Mr. Mohammad Reza Peysepar; 

Uvazeni alim Mr. Mohammad R. Peysepar je odrzao ovo predavanje na Medjunarodnom seminaru o Ehlul/Bejtu u Sarajevu 24.25.maj 2002.godine.
Tekst preporucujemo svima koje ova tema interesuje.

EHLI-BEJT, A. S., I IRFAN 

Irfan je nauk koji nije izvan ovoga pravila, pa termin irfan ima značenje srčane spoznaje što se stječe putem otkrovenja i kontemplacija, a dijeli se na teorijski i praktični dio. Dok ista riječ kada se upotrijebi u Kur´anu i rivajetima ima drugo značenje a odnosi se na čovjeka koji je shvatio suštinu sebe i svoju zbilju, što ga oslobađa i inicira na klonjenje svega što ga udaljava od Uzvišenog Allaha, kako to i Imam Ali, a. s., u jednom hadisu kaže: ´Arif je onaj koji spozna sebe samoga, pa se oslobodi, a potom se očisti svega što ga udaljava od sjećanja na Boga. Kur´an nakon što razmatra izvjestan dio fikhskih, akaidskih i ahlakskih tema, sve ih karakterizira kao hikmet, odnosno mudrost. To je mudrost koju ti Gospodar tvoj objavljuje. U ovom se ajetu poučavanje, paralelno, i praktični i teorijski hikmet naziva hikmetom, tj. mudrošću, dok se filozofi, ili kako se islamskim terminom nazivaju, hakimi na svome terenu, filozofiji, bave temom dokazivanja bitka, ontologijskim raspravama, sve to s namjerom dokazivanja de facto egzistencije i njene distinkcija od uobrazilje, sujevjernosti i mašte. Uz sve to, oni odvajaju svoju teorijsku građu i elemete u kojima je predmet opusa bitak i nebitak, od praktičnog mu pandana, to jest, obaveza i zabrana. Sukladno rečenom, kada se irfan spomene u rivajetima i u Kur´anu, misli se na samospoznaju, stjecanje uvida u svoje kapacitete, kao i na to da se shvati sopstvena vrijednost, i sl. Ova je samospoznaja presedan spoznaji Allaha, jer: Ko spozna sebe, pa spoznao je i svoga Gospodara. A suprotan sud ovom hadisu jeste da je onaj koji se ne odlikuje ovom karakteristikom samospoznaje lišen spoznaje Boga. Upravo je to razlog zbog kojega Ali, a. s., u dovi Kumejl Allaha vidi ciljem arifskih želja te kaže: O, Cilju arifskih htjenja. Također je preneseno od Imama Dža´fer bin- -Muhammed Sadika, a. s., da kaže: Tijelo arifa živi okruženo drugim stvorenjima a srce mu je povezano s Bogom... Arif je čuvar Božijih emaneta, riznica tajni, rudnik svjetala, uputitelj milosti Njegove stvorenjima, istrajna jahalica znanja, mjerilo Njegovih dobrota i pravde. Neovisan je o ljudskim i ovosvjetskim ciljevima, i nema saputnika osim Allaha. Govor, pokret, disanje sve je s pomoću Božijom, radi Boga i od Boga. Arifovo srce kreće se u zadovoljstvu Božijem i širi se Njegovom dobrotom. Spoznaja je stub i temelj imana čije su grane izrasle na stabilnoj osnovi. Na osnovu ovog hadisa postaje jasna činjenica da je arif čovjek koji je sebe izgradio u muvehhida, jednobošca, u tome smjeran i smiren, i ta osobina u njemu vrši emanaciju na svaki segment njegova života. On bilo koju dimenziju svoje egzistencije vidi apsolutno vezanom za volju Božiju; jednostavno sve, od njegova dolaska na svijet, opstanka, opskrbe, zdravlja itd. Tako, da je njegovo vjerovanje u tevhid u svim segmentima savršeno i po pitanju rububijjeta i halikijjeta i razikijjeta itd. Kao takav, on ni u strahu ni u nadi ne poznaje nikog osim Boga, zbog čega ne govori ma ima Boga, ali ili ima Boga mada... jer su njegov svjetonazor i uvjerenje takvi da u egzistenciji apsolutno nema mjesta ničemu drugom doli Bogu, da bi mu taj neko mogao priteći u pomoć ili ostvariti čežnje, te bi se s tim povezao jednim mada ili ali. Očit i jasan primjer ovakvih čistih arifa jesu poslanici, čija su šaputanja, obraćanja i praksa na ovom polju preneseni Kur´anom nama za primjer, a s druge strane ispravni nasljednici poslanika, koji znanje i spoznaju zasadiše u svojim dubinama, također su naslijedili tu vrstu spoznaje. Između poslanika Božijih, pečat poslanstva, Muhammed, s. a. v. a., najodabraniji poslanik, irfanske teme ponudio je čovječanstvu u vidu kur´anskih ajeta i svojih hadisa. U svemu tome je i svoju porodicu, Ehli-bejt, a. s., predstavio nasljednicima putem hadisa kao što je hadis seqalejn, koji je poznat i priznat u svim mezhebima i prenosi se u hadiskim zbirkama do te mjere da je postigao granicu tawatora; poruka je u svim ista, osim što se razlikuje formom upotrijebljenih riječi od predaje do predaje. Dakle, on ih stavlja pored Kur´ana nasljednicima znanja svoga i pravednosti. Ostavljam vam dvije stvari. Božiju knjigu i moju porodicu. Dok ih se budete držali nakon mene, nećete zalutati. Uistinu, neće se ovo dvoje rastaviti sve do onoga dana kada uđu kod mene u howd. Na taj su način nakon Poslanika njegovi čisti nasljednici, Ehli-bejt, a. s., ljudima objasnili i osvijetlili mnoge tajne i mudrosti iz Kur´ana, a prilikom objašnjavanja zakona tevhida na osnovama Kur´ana ustanovili su i općenitu osnovu irfana te načine i puteve uljepšanja svoje duše, tj. sejri-suluka. Tako su arifi praktično prihvatajući njihov nauk i ulažući trud i napor u odgoju svojeg nefsa dostigli do ogranaka koji se pružaju iz već spomenute osnove.

Sada ćemo iz govora Ehli-bejta, a. s., o irfanu i sejri-suluku, kao i o mišljenjima priznatih arifa, pokušati napraviti sažet i koristan izvještaj.

1. Članovi Ehli-bejta, a. s., nebrojeno su puta govorili o sejri-suluku, i dobrano su ukazivali vjernicima da se čuvaju nehata prema ovom pitanju. Naprimjer Imam Hasan bin-Ali Askeri, a. s., kaže: Stizanje do Allaha nije moguće osim uz noćna bdijenja. Allame Tabatabai ovaj hadis vidi jasnim primjerom sejri-suluka iz hadisa koji tematski govore o toj temi. Također Imam Ali, a.s., kaže: Ah, malo li prtljaga, a put veoma dug i putovanje naporno. Riječi aludiraju na drugo irfansko putovanje, sejr fil-hak bil-hak, u kojem je putnik utopljen u ljepotu i moć Božiju, što ovaj put čini neograničenim a putovanje nedovršivim i u svakom slučaju iziskuje potrebu za velikom popudbinom, te upravo zbog toga arif iz dubine duše pušta jecaj. Također hazreti Ali, a. s., prilikom ukazivanja na postojanje arifa Božijih, učeći ajet: ...Ljudi, ne odvraća ih ni trgovina ni kupovina od sjećanja na Boga, rekao je: Uzvišeni u svakom vremenskom trenutku ima dobrih robova sa kojima šapće u mislima njihovim i govori s njima u razumima njihovim. U navedenim riječima zapažamo činjenicu da nije riječ o šaptanju arifa sa svojim Gospodarem, već On je Taj što njima šapate šalje.

2. U principu je poslanstvo vjerovjesnika i spuštanje nebeskih knjiga sa časnom nakanom spoznaje Božije, i sasvim je jasna činjenica da je čovjekova sreća i ovoga i onoga svijeta upravo u sijenci ma´rifeta i na taj način je samo i moguće ostvariti je. I Kur´an i hadisi i dove Ehli-bejta, a. s., bave se upravo tim pitanjem. Primjerice, u jednom fragmentu dove na Arefatu imama Husejna, a. s., stoji: Bože, moje razmišljanje o Tvojim tragovima jeste povodom udaljenosti susreta s Tobom. Približi me Sebi dužnošću koja će me do Te dovesti. Kako može na Tebe ukazivati nešto što Te treba radi svoje egzistencije. Da li je nešto osim Tebe pojavnije od Tebe da bi bilo sredstvo Tvoje manifestacije? Kada Te to nije bilo da bi Imao potrebu za argumentom postojanja? Kada Si bio dalek da bi putem Tvojih tragova stizali Tebi. Slijepo je ono oko koje Tebe ne bude vidjelo, i štetna je razmjena onoga roba koji ne bude imao koristi od milosti Tvoje. Tako su članovi Ehli-bejta, a. s., nakon što bi u svojim dovama i šaptanjima objasnili tajne tevhida i irfanskih spoznaja onih koji se time bave, srce učinili otvorenijim i zainteresiranijim da pokrenu čovjeka prema cilju. Također su veoma lijepe i nadasve korisne riječi Imama Alija, a. s., kada opisujući svojega Gospodara, u Stazi rječitosti, između ostaloga kaže: ...On je sa svakom stvari, ali ne na način da se dodiruje sa njom i On je mimo svake stvari, ali ne na način da je odvojen od nje. Imam nam na veoma blizak način komentira ajet: On je s vama bilo gdje da jeste.

3. Vidjeti Boga prisutnim i nazočnim u svim trenucima čini krajnju želju istinskih duhovnih putnika ka Bogu. Sukladno tome, oni u svojim molitvama spominju sljedeće: Bože, podari nam de te robujemo kao da te vidimo! Ovaj položaj, terminološki označen kao položaj dobrostivosti (meqame ihsan), veći je od položaja imana (meqame iman). Preneseno je od Poslanika, s. a. v. a., da je rekao: Robujte Allahu kao da ga vidite, jer ako Ga vi ne vidite, On vas vidi. Riječ kao u ovoj predaji odnosi se na osobu koja još uvijek putuje, a ne na onoga koji je dostigao izravno posmatranje, što znači da u njegovu slučaju nema više mjesta poređenju, jer riječ je o osvjedočenju zbilje srčanim očima. Vezano za ovo stanje, sam Imam Ali, a. s., kaže: Ja ne robujem Gospodaru kojeg ne vidim, dok na primjeru Musaa, a. s., vidimo da na njegovu molbu posmatranja istog dolazi odgovor: Uzmi ono što Sam ti dao i budi od zahvalnih.

4. Manifestacija Hakka u stvarima obuhvata njihovo vidljivo i nevidljivo, prvo i posljednje, na način da stvarima ne preostaje ništa osim same manifestacije. Imam Ali, a. s., u svojim govorima ovo pitanje predočava na sljedeći način: Gospodar se obznanio Svojim robovima u Knjizi Svojoj, međutim oni Ga ne vide , ili na drugom mjestu kaže: Neka je sva hvala Bogu Koji se pokazao Svojim stvorenjima kroz njihovo stvaranje . Istovremeno, Časna Porodica Poslanikova objasnila je puteve dostizanja izravnog posmatranja. Primjerice, Imam Zejnul-Abidin u dovi kojom je poučio Ebu Hamzu Somalija kaže: Zaista Bože, Ti se nisi sakrio od svojih stvorenja, osim što su se djela njihova ispriječila između Tebe i njih.

5. Sljedbenici ovoga puta kažu: Putnik ka Bogu ima potrebu za jahalicom i opskrbom radi putovanja kao i svaki drugi putnik, međutim njegova jahalica jeste ljubav i privlačenje Božije. Znači, jedan arif, koliko god njegov hal bio privremen, ne može bez ljubavi proputovati veliko rastojanje. O ovom pitanju govori i predaja Imam Sadiqa, koju on prenosi od Poslanika: Najbolji od ljudi je onaj koji je 'ašik robovanja, prigrlio ga je čvrsto i voli ga srcem dok mu je tijelo podređeno njemu. Srce je ostavio praznim samo za njega.

6. Čvrsto uvjerenje predstavlja važnu postaju za duhovne putnike. Imam Sadiq, a. s., po ovom pitanju kaže: Uvjerenje je to što roba vodi do svakog cijenjenog položaja, a potom prenosi predaju u vezi sa Božijim Poslanikom koja glasi: Jednoga dana u prisustvu Poslanika rekli su: Hazreti Isa je po vodi hodao. Poslanik potom reče: Uvijek kada bi mu uvjerenje bivalo intezivnijim, zasigurno da je i zrakom hodao. Na drugom mjestu Imam Ali kaže: Ako bi se zastori uklonili, moje uvjerenje ne bi se uvećalo. Jasno je iz ove predaje da Imam želi ukazati na činjenicu da i sada, dok koprene još uvijek nisu uklonjene, on posmatra zbilju onakvom kakva ona jest.

7. Arifu je stalno prisno sjećanje na Boga i Njegovo prisustvo. Imam Sadiq, a. s., kaže: Svako onaj koji je dostigao položaj spoznaje i upoznao se općenito sa Božijim imenima, atributima, početkom stvaranja i proživljenjem, srce takve osobe nikada ne biva u zaboravu Boga, i ako bi ga na trenutak nemar obuzeo, stradao bi od žestine žara. Porodica Poslanikova, u dovi koju bi učili u mjesecu Šabanu, obraćala bi se Uzvišenom Bogu na sljedeći način: Moj Bože, podari mi potpunu pažnju i okrenutost ka Tebi. U ovom fragmentu dove izraz potpuna pažnja i okrenutost ostvarljiv je onda kada čovjek sve zaboravi radi Boga. Ako bi ovo učinio sjećajući se Boga, ustvari sjećao bi se svih stvari. Jer kao što i ajet Časnog Kur'ana kaže: On je Prvi i Posljednji, Vidljivi i Nevidljivi. Imam Sedžad, a. s., u dovama poznatim kao petnaest šaputanja, obraćajući se Bogu kaže sljedeće: O Opskrbo i Džennetu moj, o Dunjaluče i Ahiretu moj, o Najmilosniji od milostivih. Drugim riječima, sva opskrba i džennet, dunjaluk i ahiret Ti si, neovisan sam o svemu pored Tebe, jer sve stvari nalazim kod Tebe.

U svakom slučaju, govori Porodice Poslanikove puni su irfanskih i moralnih instrukcija kako da sa nižih stepena putnik dosegne više položaje, pa i krajnji cilj položaj utrnuća u Božijem biću, dok je praktični život njihov pripovjedač svjedočenja tevhida i znakova koji otkrivaju tajne tevhida njihovim bliskim sljedbenicima. S druge strane, zaostavština Ehli-bejta kroz mišljenja i praktično djelovanje ostavila je takvog traga u irfanu i kod istaknutih arifa, prihvaćenih od strane svih pravaca u islamu, da su vezano za ovu Časnu Porodicu izgovarli najveće pohvale potpunom poniznošću, ili su ih zapisivali u svojim dijelima. Primjerice, Šejhul-Ekber Muhjiddin Arebi u svom kapitalnom djelu Mekanska otkrovenja kaže sljedeće: Džehenemska vatra na kraju će se ohladiti njegovim stanovnicima pomoću berićeta Ehli-bejta. Ili kao što je zapisano u djelu El-Munakib vezano za Imama Sedžada: Nek su blagoslovi Božiji, meleka, nosilaca Arša i svih stvorenja na Zemlji i nebesima na Adema Ehli-bejta, onoga koji je čist od svega mimo Boga i djeda imameta, na to blistajuće sunce, odgonetača tajni Božijih. On je čuvar skrivenih riznica i obznanitelj skrivenog irfana, mjesto pojave sunca imana, plod svetog drveta Tuba, univerzalna tajna, ukras robova, Imam svih svjetova, susret dvaju mora, Ali ibn Husejn. U istom djelu autor je zapisao slične rečenice i za Imama Hasan ibn Ali Askerija. Na drugom mjestu Kazi Šehid Nurullah u knjizi Medžalisul-muminin prenosi iz knjige El-Ihbab autora Mevla Nuruddin Džaferija sljedeće: Bajezid Bastami, koji je nakon što se susreo sa mnogim šejhovima stigao i do Imama Sadiqa, od kojeg se mnogo okoristio, rekao je: 'Da nisam Sadiqa, a. s., sreo, umro bih kao nevjernik - on je kao Džebrail među melecima, a uputa njegova je krajnji cilj salika.'

Na kraju, iako su i pera velikih arifa ostala nemoćna da kažu nešto o irfanu, pa šta tek preostaje ovom nemoćnom peru, međutim, ako se ne može zahvatiti sva voda mora, bar se žeđ treba ugasiti. Nadati se da ovih nekoliko redaka budu korisni kao osnova za upoznavanje irfana Ehli-bejta i poticaj ka širem istraživanju ovog područja.