RECENZIJA

Autor se ne kreće samo u domeni konstatacija i dijagnosticiranja stanja u kojem se nalazi suvremeni čovjek i svijet njegovog opstanka. On, analizirajući fenomenologiju bolesti našega doba i komparirajući stanje svijeta, kao posljedicu te bolesti sa univerzalnim obrascima islama, nastoji dospjeti do osnova krize i uputiti na riješenja, koja po njegovom mišljenju, obitavaju u osnovama islamskog nauka i njegovoj vjerodostojnoj tradiciji. Sejjid Rukni Musavi, inače dobar poznavalac islama i zapadno-evropske civilizacije, želi skrenuti pozornost čitatelju na ozbiljnost temeljne egzistencijalne ugroženosti modernog čovijeka u njegovom vlastitom svijetu i sugerirati, iz obzorja iskustava što ih u sebi bremeni tradicionalna islamska misao, rješenja koja bi mogla biti djelotovornim lijekom za opasno oboljelo biće suvremene ljudske zajednice.

U prvom dijelu knjige, nakon nekoliko kratkih povijesnih reminiscencija na porijeklo čovijeka, naznačavanja karaktera zapadno-evropske civilizacije i nastajanja njenih temeljnih institucija, autor posredstvom obrade nekih karakterističnih tema izobličenog života modernog čovijeka {Intimni život na Zapadu, Društvene nastranosti. Alkohol, Protivuriječja suvremenog života itd.) vrlo dojmljivo predstavka fenomenologiju krize svijeta u kojem živimo i njegove egzistencijalne apsurde. Pored ostalog on postavlja pitanje smisla svijeta u kojem je čovijek, u formi najopasnije znanstveno-tehničke projekcije svoga uma, proizveo sredstva takve razorne moći kojima može više puta uništiti ne samo vlastiti život, koji mu je od njegovog Tvorca darovan, već i sva živa bića na zemlji.

Autor, gotovo u svakom dijelu teksta potvrđuje svoju dobru upućenost u problematiku koju obraduje. On činjenično utemeljenim argumentima i obiljem preciznih podataka denuncira suvremeni svijet i, ustvari, otkriva ono što on u svojoj zbilji jeste a što se skriva iza vrlo moćne i obmanjujuće civilizacijske šminke. To je satansko zavodiljivo, ružno i bezosjećajno biće toga svijeta. Pa ipak valja reći da autor ne misli Evropu i ne prosuđuje o njenim postignućima po diktatu nesuzdržanih emocija. On nesumnjivo posjeduje onaj, inače svakom znanstveniku neophodan, osjećaj objektivnosti. Stoga njegov diskurs implicira i realne procjene i afirmativna vrednovanja vrijednosti zapadnoevropske civilizacije.

U drugom dijelu knjige, već u samom naslovu, autor nagovještava svoju namjeru da odredi stav islama prema temeljnim problemima modernog svijeta, te da ustanovi riješenja koja on nudi suvremenom ljudstvu, nakon što daje pomalo uopćena i apodiktičkim formulacijama opterećena određenja islama "u odnosu na sve ono do ćega je došlo današnje čovječanstvo" on pristupa razmatranju nekoliko dominantnih fenomena u kojima se izražava suvremeni svijet (politika, ideologija, nacionalizam, ekonomija itd.), analizira ih sa stanovišta islamskog vrijednosnog sustava i u tom kontekstu nudi alternativna rješenja.

U informativnom pogledu naročito su interesantna poglavlja u kojima Sejjid Rukni Musavi predstavlja kulturno-civilizacijsku superiornost islama u medijevalnom razdoblju svjetske povijesti. Tla nekoliko stranica knjige predstavlja neka temeljna ostvarenja muslimana u oblasti prirodnih znanosti, tehničkih izuma, umjetnosti i zdravstva, pri čemu naročito naglašava nemjerljive doprinose islama u razvoju Zapadne civilizacije.

U trećem, ujedno i posljednjem, dijelu knjige autor obraduje set pitanja iz domena eminentno društvene problematike (alkohol kao društveno zlo, porodica, položaj žene, brak, jednakost, slobode itd.) i odgovara na njih iz obzorja vjerskih i kulturno-civilizacijskih iskustava islama.

Autor je svjestan da stanje svake društvene zajednice zavisi upravo od toga kako su riješena ova pitanja. Zbog zaborava Božanskih istina i odveć velike prepustenosti pustošenjima materijalizma današnji svijet je dospio u stanje teške duhovne oboljelosti. Čovjek je reduciran na razinu stvari. Izgubio je svaku ljudsku vrijednost i dostojanstvo, koji mu primordijalno pripadaju i činjenicom daje on biće Božanskoga porijekla. Naravno, Sejjid Rukni Musavi smatra da se moderni čovjek još uvijek može spasti i prevladati opasnu krizu u kojoj već dugo obitava ukoliko bi posegao za spasonosnim riješenjima islama, a koja su više puta u povijesti pokazala svoju iscjeliteljsku djelotvornost i preobražavalačku moć.

na kraju valja reći da knjiga Islam i zapadna civilizacija nije zamišljena kao strogo znanstveno štivo, stoga nije ni pisana po obrascima i zahtijevima suvremene zapadno-evropske znanstvene kriteriologije. Ona želi biti dostupna i razumljiva širem čitateljstvu kako bi ga, sa stanovišta islama, uputila u razaznavanje i pravilno identificiranje temeljnih problema vlastitog svijeta. U tom pogledu ona u potpunosti ispunjava svoju zadaću.

Potreba za ovakvim knjigama pojačana je i činjenicom da je na našem govornom područuju literatura ove vrste još uvijek prava rijetkost, njeno objavljivanje će, nesumijivo biti obogaćenje i u tom pogledu. Stoga je svesrdno preporučujemo.

Nusret Isanovič

RECENZIJA

Zapadnoevropska zavjera šutnje protiv islamske kulture na koju upozorava Rože Garodi još davne 1945. godine, posljedica je kolonijalističke ideologije Zapada, koja i do dan-danas pati od licemjerstva i neobjektivnosti vis a vis ove kulture i civilizacije. Taj sramni čin prekinut će krug književnika islamske provencijencije koji su živjeli i obrazovali se u zapadnoj sredini, a koji su uzmogli oduprijeti se mnogostrukim uticajima zapadnocivilizacijskih svjetonazora. U tom smislu izdvojili bismo Muhammeda Hamidullaha, Hišama Džajta, Sejjid Husejn nasra, Muhammeda Arkuna, a između Evropljana Rože Garodija, Morisa Bikaja, Evu Majerevu, Berkharta, Henrija Korbena.

Autor predmetnog djela, vrlo educirani Iranac, okušava svoje, ne samo spisateljsko umijeće, već i dobro poznavanje zapadnoevropske kršćanske, alternativno: dehristijanizirane civilizacije i kulture, dajući svoj doprinos naporima komparativnog posmatranja, danas, dviju vodećih civilizacija modernog svijeta. Komparativnom kritičkom metodom podvrgao je analizi kulturno i socijalno nasljeđe zapadne civilizacije, a s obzirom daje dugo vremena živio u tom kulturnom miljeu, nije propustio kritički se osvrnuti i na najsitnije problematične detalje koji danas rastaču svijet Zapada, predskazujući mu vrlo sumornu i neizvjesnu budućnost.

Djelo je više populističke nego specijalističke prirode, namijenjeno srednjem sloju čitateljstva i studentima. Osnovna mu je vrijednost obilje detalja iz svakodnevnog života, kritički analiziranih, smještenih u kauzal-ističko-uzročne i nužno-posljedične okvire.

Dok podvrgava analizi današnju poziciju islamske kulture i civilizacije, uvaženi autor, također, zauzima kritički stav prema onim aspektima u kojima prepoznaje devijantne forme, strane secreta doctrini, izvornog Islama koje, htio to ili ne priznati čitalac islamskog civilizcijskog kruga, prijete procesu obnove, reafirmacije i revitalizacije svekolikog kulturnocivilizacijskog nasljeđa Islama, te revitalitetu islamskog duha, danas. Sarajevo, 17.02.1998.

Muhamed Mrahorović