|

1. Naziv knjige: Čovjek u
Kur'anu
2. Autor:Murteza Muttahhari
|
Čovek u islamskom shvatanju sveta
U islamskom shvatanju sveta, priča o čoveku zauzima začuđujuće mesto. U
islamu, čovek nije samo jedna uspravna životinja, Širokih noktiju, koja
hoda na dve noge i govori. Po Kur'anu, ovo biće je mnogo dublje i
misterioznije da bi se moglo objasniti u nekoliko reci.
Kur'an je pohvalio ali i takođe, veoma kritikovao čoveka. Najuzvišenije
pohvale i najveće kritike Kur'ana se odnose na čoveka. Njega smatra
boljim od neba, zemlje i anđela, i istovremeno, gorim od demona i
četvoronožaca. Po Kur'anu, čovek je biće koje ima moć da vlada svetom i
da anđele stavi u svoju službu, a takođe, može da padne do najnižih
bića.
Sam čovek mora da odlučio o sebi i odredi svoju finalnu sudbinu.
Počeću svoju reč o pohvali čoveka u Kur'anu, pod naslovom vrednosti
čoveka.
Vrednosti čoveka
1. Čovek je Božiji namesnik na zemlji.
„A kada Gospodar tvoj reče melekima: "Ja ću na Zemlji namjesnika
postaviti!" - oni rekoše: "Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj
nered činiti i krv prolivati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi
dolikuje, poštujemo.' ' On reče: "Ja znam ono što vi ne znate/"
(Sura al-Baqara, ajet 30)
„On čini da jedni druge na Zemlji smenjujete i On vas po položajima
jedne iznad drugih uzdiže da bi vas iskušao u onome što vam daje.
Gospodar tvoj, zaista, brzo kažnjava, ali On, doista, i prašta i
samilostan je."
(Sura al-An'am, ajet 165)
2. Naučni kapacitet čoveka je najveći kapacitet koji jedno biće može da
ima.
,,I pouči on Adema nazivima svih stvari, a onda ih predoči melekima i
reče: 'Kažite mi nazive njihove, ako istinu govorite!""'
(Sura al-Baqara, ajeti 31-33)"
„'Hvaljen nek si!' - rekoše oni - 'mi znamo samo ono čemu si nas Ti
poučio; Ti si Sveznajući i Mudri."
,/O Ademe/ - reče On - 'kaži mi ti nazive njihove!' I kad im kaza
njihove nazive, Allah reče: 'Zar
vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam
ono što javno činite i ono što krijete!"
3. On ima urođenu prirodu za spoznaju Boga, u dubini svoje svesti zna za
svoga Gospodara. Sva negiranja, sumnje i bolesti su rezultat odstupanja
od te primarne čovekove prirode.
„I kada je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo
njihovo i zatražio od njih da posvedoče protiv sebe: "Zar Ja nisam
Gospodar vaš?" - oni su odgovarali: "Jesi, mi svjedočimo" - i to zato da
na Sudnjem danu ne reknete: "Mi o ovome nismo ništa znali.'"
(Sura al-A'raf, ajet 172)
„Zato ti upravi lice svoje prema pravoj vjeri, prije nego što Allahovom
voljom nastupi Dan koji niko neće moći odbiti. Toga dana će se oni
razdvojiti."
(Sura ar-Rum, ajet 43)
4. U prirodi čoveka, osim materijalnih elemenata, koji postoje u neživim
stvarima, biljkama i životinjama, postoji i Božanski element, Čovek je
mešavina prirode i metafizike, materije i duše, duha
i tela.
„Koji sve savršeno stvara, koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače„a
potomstvo njegovo stvara od
kapi hude tekućine zatim mu savršeno udove uobliči i život mu udahne"
(Sura as-Sedžda, ajet 43)
5. Stvaranje čoveka je proračunato, a ne slučajno stvaranje, On je
odabrano biće.
„Posle ga je Gospodar njegov izabranikom učinio, pa mu oprostio i na
pravi put ga uputio."
(SuraTaha, ajet 122)
6. On je samostalna i slobodna ličnost, čuvar amaneta Božijeg, ima
odgovornost i poslanstvo. Od njega je zatraženo da svojim radom i umećem
zemlju učini pogodnom za stanovanje, i da sam izabere jedan od dva puta,
blagostanje ili nesreću.
„Mi smo nebesima, zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i
pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek - a on je zaista, prema
sebi nepravedan i lakomislen."
(Sura al-Ahzab, ajet 72)
„Mi čovjeka od smjese stvaramo da bismo ga na kušnju stavili i činimo da
on čuje i vidi."
„Mi mu na pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan, ili
nezahvalan biti."
(Sura ad-Dahr, ajeti 2-4)
7. On ima urođenu plemenitost i dostojanstvo. Bog ga je stavio iznad
mnogih svojih stvorenja.
Onda, on razume i oseća svoje sopstvo koje u sebi opaža ovu plemenitost
i dostojanstvo i sebe stavlja iznad zla, niskosti i strasti.
„Mi smo sinove Ademove doista odlikovali: dali smo im da kopnom i morem
putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad
mnogima koje smo stvorili."
(Sura al-Isra, ajet 70)
8. On ima moralnu svest i unutrašnje čulo da shvati ružno i lepo.
„Pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini,
uspeće samo onaj ko je očisti."
(Sura aš-Šams, ajeti 8-9)
9. On se, sem prisećanjem Boga ne smiruje bilo čim drugim, njegove želje
su beskrajne, i zasisti se sa svim što ostvari, sem kada se spoji sa
Beskrajnom Suštinom (Bogom).
„One koji veru ju i čija se srca, kada se Aliah pomene smiruju - a srca
se doista, kada se Allah pomene smiruju."
(Sura ar-R'ad, ajet 28)
„Ti ćeš, o čovječe, koji se mnogo trudiš, trud svoj pred Gospodarom
svojim naći."
(Sura al-Inšiqaq, ajet 6) 10. Za njega su stvorene zemaljske blagodati.
„On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio..."
(Sura al-Baqara, ajet 29) ,,I daje vam da se koristite onim što je na
nebesima i onim što je na Zemlji, sve je od Njega."
(Sura al-Gathiya, ajet 13)
11. Stvorio ga je da bi obožavao samo Jednog Boga i prihvatao Njegove
zapovesti, i njegova dužnost je da se pokori Božijoj zapovedi.
„Džinove i ljude sam stvorio samo zato da mi se klanjaju."
(Sura ad-Darivat, ajet 36}
12. On, sem na putu obožavanja svoga Boga, i sem u sećanju na Njega, ne
može da pronađe sebe, i ako zaboravi svoga Boga, zaboraviće sebe i neće
znati ko je, i zašto je stvoren, šta treba da radi i gde mora da ide.
„I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa ih je on učinio da
sami sebe zaborave,- to su pravi
grešnici/'"
(Sura al-Hašr, ajet 19)
13. Čim napusti ovaj svet, koprena koja ga odvaja od duhovnog sveta biće
skinuta i, mnoge skrivene istine, koje su mu danas tajna, biće
otkrivene.
„Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je
oštar vid."
(Sura Qaf, ajet 22)
14. On ne radi samo za materijalna dobra, njegov jedini pokretač nisu
materijalne potrebe. On se trudi i stremi ka uzvišenim ciljevima. Moguće
je da on za svoje napore i trud, ne očekuje ništa drugo, sem
zadovoljstvo Stvoritelja.
„Vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom biti zadovoljan."
(Sura al-Fagr, ajet 28)
„Allah obećava vernicama i vernicima džennatske bašče kroz koje će reke
teći, u kojima će večno boraviti, i divne dvorove u vrtovima eden-skim.
A i malo naklonosti Allahove veće je od svega toga; to će, doista, uspeh
veliki biti/"7
(Sura at-Tawba, ajet 72)
Prema onome što je rečeno, po Kur'anu je čovek odabrano biće od strane
Boga, njegov names-nik na zemlji, polu-nebesko i polu-materijalno biće i
ima usađenu prirodu koja spoznaje Allaha.
Slobodan je, nezavistan, čuva Božiji amanet, odgovoran je za sebe i za
svet, vlada prirodom, zemljom i nebom, inspirisan je na dobro i zlo.
Njegovo postojanje počinje od slabosti i nemoći, i
kreće se ka moći i savršenstvu, i uzdiže se, ali ne nalazi svoj mir,
osim u Božijem prisustvu i sećanju na Njega. Ima neograničeni naučni i
praktični kapacitet, urođenu plemenitost i dostojanstvo.
Dešava se da njegovi motivi nisu materijalno ili fizički obojeni, dato
mu je pravo korišćenja Božijih blagodati, ali ima dužnosti pred svojim
Bogom.
Anti-vrednosti
Istovremeno, ista bića su u Kur'anu izložena najvećim kritikama:
,, ... a on je zaista prema sebi nepravedan i lakomislen."
(Sura al-Ahzab, ajet 72)
„On vam daje život i zatim će vam ga oduzeti i posle vas opet oživeti,a
čovjek je zaista nezahvalan."
(Sura al-Hagg, ajet 66) „Čim se neovisnim osjeti."
(Sura al-Alaq, ajet 7)
„Čovjek i proklinje i blagosilje; čovjek je doista nagao."
(Sura al-Isra, ajet 11)
„Kada čovjeka snađe nevolja, on Nam se moli; ili ležeći, ili sedeći, ili
stojeći. A čim mu nevolju otklonimo, on nastavlja, kao da nam se nije ni
obraćao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila. Tako
se nevernicima čini lepim ono što rade.""(Sura Junus, ajet 12),,
„... čovjek je uvek tvrdica."
(Sura al-Isra, ajet 100),,
„... ali je čovjek, više nego iko, spreman da
raspravlja."
(Sura al-Kahf, ajet 54)
„Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snađe - brižan
je, a kada mu je dobro -
nepristupačan je."
(Sura al-Muaredž, ajet 19-21)
Lep ili ružan
Kakav je? Da li je čovek po Kur'anu jedno ružno, ili lepo biće, i to
veoma ružno, ili veoma lepo? Da li je čovek biće sa dve prirode, od
kojih je jedna svetla a druga tamna? Kako to da Kur'an čoveka hvali do
krajnjeg stepena, i takođe ga, kri-tikuje do krajnjeg stepena?
Istina je to da ove kritike i pohvale nisu zbog toga što je čovek jedno
biće sa dve prirode, i što je jedna polovina njegove prirode za pohvalu,
a druga za kritiku. Po Kur'anu, čovek poseduje sva ova potencijalna
savršenstva i mora da ih ostvari. On mora sam da se izgradi i da bude
svoj arhitekta.
Osnovni uslov da čovek stekne savršenstvo za koje ima potencijale je
verovanje. Iz verovanja se rađa bogobojaznost, dobročinstvo i trud na
Božijem putu, posredstvom verovanja znanje kao opasno sredstvo izmiče iz
nečasnih ruku i pretvara se u korisno sredstvo.
Zato, istinski čovek, koji je namesnik Božiji na zemlji, poštovan i od
meleka i kome je sve to dato, sva ljudska savršenstva, je čovek plus
verovanje, a ne čovek bez verovanja.
Čovek bez verovanja je nesavršen i sa nedostatkom. Ovakav čovek je
pohlepan, ljubomoran, tvrdica i nevernik, i niži je od životinje.
U Kur'anu postoje ajeti koji osvetljavaju to kakav čovek je pohvaljen? I
kakav je čovek koji je ukoren? Tako se iz ovih ajeta razume da čovek bez
vere i odvojen od Boga nije pravi čovek. Ako se čovek spoji sa Jedinom
Istinom u koju veruje, i uz njeno pominjanje pronađe mir, tada će imati
sva savršenstva, a ako se odvoji od te Istine, znači od Boga, biće poput
drveta koje se odvojilo od svog korena. Mi ovde, kao primer, navodimo
dva ajeta: 1. „Tako mi vremena, čovjek zaista gubi, samo ne oni koji
veruju i dobra dela čine, i koji jedni
drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje."
(Sura al-Asr)
2. „Mi smo za džehennem mnoge džinove i ljude stvorili: oni pameti imaju
- a njima ne shvaćaju, oni oči imaju - a njima ne vide, oni uši imaju -
a njima ne čuju, oni su kao stoka, čak i gori - oni su zaista nemarni."
(Suraal-A'raf, ajet 179)
DALJE