Vanjska predanost – تسليم ظاهري..

Predanost srca i razuma – تسليم عقلي..

Predanost srca – تسليم قلبي..

Primjeri iz Kur’ana.

Stvarni i nacionalni Islam..

Šta je to pokuđenost kažnjavanja bez objašnjenja?.

Slučaj hazreti Džafer es-Sadika i Hišama.

Šta je nevjerstvo?.

Opozicija Islama i nevjerstva.

Razlika između Islama i imana.

Šta je vedžh (lice, prednja strana)?. 

STUPNJEVI PREDANOSTI  – تسليم

Najosnovniji uvjet zdravog srca jeste predanost Istini.

يَوْمَ لَا يَنفَعُ مَالٌ وَلَا بَنُونَ إِلَّا مَنْ أَتَى اللَّهَ بِقَلْبٍ سَلِيمٍ

Dan kada neće koristiti niti imetak niti sinovi, korist će imati ko dođe Allahu sa zdravim srcem.[1]

Ono što zaista vrijedi i što je korisno za čovjeka jeste zdravo srce (predanost) a ne imetak i sinovi. Predanost ima tri razine, a moguće je da se sve tri nađu na jednome mjestu.

Vanjska predanost – تسليم ظاهري

Vanjska predanost izgleda poput predaje jedne od dviju sukobljenih država koje, kada dođu do linije na kojoj osjete da je nastavljanje sukoba nerazumno - jer su energija ili sred­stva na izmaku - donose odluku o privremenoj predaji. Među­tim, upravo čovjek ili država u svojim mislima ne prihvataju predaju, već kada akumuliraju snagu i prikupe dovoljno sred­stava, tada će još silovitije nastaviti rat i boriti se protiv ne­prijatelja i neće se smiriti dok se ne riješe njegova zla.

Predanost srca i razuma – تسليم عقلي

Sila koja može potčiniti i natjerati razum na poniznost jeste moć logike i dokaza. Nije moguće da vanjska sila, kao što je vojna moć, natjera jedan narod da je prihvati svojim srcima i razumom. Međutim, ukoliko je moć logike jaka, nije moguće odvratiti njeno prihvatanje, makar se okupili svi znalci svijeta da je odvrate od toga. Zabilježeno je da je inkvizicija januara 1633. godine zatražila da Galilej, koji je tada bio već sedamdesetogodišnji starac, dođe u Rim. Kada je došao, bačen je u tamnicu i bio primoran, pod direktnom prijetnjom da će biti stavljen na muke, da se formalno odrekne svojih naučnih uvjerenja, tj. novotarija u vezi sa heliocentričnosti, kojom je dovodio u opasnost crkveno učenje. Ipak, 22. juna 1633. godine, da bi sačuvao svoj život, on se formalno pokajao i odrekao svoga naučnog mišljenja. U trenutku dok je izgovarao pokajanje vidjeli su da nešto piše svojim štapom po zemlji. Kada su pogledali, vidjeli su da je napisao: Mojim pokajanjem Zemlja neće prestati sa svojim kretanjem oko Sunca. Ovo je upravo primjer tajne u vezi s kojom Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže:

 لاَ إِكْرَاهَ فِي الدِّينِ قَد تَّبَيَّنَ الرُّشْدُ مِنَ الْغَيِّ

 Nema prisile u vjeru, jasan je put napretka od zablude.

La ikrahe, tj. nema prisile, ne znači da je vjera mogla pod prisilom biti primljena, ali mi tu mogućnost ukidamo. Već se u principu apstrakne stvari ne mogu nametnuti, za što Kur'an kaže da je objasnio i odvojio put napretka i dinamike od puta zablude i zalutalosti, a čovjek je taj koji može izabrati ono što želi. Upravo sljedeći ajet to potvrđuje:

إِنَّا هَدَيْنَاهُ السَّبِيلَ إِمَّا شَاكِرًا وَإِمَّا كَفُورًا

 Zaista smo Mu objasnili put, pa ko hoće, nek bude zahvalan, a ko neće neka zanegira istinu.

Kur'an je za čovjeka postavio najjasnije i najsvjetlije načine odabiranja i usmjeravanja koja se mogu sažeti u tri osnovna i temeljna načela:

1-     slušanje radi razumijevanja,

2-     analiza i razmatranje, radi odvajanja istine od zablude,

3-     i na kraju – odabiranje najbolje solucije.

فَبَشِّرْ عِبَاد الَّذِينَ يَسْتَمِعُونَ الْقَوْلَ فَيَتَّبِعُونَ أَحْسَنَهُ أُوْلَئِكَ الَّذِينَ هَدَاهُمُ اللَّهُ وَأُوْلَئِكَ هُمْ أُوْلُوا الْأَلْبَابِ

‎Zato obraduj robove koji s razumijevanjem slušaju govor da bi slijedili ono najljepše u njemu; njima je Allah na Pravi put ukazao i oni su pametni.

 Drugo se načelo, tj. analiza sama po sebi, podrazumijeva iz dvaju principa spomenutih u ajetu. Drugim riječima, logična nužnost rezultiranja prvog i trećeg načela jeste posto­janje drugog načela, s obzirom na to da izbor najbolje opcije bez analize i shvatanja ponuđenog nema nikakvog smisla. Ljudi koji se drže ovog principa nalaze se pod posebnom uputom Uzvišene Istine i oni posjeduju razum i zdravu misao.

Predanost srca – تسليم قلبي

Predanost srcem jednaka je predavanju cijelim bićem i negiranju bilo kakva neslaganja i opiranja. Moguće je da se neko nasuprot određene misli, čak i s aspekta razuma i logike, preda, ali mu se duša i psiha opire. Poput primjera kada čovjek zbog pristrasnosti, inada ili tvrdoglavosti ili zbog materijalnih interesa ili pak interesa grupe zauzme stav suprotan istini i namjerno je ne prihvata, mada zna da nije upravu. Ovo je prisutno u historiji čovjeka, što je pokazatelj svojevrsne poricateljske prirode u nama. Dvjesto osmi ajet sure Bekare ukazuje nam na ovu činjenicu savjetujući nam da ne dovodimo u sukob naše duše sa razumom, osjećaje sa shvatanjima jer, ako smo povjerovali u Allaha, ne bismo trebali u svojoj praksi, djelima i ponašanju slijediti šejtana:

 O vjernici, pristupite vjeri u grupama i ne idite stopama šejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni.

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ ادْخُلُواْ فِي السِّلْمِ كَآفَّةً وَلاَ تَتَّبِعُواْ خُطُوَاتِ الشَّيْطَانِ إِنَّهُ لَكُمْ عَدُوٌّ مُّبِينٌ

Primjeri iz Kur’ana

Kur'an časni o šejtanu kaže: و كان من الكافرين [2] On je bio od kafira, i to u stanju kada je imao vjeru:

a)     u Allaha kao stvoritelja sebe i drugih: خلقني من النار و خلقه من طين [3] Stvorio si me od vatre, a njega od zemlje;

b)     u proživljenje i Sudnji dan: انظرني الي يوم يبعثون

c)      Daj mi prilike do Sudnjega dana[4];

d)     U čistoću i snagu Poslanika:

قَالَ فَبِعِزَّتِكَ لَأُغْوِيَنَّهُمْ أَجْمَعِين إِلَّا عِبَادَكَ مِنْهُمُ الْمُخْلَصِينَ

I tako mi Tvoje veličanstvenosti, sve ću ih zavesti osim Tvojih pročišćenih robova.[5]

Ali, i pored svega što je znao, opisan je kao kafir, tj. onaj koji pokriva istinu. Zašto? U isto vrijeme, kada je svojim razumom prepoznao istinu i kada je imao sve karakteristike jednog vjernika, dozvolio je da mu se osjećaji pobune protiv razuma, što ga je natjeralo da se suzdrži od prihvatanja Istine ponijevši se oholo. Jednostavnije rečeno, nije se srcem htio predati, što ga je odvelo na stranputicu.[6]

 Stvarni i nacionalni Islam

Uvaženi profesor Šehid Murteda Mutahari u svojoj vrijednoj knjizi Allahova pravda diskutira o temi koja zavređuje veliku pažnju i koja je veoma dragocjena. Mi ćemo je prenijeti u sažetom obliku: (ko bude zainteresiran za detalje, može se obratiti na spomenutu adresu!)

"Obično kada kažemo da je ovaj čovjek musliman ili pak nije musliman, ne vodimo dovoljno pažnje o suštini teme u vezi s kojom izričemo svoj stav. Gledajući sa geografskog aspekta, mi obično ljude koji žive na određenom području, pod uvjetom da su formalno i nasljedno muslimani, smatramo muslimanima, a “one druge” koji žive na području na kojem su preko roditelja vezani za neku drugu vjeru ili u osnovi ne slijede nikakvu vjeru, nazivamo nemuslimanima. Međutim, treba nam biti jasno da ovakav način rezoniranja nema velike vrijednosti. Da li je neko musliman ili nemusliman može odrediti stvarni Islam. Stvarni Islam znači da se istina prihvati srcem i razumom. Takav je čovjek svoje srce otvorio samo prema Istini, koju prihvata i provodi u praksu. Usljed toga, Islam, koji je rezultat istraživanja, a nije izraz pristrasnosti, ima punu vrijednost. Na temelju ovoga kratkog objašnjenja zaključujemo da, ukoliko neko posjeduje atribute predanosti, ali mu na neki način istina Islama ostane skrivena, a on u svemu tome ne bude imao nikakve aktivne krivice, Allah ga zbog toga neće kazniti i on je od onih koji su spašeni od vatre. U suri El-Isra u vezi sa ovom temom nailazimo na ajet u kojem Uzvišeni Allah kaže:

مَّنِ اهْتَدَى فَإِنَّمَا يَهْتَدي لِنَفْسِهِ وَمَن ضَلَّ فَإِنَّمَا يَضِلُّ عَلَيْهَا وَلاَ تَزِرُ وَازِرَةٌ وِزْرَ أُخْرَى وَمَا كُنَّا مُعَذِّبِينَ حَتَّى نَبْعَثَ رَسُولاً

Onaj koji ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati, a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan griješnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!

Dakle, nemoguće je da Allah kazni nekog čovjeka koji bez svoje krivice nije bio u prilici da upozna pravu vjeru, tj. Istinu.

 Šta je to pokuđenost kažnjavanja bez objašnjenja?

Učenjaci islamske metodologije (usula), koji se bave preciziranjem šerijatskih pravnih normi na principima posebnih zakona, koriste se terminom قبح عقاب بلا بيان , tj. pokuđenost kazne prije objašnjenja. Taj termin daje do znanja da je nemoguće da Allah kazni prije negoli nešto objasni i tvrde kako se citiranim ajetom može potvrditi ovaj racionalni sud. Nema potrebe objašnjavati da je riječ o još jednom slučaju koji ulazi u okvir izreke: “Što šerijat presudi, razum prihvata.”

 Slučaj hazreti Džafer es-Sadika i Hišama

Hišam bin Hikam bijaše mladi i oštroumni učenik imama Sadika, a. s. Imam je prema njemu iskazivao izvanredno uvažavanje. To je poštovanje bilo povodom da se kod nekih učenika probudi zavidnost ili u najmanju ruku da se postavi pitanje Imamu za povod njegova takvog odnosa. Imam, nakon što mu je prigovoreno, rekao je:

“On se odlikuje nečim što niko od vas nema, a to je da on uvijek u raspravama istinu dokazuje istinitim argumentima, a neistinu, također, pobija istinitim argumen­tima. Međutim, za vas nije bitno čime dokazujete istinu ili na koji način odbijate laž. Ponekad se služite neispravnim argu­mentima da biste dokazali istinu.”

Zaista, logički gledano, kakve je koristi čovječanstvu od ovakvog postupka; istina je zaživjela, ali je naspram nje i neistini i zabludi podaren život, ili kakve koristi pobijati zabludu zabludom; u tome nema nikakva ploda jer je jedna zabluda poništena da bi na njeno mjesto bila postavljena nova.

 Šta je nevjerstvo?

Suština kufra ogleda se u inadu i želji za pokrivanjem istine. Važno je primjetiti odmah na početku da je pokrivanje nečeg, tačnije rečeno, istine, moguće i ima smisla tek u slu­čaju kada je poznajemo. Stoga, oni ljudi koji protiv istine ne vode rat, mogu biti nazvani muslimanima po fitretu (pri­mordijalnoj naravi, tj. po svojoj izvornoj prirodi), premda u skladu sa zakon­skim regulativama ne ulaze u krug onih koji se legitimno smatraju pripadinicima Islama tako da propisi koji se odnose na muslimane za njih ne važe. Naprimjer, bez obzira na ovaj suštinski, unutarnji pogled o pripadnosti istinitoj vjeri, oni, ipak, u skladu sa zakonskim regulativama, nemaju prava da ožene muslimanku, ne mogu se kopati u muslimanskim mezarjima, ali gledano sa aspekta zakona Kreacije, ne spadaju u kategoriju stvarnih nevjernika.

Opozicija Islama i nevjerstva

U logici se opozicija dijeli na četiri vrste:

1.     Opozicija dva oprečna pojma, poput opozicije crnila i bjelila, koji su dvije egzistencijalne činjenice i nije ih moguće skupiti na jednoj tački u isto vrijeme.

2.     Opozicija dva isključujuća pojma, koji su poput opozicije bitka i nebitka, egzistencije i ništavila. U ovom odnosu jedno je ono što postoji, a drugog nema.

Trenutno nije bitno objašnjenje preostale dvije vrste opozicije tako da ih nećemo ni spominjati. Opozicija Islama i nevjerstva spada u prvu vrstu, tačnije rečeno, u opoziciju dva oprečna pojma, ili dvije postojeće stvari koje se ne skupljaju na jednoj tački. Važno je naglasiti da nije riječ o opoziciji dva isključujuća pojma ili opoziciji negacije i afirmacije, gdje postojanje bilo koje negira drugu tako da treća mogućnost ne dolazi u obzir. Usljed toga ne može se reći, ukoliko čovjek nije musliman, da je nužno nevjernik! Već ovdje postoji i treća mogućnost, a to je da ne bude musliman jer se nije deklarirao (zbog neupućenosti), a niti je nevjernik (jer nema inada u njemu, ne poriče istinu i prirodno joj se ne suprotstavlja).

      Ibn-Sina upravo ovu temu objašnjava u svojoj knjizi Naputaka (Išarat). On kaže da se ljudi po pitanju duhovnosti mogu podijeliti na tri vrste:

a-     grupa, zaljubljenika u Istinu, čvrsto vezanih za nju i spremnih da za istinu i život daju;

b-     grupa zakletih inadžija i neprijatelja Istine;[7]

c-     umjerenjaci, oni koji nisu kao pripadnici prve grupe spremni da izgaraju radi istine, a niti su poput oponenata da bi joj se suprotstavljali, većina ljudi pripada ovoj trećoj skupini. To su ljudi koji Istinu nisu shvatili onakvom kakva jeste, i ukoliko bi im se iznijela, oni bi je prihvatili i ne bi se uzjogunili. A zatim kaže:

 “I smatraj milost Allahovu širokom i ne drži je ograničenom na određenu skupinu.”

Upravo ovo objašnjava i merhum Mulla Sadra oslanjajući se na kur'anske ajete:

وَكُنتُمْ أَزْوَاجًا ثَلَاثَةً فَأَصْحَابُ الْمَيْمَنَةِ مَا أَصْحَابُ الْمَيْمَنَةِ وَأَصْحَابُ الْمَشْأَمَةِ مَا أَصْحَابُ الْمَشْأَمَةِ

Vas će tri tri vrste biti: oni srećni – ko su srećni?, i oni nesrećni – ko su nesrećni? i oni prvi – uvijek prvi![8]

 Kur'an one koji su bliski smatra malobrojnim iz prve i posljednje grupe, a družinu desnih mnogobrojnima od prijašnjih i sadašnjih, a kao rezultat družinu lijevih smatra ograničenim brojem od prvih i posljednjih. U skladu s ovim ajetima patnja koja će snaći inadžije, za koje se kaže da su kafiri, odnosi se na malobrojniju skupinu.

Razlika između Islama i imana

Riječ Islam jeste infinitiv oblika if'al-افعال, a riječ teslim ta­kođer je infinitiv, ali oblika taf'il-تفعيل, i oba, bez obzira na for­malnu razliku, imaju isto značenje, a to je: da čovjek prema drugoj osobi ili prema nečemu bude u takvom odnosu da mu se nikad ne suprostavlja. Na ovo značenje ukazuje i sljedeći ajet:

بَلَى مَنْ أَسْلَمَ وَجْهَهُ لِلّهِ وَهُوَ مُحْسِنٌ فَلَهُ أَجْرُهُ عِندَ رَبِّهِ وَلاَ خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلاَ هُمْ يَحْزَنُونَ

A nije tako! Onoga ko se bude predao licem Allahu i uz to dobra djela činio, toga čeka nagrada kod Gospodara njegova; takvi se neće ničega bojati i ni za čim neće tugovati.[9]

Racionalno predavanje i dobro djelo jedne osobe biva po­vodom da mu Allah da nagradu, ili da kažemo da je nagrada uvjetovana dvjema stvarima:

a-     srčana i racionalna vjera;

b-     fizička i vanjska praksa.

Šta je vedžh (lice, prednja strana)?

Lice svake stvari jeste ono što tu stvar predstavlja i predo­čava drugim stvarima. Dakle, stvar se licem nalazi naspram čovjeka koji stoji ispred nje. Međutim, s obzirom da Allah, dž. š., obuhvata sve i da za Njega nema razlike niti važe ori­jentiri koje razumijemo iz riječi prednje i zadnje strane, iz tog razloga lice čovjeka ovdje ima značenje osobine predanosti i prihvatanja svake sudbine koja je određena od Allaha, uklju­čujući sudbinu stvaranja poput kada' i kadera - ili šerijatsku regulativu poput naredbe i zabrane. Na osnovu ovog može se reći da je različit stepen predavanja kada su u pitanju teškoće i problemi prema njihovoj težini i intezitetu. Tako, osoba koja je na teškim ispitima i zahtjevnim obavezama pokazala strpljivost i predanost posjeduje jači i kvalitetniji Islam u od­nosu na osobu koja se pokaže strpljivom na manje teškim iskušenjima.