Home :: Mapa stranice :: Prikaz knjiga :: Naša izdanja :: Knjige :: Knjiga gostiju :: Predavanja Pitanja i odgovori       
Navigacija

Home

IZVORI

Kur'an
Kur'an predavanja
Nehdžul-belaga
Nehdžul-belaga
Sahifa 
Ehlul-Bejt 

FILOZOFIJA

Islamska filozofija 
Logika

TEOLOGIJA

Akaid
Tefsir
Fikh
Poslanstvo
Bit islama
Ahlak
Medicina
Karakteristike islama
Sekularizam ili vjera
Irfan
Irfanske teme
Odgoj
Samospoznaja

BIBLIOTEKA

Naša Izdanja
Ostale knjige
Prikazi Knjiga
Tekstovi

OSTALO

Audio
Foto
radio i tv
O nama
Drugi o nama
Ankete
Prijava a saradnju
Bilten
Linkovi

čitanje e-maila 
Online

trenutno posjetilaca  
 

 


  
 

1. Naziv knjige: Čovjek u Kur'anu

2. Autor:Murteza Muttahhari

 

 Čovek u islamskom shvatanju sveta

U islamskom shvatanju sveta, priča o čoveku zauzima začuđujuće mesto. U islamu, čovek nije samo jedna uspravna životinja, Širokih noktiju, koja hoda na dve noge i govori. Po Kur'anu, ovo biće je mnogo dublje i misterioznije da bi se moglo objasniti u nekoliko reci.

Kur'an je pohvalio ali i takođe, veoma kritikovao čoveka. Najuzvišenije pohvale i najveće kritike Kur'ana se odnose na čoveka. Njega smatra boljim od neba, zemlje i anđela, i istovremeno, gorim od demona i četvoronožaca. Po Kur'anu, čovek je biće koje ima moć da vlada svetom i da anđele stavi u svoju službu, a takođe, može da padne do najnižih bića.

Sam čovek mora da odlučio o sebi i odredi svoju finalnu sudbinu.

Počeću svoju reč o pohvali čoveka u Kur'anu, pod naslovom vrednosti čoveka.

Vrednosti čoveka

1. Čovek je Božiji namesnik na zemlji.

„A kada Gospodar tvoj reče melekima: "Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!" - oni rekoše: "Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv prolivati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, poštujemo.' ' On reče: "Ja znam ono što vi ne znate/"

(Sura al-Baqara, ajet 30)

„On čini da jedni druge na Zemlji smenjujete i On vas po položajima jedne iznad drugih uzdiže da bi vas iskušao u onome što vam daje. Gospodar tvoj, zaista, brzo kažnjava, ali On, doista, i prašta i samilostan je."

(Sura al-An'am, ajet 165)

2. Naučni kapacitet čoveka je najveći kapacitet koji jedno biće može da ima.

,,I pouči on Adema nazivima svih stvari, a onda ih predoči melekima i reče: 'Kažite mi nazive njihove, ako istinu govorite!""'

(Sura al-Baqara, ajeti 31-33)"

„'Hvaljen nek si!' - rekoše oni - 'mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri."

,/O Ademe/ - reče On - 'kaži mi ti nazive njihove!' I kad im kaza njihove nazive, Allah reče: 'Zar

vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono što javno činite i ono što krijete!"

3. On ima urođenu prirodu za spoznaju Boga, u dubini svoje svesti zna za svoga Gospodara. Sva negiranja, sumnje i bolesti su rezultat odstupanja od te primarne čovekove prirode.

„I kada je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvedoče protiv sebe: "Zar Ja nisam Gospodar vaš?" - oni su odgovarali: "Jesi, mi svjedočimo" - i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: "Mi o ovome nismo ništa znali.'"

(Sura al-A'raf, ajet 172)

„Zato ti upravi lice svoje prema pravoj vjeri, prije nego što Allahovom voljom nastupi Dan koji niko neće moći odbiti. Toga dana će se oni razdvojiti."

(Sura ar-Rum, ajet 43)

4. U prirodi čoveka, osim materijalnih elemenata, koji postoje u neživim stvarima, biljkama i životinjama, postoji i Božanski element, Čovek je mešavina prirode i metafizike, materije i duše, duha

i tela.

„Koji sve savršeno stvara, koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače„a potomstvo njegovo stvara od

kapi hude tekućine zatim mu savršeno udove uobliči i život mu udahne"

(Sura as-Sedžda, ajet 43)

5. Stvaranje čoveka je proračunato, a ne slučajno stvaranje, On je odabrano biće.

„Posle ga je Gospodar njegov izabranikom učinio, pa mu oprostio i na pravi put ga uputio."

(SuraTaha, ajet 122)

6. On je samostalna i slobodna ličnost, čuvar amaneta Božijeg, ima odgovornost i poslanstvo. Od njega je zatraženo da svojim radom i umećem zemlju učini pogodnom za stanovanje, i da sam izabere jedan od dva puta, blagostanje ili nesreću.

„Mi smo nebesima, zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek - a on je zaista, prema sebi nepravedan i lakomislen."

(Sura al-Ahzab, ajet 72)

„Mi čovjeka od smjese stvaramo da bismo ga na kušnju stavili i činimo da on čuje i vidi."

„Mi mu na pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan, ili nezahvalan biti."

(Sura ad-Dahr, ajeti 2-4)

7. On ima urođenu plemenitost i dostojanstvo. Bog ga je stavio iznad mnogih svojih stvorenja.

Onda, on razume i oseća svoje sopstvo koje u sebi opaža ovu plemenitost i dostojanstvo i sebe stavlja iznad zla, niskosti i strasti.

„Mi smo sinove Ademove doista odlikovali: dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili."

(Sura al-Isra, ajet 70)

8. On ima moralnu svest i unutrašnje čulo da shvati ružno i lepo.

„Pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini,

uspeće samo onaj ko je očisti."

(Sura aš-Šams, ajeti 8-9)

9. On se, sem prisećanjem Boga ne smiruje bilo čim drugim, njegove želje su beskrajne, i zasisti se sa svim što ostvari, sem kada se spoji sa Beskrajnom Suštinom (Bogom).

„One koji veru ju i čija se srca, kada se Aliah pomene smiruju - a srca se doista, kada se Allah pomene smiruju."

(Sura ar-R'ad, ajet 28)

„Ti ćeš, o čovječe, koji se mnogo trudiš, trud svoj pred Gospodarom svojim naći."

(Sura al-Inšiqaq, ajet 6) 10. Za njega su stvorene zemaljske blagodati.

„On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio..."

(Sura al-Baqara, ajet 29) ,,I daje vam da se koristite onim što je na nebesima i onim što je na Zemlji, sve je od Njega."

(Sura al-Gathiya, ajet 13)

11. Stvorio ga je da bi obožavao samo Jednog Boga i prihvatao Njegove zapovesti, i njegova dužnost je da se pokori Božijoj zapovedi.

„Džinove i ljude sam stvorio samo zato da mi se klanjaju."

(Sura ad-Darivat, ajet 36}

12. On, sem na putu obožavanja svoga Boga, i sem u sećanju na Njega, ne može da pronađe sebe, i ako zaboravi svoga Boga, zaboraviće sebe i neće znati ko je, i zašto je stvoren, šta treba da radi i gde mora da ide.

„I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa ih je on učinio da sami sebe zaborave,- to su pravi

grešnici/'"

(Sura al-Hašr, ajet 19)

13. Čim napusti ovaj svet, koprena koja ga odvaja od duhovnog sveta biće skinuta i, mnoge skrivene istine, koje su mu danas tajna, biće otkrivene.

„Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid."

(Sura Qaf, ajet 22)

14. On ne radi samo za materijalna dobra, njegov jedini pokretač nisu materijalne potrebe. On se trudi i stremi ka uzvišenim ciljevima. Moguće je da on za svoje napore i trud, ne očekuje ništa drugo, sem zadovoljstvo Stvoritelja.

„Vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom biti zadovoljan."

(Sura al-Fagr, ajet 28)

„Allah obećava vernicama i vernicima džennatske bašče kroz koje će reke teći, u kojima će večno boraviti, i divne dvorove u vrtovima eden-skim. A i malo naklonosti Allahove veće je od svega toga; to će, doista, uspeh veliki biti/"7

(Sura at-Tawba, ajet 72)

Prema onome što je rečeno, po Kur'anu je čovek odabrano biće od strane Boga, njegov names-nik na zemlji, polu-nebesko i polu-materijalno biće i ima usađenu prirodu koja spoznaje Allaha.

Slobodan je, nezavistan, čuva Božiji amanet, odgovoran je za sebe i za svet, vlada prirodom, zemljom i nebom, inspirisan je na dobro i zlo. Njegovo postojanje počinje od slabosti i nemoći, i

kreće se ka moći i savršenstvu, i uzdiže se, ali ne nalazi svoj mir, osim u Božijem prisustvu i sećanju na Njega. Ima neograničeni naučni i praktični kapacitet, urođenu plemenitost i dostojanstvo.

Dešava se da njegovi motivi nisu materijalno ili fizički obojeni, dato mu je pravo korišćenja Božijih blagodati, ali ima dužnosti pred svojim Bogom.

Anti-vrednosti

Istovremeno, ista bića su u Kur'anu izložena najvećim kritikama:

,, ... a on je zaista prema sebi nepravedan i lakomislen."

(Sura al-Ahzab, ajet 72)

„On vam daje život i zatim će vam ga oduzeti i posle vas opet oživeti,a čovjek je zaista nezahvalan."

(Sura al-Hagg, ajet 66) „Čim se neovisnim osjeti."

(Sura al-Alaq, ajet 7)

„Čovjek i proklinje i blagosilje; čovjek je doista nagao."

(Sura al-Isra, ajet 11)

„Kada čovjeka snađe nevolja, on Nam se moli; ili ležeći, ili sedeći, ili stojeći. A čim mu nevolju otklonimo, on nastavlja, kao da nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila. Tako

se nevernicima čini lepim ono što rade.""(Sura Junus, ajet 12),,

„... čovjek je uvek tvrdica."

(Sura al-Isra, ajet 100),,

„... ali je čovjek, više nego iko, spreman da

raspravlja."

(Sura al-Kahf, ajet 54)

„Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snađe - brižan je, a kada mu je dobro -

nepristupačan je."

(Sura al-Muaredž, ajet 19-21)

Lep ili ružan

Kakav je? Da li je čovek po Kur'anu jedno ružno, ili lepo biće, i to veoma ružno, ili veoma lepo? Da li je čovek biće sa dve prirode, od kojih je jedna svetla a druga tamna? Kako to da Kur'an čoveka hvali do krajnjeg stepena, i takođe ga, kri-tikuje do krajnjeg stepena?

Istina je to da ove kritike i pohvale nisu zbog toga što je čovek jedno biće sa dve prirode, i što je jedna polovina njegove prirode za pohvalu, a druga za kritiku. Po Kur'anu, čovek poseduje sva ova potencijalna savršenstva i mora da ih ostvari. On mora sam da se izgradi i da bude svoj arhitekta.

Osnovni uslov da čovek stekne savršenstvo za koje ima potencijale je verovanje. Iz verovanja se rađa bogobojaznost, dobročinstvo i trud na Božijem putu, posredstvom verovanja znanje kao opasno sredstvo izmiče iz nečasnih ruku i pretvara se u korisno sredstvo.

Zato, istinski čovek, koji je namesnik Božiji na zemlji, poštovan i od meleka i kome je sve to dato, sva ljudska savršenstva, je čovek plus verovanje, a ne čovek bez verovanja.

Čovek bez verovanja je nesavršen i sa nedostatkom. Ovakav čovek je pohlepan, ljubomoran, tvrdica i nevernik, i niži je od životinje.

U Kur'anu postoje ajeti koji osvetljavaju to kakav čovek je pohvaljen? I kakav je čovek koji je ukoren? Tako se iz ovih ajeta razume da čovek bez vere i odvojen od Boga nije pravi čovek. Ako se čovek spoji sa Jedinom Istinom u koju veruje, i uz njeno pominjanje pronađe mir, tada će imati sva savršenstva, a ako se odvoji od te Istine, znači od Boga, biće poput drveta koje se odvojilo od svog korena. Mi ovde, kao primer, navodimo dva ajeta: 1. „Tako mi vremena, čovjek zaista gubi, samo ne oni koji veruju i dobra dela čine, i koji jedni

drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje."

(Sura al-Asr)

2. „Mi smo za džehennem mnoge džinove i ljude stvorili: oni pameti imaju - a njima ne shvaćaju, oni oči imaju - a njima ne vide, oni uši imaju - a njima ne čuju, oni su kao stoka, čak i gori - oni su zaista nemarni."

(Suraal-A'raf, ajet 179)
 

DALJE
Pretraga stranice
 
Search this site powered by FreeFind

Mapa stranice



posjeta ove godine

 fondacija "Mulla Sadra" u Bosni i Hercegovini