POSLANICA O SRŽI ČISTE NUTRINE

DUHOVNOG PUTOVANJA I OPHOĐENJA

POSJEDNIKA RAZUMA

(Zapis časova iz praktičnog irfana allame Tabatabaia)

zapisao:

allame Muhamed Husejn Husejni Teherani

preveo: Amar Imamović

sadržaj

UVOD

KRATKO I SAŽETO UPOZNAVANJE SA OPĆIM PLANOM PUTOVANJA KA BOGU

 SVIJET ISKRENOSTI

DETALJAN OPIS SVJETOVA KOJI PREDHODE SVIJETU ISKRENOSTI

SAŽETI OPIS PUTA I NAČINA DUHOVNOG KRETANJA KA  BOGU  

DETALJNI OPIS PUTA I NAČINA DUHOVNOG KRETANJA    KA BOGU

KRATKO I SAŽETO UPOZNAVANJE SA
OPĆIM PLANOM PUTOVANJA KA BOGU



هو العزيز

رسالة لب اللباب فى سير و سلوك اولى الالباب

بسم الله الرحمن الرحين

Neka je blagoslov Božiji na Muhameda i njegovu čistu porodicu!
Kaže Uzvišeni i Moćni Bog:
سَنُرِيهِمْ آيَاتِنَا فِي الْآفَاقِ وَفِي أَنفُسِهِمْ حَتَّى يَتَبَيَّنَ لَهُمْ أَنَّهُ الْحَقُّ أَوَلَمْ يَكْفِ بِرَبِّكَ أَنَّهُ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ شَهِيدٌ ˙ أَلَا إِنَّهُمْ فِي مِرْيَةٍ مِّن لِّقَاء رَبِّهِمْ أَلَا إِنَّهُ بِكُلِّ شَيْءٍ مُّحِيطٌ
Mi će mo ubrzo pružiti dokaze Naše na obzorjima (nebesima, zemlji i prirodi), a i u njima samima, dok im ne bude sasvim jasno da je On istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten? Oni sumnjaju u susret sa svojim Gospodarom, a On znanjem Svojim obuhvata sve. 

Kako je samo bila blagoslovljena zora, kako samo vesela noć Ona noć kadra kada sam ti dao ovo svježe 
Učinivši me nesvjesnim od blistanja zrake moje biti 
Nasuvši mi vina u pehar manifestacije mojih osobina 

Ljudi materijalisti živeći u pustinji tame materijalizma poniru u bezobalnom moru strasti i mnoštva, dok ih u svakom momentu val od valova materijalnih ovisnosti i veza baca iz jednog mjesta na drugo. Još dok nisu došli sebi, od udaraca i povreda prijašnjeg vala, drugi valovi još veći i strahovitiji koji se uzdižu iz ljubavi prema bogatsvu, novcu, ženi i djeci, jedan za drugim udaraju im šamare povlačeći ih na dno ovog dubokog i strašnoga mora, dok im se glas zapomaganja i vapaja gubi u buci valova. U svaku stranu da pogledaju vide oskudicu, žaljenje i kajanje, što je odraz i neodvojiva osobina ispraznoga materijalizma koji im prijeti i plaši ih.
U međuvremenu, samo ponekad pomiluje ih nadahnjujući povjetarac koji se zove privlačenje (جذبه). Shvataju da ih ovaj prijatni povjetarac povlači na jednu stranu i vodi ih nekom cilju. Međutim, on nije stalan, već samo s vremena na vrijeme nadolazi. 
Znaj da su kod Gospodara vašega u danima života vaših povjetarci, zato se trudite da im se izložite, a ne da se okrenete od njih. 
U ovim trenucima putnik ka Bogu doživljava novi život i pod utjecajem istog Božijeg privlačenja odlučuje napustiti svijet mnoštva. Na svaki mogući način breme puta prti na se, da bi se izbavio iz ove buke pune uznemirenja i bola. Ovaj put među običnim narodom u irfanskoj terminologiji naziva se duhovno putovanje (ar. سير و سلوك , sejr ve suluk).
Suluk (سلوك) znači proputovanje puta, a sejr (سير) znači posmatranje znakova i karakteristike postaja na tom putu. 
Zaliha ovoga duhovnog puta borba je sa nefsom i ustezanje, tj. asketizam. Prekidanje vezanosti za materijalno veoma je teško i iziskuje poseban napor. Nakon nekog vremena provedenog u primjenjivanju ove metode, postepeno se kidaju korjeni vezanosti sa svjetom mnoštva dok se upotpunosti ne otputuje iz svijeta prirode.
Duhovni putnik još uvijek se nije odmorio od zamora puta, a već ulazi u svijet Berzaha, koji predstavlja mnoštvo nefsova. Tek ovde jasno uočava koliko je materijalno i mnoštvo spoljnjega svijeta pohranilo zaliha u njegovoj kući prirode. To su njegove uobrazilje i imaginarna nefsanska stvorenja proizašla iz kontakta i aktivnosti u spoljnjem svijetu, kao i naklonjenosti ka njemu.
Ove uobrazilje i bića imaginacije smetnja su njegovom putovanju i remete mu mirnoću. Samo na trenutak, htjedne li duhovni putnik provesti na miru u zikru, misli ga kao bujica napadnu s namjerom da ga unište.
Potpuno je jasno, da je uznemiravanje i smetnja mnoštva nefsova jače od spoljnjeg mnoštva, zato što čovjek od ovih drugih može svojom voljom i izoliranjem udaljiti od njih, ali istim metodom ne može se spasiti od nefsanskih uznemirenja i imaginacija, jer one su se sjedinjene s njim i bliske su mu iznutra.
Putnik Božijeg puta, puta iskrenosti i robovanja Haqqa, ne plaši se ovih neprijatelja nego odlučno i sa entuzijazmom kreće naprijed. Pomoću svetog glasa slijedi svoj put do odredišta. Izlazi iz svijeta imaginacije, zvanog Berzah. U ovim trenucima treba biti veoma trezven i oprezan da ne bi zaostalo u kutovima kuće srca nešto od ovih imaginacija, budući da im je običaj da se prilikom njihovog istjerivanja skrivaju u tajne kutove srca. Prevareni putnik pretpostavlja da je se oslobodio njihovog zla i da uza se nema ništa od ostataka svijeta Berzaha. Međutim, kada pronađe put do izvora života i poželi da se napije sa izvora mudrosti, odjednom ga napadnu mačem ljutnje s namjerom da ga unište. 
Primjer ovog putnika je kao primjer osobe koja je napunila kod svoje kuće bazen vodom i jedno vrijeme je nije doticao da bi se sva prljavština slegla na dno. Nakon nekog vremena, pretpostavljajući da je bistrina i čistoća vode postojana i stalna, zaranja u bazen ili nešto pere u njemu, ali samo je li dotakao vodu, odjednom, talog zamuti njenu bistrinu i na njenu površinu se ukažu crne mrlje. Prema tome, putnik treba uz pomoć velikog truda i isposništva steći takvu mirnoću misli da se novorođenčad njegove imaginacije okamene u njegovom umu, ali tako da ne mogu ponovo oživjeti i uznemiriti ga prilikom pažnje i okrenutosti Obožavanom.
Putnik nakon svijeta prirode i Berzaha ulazi u svijet duše putujući različitim postajama o čijim će detaljnim opisima, ako Bog da, uskoro biti riječi.
Na ovoj razin, ukratko rečeno, ako putnik uspije posmatrati, tj. spoznati svoj nefs, Božija imena i atribute, postepeno napreduje do stepena potpunog iščeznuća, da bi potom stigao do razine opstojanja kroz opstojanje Obožavanog (بقاء لالمعبود ). Na ovom stepenu za njega se ostvaruje vječni život. 

Nikad ne umire onaj čije je srce oživljeno ljubavlju 
Upisan je on u našem svitku vječnoga svijeta 

Pažljivim promatranjem kur'anskih ajeta uviđa se zakonitost koja kaže da putnici poginulu na Božijem putu nikada ne umiri, zauvjek su živi, kao što i Allah, dž.š., kaže u časnome Kur'anu:
وَلاَ تَحْسَبَنَّ الَّذِينَ قُتِلُواْ فِي سَبِيلِ اللّهِ أَمْوَاتًا بَلْ أَحْيَاء عِندَ رَبِّهِمْ يُرْزَقُونَ
Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli, ne oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga. 
كُلُّ شَيْءٍ هَالِكٌ إِلَّا وَجْهَهُ
Sve će propasti osim lica Njegovog. 
مَا عِندَكُمْ يَنفَدُ وَمَا عِندَ اللّهِ بَاقٍ
Ono što je u vas prolazno je, a ono što je u Allaha vječno je. 

Sagledavanjem svih ovih ajeta, postaje jasno da oni koji su živi i u obilju su kod svoga Gospodara izraz su lica Božijeg koji ku'ranskom izričitošću nikad ne nestaju, vječni su. 
Isto tako, neki drugi ajeti jasno ukazuju na to da izraz Božije lice simbolizira Božija imena koja ne nestaju. 
Objašnjenje ovoga nalazi se u drugim ajetima koji Lice Božije tumače upravo Njegovim imenima, a čije su karakteristične osobine Veličanstvenost i Plemenitost:
كُلُّ مَنْ عَلَيْهَا فَانٍ وَيَبْقَى وَجْهُ رَبِّكَ ذُو الْجَلَالِ وَالْإِكْرَامِ
Svaka osoba koja je na Zemlji prolazna je. Ostaje samo lice Gospodara tvoga koje posjeduje Veličanstvenost i Plemenitosti. 
Mišljenje svih tumača Kur'ana vezano za riječi posjednik ili vlasnik u gornjem ajetu (ar. ذو ), jedinstveno je u tome da je ona atribut riječi lica, što znači da je Lice tvoga Gospdara vječni posjednik Veličanstvenosti i Plemenitosti. A kao što znamo, lice svake stvari izraz je onoga s čime se suočava u kontaktu s njime. Prema tome, lice svake stvari njena je manifestacija i očitovanje, a sve manifestacije upravo su Božija imena posredstvom čega se ostvaruje Božije suočavanje sa stvorenjima.
Rezultat rečenog je taj da sva stvorenja nestaju i iščezavaju osim Božijih imena Uzvišenosti i Ljepote. Iz ovoga jasno proizlazi da putnici ka Bogu, na koje se odnosi ajet ne oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga, manifestacija su Božijih imena Uzvišenosti i Ljepote.
Nakon shvatanja gore rečenog jasnim postaje i značenje riječi čistih imama, neka je mir Božiji na sviju njih: “Mi smo Božija imena i Njegovi znakovi.”, jer upravljanje i vladanje narodom kao i prakticiranje spoljnih aspekata vjerskog zakona, nije položaj da bi sebe opisali ovim karakteristikama. Značenje ovih riječi predstavlja iščeznuće u Biti Jedinstva Božijeg što je nerazdvojivo od bivanja manifestacije lica Božijeg i bivanjem potpune manifestacije Njegovih atributa Uzvišenosti i Ljepote, što sigurno nije uporedivo ni sa jednim položajem i namjesništvom. 
Jedna od najvažnijih stvari na duhovnom putu jeste opservacija . Putnik se od početka pa do kraja putovanja treba pridržavati opservacije što za njega predstavlja neopozivu i neophodnu potrebu. Teba znati da samopromatranje ima stepene i sa razlikom stepeni razlikuje se i opservacija. Putnik što više napredovao prema savršenstvu i prošao više postaja njegova opservacija je strožija i tačnija. Tako, ako bi visoki stepeni opservacije bili nametnuti početniku, on ih ne bi mogao podnjeti i ispuniti njegove zahtjeve, što bi uzrokovalo njegovo stradanje. Ali idući malo po malo pod utjecajem prakticiranja opservacije u njenim prvim oblicima i jačanjem kretanja na putu, putnik stječe potencijal primjenjivanja opservacije većih stepeni u sljedećim razinama. U ovim stanjima mnoge dozvoljene stvari prvih razina za njega postaju zabranjene. 
Posljedica intezivne i brižljive opservacije i istrajnosti na njoj jeste ljubav koja se očituje u srcu putnika. Ljubav prema ljepoti i savršenstvu iskonski je osjećaj čovjeka u njegovoj prirodi. Međutim, zastori preokupiranosti mnoštvom i ljubavlju materijalnih stvari ne dopuštaju iskonskoj ljubavi da se očituje.
Opservacija postepeno slabi ove zastore sve dok na kraju potpuno nestanu i pojavi se iskonska ljubav vodilja čovjekove duše ka ishodištu ljepote i savršenstva. Ova vrsta opservacije jezikom arifa naziva se mej (ar.مى ) 
Nakon toga što putnik ispolji istrajnost u opservaciji, Uzvišeni Bog iz svoje Dobrostivosti i Milosti otkriva mu svjetlosne predhodnice. Na početku, te svjetlosti se pojavljuju poput kratkih bljeskova. One se postepeno ojačavaju i inteziviraju dok se ne formiraju poput male svjetlucave zvijezde, a kada porastu izgledaju poput mjeseca da bi nakon toga prerasle u oblik sunca. Ponekad se pojavljuju kao plamteća svjetiljka ili kao kandilj. U irfanskoj terminologiji ove svjetlosti nazivaju se gnostičko spavanje i pripadaju vrstama berzahskih stvorenja.
Kada putnik ojača u opservaciji, potpuno se pridržavajući njenih zahtjeva, svjetlosti postaju jače sve dok putnik jednim svjetlom ne vidi osvjetljeno nebo i zemlju, istok i zapad. To svjetlo zove se svjetlo nefsa koje se pojavljuje prilikom izlaska iz berzaha. Međutim u prvim fazama prolaska, kada otpočinju prva otkrovenja, putnik posmatra svoj nefs u materijalnoj formi, drugim riječima često se dešava da vidi sebe kako stoji naspram sebe. Ovo je početna faza tađarruda nefsa. 
Marhum profesor allame hadži Mirza Ali Aga Kazi, r. a., govorio bi: “Jednoga dana kada sam izišao napolje na trijemu kuće vidjeh sebe kako stojim u ćošku šuteći. Pogledao sam sa većom pažnjom u moje lice i primjetih na njemu mladež. Vratio sam se u sobu da se pogledam u ogledalo. Vidjeh da na licu imam mladež kojeg do tada nisam primjećivao.”
Nekada putnik primjećuje da je izgubio samoga sebe i koliko god da traži ne uspjeva naći sebe. Rečeno je da su ova posmatranja u početnim fazama tađarruda nefsa. Ona su ograničena mjestom i vremenom, ali na sljedećim razinama putnik uz Božiju pomoć može posmatrati cijelu zbilju svoga nefsa u potpunom tađarrudu.
Marhum hadži Mirza Dževad Malik Tabrizi, r. a., koji je u periodu od četrnaest godina bio učenik učitelja irfana i tevhida marhuma Ahunda Mulla Husejkoli Hamedanija, r. a., rekao je: “Jednom prilikom učitelj mi prepusti odgoj jednog od učenika na moju odgovornost. Taj učenik imao je veliki entuzijazam i čvrstu volju. Šest godina je kako ulaže veliki napor i trud u borbu sa nefsom i u opservaciju, što je polučilo njegovu pripravnost razumjevanja tađarruda nefsa. Međutim, htio sam da ovaj posvećenik puta sreće uz učiteljevu pomoć dosegne ovu milost Božiju i da se obuče Njegovom časnom odjećom. Poveo sam ga sa sobom do kuće učitelja i nakon molbe, on reče: ‘Sada to i nije neka stvar.’ Nakon iznenadnog pokret ruke pokazujući na nešto reče: ‘Tađarrud je kao ovo.’ Taj učenik je poslije govorio: ‘Odjednom vidjeh da sam se odvojio od tijela dok sam pored sebe posmatrao stvorenje poput sebe.’” 
Treba znati da posmatranje berzahskih stvorenja i nema neku vrijednost, zapravo počast je posmatranje nefsa dok ostvaruje savršeni i potpuni tađarrud. Zato što se nefs u ovom slučaju očituje u svojoj potpunoj zbilji tađaroda, posmatranje njega znači posmatranje stvorenja koje nije ograničeno ni vremenom ni mjestom, već obuhvata i istok i zapad svijeta. Ovo pojimanje i shvatanje nije u suprotnosti sa djelomičnim posmatranjima prvih faza, zapravo to je vrsta opće univerzalne percepcije. 
Penosi se od marhuma Aga Seyyid Ahmed Kerbelaia, r.a., koji je bio poznati i istaknuti učenik marhum Ahunda, da je rekao:
“Odmarao sam se na jednom mjestu kada me probudi osoba i reče: ‘Ako želiš posmatrati vječno svjetlo ustani sa svoga mjesta. Kada sam otvorio oči vidio sam svjetlost bez granice, obuhvatala je i istok i zapad svijeta.’” Naš Bože udijeli nam! Ovo predstavlja razinu otkrovenja nefsa viđenog kao neograničena svjetlost.
Putnik nakon toga što prođe ovu razinu pod utjecajem pojačanog inteziteta opservacije i u skladu sa višim svjetovima i zahtjeva njenih postaja, uspijeva posmatrati atribute Uzvišenog Stvoritelja ili postaje svijestan imena Svete Biti Njegove na općenit način. Često se dešava da putnik u ovoj situaciji odjednom primjećuje da su sva stvorenja svijeta jedno jedinstveno znanje, i da nikada osim jedne jedinstvene moći nije postojala druga moć. Ovo je razina vizije Božijih atributa. Ali na razini vizije imena, koji je od predhodne razine ujedno i viši, putnik zapaža da u svim svjetovima postoji samo jedan jedini Znalac, i samo jedan Svemogući, i samo jedan Živi. Ova razina spoznaje i vizije atributa koja se očituje na nivou srca plemenitija je i savršenija. (Zato što posvećenik osvane a ne vidi moćnoga, znalca i živoga osim Uzvišenoga Boga). Ova vizija javlja se obično u stanju učenja Kur'ana. Često se dešava da učač Kur'ana razumjeva da on nije taj koji uči nego je neko drugi, a nekada pojima da je i slušalac i učač bila druga osoba. 
Treba znati da je učenje Kur'ana veoma djelotvorno za postizanje ovoga stanja. Duhovnom putniku priliči da tokom obavljanja noćnog namaza uči sure u kojima se nalaze ajeti obaveznog činjenja sedžde, jer pohvalno je učiniti sedždu odjednom iz stanja kijama. Iskustvom je dokazano da je učenje sure Sad u namazu vitr, noću uoči džume veoma djelotvorno. Osobenost ove sure je jasna iz predaja koje govore o njenim sevabima. 
Pošto je salik uz pomoć Božiju proputovao ove razine i upotpunio svoja posmatranja, Božija privlačenja ga obuhvataju tako što ga svakog trenutka sve više približavaju istinskom iščeznuću, da bi ga na kraju privlačenje potpuno obuhvatilo i učinilo svjesnim apsolutne Ljepote i Savršenstva. Spalio je bit svoju i sve drugo mimo nje, dok naspram opčaravajućeg rađanja ništa ne vidi osim Voljenog. Bio je Bog i ništa nije bilo sa Njim. U ovom stanju putnik je izišao iz doline putovanja i biva uronjen u beskonačno more posmatranja Gospodareve Biti. 
Potrebno je podsjetiti da duhovno putovanje putnika nije oprečno sa njegovim bivanjem u materijalnom svijetu uporedo sa postojanjem rasprostranjenosti mnoštva vanjskoga u svom obliku. Salik istovremeno dok je u mnoštvu nalazi se i u jedinstvu. Neki su rekli: “Trideset godina sam bio među ljudima, a oni su mislili da sam im ja suputnik i sagovornik, dok ja u tom vremenu osim Boga nisam vidio niti upozna nikoga drugoga.”
Ovo stanje od velike je važnosti i značaja. Moguće je da se ovo stanje na početku manifestiranja pojavi samo jedan trenutak, ali malo po malo stječe intezitet da bi kasnije trajalo deset minuta ili više, a potom jedan sat i više. Uz Božiju naklonost i milost moguće je da pređe u stalno stanje.
Ovaj položaj u riječniku predaja i velikana naziva se ‘opstojanje po opstojanju Obožavanog’. Do ovoga stepena savršenstva ne može se stići osim nakon ostvarenja potpunog iščeznuća od stvorenja, a u Svetu Bit Jedinstva. U ovom stanju on ništa ne vidi osim Svete Biti Božije.
Napisali su: “Pitali su jednog od privučenih Božijm privlačenjem po imenu Baba Farađullah, opiši nam dunjaluk? U odgovoru reče: ‘Od kada sam otvorio oči nisam vidio dunjaluk da bih ga sada vama opisao.’”
Ova vizija u početku, dok još nije ojačala naziva se hal. Ona je još uvijek van salikovog izbora i kontrole, ali pod utjecajem jačeg inteziteta opservacije, a uz pomoć Božiju, prelazi iz stanja u položaj i postaje slobodni izbor putnika. 
Napredan putnik je ona osoba koja u isto vrijeme dok ima viziju svjesna je i posmatra svijet mnoštva, istovremeno kontrolišući oba svijeta. Ova razina je veoma visoka i uzvišena, pristup njoj je u okrilju krajnjeg napora i možda se odnosi samo na vjerovjesnike, evlije i svake osobe kojoj se Bog smiluje. U istovremenoj okupiranosti blagodatima; Ja imam stanja sa Bogom koja ne može podnijeti niti ijedan bliski melek. ; on očituje manifestacije bljeskova Ja sam čovjek kao i vi. 
Ako neko ustvrdi da su ovi položaji posvećeni maloj skupini, i dostizanje vrhunaca ove Božije spoznaje ograničeno je samo na velike Vjerovjesnike i bezgrješne Imame, dok ostali ni na koji način ne mogu postići takvo što, u odgovoru kažemo: “Položaj poslanstva i imamata su privilegije, ali dostizanje položaja apsolutnog tevhida i iščeznuća u Biti Jedinstva koji se tumači kao “velajat”, ni na koji način nije privilegija neke manje skupine. Vjerovjesnici i Imami pozivali su narod ka ovom stepenu savršenstva. Hazreti Muhamed, s.a.v.a., pozivao je svoj ummet da ga slijede u stopu, a iz ovakvog poziva nužno proizilazi mogućnost putovanja do ovog cilja, jer u suprotnom njegov poziv bi bio bez smisla i čista igrarija. Kur'an kaže:
لَقَدْ كَانَ لَكُمْ فِي رَسُولِ اللَّهِ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ لِّمَن كَانَ يَرْجُو اللَّهَ وَالْيَوْمَ الْآخِرَ وَذَكَرَ اللَّهَ كَثِيرًا
Uistinu vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahu i Onome svijetu i koji često Allaha spominje. 
U knjigama ehli-suneta prenesena je sljedeća predaja: Da nije bilo mnoštva riječi vaših i uznemirenja, zbrke i nereda u vašim srcima, sigurno bi ste vidjeli ono što ja vidim i čuli bi ste ono što ja čujem.
Ova predaja od časnoga Poslanika, s.a.v.a., na jasan način ukazuje na razloge neostvarenja ljudskih savršenstava, kao što su šejtanska priviđenja, uobrazilje i besmisleni poslovi.
Također, u šiijskim izvorima zabilježeno je da je Poslanik rekao: Da šejtani ne kruže oko srca sinova Adema sigurno bi vidjeli kraljevsto nebesa i zemlje.
Jedna od karakteristika ovog visokog stepena za čovjeka jeste sažimanje u sebi Božanskih svjetova na općeniti način u skladu sa predispozicijama i mogućnostima kontigentnog bića, iz čega proizilazi da čovjek može biti obaviješten o prošlosti i budućnosti, da raspolaže vlast nad stvorenjima, kao i da bude prisutan kod svih ljudi i na svakom mjestu.
Šejh Abdul-Kerim Džejli arif, u svojoj knjizi po imenu Savršen čovjek kaže sljedeće: “Sjećam se trenutka kada mi je u vremenu jednog bljeska dato stanje jedinstva sa svim stvorenjima na način da sam prisustvo svih njih vidio direktno, ali ovo stanje nije trajalo više od jednoga trenutka.”
Naravno, smetnja konstantnosti i produljenja ovoga stanja zauzetost je poslovima potrebnih tjelu, a ostvarenje i dostizanje cijeline ovih stepeni moguća je tek nakon napuštanja upravljanja tjelom. Jedan od indijskih arifa po imenu Šejh Valijullah Dehlavi u svojoj knjizi po imenu Hameat kaže sljedeće: “Mene su obavijestili da se napuštanje tragova materijalnog svijeta ostvaruje proticanja pet stotina godina nakon svijeta materije i smrti, a ovo vrijeme se podudara sa pola Gospodareva dana. Allah Uzvišeni u svoj Knjizi kaže: Uistinu samo jedan dan kod Gospodara tvog traje koliko hiljadu godina, po vašem računanju. 
Jasno je da su preostale razine i Božije milosti budućeg svijeta neograničene i beskonačne, ali zbog zahtjeva prilikom kovanja i osmišljavanja riječi, kao i zbog mnoštva ljudskih potreba, opseg riječi se širio, ali i pored toga, riječ nikada nije mogla predočiti zbilju svjetlosti bezmaterijalnih Božanskih svjetova, tj. nije mogla tu zbilju obuhvatiti kalupom riječi. Što god da se kaže samo je znak, aluzija ili metafora, a uzvišena zbilja se ne može spustiti u obliku nama jednostavno razumljivim. 
Materijalni čovjek, koji prema riječima predaje, ti si u najmračnijem od svjetova, živi u najmračnijem svijetu od Božijih svjetova. I šta god da vidi svojim očima i dotiče materijalnom rukom, za to su osmišljene riječi u okviru svakodnevnih potreba. Međutim, čovjek nema informacija o ostalim svjetovima i njihovim zakonima, o isijavanju svjetlosti kao i o dušama, da bi za njih skovao riječi. Budući da u svim jezicima svijeta ne nalazimo riječi koje bi mogle prenjeti uzvišena značenja, pa kako onda da se izreknu jezikom i objasne!?
Problem ljubavi nije u okviru našeg znanja
Ovim pogrešnim mišljenjem nema rješenja 
Dvije skupine ljudi govorile su o ovim zbiljama. Prva je skupina poštovanih vjerovjesnika, neka je mir na sviju njih. Potpuno je jasno da su oni imali kontakt sa nadmaterijalnim svjetovima, ali prema propisu, Mi grupa vjerovjesnika obavezni smo govoriti sa ljudima u skladu sa njihovim razumjevanjem., bili su prisiljeni ovu zbilju predočavati na način shvatljiv običnom svijetu. Zbog toga, oni nisu obraćali pažnju na tumačenje svjetlosnih zbilja i krajnje blistavosti njihove, niti su se upuštali u objašnjavanje onoga što nije ni palo na pamet običnom ljudskom umu. Zbilju za koju je rečeno, Ono što nije vidjelo oko i nije čulo uho i nikome nije ni palo na pamet., objašnjavali su terminima, kao što su Džennet, Džehennem, hurije, dvorci itd. I sami su na kraju govorili da zbilje drugih svjetova nisu opisive. Druga skupina ljudi, kojoj je zbog toga što su sljedili put vjerovjesnika dodjeljena čast spoznaje ovih zbilja i Božija milosti, srazmjerno razlikama njihovih mogućnosti i spremnosti, također su govorili o ovome, ali iza zavjese metafora i navođenjem primjera.