Propisi o odnosima žene i muškarca

Napomena prevodioca

            Nakon što se ukazala velika potreba i uslijed nedostatka teksta u kojem bi bili  obrađeni supružnički odnosi sa stanovišta islamskog Vjerozakona pristupio sam prevođenju ove male risale koja obuhvata najznačajnije i najčešće slučajeve s kojima se suočavamo u svakodnevnici, a nikako sva pitanja koja su navedena u drugim opširnijim  knjigama. Stil pisanja ove risale, a i njen cilj, jeste lahkoća razumijevanja nužnih pitanja svakodnevnice jer se obraća svim ljudima. Nije pisana klasičnim stilom piristupa fikhu, već u skladu sa potrebama današnjice, budući da se prepliću propisi i pitanja mukalida o nekim konkretnim situacijama, kao i mišljenja različitih mudžtehida. Naravno, sve je to radi bržeg i boljeg informiranja mukalida. Cilj navođenja različitih mišljenja mudžtehida i izvora fetvi jedino je radi boljeg upoznavanja mukalida sa načelom slijeđenja najučenijeg, što nam nalaže vjera kroz svoje izvore Kur'an i sunet kao i razum, te od mukalida zahtijeva aktivno učešće u pronalaženju najučenijeg, a i upoznavanje sa fikhskim rješenjima novih pitanja.

Kao osnova za ovu risalu uzeti su fikhski propisi imama Homeinija. U slučajevima gdje su se mogla naći mišljenja nekih ostalih živih autoriteta fikha, bilo da su ista ili različita, navedena su sa naznakom od kojeg mudžtehida su prenesena, što, opet naglašavam, nužno ne znači da je dozvoljen slobodan izbor prakticiranja u skladu sa željama mukalida.

Treba naglasiti da su ovi propisi pravna rješenja odnosa supružnika i minimum onoga što se očekuje od jednog muslimana. Svaki od propisa, makar neki od njih izgledali čudni na prvi pogled, utemeljen je na mudrosti Božijoj i Njegovoj želji da vjernici svjedoče tevhid kroz sve aspekte svoga života, te na koristi ljudskoj, ovosvjetskoj i onosvjetskoj, koju opet najbolje poznaje Sveti Zakonodavac. Na kraju bih htio navesti prihvaćeno mišljenje velikih učenjaka koje glasi da su propisi mali fikh, a ahlak veliki fikh.

Zul-hidždže, 1424.

Prvi dio

Društveni odnosi žene i muškarca

1.      Pitanje: Ima nekoliko godina kako sam se oženio. Mnogo se trudim da ispoštujem sva  pitanja vjere, a slijedim Imama Homeinija. Nažalost, moja supruga ne pridaje mnogo pažnje pitanjima vjere. Nekada poslije žučnije svađe klanja jedanput, a potom propusti nekoliko namaza. Ovo me mnogo muči. Kakva je moja obaveza u sljedećim slučajevima:

1)      da li je dozvoljeno sa stanovišta šerijata jesti hranu koju ona napravi,

2)      da li sam odgovoran na Sudnjem danu po ovom pitanju,

1)      da li se zbog njene nepažnje prema vjeri trebam razvesti od nje?

Odgovor: Ako ona ne poriče Boga, Poslanika ili neki od nužnih principa vjere[1], ona je čista. Trebaš joj naređivati dobro i ako to ne bi ostavilo traga, ti si ispunio svoju dužnost i imaš opravdanje. Nemaš se potrebe razvoditi, a pravo razvoda u tvojoj je ruci.

 Imam Homeini, Kitabul-istiftaa'at, tom 1., str. 487., 15. pitanje.

 Behdžet, Tabrizi, Fazel, Mukarem

2.      Pitanje: Žena koja ne pridaje važnost pitanjima šerijata, naprimjer nikada ne ustaje na jutarnji namaz, šta je šerijatska dužnost čovjeka u ovom slučaju?

Odgovor: Treba naređivati dobro i nagoniti je da obavlja namaz.

Imam Homeini, Kitabul-istiftaa'at, tom 1., str. 487., 16. pitanje. Behdžet, Tabrizi, Fazel[2]

3.      Propis: Čovjek koji je rođen od roditelja muslimana, a napusti vjeru, njegov vjenčani ugovor sa ženom dokida se bilo da je sa njom imao odnos ili ne.

Imam Homeini, Tevdihul-mesael, propis 2449.

       Tabrizi, Tevdihul-mesael, propis 1947.

       Fazel, Tevdihul-mesael, propis 2458

Mukarem, Tevdihul-mesael, propis 2515.

3.      Propis: Ako čovjek koji je rođen od roditelja nemuslimana, a prihvatio je islam, prije nego što bude imao spolni odnos sa ženom izađe iz vjere, njegov vjenčani ugovor prestaje važiti, međutim, ako nakon spolnog odnosa izađe iz vjere i supruga bude u dobi kada žene imaju menstruaciju, treba je držati u iddetu[3] onoliko koliko je rečeno u propisima o razvodu. Ako se on prije isteka iddeta ponovo vrati islamu, vjenčani je ugovor ispravan, a ako se ne vrati islamu, ugovor prestaje važiti.

Imam Homeini, Tevdihul-mesael, propis 2450.

Tabrizi, Fazel[4]

3.      Propis: Ako žena muslimanka izađe iz vjere, njen vjenčani ugovor sa mužem prestaje važiti, bilo da su njeni roditelji muslimani ili nemuslimani, i bilo da je imala odnos sa mužem ili ne. Međutim, ako poslije odnosa izađe iz vjere i ne bude u dobi klimakterija[5], treba čuvati iddet, u skladu s onim što je rečeno u poglavlju o razvodu. Ako se tokom iddeta vrati u islam, vjenčani ugovor ostaje važeći, a u suprotnom se dokida.

 Imam Homeini, Tevdihul-mesael, propis 2488.

 Behdžet, Tevdihul-mesael, propis 1949, Tabrizi[6]

 Fazel, Tevdihul-mesael, propis 2514.

4.      Pitanje: Ako žena ili muškarac tvrde da su prihvatili islam i izgovore šehadet, da li se musliman može sa takvom osobom vjenčati, čak i da ne bude siguran da li je ona stvarno postala musliman ili ne?

Odgovor: Osoba koja prihvata i svjedoči šehadet, i pri tom ne budemo svjedoci da je učinila neko djelo ili izgovorila nešto što izvodi iz vjere, kao takva ona se smatra čistom i vjenčanje s njom nema problema.

 Imam Homeini, Kitabul-istiftaa'at, str. 105., pitanje 276.

Tabrizi: Siratun-nidžat, pitanje 828.

5.      Pitanje: Ako bi žena nakon vjenčanja shvatila da njen muž nije musliman, kakav je propis?

 Odgovor: Tabrizi i Fazel: Njihov je vjenčani ugovor nevažeći. Istiftaa'at

6.      Pitanje: Ako žena nemuslimanka prihvati islam i uda se za muslimana, ali se poslije  ustanovi da uopće nije prihvatila islam, već je to samo formalno iskazivala, da li je vjenčani ugovor sa njom ispravan?

Odgovor: Tabrizi: Mjerilo u ispravnosti islama neke osobe jeste svjedočenje šehadeta jezikom, a srčano uvjerenje jedan je od uvjeta imana, i sve dok ona ne ispoljava nešto suprotno islamu, smatra se njegovim sljedbenikom i vjenčani ugovor sa njom je ispravan. Istiftaa'at

7.      Propis: Nije dozvoljeno ženi ili mužu da jedno drugome pokazuju sliku za koju znaju da je haram vidjeti drugom supružniku.

     Imam Homeini, Istiftaa'at

8.      Da li je dozvoljeno ženi da priča mužu o ljepotama druge žene?

Odgovor: Tabrizi: Ako čovjek poznaje tu ženu, ima problema, a ako je ne poznaje i ona ima muža, mustehab je da to izbjegava. Siratun-nidžat, pitanje 896.

9.      Pitanje: Da li je supružnicima dozvoljeno opisivati uzbuđujuće scene, čak i ako je s namjerom pobuđivanja? 

Odgovor: Tabrizi: Ako ta radnja u sebi ne sadrži nešto što je haram, nije problem. Istiftaa'at

Fazel: U slučaju da su oni koji opisuju te scene supružnici čak i ako to čine sa namjerom pobuđivanja nije problem. Istiftaa'at

12.   Pitanje: Ako žena vidi da joj muž zagleda druge žene i da je sa ženama koje mu nisu mahrem prisniji nego s njom samom, da li joj je dozvoljeno odbijanje njega u postelji radi ukazivanja na njegov ružan postupak.

Odgovor: Fazel: Odbijanje u postelji nije dozvoljeno, međutim, poštujući uvjete naređivanja dobra i odvraćanja od zla, treba ga odvraćati od tog djela. Istiftaa'at

13.   Propis: Laganje ženi, čak i ako bi bilo radi stjecanja naklonosti i ljubavi nije dozvoljeno, ali je u ovakvim slučajevima dozvoljena dvosmislenost.

     Imam Homeini, Istiftaa'at, tom 2., str. 617., pitanje 5.

Tabrizi, Fazel, Mukarem, Istiftaa'at

14.   Da li je dozvoljeno prekršiti obećanje dato ženi i djeci?

Odgovor: Nije zabranjeno.

     Imam Homeini, Istiftaa'at, tom 2., str. 617.,  pitanje 5.

Fazel, Istiftaa'at

       Mukarem, Tabrizi[7]

15.  Pitanje: Da li žena može bez dozvole muža ići u džamiju, na džumu ili općenito na vjerska okupljanja?

Odgovor: Behdžet, Tabrizi: Ako je upoznavanje sa šerijatom uvjetovano njenim izlaskom iz kuće, u tom slučaju može izaći, ali ako je njen izlazak van kuće radi nečeg drugog mimo upoznavanja sa šerijatom, ne može izaći bez dozvole muža. Istiftaa'at

Fazel: Ako muž ne iskaže svoje zadovoljstvo, njen je izlazak iz kuće haram. Istiftaa'at

16.   Pitanje: Ako čovjek kaže ženi: “Ne možeš sa određenom osobom koja ti nije mahrem razgovarati”, da li žena može, pridržavajući se šerijata, razgovarati sa tim čovjekom, ili treba u potpunosti izbjegavati razgovor sa njim?

Odgovor: Tabrizi: Za ženu je dobro da i u pitanjima koja su joj dozvoljena djeluje u cilju stjecanja muževog zadovoljstva.

17.  Pitanje: Da li žena može bez dozvole muža izaći van kuće, do džamije ili mjesta drugih vjerskih okupljanja, radi učenja vjerskih propisa?

Odgovor: Tabrizi: Ako ne može u kući naučiti vjerske propise, muž nema pravo da joj zabrani izlazak, ali u džamiju i sl., u skladu s nužnom predostrožnošću, ne može izaći bez dozvole muža. Istiftaa'at

Fazel: Ako se radi o propisima koje žena treba obavezno znati i nema drugog načina da ih nauči osim da izađe van kuće, te njen izlazak ne povlači za sobom fesad, ona može izaći u krajnjoj mjeri, dok izlazak na druga mjesta, kao što je i džamija, nije dozvoljen bez odobrenja muža. Istiftaa'at

18.  Pitanje: Da li muž ima pravo natjerati ženu da oblači posebnu odjeću?

Odgovor: Tabrizi: Žena treba raditi u skladu sa svojim ličnim obavezama, ali je bolje da stekne muževo zadovoljstvo.

Fazel: Ako on to bude zahtijevao imajući na umu očuvanje čednosti i čistoće ili bude zabranjivao nošenje odjeće koja izaziva, potiče strasti i uzrokuje zastranjenje ljudi i bestidnost, na čovjeku je da savjetuje ženu, a na njoj je da posluša savjet. Istiftaa'at

19.  Pitanje: Da li muž ima pravo zabraniti ženi nošenje odjeće?

Odgovor: Neka ne zabranjuje odjeću koja pristoji ženi! Istiftaa'at