo beskonačno more ­govore: Mi vjerujemo. Oni koji ne znaju tragaju za ajetima čija su zna­čenja manje jasna. A oni koji posjeduju znanje kažu: “Mi vjerujemo i u jedne i u druge, a to što ne znamo manje jasne ajete znak je naše man­jkavosti, a ne nedostatak Kur'ana.” Oni smatraju da su takvi ajeti ob­javljeni kako bi ih potakli na razmišljanje, a svoj potencijal smatraju ­nedovoljnim, što nije manjkavost Kur'ana jer je on potpun i savršen.

Ovo poznavanje svojih nedostataka jedna je od istaknutih ljudskih vrlina. Manjkavost je imati mahanu, ali je veća manjkavost ne priznati je kao nedostatak. To priznanje manjkavosti znalaca daje im visok položaj – vrlina je – a priznanje neznanja prednost je u odnosu na one koji ne prihvataju neznanje.

Kur'an veliča one koji priznaju svoju manjkavost, a vjeruju u istinu i prihvataju je. Suprotno njima, neznalice se suprotstavljaju istini iz neznanja.

Znanje je najvažnije

U jednom hadisu se kaže: “Ja više uživam da hranim druge nego da se sam zasitim.” Vrlo je duboko značenje ove rečenice. Riječ lezzet – zado­voljstvo, uživanje, jeste nešto što obuzima sve dimenzije ljudskoga bića, a to znači da onaj ko kaže ovu rečenicu osjeća sve ljude u sebi.

Šta je uzrok čovjekove sklonosti ka traganju za istinom?

قُلْ هَلْ يَسْتَوِي الَّذِينَ يَعْلَمُونَ وَالَّذِينَ لَا يَعْلَمُونَ

Reci:“ Jesu li isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?” (Ez-Zumer, 9)

Ovo je jedan od ajeta koji usmjeravaju čovjekovu pažnju na njegov fitret. U drugom ajetu se kaže: Dozvat će se onaj koji strahuje. (El-A'la, 10) Ili: Allaha se od Njegovih robova boje samo učeni. (Fatir, 28)

Ako sve ovo uporedimo, možemo zaključiti da su vjernici oni koji su prihvatili istinu svjesno i na osnovu znanja. To je plod njihove spoznaje, bogobojaznosti i svijesti o neprestanoj Božijoj prisutnosti. Kur'an kaže da tu svijest i strah posjeduju samo znalci. Ko su posjednici uzvišenih stepeni? Njih imaju četiri grupe. Rekli smo da prve tri grupe Allah stav­lja na jednu stranu, a znalce, u suri El-Mudžadela, na drugu stranu.

Dakle, po Kur'anu znanje ('ilm) je nešto najvažnije. Svakako, ako ovo znanje, koje je svjetlost, nije praćeno takvalukom i nije primijenjeno, polučit će suprotne efekte, kao i sam Kur'an koji, i pored toga što je knjiga upute, onima koji neće da prihvate istinu samo je smetnja. Mi ob­javljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast. (El-Isra, 82)

Koje su karakteristike znalaca:

1)        Oni su prije svega vjerni istini. Samo oni koji znanjem spoznaju istinu mogu vjerovati.

2)        Oni svjedoče o jednoći izvora. Svjedoči Allah i meleki i oni koji znanje posjeduju da nema drugog Boga do Allaha. (Ali 'Imran, 18) Ovo prije svega govori o racionalnom dokazu tevhida. Dakle, oni koji posjeduju znanje o Njegovoj Jednoći riječju se mogu suprotsta­viti onima koji vjeruju u suprotno.

3)        Iz njihovih očiju teku suze kada im se otkrije neka nova zbilja.

Šehid Mutahari kaže: “Kur'an nekad govori tako da svoga čitaoca navodi na plač.” On ohrabruje i tješi Poslanika s.a.v.a. da ga ne žalosti poricanje neznalica i da ne dozvoli da se pojavi tuga i srdžba u njegovom čistom srcu i lijepoj duši, te ga upućuje da postupi na sljedeći način:

قُلْ آمِنُواْ بِهِ أَوْ لاَ تُؤْمِنُواْ إِنَّ الَّذِينَ أُوتُواْ الْعِلْمَ مِن قَبْلِهِ إِذَا يُتْلَى عَلَيْهِمْ يَخِرُّونَ لِلأَذْقَانِ سُجَّدًا. وَيَقُولُونَ سُبْحَانَ رَبِّنَا إِن كَانَ وَعْدُ رَبِّنَا لَمَفْعُولاً. وَيَخِرُّونَ لِلأَذْقَانِ يَبْكُونَ وَيَزِيدُهُمْ خُشُوعًا

Reci (poricateljima): “Vjerovali vi u njega ili ne, oni kojima je još prije objavljivanja njegova dato znanje padaju na sedždu kad im se on čita i govore: ‘Hvaljen neka je Gospodar naš, obećanje Gospodara našeg se ispunilo!’ I padaju licem na tle plačući, i on im uvećava staho­poštovanje.” (El-Isra, 107-109)

Kada se govori o plaču, Kur'an često izražava poštovanje prema njemu i prikazuje plač kao milost Božiju prema robovima Njegovim. Na jednom mjestu Kur'an govori o onima koji su došli kod Poslanika s.a.v.a. tražeći oružje i jahalice, a on im ih nije mogao obezbijediti:

وَلاَ عَلَى الَّذِينَ إِذَا مَا أَتَوْكَ لِتَحْمِلَهُمْ قُلْتَ لاَ أَجِدُ مَا أَحْمِلُكُمْ عَلَيْهِ تَوَلَّواْ وَّأَعْيُنُهُمْ تَفِيضُ مِنَ الدَّمْعِ حَزَنًا أَلاَّ يَجِدُواْ مَا يُنفِقُونَ

(Nije grijeh) ni onima kojima si rekao, kada su ti došli da im daš živ­otinje za jahanje: “Ne mogu naći za vas životinje za jahanje” – pa su se vratili suznih očiju, tužni što ne mogu da ih kupe. (Et-Tevba, 92) Ovdje suze svjedoče o njihovoj iskrenosti.

Kur'an govori i o pobožnim Isaovim sljedbenicima:

وَإِذَا سَمِعُواْ مَا أُنزِلَ إِلَى الرَّسُولِ تَرَى أَعْيُنَهُمْ تَفِيضُ مِنَ الدَّمْعِ مِمَّا عَرَفُواْ مِنَ الْحَقِّ يَقُولُونَ رَبَّنَا آمَنَّا فَاكْتُبْنَا مَعَ الشَّاهِدِينَ

Kada slušaju ono što se objavljuje Poslaniku, vidiš kako im liju suze iz očiju jer znaju da je to Istina, pa govore: “Gospodaru naš, mi vjeru­jemo, pa upiši i nas među one koji su posvjedočili!” (El-Maida, 83)

 Ponovo se spominju suze. Kur'an hvali čovjekovo stanje kada mu teku suze pri otkrivanju neke nove istine. S druge strane, kada govori o faraonu i njegovu potapanju, Kur'an kaže:

فَمَا بَكَتْ عَلَيْهِمُ السَّمَاء وَالْأَرْضُ

Za njima ni nebesa ni zemlja neće zaplakati. (Ed-Duhan, 29)

Kur'an govori o prijašnjim narodima koji su zbog griješenja doživjeli patnju i o onima koji se smiju Kur'anu:

أَفَمِنْ هَذَا الْحَدِيثِ تَعْجَبُونَ وَتَضْحَكُونَ وَلَا تَبْكُونَ  

Pa zar se ovom govoru iščuđavate – i smijete se, a ne plačete. (En-Nedžm, 59-60)

Suza je znak shvatanja jedne istine u ljudskom biću, a odsustvo suze znak je bolesti srca. Zato, kad je Poslanik s.a.v.a. plakao za sinom Ibrahi­mom, neki su taj plač smatrali mahanom. “Zar ovo nije samo jedan od događaja u univerzumu, i ti ne bi trebao plakati”, rekoše neki. Poslanik odgovori: “Ne, ja sam poslan kao milost i moja suza znak je samilosti prema ovom djetetu, ali neću izgovoriti ništa što Bog ne voli.” Znači, neću pustiti suzu u znak prigovora, nego puštam suzu samilosti prema ovom djetetu.

4)        Posjeduju strahopoštovanje (خشوع) prema Uzvišenom Al­lahu dž.š.

Ibadet alima koji posjeduju strahopoštovanje pred Bogom razlikuje se od ibadeta onih koji ga ne posjeduju. O tome svjeodoče sljedeći citati. Hafiz: “Bez srca on je, a Allah uvijek s njim bio je. Iako mu je bio blizu, on ga je iz daleka dozivao. A oni koji iskreno ibadet čine, oni čije biće je ispunjeno istinom, plaču... I onda traže oprost za svoje ibadete, za svoje bivstvovanje, za svoje suze kazavši: Ko smo mi da Tebi ibadet činimo i da Tebi plačemo?” Imam Homeini r.a.: “Da smo uistinu ljudi koji su shva­tili svoju vjeru, nakon svakog namaza tražili bismo oprost zbog našeg pretvaranja, a kad je takva stvar s namazom koji je čovjekov na­jbolji ibadet, šta je onda sa ostalim našim djelima?” Imam Sedždžad a.s.: “Gospodaru, učini me od onih u čijim se grudima razgranalo drvo ushićenja u Tvom prisustvu! I učini me od onih čija srca gore u vatri ljubavi prema Tebi!” Hafiz: “Vidje li srce kako nas napusti, kako mene i tebe u tugi i samoći ostavi? Sjevnula je munja iz Lejline kuće, probudila Medžnuna i učinila ga još luđim.” Ovakvi ljudi zaista su pojmili Uz­višenog Boga iz dubine srca.

U jednom hadisu kudsi stoji: “Posebno dobri robovi Moji obraćaju Mi se u noćnoj tmini, u vrijeme kada su sva vrata pozatvarana, obraćaju mi se dršćućim i plačnim srcem.”

Kur'an nas neprestano podstiče da činimo ibadet i robujemo istinskim robovanjem, a na nama je da li ćemo se odazvati tom pozivu. Pogleda­jmo samo Poslanika s.a.v.a. – najuzvišenije biće. Njemu, koji je hakikat (zbilja) svega, Kur'an se obraća naredbom: Reci: “Povećaj mi znanje, o Gospodaru!” (Ta-ha, 114)

وَقُل رَّبِّ زِدْنِي عِلْمًا                                       

Imam Sedždžad a.s. kaže: “Gospodaru moj, neki su zaposjeli visoka gnijezda umovanja i našli se u prekrasnim perivojima Tvoje veli­čanstvene ljepote te neprestano zahvataju piće Tvoje ljubavi iz bunara Tvoje milosti... Bože moj, kako su lijepa sjećanja na spuštanje Tvoga nadahnuća na srca odabranih robova Tvojih. Blago li onima koji šetaju so­kacima Tvojim, krećući se prema Tebi. Kako je prijatan i sladak ukus ljubavi Tvoje. Bože moj, kako je pitko i kako prija piće blizine Tvoje...” U svakom slučaju, Allah istinskim ibadetom smatra ibadet onih koji su svoje biće ispunili svjetlošću Njegovom.

Allame Tabatabai je rekao: “Mi, ustvari, ne postimo za Allaha, nego se suzdržavamo da bi se kasnije najeli. Pa gdje je tu onda Allahov udio, šta smo za Njega žrtvovali?”

Amidžić Haruna Er-Rešida, Behlul, bio je mudar čovjek. Jednom prilikom, dok je bio za skromnom trpezom, naišao je Harun, tadašnji halifa, i rekao mu: “Stvarno si ti Behlule pravi isposnik.” Ovaj mu je odgo­vorio: “Ne, ti si isposnik.” “Kako kad ja imam sve, carstvo, bogat­stvo, sluge i ostalo?” Behlul reče: “Zato jer se ustežeš od velikog Ahireta zarad ovo malo hilafeta.”

Imam Sadik a.s. je rekao: “Samo obraćanje Allahovo nama i to što nas je počastio obraćanjem svojim briše sve poteškoće koje eventualno osjećamo u ibadetu.”

5)      Neprestano tragaju za znanjem.

وَقُل رَّبِّ زِدْنِي عِلْمًا

Reci: “Gospodaru, povećaj mi znanje!” (Ta-ha, 114) Imajući na umu ajet: Zaista u Poslaniku imate najbolji uzor, uočavamo da nam je upućen poziv da ga slijedimo i da preslikamo njegove atribute u svoje biće.

Zašto Bog traži od čovjeka da moli za povećanje svog znanja? Odgovor nalazimo u ajetu:

بَلْ هُوَ آيَاتٌ بَيِّنَاتٌ فِي صُدُورِ الَّذِينَ أُوتُوا الْعِلْمَ

A to su ajeti jasni, u prsima onih koji znanje posjeduju. (El-'Ankebut, 49)

Ako želimo postati znalcima, prvi korak ka tome jeste druženje i zbližavanje sa Kur'anom.

وَمَا كُنتَ تَتْلُو مِن قَبْلِهِ مِن كِتَابٍ وَلَا تَخُطُّهُ بِيَمِينِكَ إِذًا لَّارْتَابَ الْمُبْطِلُونَ

Ti prije nje nijednu knjigu nisi čitao, a nisi je ni desnom rukom svo­jom pisao; inače, posumnjali bi oni što laži govore. (El-'Ankebut, 48)

Hafiz veli: “Zvijezda je bljesnula i postala mjesecom koji skut obas­java, i naša je srca mirom ispunila. Voljeni moj nikad u školu nije išao, niti je ikad pisao, ali ga je Bog na trenutak dotakao pa je učitelj stotina učitelja postao.”

U jednom hadisu koji se prenosi od Poslanika s.a.v.a. stoji: “Ako neko želi vidjeti one koji su oslobođeni i spašeni vatre džehennemske, neka pogleda one koji znanje traže. Tako mi Onog u čijoj je ruci moja duša, svaki, baš svaki, tražilac znanja koji krene na put njegova stjecanja, za svaki korak koji na tom putu učini dobit će nagradu kao da je godinu dana činio ibadet. Za svaki korak koji napravi Allah će mu sagraditi jedan grad džennetski. On hodi po zemlji, a Allah mu je oprostio i smilovao mu se. On osvane i omrkne u stanju potpunog oprosta. Meleki s nebesa svjedoče da je on među onima koji su vatre oslobođeni.”

Dužnost muslimana je tražiti znanje

Poslanik s.a.v.a. je rekao: “Znalci su učeni ljudi koji poučavaju druge i oni su uz poslanike. Ako smrt stigne čovjeka koji izučava islam da bi ga širio, takav čovjek će otići u Džennet (bit će izjednačen sa poslanicima na Sudnjem danu).”

Svaki musliman mora do kraja života učiti ili podučavati druge. Imam Ali a.s. je rekao: “Postoje 3 vrste ljudi:

1)        Božanski znalci čije je znanje duboko i koji su u sebi oživjeli atribute Božije;

2)        oni koji tragaju za putem spasa;

3)        ostali su neznalice koje nemaju nikakve vrijednosti ni uloge u društvu, a njihova bezvrednost šteti i drugima na taj način što se odazivaju na svačije pozive te pomažu i pokvarenjacima da ostvare svoje ciljeve. Oni su bez korijena, poput osušene trave koju vjetar nosi desno-lijevo, jer se nisu okoristili svjetlom znanja i nisu pronašli čvrsto utočište.”

Prva skupina: Božanski znalci jesu znalci o Uzvišenom Bogu, koji imaju poseban odnos s Njim i odgojeni su od strane Njega.

Druga skupina: Oni koji tragaju za putem spasa uče od onih iz prve skupine. Ovi će također biti spašeni čak i ako ne dosegnu svoj cilj. U suri Ja-sin govori se o onima koji su se zaputili, a nisu stigli do cilja. Allah će učiniti da dobiju nagradu: Mi ćemo doista oživjeti mrtve i Mi smo zapis­ali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili. I sve smo pobrojali u Imami mubinu (vodiču jasnom). (Ja-sin, 12)

إِنَّا نَحْنُ نُحْيِي الْمَوْتَى وَنَكْتُبُ مَا قَدَّمُوا وَآثَارَهُمْ وَكُلَّ شَيْءٍ أحْصَيْنَاهُ فِي إِمَامٍ مُبِينٍ

Sve što se zbiva u Božijoj kreaciji sakupljeno je u Imamu mubinu, koji je poput tesbiha, a ljudska djela su zrnca njegova. Imam mubin dovršit će posao za onoga koji ga nije dovršio za života.

Treća skupina: Oni iz treće skupine koriste jedino pokvarenjacima kako bi im osigurali prevlast na Dunjaluku.

Ako ne želimo biti ta prepreka, onda moramo biti ili u prvoj skupini ili učenici njihovi. Primjer kako smutljivci koriste neznalice i njihovo neznanje jeste današnji demokratski sistem u kojem moćnici vladaju narodom uz pomoć naroda.

 Poslanik s.a.v.a. je rekao: “Ko izađe da stječe znanje, kao da je izašao da se bori na putu Božijem. Ko traži naći će, a ko je krenuo ka Allahu dž.š. stići će.”

U jednom drugom hadisu Poslanik s.a.v.a. kaže: “Neka se Allah smiluje mojim halifama!” A kad su ga upitali: “Ko su oni, o Poslaniče?”, on je odgovorio: “To su oni koji oživljavaju moj sunnet i poučavaju druge njemu.”

Ako hoćemo slijediti Poslanika i težiti onome čemu je on težio, onda moramo biti od onih koji uče ili podučavaju. Ako ne želimo biti prepreka na putu širenja istine, opet moramo ili učiti ili podučavati.

Kada se Ebu-Rejhan Biruni na smrt razbolio, došao ga je posjetiti jedan poznati fakih. Ebu-Rejhan se zanimao za jedno fikhsko pitanje o ostavštini, na što se fakih začudio: “Šta će ti sada to, zar ne vidiš u kak­vom si stanju?” Ebu-Rejhan mu reče: “Je li bolje umrijeti a znati ili umri­jeti a ne znati?” Nedugo nakon što mu je fakih dao odgovor na traženo pi­tanje i izašao iz kuće začuo se plač Ebu-Rejhanovih ukućana.

Posjednici znanja bit će posrednici na Sudnjem danu

Poslanik s.a.v.a. je rekao: “Ono radi čega sam poslan jeste dostavljanje znanja i upute. To je kao kiša koja se spušta na žednu zem­lju. To je kao jedan plodni predio koji usljed te kiše probuja pa sve iz njega niče. Neki ovu kišu zadržavaju pa se ljudi koriste njome, piju je i njome navodnjavaju usjeve. S druge strane postoji pustinjsko tlo koje ne zadržava vodu (ljudi nemaju koristi). Pitanje ljudi slično je ovome – jedna grupa ima znanje i poučava druge (a i sami uče), a drugi su poput neplodne zemlje – niti prihvataju uputu niti se okorišćuju znanjem.” Ovaj hadis podstiče na traganje za znanjem.

Kako to da jedni na Ovom svijetu tragaju za znanjem, a drugi za imetkom? Razlika među njima je razlika njihovih stanja. Znanje je kiša koja pada svemu, kako pustinji tako i plodnom tlu, a zemlja je odgovorna za to hoće li se okoristiti kišom. Međutim, ona je po svojoj prirodi takva da hoće, a na čovjeku je da bira.

Kur'an kaže:

وَرَحْمَتِي وَسِعَتْ كُلَّ شَيْءٍ

A milost Moja obuhvata sve. (El-A'raf, 156)

أَفَبِهَذَا الْحَدِيثِ أَنتُم مُّدْهِنُونَ. وَتَجْعَلُونَ رِزْقَكُمْ أَنَّكُمْ تُكَذِّبُونَ

Zar ćete se prema Kur’anu odnositi tako nemarno? Njegov blagoslov poričete i odbacujete. (El-Vaki'a, 81-82)

1)           Znalci trebaju tragati za neznalicama bez traženja proti­vusluge, kao što i kiša sama ide zemlji. Njihova nagrada kada odu u džahilsko društvo jeste u samoj činjenici da su došli tu.

وَجَاء مِنْ أَقْصَى الْمَدِينَةِ رَجُلٌ يَسْعَى قَالَ يَا قَوْمِ اتَّبِعُوا الْمُرْسَلِينَ. اتَّبِعُوا مَن لاَّ يَسْأَلُكُمْ أَجْرًا وَهُم مُّهْتَدُونَ

I s kraja grada žureći dođe čovjek i reče: “O narode moj, slijedite Poslanika! Slijedite one koji od vas nikakvu nagradu ne traže, a sami su upućeni!” (Ja-sin, 20-21)

Dakle, uputa Poslanika u skladu je sa vašim fitretom i on od vas ne traži ništa zauzvrat. Onaj ko želi propagirati vjeru mora imati sljedeće dvije osobine: biti dobar poznavalac vjere i za to ne tražiti nagradu. Ako vidite “znalca” da propagira vjeru, a rezultat toga propagiranja jeste da ga ljudi veličaju, ljube mu ruke, klanjaju mu se itd., napustite ga jer on čini da ljudi obožavaju njega!

2)           Učenjak ostaje vječno živ shodno korištenju njegovog znanja nakon njega.

Poslanik s.a.v.a. je rekao: “Kada čovjek umre, zapečaćuje se njegova knjiga djela osim u tri slučaja: trajni vakuf (džamija, škola, česma i sl.), oni koji propagiraju ispravnu vjeru pa se ona prenosi s koljena na koljeno i zdravo dijete koje za njega uči dove.” S obzirom da su vakuf i dijete vez­ani za ovaj materijalni potrošni svijet, ostaje treća opcija, a to je znanje koje traje najduže i pojedinac od njega ima najviše koristi.

3)           Učenjak je uzvišeniji od meleka.

Poslanik s.a.v.a. kaže: “Onima koji tragaju za znanjem meleki na putu njihovom prave hlad svojim krilima. Allah dž.š. daje im bereket i još će ih opskrbiti kao one koji trče za Dunjalukom.” Ovaj hadis tefsir je sljedećeg ajeta:

 وَمَن يَتَّقِ اللَّهَ يَجْعَل لَّهُ مَخْرَجًا. وَيَرْزُقْهُ مِنْ حَيْثُ لَا يَحْتَسِبُ وَمَن يَتَوَكَّلْ عَلَى اللَّهِ فَهُوَ حَسْبُهُ

Onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći. I opskrbit  će ga odakle se i ne nada; a onome koji se u Allaha uzda, On mu je dovoljan. (Et-Ta­lak, 3-4)

Ajatollah Golpejgani, koji je klanjao dženazu imamu Homeiniju, rekao je: “Bio sam dječačić kada je šah Reza sasjecao grane vjere i prisil­javao žene da hodaju bez hidžaba. Tada sam bio polaznik škole u Komu i želja nam je bila da koliko-toliko očuvamo vjeru. (Kada Imam Homeini spominje ovo doba, kaže da je to doba kad je ulema bila u izolaciji i kad je tekla krv.) Jednom prilikom usnio sam imama Ehli-bejta kako mi go­vori: ‘Idi kod šejha Ebu-Hajrija i uzmi od njega učenike za đake!’ Kad sam otišao kod Ebu-Hajrija, bio je jako tužan. Pitao sam ga zašto je tužan, a on je odgovorio: ‘Pozajmio sam stipendije za dva mjeseca za đake i sada više nemam para i ne znam šta da im kažem. Ako oni zbog ovoga napuste Kom, din će još više trpjeti.’ Ja mu rekoh: ‘Došao sam upravo radi toga.’ Šejh se jako obradovao tumačenju sna. Tad je u sobu ušla neka gospođa sa humsom. Kada smo izbrojali novac, vidjeli smo da ima dovoljno novca za tri mjeseca. Tada sam shvatio da din ima svog zaštitnika.”

Imam Homeini je rekao: “Nemojte brinuti o tome šta svijet planira učiniti vama, nego šta vi planirate učiniti!” Mi imamo potrebu za vjerom, a ona nas ne treba.

Duhovna sadaka

Poslanik s.a.v.a. je rekao: “Nema veće sadake od znanja koje je čovjek stekao, pa ga širi.” Po ovom hadisu, materijalna sadaka ne može se porediti sa duhovnom. Zaključili smo da je materijalna sadaka prolazna, a i namijenjena je za pomoć u materijalnom životu koji je prolazan, dok je duhovna sadaka neuništiva i njenim pružanjem dajemo čovjeku koji je prima duhovnu veličinu.

Ako pogledamo svoje stanje i svoje živote, primijetit ćemo da većina nas postupa suprotno ovom hadisu i da smatra kako je materijalna sadaka puno važnija od duhovne, a to također smatra i primalac.

Drugi problem je da smo znanje ograničili na čisto individualne moralne savjete i preporuke, i ako nekog upozorimo da bismo dali sa­daku, to nije dovoljno jer je svako znanje od koristi obavezno za cijelu zajednicu.

وَمَا كَانَ الْمُؤْمِنُونَ لِيَنفِرُواْ كَآفَّةً فَلَوْلاَ نَفَرَ مِن كُلِّ فِرْقَةٍ مِّنْهُمْ طَآئِفَةٌ لِّيَتَفَقَّهُواْ فِي الدِّينِ وَلِيُنذِرُواْ قَوْمَهُمْ إِذَا رَجَعُواْ إِلَيْهِمْ لَعَلَّهُمْ يَحْذَرُونَ

Svi vjernici ne trebaju ići u boj. Nek se po nekoliko njih iz svake za­jednice njihove potrudi da se upuste u vjerske nauke i neka opominju narod svoj kada mu se vrate, da bi se Allaha pobojali. (Et-Tevba, 122)

Izučavanje svake nauke, zanata ili vještine koje su potrebne zajednici jeste vadžib kifai (obaveza koju ako neko ispuni, sa ostalih spada ta obaveza). Svaki musliman bit će odgovoran ako zajednica ne bude imala dovoljan broj krojača, fizičara i sl. (ovo je jedan od principa islama). Ovaj princip na svojevrstan način obuhvaćen je ajetom:

وَأَعِدُّواْ لَهُم مَّا اسْتَطَعْتُم مِّن قُوَّةٍ وَمِن رِّبَاطِ الْخَيْلِ تُرْهِبُونَ بِهِ عَدْوَّ اللّهِ وَعَدُوَّكُمْ  

 I protiv njh pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje. (El-Enfal, 60)

Kod većine nas vlada mišljenje da se ovaj kur'anski poziv ograničava na nauku o vjeri, dakle nismo u pravom smislu shvatili značaj nauke.