KAKO NAĆI PRAVOG DUHOVNOG UČITELJA:

Šta nekoga čini učiteljem?

Treba imati u vidu da fizički svijet, ma koliko inferiorniji bio od drugih, viših svjetova, posjeduje određene zakonitosti kroz koje se Bog očituje. Treba imati u vidu da ljudski mozak, komad želatine, ponekad djeluje po prilično zbrkanim načelima, i da je u znatnoj mjeri ograničen. Čak i u slučaju kad se kroz takvo tijelo pokušava očitovati sam Bog, bez prisutnosti ikakvih drugih sila, On djeluje kroz ogromna ograničenja ljudskog mozga. Zbog toga je vrlo rijetka situacija da čak i veliki duhovnjaci, čije prosvjetljenje je izvan sumnje, govore stvari koje su nedvojbeno jasne i kvalitetne, i koje ne sadrže nedoumice. Najbolje čemu se takvi mogu domisliti jesu razne usporedbe, analogije i slike pomoću kojih u drugima pokušavaju izazvati reakciju. Ljudski mozak je, dakle, prilično blijedo sredstvo Božanskog očitovanja, ali u nedostatku boljih, u ovom svijetu materije, i on mora poslužiti. Ono što je kroz tijelo prosvijetljenog moguće opaziti nije dakle Bog u svojoj punoj veličini, nego tek putokaz, refleksija "tog nečeg" izvan fizičkog plana, koji nesavršeno pokazuje kvalitetu onoga što tek baca sjenu.

I naša svijest je poput prozorskog stakla, koja u idealnom stanju izravno gleda prema Bogu. U manje idealnom stanju, to prozorsko staklo prekriveno je prljavštinom svake vrste, koju je potrebno ukloniti ukoliko želimo imati čist pogled. U protivnom, gledat ćemo samo prljavštinu, a ne i ono, šta leži s one strane stakla. Služenjem učitelju, čitanjem knjiga koje su pisali prosvijetljeni, te usmjeravanjem svijesti prema vrlini, srazmjerno učinjenom čistimo ono staklo, proširujemo vidike  i tako usklađujemo svoju svijest s Bogom.

Duhovni nauk nije samo stvar uma, to je stvar suptilnih osjećanja, duhovnog magnetizma. Poenta duhovnih vježbi je dodir s višom stvarnošću, a da bismo je dotakli, moramo je na neki način naslutiti, moramo osjetiti u kojem se smjeru nalazi da bismo tamo krenuli. Ukoliko nemamo predodžbu o tome šta bi prosvjetljenje bilo, i kako bi to sve skupa trebalo izgledati, padat ćemo u razne zablude. Zbog toga treba kombinirati pristupe: treba čitati knjige koje su pisali prosvijetljeni ljudi, treba se družiti s duhovno moćnijim od sebe, i treba pokušati osjetiti unutarnju prisutnost Učitelja. Tek ukoliko tu prisutnost uspijemo osjetiti, ukoliko doživimo Njegovu istinsku kvalitetu, možemo sebe smatrati učenicima. Kroz istinskog duhovnog učitelja zrači viša energija, supstancija viših razina stvarnosti, koje on sažima u sebi - i u njegovoj (učiteljevoj) fizičkoj prisutnosti u svijesti učenika dešavaju se suptilne promjene i duhovno nadahnuće. Više se može naučiti samo gledajući ličnost pravog Učitelja i sjedeći u istoj prostoriji s njim, nego ukoliko sami izvodimo duhovne vježbe, jer nekada i sâm pogled na takvo biće može biti jedna vrsta duhovne vježbe.

Jedno je slijediti istinskog znalca zato što u njemu neposredno opažamo Božansku nit, a drugo je slijediti nekog bolesnog tipa zato što smo slijepi i neznalice. Kad smo to razriješili, ostaje činjenica da pravi učitelj zaslužuje predanost, slušanje i divljenje i to ne zbog neznanja i projekcije od strane učenika, nego upravo zbog učenikovog dobrog i kvalitetnog uvida u bit stvari, kojim opaža učitelja kao ličnost koja je toliko ispunjena Božanskim kvalitetama, da mu je grijeh pristupiti sa stavom nižim od predanog pokoravanja, ili barem divljenja.

Kao prvo, Učitelj mora biti utemeljen u istinskom Božanskom nauku, inače će druge podučavati onome, šta njemu samom ne ide dobro. Zvanje učitelja posve se razlikuje od onoga šta ljudi sebi o tome zamišljaju; ako sebi zamišljaju učitelja čiji se ego hrani divljenjem učenika, tada moraju znati da su zamislili varalicu, a ne učitelja. Istina je da niko  nema više časti od učitelja, ali je isto tako istina da niko ne trpi više od njega. Savršenim učiteljima treba držati sve one, koji su bili u stanju svoje učenike uzdići na višu razinu svijesti, i pokazati im svojim primjerom kako izgledaju više spoznaje.

Dakako, lažni učitelji postoje, postoje osobe bez ikakvog uvida u stvarnost, čak i potpuni ludaci, koji se predstavljaju kao duhovni autoriteti i zahtijevaju potpunu predanost i poslušnost učenika, koje drže u ovisnosti i nanose im štetu.

Na "tržištu" duhovnosti može se naći sve i svašta. Ima tu djelomičnih istina, potpunih istina, štetnih i dobrih metoda, dobrih i loših učitelja. Najveća opasnost koja od svega toga prijeti jeste: od mnoštva stabala (učitelja) ne vidjeti šumu (cilj). Naime, ukoliko svi probisvijeti odluče napisati knjigu o duhovnosti, i ukoliko se sve takve knjige nađu u knjižarama, vrlo je mala vjerovatnoća da će tragalac pronaći kvalitetnu knjigu. Ukoliko deset nedoučenih početnika reklamira sebe kao prosvijetljene učitelje, mala je mogućnost da će početnik uspjeti pronaći valjanog učitelja. Većina takvih cilja na neku početničku slabost, poput odnosa prema novcu, plitkog shvaćanja Boga, plitkog shvaćanja duhovnosti i tome slično. Budući da je početniku barem neka od tih slabosti svojstvena, vjerovatno je da će mu se dopasti određen broj naučavanja. Izuzetno je važno znati kako dopadanje ili nedopadanje može imati više uzroka, od kojih nisu svi jednako kvalitetni, odnosno jednako visoko smješteni na duhovnoj vertikali. Nešto nam se može dopasti ili ne dopasti zbog naših osobnih frustracija, ili pak zbog Božanske intuicije koja nas vodi. Šta ćemo proglasiti glasom intuicije, a šta glasom naših osobnih niskosti, to ovisi o našem izboru i našoj duhovnoj razvijenosti. Da bismo znali ko je vrhunski zlatar i sami moramo imati pojma o vrednovanju zlata, ili  da bismo se divili dobroj umjetničkoj slici, moramo i sami biti u velikoj mjeri umjetnicima, jednako kao što moramo u velikoj mjeri biti produhovljeni da bismo valjano mogli snimiti znalca i pravog učitelja. Duhovnog učitelja čini svetim upravo njegova visoko razvijena sposobnost osjećanja viših stanja svijesti, od kojih je predano obožavanje Boga najviše.

Stoga je daleko bolje uopće čuti da negdje postoji pravi učitelj, nego dobiti milijun dolara na lutriji, a sam susret s takvim se ne da ni sa čim uporediti po vrijednosti.  HADIS O POLA ŽIVOTA U POTRAZI ZA PRAVIM. Nema te materijalne vrijednosti kojom bi se takva sreća mogla izraziti, jer sam pogled na Duhovnog učitelja može biti dovoljan da nekog pojedinca čvrsto usmjeri ka Bogu, da mu pruži referencu usmjerenja, i da mu posluži kao etalon vrednovanja.

Ljudi različitih duhovnih nivoa različito će vrednovati Duhovnog učitelja

Većini će s njim biti ugodno, neki će maštati o tome da ga nekako uklope u svoj svijet i tako ga poboljšaju, neki će mu zamjerati to što se ne uklapa u njihove predodžbe o duhovnim ljudima, neki će ga mrziti, neki će ga doživljavati plitko  i površno i o njemu neće shvatiti ništa. Ipak, neki će se trgnuti iz svojih iluzija i jurnuti prema Bogu, i u kratkom vremenu ostvariti velik duhovni napredak, i takvi su upravo i razlog zbog kojeg prosvijetljeni imaju motivaciju da još neko vrijeme žive i djeluju na Ovom svijetu.

Ukoliko čitamo knjige čiji su autori duševno poremećeni ili nisko razvijeni, omest ćemo vlastiti duhovni razvoj. Ukoliko čitamo knjige koje su pisali prosvijetljeni ljudi, postupno ćemo razviti suptilnost duha. Pogledajmo samo kršćanske i jevrejske svećenike: uglavnom su griješni i bezbožni, u njima nema ni Duha ni istine, i rade sve ono, protiv čega je Isus (Isa. a. s. ) naučavao, a govore za sebe da su isključivi zastupnici Isusova nauka, i da se jedino preko njih može do Boga. Postojat će mnogo obmanjivača i zavodnika ljudi i u islamskim odorama, koji su niske i zle duše, a koji će se kititi evlijanskim učenjem i u ime vrhunskog nauka učit će vas mnogo čemu što je suprotno izvornom nauku.

                        Kako iz mnoštva izabrati pravog

Čak i jednostavni savjeti, poput: "Pokušaj raditi ono šta ti savjetuje, pa vidi kako ti se čini", mogu dovesti čovjeka u jednaku opasnost kao i savjet: "Pokušaj jesti bilo koje gljive, pa vidi kako ti se čine. " Čovjek jednostavno mora biti dovoljno napredan da bude u stanju razlikovati duhovnu veličinu od duhovnog patuljka na štakama, a ukoliko to nije u stanju, tada će u svakom slučaju loše proći. Loše će proći i ukoliko odabere lošeg učitelja, i ukoliko ga nikako ne odabere.

Ipak, savjet je svima neka se dobro obavijeste, da ukoliko je moguće popričaju uživo s čovjekom koga drže potencijalnim učiteljem, da osjete njegov ruhanijet, da se upoznaju s njegovim duhovnim dosezima koliko god je to moguće, ali i da idu u širinu, što znači da trebaju biti dobro upućeni u sva slična duhovna naučavanja i njihove glavne zastupnike. Čak i tada je moguće pogriješiti, ali je to daleko manje vjerovatno nego ukoliko se neobaviješteni samo zaletimo u prvu stvar s kojom se sretnemo. Dakako, najbolje je osluškivati vlastiti osjećaj ispravnosti, a intelekt pritom ostaviti postrani, budući da postoji mnoštvo manipulatora koji ciljaju upravo na intelekt, odnosno na osjećajno-misaona stanja, kojima daju povode zašto upravo njih treba slijediti. Ukoliko potencijalni tragalac traži nekoga ko će ga samo posavjetovati po nekim pitanjima, tada ima knjige, ima čitav svijet koji može promatrati, ima primjere svih vrsta ljudi i drugih bića, pa neka se time razvija, sve dok ne uzraste dovoljno da može znati šta je dobro, i šta će mu pomoć da se u dobru utemelji. Naime, da je učenik odmah u stanju znati ko je obećani Mehdi, i šta je predanost njemu, te da li predanost navodnog učitelja prava onda bi sve poteškoće bile otklonjenje. Zbog toga je jako problematično zaključivati o vrijednosti nečije metode i tehnike duhovnog uspinjanja na temelju onoga šta ćemo od nekoga čuti, ili na osnovu površnog promatranja nečijeg ponašanja. Jako je teško ustanoviti gdje se neko u duhovnom smislu nalazi, te koji su mu stvarni dosezi. Tek kada se ljudi nađu u stisci, kada sa njih spadnu izvježbane maske, te lažljivost i pritvornost, možemo ustanoviti kakav je neko uistinu.

Međutim, običan čovjek ne može ni izdaleka pojmiti suptilnost svijesti jednog istinskog učitelja; to daleko nadilazi područje iskustva običnih ljudi. Jednako kao što teški grešnik ne može shvatiti vrlinu, te je čak drži nepostojećom, tako i običan čovjek ne može shvatiti Božansko Svjetlo u duhu učitelja. Čak i napredni učenici to ne mogu u potpunosti razumjeti, jer kad bi mogli, ne bi bili učenici, nego bi i sami bili prosvijetljeni. Iz tog razloga je učeniku izuzetno korisno i mudro djelovati iz pozicije da je (pravi) učitelj uvijek u pravu. Čak i ukoliko učitelj u nečemu griješi, jer on to ne čini na način na koji to mi činimo, i iz istih ili čak sličnih pobuda, i njegova je greška od veće kvalitete nego je naša vrlina. Bolje je slijediti učitelja kad on griješi, nego slijediti vlastitu pamet, jer je predanost učitelju uvijek od veće vrijednosti od pametovanja. Možda mislimo da nas učitelj ne razumije, kad na naše iznošenje svih stvari koje držimo poteškoćama jednostavno odgovori da bi nam bilo pametno da se pozabavimo duhovnim vježbama, ali mi smo u takvom slučaju posve obuzeti svojim niskim shvatanjima, koja su nam potpuno zamaglila svaki trag perspektive i opažanja objektivnog stanja stvari. Nama se, u takvim slučajevima, objektivno istinitim predstavljaju stvari koje su u svojoj biti potpune zablude. Naš um je poremećen i mi smo poput bolesnika s visokom temperaturom, koji bulazni i kojemu se priviđaju nepostojeće stvari. Učitelj je tu poput liječnika, koji će nam propisati terapiju, i tu terapiju trebamo odmah primijeniti, jer o njoj trenutno nemamo čime kvalitetno misliti, ili donositi sudove. Tek kada terapija počne djelovati, odnosno kada dodatnim ibadetima i duhovnom disciplinom očistimo i smirimo vlastiti um, i dovedemo ga u stanje objektivnosti i dodira sa stvarnošću, moći ćemo shvatiti šta nam je to učitelj savjetovao.

Šta nekoga čini učenikom?

Učenik ne treba biti ovca koja samo bleji za učiteljem i napamet uči "duhovno" ponašanje. Učenik je mudrac predan Bogu. To treba uvijek imati na pameti, kako ne bismo nekakav niži oblik podilaženja proglasili učeništvom. Onaj ko  je dovoljno dobar da postane učenikom, uskoro može biti dovoljno dobar da postane Učiteljem. Učenička pozicija je izuzetno visoko u duhovnom smislu, i nalazi se tik do prosvjetljenja.

Temeljno svojstvo učenika jeste prepoznavanje Božanskog u učitelju. Čovjek može biti svakakav, može biti pun nedostataka i manjkavosti, ali ukoliko u prisutnosti učitelja osjeti da je to ono šta svim srcem želi, tada postaje učenikom. Ukoliko u tom svom izboru ustraje, postupno će postati savršenim i punim svih vrlina, i zadobit će sve ono šta mu je ranije nedostajalo. Učitelj je, dakle, poput duhovnog katalizatora, koji mali plamičak ljubavi prema Bogu pretvara u ogromni plamen koji izgara sve različito od sebe, a jedini uvjet za uspjeh jeste da učenik zaista mora od sebe odbacivati i predavati tom plamenu sve svoje niskosti i griješnosti.

Dakako, i obrnuto je moguće. Moguće je da u ličnosti učitelja učenik prepozna kao sve mrsko i protivno vlastitoj prirodi i u potpunosti ga odbaci. To se dešava kad je duša odabrala zlo kao svoje usmjerenje, ili u slučaju kad su niskosti prejake i ne može ih odbaciti, pa radije odbacuje Boga, Kojeg opaža u učitelju. U svakom slučaju, čini se da je učitelj za neke izvor blagoslova, a za druge izvor propasti. Odbacivanje učitelja je posebno težak grijeh, jer učitelja ne bismo ni prihvatili da ga nismo prepoznali kao utjelovljenje vrline i svega onoga čemu težimo. To odbacivanje u početku može imati oblik racionalizacije mi, naime, ne odbacujemo učitelja kao takvog, ali jednostavno držimo kako u određenom području i na određenom nivou mislimo da znamo bolje od njega – a ustvari to može biti samo izliv osobne umišljenosti i oholosti koji nas zaprečavaju od viđenja mnoštva drugih učiteljevih duhovnih kvaliteta, koje mi ne posjedujemo.

Nakon svih tih stvari, na red dolazi udvorništvo, koje se smatra posebno odvratnim. Ulizica potcjenjuje, on misli da učitelj ne vidi stvarno stanje, i da mu se može laskati. Ne može on njemu laskati, jer je on sam objektivan, i uveliko vidi ono šta jest, a i šta nije. Takvi mogu imati posla s "učiteljima"- egomanijacima, kod kojih se mogu dobiti privilegije ukoliko se ugodi njihovu egu. Sa pravim će se udvorice iznenaditi, budući da se laskanjem smještaju na samo dno "hranidbenog lanca", zajedno s lažljivcima, prevarantima, klevetnicima i otpadnicima.

Neki su zaista toliko prevrtljivi, da im Bog treba tek kao sredstvo u ostvarenju nekakvih sitnica. Očito je da se neki Boga sjete jedino kad im je loše, a posve Ga zaborave kad im je dobro, i to je glavni razlog usljed kojeg ljudi rijeko  postižu značajnije duhovne ciljeve: oni se zadovoljavaju sitnicama (da polože ispit, napreduju u karijeri, naprave kuću, dobiju dijete i sl. ). Postignućem tih sitnica njihovi se apetiti zadovoljavaju i oni su sretni. Nevjerovatno je kako se ljudi mogu zadovoljiti takvim stvarima, i doista se zbog takvih primjera može činiti kako imaju pravo oni koji ljude opisuju kao vrstu životinje, koja je izmislila Boga i religiju samo radi utjehe i kompenzacije neuspjeha i frustracija nastalih zbog osujećenja dunjalučkih želja. Nažalost, takvi – po svoj prilici –  sačinjavaju većinu svih onih koji se bave nekim oblikom religioznosti – ali srećom nisu svi takvi jer, postoje i oni čija religioznost je posljedica duhovne veličine, a ne osujećene niskosti.

Produhovljenje, dakle, nipošto nije linearan uspon prema Bogu, nego put koji je na svakom koraku povezan s rizicima i pogibelji. Uvijek postoji mogućnost da se predanost Bogu izgubi i da – u svojoj oholoj samodopadnosti, koja je rezultat probuđenih niskih nagona, koje nas određuju kao mala i ograničena bića, neovisna o Bogu – počnemo raditi stvari suprotne volji Boga i učitelja. Učitelj je toliko važan u duhovnom razvoju da njegov savjet moramo nadrediti i onome šta smo čuli od svih drugih, budući da je za istinskog učitelja izvjesno da je utemeljen na Božanskim načelima, dok za nas nije, jer, u našem poremećenom stanju mi možemo svašta držati Bogom, i neko bi morao imati baš pravi doživljaj prosvjetljenja, praćen dubokim uvidom u Božju narav, gdje nema greške i umišljanja – ukoliko bi mu u njemu bilo rečeno da odbaci svoga učitelja – da ga i posluša. Naime, ljudi su toliko skloni obmanjivati sebe, pod utjecajem nižega ega, da će im se pričinjavati svakakve stvari, koje će im biti izuzetno ugodne i laskave, ali jako slabo poučne i korisne. A mnoštvo je i onih koji će tragajući za onakvim učiteljem koji će odgovarati i povlađivati njihovoj sujeti, na kraju dosegnuti taj položaj da će im najbolji učitelj postati niko drugi, doli sam Iblis.

Najednostavnija, a dobra uputa mogla bi biti sljedeća: treba birati onoga koji vas nikada neće zadovoljiti ničim manjim od Božije bliskosti. To je onaj kome se možete diviti, i u tome ne treba biti skromnih zahtjeva. Ne treba se zadovoljavati malim, diviti se treba velikom i moćnom, i takvima se i postaje. Ukoliko se na tom putu i pogriješi, brzo se mogu ispraviti svoje greške, i brzo se može vratiti na kolosijek napredovanja. Ukoliko se kukavički zadovoljimo osrednjošću, ostat ćemo osrednjim i nikad od nas ništa neće biti. A ukoliko se divimo moćnome, a kasnije se ispostavi da u njemu nije prava moć, ili smo mi u međuvremenu duhovno uzrasli, pa druge, veće stvari opažamo kao moćne, nije važno: krenimo dalje. Ko  bira učitelja iz takve perspektive i sa takvim kriterijima, uvijek će dobro birati, jer loši učitelji neće biti dorasli njegovim visokim kriterijima.

Dakako, treba izbjeći stereotipiju po kojoj se stvari gledaju kao: razvijeni će uvijek pronaći dobrog učitelja i prosvijetliti se, a nerazvijeni će pronaći nekakvog šarlatana i upropastiti se. Stvari ne moraju funkcionirati na takav način, i zapravo je najbolje reći da će svako  dobiti ono šta mu je krajnji cilj. Hoće li učiti na ugodan ili neugodan način, u krajnjoj liniji je manje važno.

Zapravo, tek pri cilju oni ostvaruju svoju potpunu dubinu, jer tada Bog zaživljava i u učitelju, i u učeniku, koji kako sarađuju šireći vrlinu i na svoje okruženje. Prosvjetljenjem učenik shvaća da je u njemu ista bit kao i u učitelju, ali očitovana kroz njegove osobenosti, na malo drugačiji način. Prosvijetljeni učitelj nikad nije fotokopija svog učitelja, niti učenici previše nalikuju jedni drugima. Zapravo, budući da je Bog neiscrpni izvor savršenstava, svako  može biti savršenim na svoj, poseban način. Savršeni su svi međusobno različiti, a poročni su svi nalik jedni drugima i izgledaju kao bijedne kopije lošeg originala.

Što se očekuje od nekoga ko želi postati učenikom?

Očekuje se i traži da uloži sav svoj napor i htijenje, s krajnjim ciljem stizanja do Boga. Ukoliko to ne želi, ne mora ni biti učenikom, može se baviti poljoprivredom ili bilo čime drugim, i tu se ništa ne može. Ali, ako želi biti učenikom, onda mora nastojati na spoznaji Boga, a ne zadovoljiti se nižim stvarima. Nije rečeno da odmah mora doseći Boga, ali se mora svojski truditi. Sve dok daje sve od sebe, nije bitno koliko brzo napreduje, ali kad ne daje sve od sebe, to ukazuje na probleme. U praksi može doći i do poteškoća, jer uvijek postoji razlika između idealnog i stvarnog svijeta. Naime, u praksi treba biti popustljiviji nego na papiru, pa ne forsirati učenike onoliko koliko bi se to želilo. Ipak, koliko god praksa odstupala od načela, ne treba zbog toga mijenjati načela, radije treba poraditi na popravljanju prakse.

Put do savršenstva, poput uspinjanja na Mont Everest, prati pogled na leševe mnogih koji nisu uspjeli. Cilj nam nikad nije zajamčen, čak ni kad ga vidimo, čak ni onda kada smo na njemu, jer uvijek možemo skrenuti i odabrati nešto drugo. To je narav Ovoga svijeta, u kojem je svaki trenutak prožet izborima, u kojem u svakom trenutku donosimo važne odluke, za Boga, ili protiv Njega. U svakom popuštanju pred slabostima mi se odlučujemo protiv Boga, i ukoliko se zbog takve odluke ubrzo ne pokajemo i odbacimo je, ovisit ćemo njene posljedice do svoje propasti. Svako popuštanje slabostima, naime, hrani te naše slabosti i čini ih važnijim u našoj svijesti, zapravo hrani čitavu lepezu srodnih slabosti, koje dobijanjem na važnosti mijenjaju perspektivu naše svijesti, sve dok na kraju te slabosti ne prestanemo držati slabostima, nego ih prihvatimo kao vrline. To može početi tako što ćemo sebi dopustiti jedan suvišan pogled, a završiti tako što ćemo sebi dovesti u sumnju cjelokupan Božanski koncept upravljanja Kreacijom.