Seksualna privlačnost ili suštinski grijeh

„i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost..."

(Sura ar-Rum, ajet 21)

Mi muslimani, koji smatramo da su privrženost i ljubav supružnika jedan od jasnih znakova postojanja Allaha, i da je brak „sunnet" a usamljenost neka vrsta „zla", vrlo je čudno kada čujemo ili čitamo da neke ideologije ili vere smatraju da je seksualna privlačnost u suštini prljava, i seksualni odnos, čak sa zakonitom ženom, uzrok propasti i uništenja.

Još čudnije je kada kažu da je drevni svet uglavnom imao takve pogrešne ideje.

Bertrand Rasel, poznati filozof, kaže: „Ideje protiv seksualnosti su postojale još u drevnim vremenima. Gde god su dominirali hrišćanstvo i Budizam, tamo su se i razvile ove čudne ideje da postoji nešto prljavo i gnusno u seksualnim odnosima.

U tim krajevima koji su bili izvan uticaja Budizma i hrišćanstva, postojale su ideologije i monasi koji su bili pristalice usamljenosti, kao što su „Sniti" među Jevrejima... Tako je stvoren jedan opšti asketski pokret u starom svetu. Ovaj pokret se proširio i u staru Grčku i Rim. U Rimu su i nove pristalice Platona bih asketski raspoloženi.

Iz hana se razvila ova doktrina da je materija kao uništenje i time je nastala ideja da je bilo kakav seksualni odnos nečist. Ova ideja je uz male korekcije, postala vjerovanje hrišćanske crkve."'1('1 Knjiga „Brak i etika", Bertrand Rasel, str. 25 i 26.)

I vjekovima je ova ideja držala veliki broj ljudi pod svojim uticajem straha i mržnje. Po mišljenju psihologa, prodor i uticaj ove ideje je stvarao brojne psihičke poremećaje i bolesti.

Sta je uzrok pojavljivanju ovakvih ideja i misli? Sta uzrokuje da čovek postane sumnjičav prema svojim prirodnim željama i zahtjevima, i da, u stvari, optužuje dio svog bića? To su činjenice o kojima razmišljaju mislioci, a o kojima nećemo ovdje raspravljati; na primjer mnogi razlozi mogu uticati na takav način razmišljanja i delovanja čovjeka.

Čini se da je razlog što se među hrišćanima „seksualna želja i spajanje" do te mjere tretira kao prljav čin, vezan za tumačenje dato od strane crkve, od njenog nastanka, o samotnjačkom životu hazreti Isa Mesiha(A.S.) (Isusa Hrista). Crkva kaže da je hazreti Isa Mesih (A.S.) do kraja bio sam, iz tog razloga što je brak u suštini prljav čin. Zato hrišćanski sveštenici i velikodostojnici smatraju da uslov duhovnosti leži u tome da se oni tokom svog života ne prljaju ženama (to ne važi za pravoslavne sveštenike), i papa se bira između takvih ljudi. Po mišljenju crkvenih poglavara, čestitost zahtjeva izbjegavanje od braka. Rasel kaže: „U člancima koje su napisali hrišćanski vjerski velikani, samo u dva ili tri slučaja primjećujemo lijepo opisivanje braka, dok u ostalim slučajevima crkveni oci su spomenuli brak kao najbogohulniji čin.

Cilj izolovanja je bio kako bi muškarci postali čestiti. Zato, brak koji se smatra uniženim činom,

mora se uništiti. 'Sjekirom nevinosti uništite stablo braka'. To je čvrsto mišljenje Sen Zerama o cilju svetosti i monaštva"

Crkva smatra da je brak dozvoljen radi produženja vrste. Međutim, sa stanovišta crkve, ova nužnost ne odstranjuje suštinsku grozotu ovog čina. Drugi razlog odobrenja braka je da se spriječi veliko zlo manjim zlom; a to znači da bi se time spriječili nekontrolisani odnosi među muškarcima i ženama.

Rasel ističe: „Na osnovu mišljenja Sen Paula, pitanje produženja vrste je sporedni cilj, dok je glavni cilj sprečavanje bluda. Ova glavna uloga se, u stvari, smatra odbijanje većeg zla manjim zlom"( 2 Ibiđ, str. 30. 3Ibid,str. 31.)

Crkva smatra da je brak neraskidiv, i zabranjuje razvod. Kažu da je crkva time željela da brak postane sveti čin i da tako smanji njegovu uniženost. Možda razlog zabranjivanju razvoda i neraskidivosti braka leži u tome što je crkva željela kazniti one koji su napustili raj samoće. Kao što je poznato, među starim i drevnim narodima i plemenima su postojala ponižavajuća vjerovanja o ženama kao što su na primjer: žena nije savršena, ona je pakao između čovjeka i životinje, žena nikada neće ići u raj i mnoga druga. Ova vjerovanja nemaju drugi efekat osim stvaranja osećaja ponosa kod muškaraca i osjećaja poniženja kod žena. Međutim, ideja o grozoti seksualnih želja i spajanja podjednako uznemiruje kako duh muškarca, tako i žene; i stvara težak sukob između prirodnog instinkta sa jedne strane i vjerskog vjerovanja s druge strane. Psihički problemi koji imaju teške posljedice, uvijek se pojavljuju uslijed prirodnih želja i društveno suprotnih ubjeđenja. Zato ovaj problem privlači pažnju psiholoških i psihijatrijskih krugova.

S obzirom na ono što je već rečeno, odlična logika islama privlači pažnju. U islamu se nigdje ne navodi da je seksualna želja prljava. Islam je usmeno svoje pokušaje za regulisanjem ove želje.

Sa gledišta islama, seksualne odnose ograničavaju samo aktuelni društveni interesi ili buduća generacija, i s tim u vezi, preduzima određene mjere koje ne izazivaju ograničenje, sprečavanje ili ugušenje ovog instinkta.

Na žalost, naučnici kao Bertrand Rasel, koji kritikuje hrišćanska, budistička i druga vjerovanja u vezi sa seksualnim željama, ćuti u vezi sa islamom. Rasel u knjizi „Brak i etika" samo toliko kaže da: „Sva osnivači vjera, osim Mohammada (S.A), nisu obratili pažnju na društvene i političke principe i pokušavali su da postignu savršenstvo duha pomoću razmišljanja, intuicije i samoće." U svakom slučaju, sa gledišta islama seksualne želje ne samo što nisu protiv duhovnosti i etike, nego su i dio ponašanja i naravi Božijih poslanika.

U jednom hadisu Čitamo:

Jedna od naravi poslanika je ljubav prema ženama"

Poslanik islama (S.A.) i imami (A.S.) su, na osnovu velikog broja pripovjedaka i hadisa, jasno izražavali svoju ljubav i interesovanje prema ženi, i teško su kritikovali one koji su željeli da postanu monasi.

Jedan od ashaba poslanika islama (S.A.) po imenu Osman ibn Maz'aun se do te mjere posvetio molitvama da je postio svaki dan i svaki dan se klanjao od jutra do mraka. Njegova supruga se žalila poslaniku (S.A.). Hazreti Mohammad (S.A.) se veoma naljutio i otišao do Osmana ibn Maz'auna i rekao mu: ,,O Osmane, znaj da Allah nije mene poslao zbog monaštva. Moj šerijat je suštinski i prost Šerijat ja sam se klanjam, postim i spavam sa svojom ženom. Ko god želi da sledi moju veru, mora da prihvati moju tradiciju. Brak između muškarca i žene i njihov odnos je jedna od mojih tradicija."

Ono što je rečeno o grozoti seksualne želje i njenim posljejdicama, vezano je za prošlost zapadnog sveta. Zapadni svet se, u današnje vrijeme, u vezi sa seksualnom etikom potpuno promijenio u odnosu na prošlost! Danas svi govore o poštovanju seksualnih želja i odnosa, kao i nužnosti slobode i otklanjanja svake vrste zabrana i stega u vezi sa ovim odnosima. Kao što smo istakli, u prošlosti se zvala vjerom, a ono što se danas čini, nazivaju naukom i filozofijom.

Nažalost, nismo imuni na posljedice starih ideja Zapada i one su manje više prodrle među nama, iako su sredstva komunikacija među narodima i ljudima bila slaba. Međutim, i njihove nove ideje su u sadašnjoj situaciji upućene ka nama velikom brzinom.

Gledišta savremenih mislilaca

Seksualna etika je dio etike u opštem smislu. Ona obuhvata one grupe navika i ponašanja ljudi koji su vezani za seksualni instinkt.

Od onog što se naziva seksualna etika ili običaj možemo nabrojati sljedeće:

Stidljivost žene od muškarca, revnost muškarca u očuvanju čestitosti žene, privrženost žene prema mužu, pokrivanje polnih organa, pokrivanje ženskog tjela od tuđih muškaraca, zabranjivanje vanbračnih seksualnih odnosa, zabranjivanje braka sa najbližom rodbinom (mahram),'6'

( Mnhram, sljedeće osobe su jedna drugoj mahram: bračni drugovi, roditelji, roditelji njihovih roditelja i sve osobe po njihovim ulaznim i silaznim linijama, stričevi i tetke, njihovi roditelji, roditelji njihovih roditelja, braća, sestre, i njihova djeca, roditelji bračnog druga i njihovi roditelji. Djeca jednog bračnog druga su mahram drugom bračnom drugu. Žena se mora pokrivati pred mahram muškarcem. (Prevodilac)

zabranjivanje seksualnog odnosa sa ženom za vrijeme njenog miesečnog ciklusa, zabranjivanje pornografije, i gnusnost i odbacivanje samotnjačkog života.

Seksualna etika se uvijek smatrala kao jedan od najvažnijih segmenata etike usljed izvanredne moći instinkta, kome pripada ovaj dio ljudske etike i karakteristike.

Vil Durant kaže: „Regalisanje seksualnih odnosa se uvijek tretiralo kao najvažnija moralna dužnost, jer je instinkt produženja vrste uvijek pravio probleme, ne samo u toku braka, već i prije i posle tog perioda. Zbog jačine i žestine ovog instinkta i njegove neposlušnosti prema zakonu i devijacija u odnosu na prirodan put, stvara se poremećaj i anarhija u socijalnim organizacijama i institucijama. "7Istorija civilizacije, Vil Durant, I tom, str. 69

Prvobitna naučna i filozofska diskusija koja se ovdje postavlja sastoji se u tome šta predstavlja izvor ove etike i karakteristike? Kako, na primjer, se pojavila osobina stida i čestitosti kod žene? Zašto je muškarac revnosan u vezi sa svojom ženom? Da li je ta revnost ista ona ljubomora kojom čovek optužuje u svim slučajevima, izuzev ovog slučaja gdje je ona prihvatljiva? Ili je to nešto posve drugo? Ako je to ista ljubomora, zašto postoji izuzetak? Ako je nešto drugo, kako ga možemo objasniti? Takođe, šta je uzrok gnusnosti otkrivanja polnih organa, prostitucije, braka sa rodbinom i dr? Da li su suština i priroda stvorile kod ljudi ova osjećanja radi svojih ciljeva i regulisanja njihovog života koji je, naravno, društveni život? Ili su posrijedi drugi razlozi koji su tokom istorije djelovali na mentalitet čovjeka da bi postepeno ova osjećanja postala sastavni dio ljudske etike i morala? Ako su priroda i suština čovjeka izvor ovih ponašanja i etike, zašto onda primitivna i divlja plemena u našem vremenu, koja još uvijek žive kao ljudi iz drevnih vremena, ne posjeduju na bilo koji način ove osobine koje posjedu-ju civilizovani ljudi? U stvari, šta moramo da danas učinimo, bez obzira na izvor, polazište i na prošlost čovjeka? Sta čovek mora učiniti u vezi sa seksualnom etikom kako bi se usrećio?

Da li treba sačuvati stare seksualne etike, ili ih pak moramo zaboraviti i stvarati nove etike?

Iako Vil Durant smatra da su izvor etike i morala, događaji koji su možda bili neprijatni i

nepravedni, a ne priroda; ipak, on tvrdi da bez obzira na neke nedostatke ove etike i ponašanja, bolje ih je prihvatiti, jer su oni simbol izbora najboljeg u pravcu evolucije.

Dalje o poštovanju nevinosti, pitanju i osjećanju stida ističe: „Stari društveni običaji i tradicije, predstavljaju prirodni izbor Čovjeka nakon njegovih bezbrojnih grešaka tokom vjekova-, stoga moramo reći da iako su pitanja poštovanja nevinosti i osjećaja stida relativne stvari i vezane su sa uspostavljanjem braka putem kupovine žene, kao i da uzrokuju psihičke bolesti. Međutim, oni imaju i neke društvene koristi i smatraju se kao jedan od faktora očuvanja vrste".'8 „Svet koji poznajemo", Bettrand Rasel, str. 67-68

Frojd i druge njegove pristalice veru ju u nešto drugo. Oni tvrde da moramo potpuno izmeniti i uvoditi novu etiku. Po mišljenju Frojda i njegovih pristalica, stare seksualne etike bazirane su na ograničenjima i zabranama, i sve tegobe čovjeka su vezane za rezultat zabrana, sprečavanja i strahova koji su stvoreni u mislima čovjeka usljed tih zabrana.

Bertrand Rasel, takođe, u svojoj predloženoj novoj etici, predlaže iste ideje.

On, kako sam kaže, u vezi sa seksualnom etikom brani logiku u kojoj ne postoje osjećanja kao stid, čestitost, revnost (po njegovom mišljenju ljubomora), niti bilo koja druga slična osjećanja, koja on i drugi ljudi kao on nazivaju „tabuom".

U toj logici nema mjesta za značenja kao što su: loše, ružno, sramota. Ona se samo oslanja na razmišljanje i um. Ova logika prihvata onoliko seksualno ograničenje koliko se priznaje zabrani u ishrani. Rasel u knjizi „Svet koji poznajem", u poglavlju o tabu etici, i u odgovoru na pitanje: „Da li imate neki savjet za one koji žele u vezi sa seksualnim pitanjima postupiti ispravno i racionalno*", kaže: „...na kraju je potrebno da razmotrimo i pitanje seksualne etike kao i ostala pitanja. Ako vršenje nekog djela ne stvara štetu drugima, nemamo razloga da spriječimo da se čini to djelo..."

On u odgovoru na drugo pitanje: „Po Vašem mišljenju mora se osuditi seksualno zlostavljanje, ali vi ne osuđujete obična poročna djela ukoliko ne izazivaju neku štetni", kaže: „tačno je, seksualno zlostavljanje je fizičko silovanje među ljudima, ali ako se suočimo sa pitanjima o dijelovima protiv morala, onda moramo da razmotrimo situaciju i vidimo da li u ovoj osjetljivoj situaciji postoje razlozi za protivljenje ili ne"

Ovdje ne želimo diskutovati da li osjećanja kao stid i si. koja se danas nazivaju seksualnom etikom, imaju prirodni i suštinski koren ili ne, jer ovo je veoma opsežna diskusija, možemo samo toliko reći da ne smijemo misliti da su nauke toliko uznapredovale da su otkrili korene ovih pitanja. Ono što je do sada u vezi s tim rečeno, su samo teorije, teze i prognoze, i sami oni koji su predstavili ove teze nisu jednoglasni. Na primjer, Frojd, Rasel i Vil Durant imaju različita mišljenja o pitanju korena stvaranja osjećaja stida. Glavni razlog što ovi ljudi smatraju da su ova osjećanja neprirodna je njihov neuspjeh u ispravnom obrazloženju i tumačenju ovih osjećanja.

Pretpostavimo da ova osjećanja nemaju nikakve izvorne korene i želimo da o njima, kao i o svakoj drugoj dogovorenoj stvari odlučimo na osnovu interesa pojedinca i društva i sreće čovječanstva, i da vidimo šta kaže naše razmišljanje i logika? Da li logika i um dozvoljavaju da radi dostizanja do potpunog psihičkog zdravlja i vođenja društva ka apsolutnoj sreći, uništimo sva društvena ograničenja i zabrane, ili ne? Logika i um zahtjevaju da se borimo protiv tradicije i sujevjerja koji govore o gnusnosti seksualnih želja, a da istovremeno ne stvaramo osnove za pobunu i nelagodnosti instinkta i to u ime slobode i slobodnog vaspitanja. Pristalice nove seksualne etike zasnivaju svoja mišljenja na tri osnova:

1 - Mora da se sačuva sloboda svakog pojedinca do te mjere da ne ugrozi slobode drugih ljudi.

2 - Sreća čovjeka zavisi od razvoja svih njegovih sposobnosti koje on posjeduje. Sebičnost i bolesti koje su njen rezultat, vezane su za uznemirenje i poremećaj u instinktima.

Uznemirenje i poremećaj u instinktima nastaje usljed diskriminacije između instinkata, jer neki od njih se zadovoljavaju a drugi ne.

Zato da bi čovek bio srećan u svom životu, moraju se sve njegove sposobnosti razviti podjednako i pod istim uslovima.

3 - Covekova želja se unekoliko smanjuje zasićenjem, i povećava usljed zabrana i oskudnosti.

Postoji samo jedan način kako bi skrenuli pažnju čovjeka od neprestane želje za seksualnim pitanjima i njegovim posljedicama, a to je da otklonimo svaku prepreku sa njegovog puta i da dozvolimo da bude potpuno slobodan. Sve osvete, kriminal i neprijateljstva su zbog grube seksualne etike.

To su principi na kojima počivaju savremene seksualne etike i na ovom mjestu ćemo diskusijom i zadovoljavajućom argumentacijom razmotriti predložena rešenja ovih savremenih ideja.

Mišljenja pristalica nove seksualne etike

Cini se da nije previše korisno kritikovati principe savremene seksualne etike prije nego što objasnimo njihove zamjerke o starim principima seksualne etike i objašnjenje njihove ideje.

Možda neupućeni ljudi smatraju da navedene diskusije nisu značajne, ali mi smatramo da su veoma potrebne i nužne; i to ne samo zato što su privlačile misli velikih i poznatih filozofa i mislioca, već i zbog toga što se ove ideje razvijaju među omladinom. Štaviše možda postoje i oni mladi ljudi koji nisu u stanju da na racionalan i logičan način razmatraju ova pitanja i možda pod uticajem ličnosti i renomea nosilaca ove ideje vjeruju da su one ispravne u potpunosti.

Po našem mišljenju, nužno je da naša omladina bude obavještena u kom pravcu vode ideje koje su

potekle sa Zapada u vezi sa seksualnom etikom, a koje možda oni prihvataju pod svetim nazivima kao što su „sloboda" i „ravnopravnost", Gde je kraj ovom pravcu? Da li će ljudsko društvo moći da ide ovim putem? Ili je to put koji vodi čovječanstvo ka uništenju?

Pristalice reforme seksualne etike tvrde da je stara seksualna etika imala svoje razloge postojanja i nastanka a sada kada su nestali ili postepeno iščezavaju ovi faktori, nema ni razloga da nastavimo taj sistem etike, koji je eventualno djelovao uz upotrebe sile i agresije.

S druge strane, neznalački ili nemilosrdni tokovi su bile uzrok nastanka ove etike, a one same su protiv slobode, pravde i ljudskog suštinskog ugleda i prestiža. Stoga zbog čovječanstva i pravde se moramo boriti protiv ove etike.

Oni kažu da su sljedeće činjenice stvorile staru seksualnu etiku: Vlasništvo muškarca nad ženom, ljubomora muškaraca, pokušaj muškarca za sigurnost o svom očinstvu, monaška vjerovanja o suštinskoj gnusnosti seksualnih odnosa, osjećaj gnusnosti

kod žena zbog menstrualnih ciklusa, izbjegavanje muškaraca od odnosa sa ženom u periodu menstruacije, teške kazne koje je žena doživjela od muškarca tokom istorije i ekonomski faktori koji su doveli do toga da žene uvijek budu zavisne od muškaraca.

Ovi razlozi, očigledno, ili imaju korene u nepravdi i ugnjetavanju, ili su rezultat sujevjerja i uslova tadašnjeg života koji su tako zahtijevali. Sada više ne postoji vlasništvo muškarca nad ženom, koriste se zaštitna sredstva za kontrolu trudnoće, monaške ideje postepeno nestaju, ne postoje više oni ekonomski faktori koji su zarobljavali žene i one sada posjeduju ekonomsku nezavisnost, osjećaj gnusnosti zbog menstrualnog ciklusa možemo otkloniti povećanjem nivoa saznanja o tome da je to čista fiziološka funkcija, prošlo je vrijeme teškog kažnjavanja žene, država sada štiti žene za vrijeme trudnoće, porođaja i perioda dojenja, a u stvari država zamjenjuje muškarca, i na kraju, ljubomoru možemo otkloniti moralnim vježbama. Iz gore navedenih razloga više nije nužno da nastavimo sa starom seksualnom etikom.

To su bile kritike i zamjerke na račun stare seksualne etike i to su razlozi zbog kojih moramo obavezno vršiti reformu u ovom djelu ljudske etike.

Sada moramo razmatrati sta predlaže ovaj novi moralni i etički sistem. Prije svega moramo povesti računa o tome da su sve ove reforme bazirane na razbijanju starih stega i otklanjanju zakonskih zabrana i ograničenja.

Prvo pitanje koje je predstavljalo predmet pažnje je pitanje slobodnih seksualnih odnosa muškaraca i žena, odnosno slobode ljubavi. Oni ističu da žena i muškarac ne samo Što moraju biti slobodni u svojim seksualnim odnosima prije braka, već i brak ne srne biti prepreka na tom putu, jer filozofija braka i izbora supružnika je sigurnost oca u svom očinstvu prema djetetu koje određena žena rodi. Danas se ova sigurnost postiže korišćenjem kontraceptivnih sredstava koje je darovala savremena medicina. Zato svaki muškarac ili žena može pored svog zakonitog supruga da ima veliki broj ljubavnika. Žena je dužna da za vrijeme seksualnih odnosa koristi sredstvo za kontracepciju i da ne dozvoli da ostane trudna od tog muškarca, ali u slučaju da odluči roditi dijete, dužna je da koristi svog zakonitog supruga.

„Seksualni komunizam" nije u praksi izvodljiv samo iz jednog razloga a to je da prekida odnos pokoljenja između očeva i sinova, jer svaki otac želi da zna svoje dijete, a svako dijete želi da zna ko mu je otac.

Filozofija braka i izbora zakonitog supruga se isključivo u tome sastoji, dok seksualnu pripadnost moramo ograničiti na taj nivo, i obezbjjeđivanjem odnosa između pokoljenja na pomenuti način više ne postoji razlozi za većim ograničenjem.

Bertrand Rasel kaže: „Kontraceptivna sredstva su dozvolila da produženje vrste bude na dobrovoljnoj bazi, i više nije kao neizbježan rezultat seksualnih odnosa. Zbog raznih ekonomskih razloga, o kojima smo prethodno govorili, vjjerovatno će otac imati manji značaj u vaspitanju i finansijskom obezbijeđivanju svoje djece, te stoga nema razloga da majka za očinstvo svoje djece izabere istog muškarca u koga je zaljubljena i s kojim želi da živi. Buduća 'majka' može da izbjegava od ove odgovornosti a da pri tom ne ošteti svoju sreću. Za muškarca je mnogo lakše da izabere majku za svoju djecu. Oni koji kao ja vjeruju da su seksualni odnosi društvena pitanja (sa mogućnošću kontrole) samo u slučaju kada se rodi neko dijete, moraju kao i ja doći do sljedećih

zaključaka: prvo, dozvoljena je ljubav bez djeteta, a drugo, stvaranje djece mora biti pod rigoroznijom kontrolom nego što je to danas."(10 Knjiga „Brak i etika", Bertranđ Rasel, str. 122).

„Rasel" se potom bavi riješavanjem drugog društvenog problema a to je pitanje poboljšanja ljudske vrste. On kaže da kada se seksualni odnosi zasnivaju na tim osnovama, društvo može samo dozvoliti određenim muškarcima i ženama, koji pojseduju odgovarajuće uslove, da produže svoju vrstu, i to tako da ona žena koja bude imala dozvolu za rađanje koristi sjeme muškarca koji je genetički ispravan i posjeduje prednosti u odnosu na druge muškarce. Tako ostali muškarci koji će biti dobri ljubavnici, neće imati pravo da imaju svoju djecu.'(11 Ibid, str. 123)

Rasel postepeno svojim recima i savjetima daje i moralni i etički aspekt baveći se savijetovanjem, jer vjeruje da je jedan od korena stare seksualne etike ljubomora, i zato poziva muškarce i žene da napuste ljubomoru. On kaže: „U rešenju koje predlažem, premda su parovi oslobođeni od vjernosti jedni prema drugima, prepustiću im tešku dužnost obuzdavanja i pobjeđivanja ljubomore. Jedan savjestan život je nemoguće ostvariti bez savladavanja sop-stvenog bića. Zato je bolje ne dozvoliti da jedno jako osjećanje koje smeta, postane prepreka za opšti razvoj ljubavnih osjećanja. Greška stare etike nije u tome što obrazlaže potrebu za uzdržavanjem, već zato što griješi u načinu njegove primjene." (Rasel pri tome misli da stara etika preporučuje uzdržavanje, kao što je i ja lično preporučujem). Međutim, razlika leži u tome što se po starom mišljenju, seksualni instinkt mora ograničiti i obuzdati, ipak sam mišljenja da moramo obuzdati ljubomoru u seksualnim pitanjima, koju zovu revnost. Muškarci moraju da se uzdrže kada se suoče sa ljubavnim intrigama svojih supruga, i da ih ne ometaju, čak moraju biti zahvalni nepoznatom muškarcu koji je razveselio i usrećio njihove drage supruge.)

On, takođe, kaže: „Stvaranje djece se mora ograničiti samo u okvirima braka, a odnosi izvan braka moraju da se ograniče na razne načine. Muškarci moraju da prećute ljubavnicima svojih supruga onako kako su to činili istočnjaci prema svojim evnusima"(12Evnuh je muškarac koji je seksualno onesposobljen, i koji je služio u kraljevskim haremima.)

Glavni nedostatak ove metode je taj što postoji mala sigurnost u kontraceptivna sredstva sa jedne strane, i neznatno povjerenje u iskrenost žena s druge strane (da ne zatrudne od svojih ljubavnika, a da dijete pripisuju svojim muževima). Međutim/ ovaj nedostatak će se postepeno otklanjati.

Reforma se ovdje ne završava. Vodi se diskusija i o drugim temama kao što su: nagost, zabrana sklapanja braka sa najbližom rodbinom, pornografija, samozadovoljavanje, homoseksualizam, abortus, seksualni odnos za vrijeme menstrualnih ciklusa i dr. Neke od ovih tema su, kao zabrana pornografije i nagost, jasno kritikovane. Za neke druge, kao samozadovoljavanje se kaže da su izvan okvira etike i pripadaju medicini. Ako to djelo nije dozvoljeno sa aspekta medicine, onaj koji je zainteresovan za svoje zdravlje, će napustiti to djelo, ali u svakom slučaju ne može imati moralnu i etičku zabranu!

Sada ćemo veoma precizno da razmotrimo osnovne principe i temelje ovog etičkog sistema o kojem smo govorili. Potom ćemo objasniti filozofiju islamske seksualne etike koja se razlikuje od stare i

nove seksualne etike Zapada, da bi još jednom postalo jasno da je islam jedina vjera koja zaslužuje da vodi čovječanstvo, kao i to da se uvidi da je Zapad u vezi sa društvenom filozofijom počeo da halucinira. Došlo je vrijeme da Zapad, kao i u drugim vremenima i bez obzira na njegove prednosti u tehnici i nauci, nauči filozofiju života od Istoka.

Analiza principa novog seksualnog sistema

U prethodnim dijelovima ove diskusije objasnili smo osnovne principe seksualne etike, odnosno nove seksualne etike. Sada ćemo analizirati one principe na kojima je zasnovan ovaj sistem razmišljanja.

Ovi principi su sjedeći:

1 - Sloboda svakog čovjeka se apsolutno poštuje i mora se zaštititi, osim da ugrožava slobodu drugih, ili drugim riječima; Samo sloboda može ograničiti slobodu.

2 - Sreća i prosperitet čovjeka zavise od razvoja sposobnosti i talenata koje posjeduje u svom bitu. Sebičnosti i psihički poremećaji su rezultat poremećaja u instinktima, a naročito seksualnih instinkata. Poremećaj instinkata je rezultat nezadovoljstva i ne-udovoljavanja tim instinktima.

3 - Plamen želja i traganja čovjeka se rasplamsava ugled ograničavanja i zabrana, a utišava i smiruje

bodi je opširna i izlazi iz okvira o kojima sada govorimo. Ovdje ćemo samo napomenuti da je velika greška ako mislimo da to što je čovjek stvoren slobodan, znači da je njemu data želja i volja i da samim tim, moramo poštovati ovu volju osim ako se kosi sa voljama i željama drugih i ugrožava slobodu volje drugih. Dokazaćemo da osim slobode i prava drugih, uzvišeni interesi samog čovjeka mogu ograničiti njegovu slobodu.

Najveću štetu koju je etika pretrpjela u ime slobode, je pogrešno tumačenje slobode!

Kada su pitali Bertranda Rasela: „Da li sebe smatrate obaveznim da poštujete bilo koji etički sistemi", on je odgovorio:

„Da, ali je teško odvajati etiku od politike. Po mom mišljenju, nauka o etici mora da se predstavlja na sljedeći način: Pretpostavite da neka osoba želi da čini djelo koje je korisno za nju ali će to oštetiti njene susjede. Ukoliko ova osoba na taj način uznemiri svoje susjede, oni će se skupiti i reći: 'Mi se nikako ne slažemo, i moramo preduzeti. Mure kako ih ne bi ona zloupotrijebila.' Kao što se vidi, djelo takve osobe se tretira kao krivično djelo i to je apsolutno logično i racionalno. Moja etička metoda je

stvaranje sklada između opštih i privatnih interesa ljudi u društvu."(13 Bertrand Rasel, Brak i etika, str. 39-40)

Ova etička metoda u praksi nije ništa manja od Platonove utopije. Gospodin Rasel ne priznaje svetosti u etici, kao ni tumačenja i značenja za koje čovjek smatra da su iznad njegovih materijalnih interesa i da zbog njih ograniči svoju volju, želju i prohtjeve. On smatra da etika zasnovana na takvom značenju i tumačenju je „tabu" etika. Jedino što Rasel smatra svetim, je sloboda želja/ volja i prohtjeva. On smatra da jedino volja i zahtjevi drugih ljudi mogu biti ograničavajući faktor za slobodu volje i želja jednog čovjeka. Time on zapada u ćorsokak jer u tom slučaju ne može odgovoriti koja moć može da ograniči slobodu pojedinca i da ga primora da se pokori i da poštuje slobodu drugih ljudi. On kaže: „Moć sprečavanja i ograničavanja drugih kaže da ja zbog svojih interesa želim da ugrozim interese drugih. Oni će se zbog svojih interesa udružiti i spriječiće mene, i ja ću biti primoran da se predam i da prilagodim svoje lične interese sa opštim interesima."

Islam preporučuje pomenuto prvobitno rješenje. Islam veoma insistira na tome da porodično okruženje bude apsolutno spremno za užitak muškarca i žene. Islam jasno kritikuje one žene ili muškarce koji uskraćuju ovo uživanje svom bračnom drugu. Islam veoma insistira da spoljno okruženje bude mjesto rada, djelovanja i aktivnosti i da se izbjegavaju bilo kakvi seksualni kontakti u toj sredini. Filozofija zabrane seksualnih odnosa osim sa zakonskom suprugom, kao i filozofija ograničavanja šminkanja i dotjerivanja žene osim za svog muža potiče od ovog stava islama.

Zapadne zemlje, koje mi slijepo sledimo, izabrale drugo rješenje. Ove zemlje su pretjerale u su prenošenju seksualnih užitaka od kruga porodice u spoljno društvo, i sada plaćaju kaznu za svoje djelo. Njihovi intelektualci i mislioci se javno i glasno bune protiv ovakvog ponašanja.

Ako smatramo da je život i uživanje u životu identično prepuštanju nagonima i da onaj koji više jede, spava i ima seksualne kontakte, više uživa u životu; odnosno ako izjednačimo sposobnosti i talente čovjeka koji stvaraju radost ili tugu sa životinjskim mogućnostima, naravno u tom slučaju,

prenošenje seksualnih užitaka od kruga porodice van nje i u veliko društvo imaće veće zadovoljstvo i radost.

Međutim, ako smo u stanju shvatiti da je jedinstvo duha žene i muža, kao i iskrena i nježna osjećanja koja eventualno postoje među njima do starosti i u vrijeme kada više ne postoji seksualni instinkt, mnogo dragocjenija i vrednija za život, odnosno ako ga možemo zamisliti i shvatiti da se uživanje jednog muškarca u druženju sa svojom zakonitom i vjernom suprugom razlikuje od uživanja u društvu sa jednom prostitutkom, tada nećemo sumnjati da je zbog veće radosti i mira, potrebno da se seksualna osjećanja ograniče na zakonskog supruga, i time usmjerimo u tom pravcu porodično okruženje, a da veliko društvo odredimo za rad i ostale aktivnosti.

Važnije činjenice predstavljaju društveni i socijalni aspekti pitanja braka. Brak nije samo zato da bi muškarac i žena u njemu uživali. Brak i formiranje porodice je stvaranje okruženja za prijem budućih generacija. Sreća budućih generacija u potpunosti zavisi od društvenog stanja porodice. Svemoćni Stvaralac je radi stvaranja, opstanka i vaspitanja

budućih generacija stvorio snažnu ljubav između supružnika sa jedne strane, i ljubav između roditelja i djece sa druge strane.

Društvene i ljudske emocije se razvijaju u krugu porodice. Toplina emocija roditelja i prirodna porodična sredina ublažavaju i omekšavaju duh djeteta.

Kada želimo da podstičemo emocije dvije osobe jedne prema drugoj, kažemo da su svi članovi jednog naroda braća, ili kažemo da su svi ljudi braća i pripadaju jednoj porodici. Kur'an opisuje čiste emocije vjernika kao bratske emocije:

„Vjernici su zaista braća"

(Sura al-Hudžrat, ajet 10)

Bratske emocije se ne pojavljuju samo uslijed rodbinskih i krvnih veza. Važno je da dva brata rastu u jednom velikom okruženju ljubavi i emocija. Da li ljudi u društvu mogu da imaju i najmanje međusobne emocije, ukoliko nestanu bratske emocije koje su rezultat porodičnog okruženja koje je puno ljubavi i topline?

Kažu da u Evropi donekle postoji pravda, ali su emocije veoma male; čak između braće, kao i

između roditelja i djece ne postoje značajne emocije. To nije slučaj sa ljudima na Istoku.

Zašto? Razlog je što se takve emocije razvijaju u krugu porodice koja je puna ljubavi, iskrenosti i topline. Međutim, u Evropi ne postoje takva iskrenost, jedinstvo, toplina i jednakost između supružnika. Zašto tamo ne postoji ovo jedinstvo između muža i žene koje obično postoji na Istoku između supružnika? Zato što tamo seksualne emocije muškarca i žene ne pripadaju samo jedno drugome, i svaki od njih može neograničeno uživati u takvim emocijama u velikom društvu izvan kruga porodice, i to najmanje u uživanju gledanja i dodira.

puno prirodne sposobnosti, tj. seksualnog instinkta odnosno ljubavi, kao i što smatra da je ljubav gnusna. Nova seksualna etika je prihvatljiva i bolja jer izražava poštovanje prema ljubavi i smatra da ona mora biti slobodna, kao i što se ne bori protiv njenog razvitka. Da bi u potpunosti proučavali ovaj princip, potrebno je da razmotrimo sljedeće činjenice:

1 - Da li je islamska etika protiv prirodnog razvoja sposobnosti i talenata?

2 - Sta znači ubijanje duha?

3 - Nova seksualna etika je najveći uzročnik poremećaja instinkata i sprečava prirodni razvoj sposobnosti i talenata.

4 - Demokratija u etici.

5 - Upoređenje seksualne etike sa ekonomskom i političkom etikom.

6 - Odvojenost i priželjkivanje

7 - Razvoj ličnosti sa aspekta ljubavnog instinkta.

Da li je islamska etika protiv prirodnog razvoja sposobnosti i talenata?

Mi prihvatamo to što govore da se prirodni talenti i sposobnosti moraju razviti i ne smijemo ih

sprečavati. Ako drugi preporučuju nužnost razvijanja prirodnih sposobnosti samo zbog dobrih osobina i utisaka koji ostavlja ovaj razvoj, a i zbog loših posljedica koje se primjećuju njihovim zabranjivanjem i sprečavanjem, za ovu nužnost mi posjedujemo i svoje obrazloženje i argumente.

Kažemo da Allah nije uzaludno stvorio nijedan organ u ljudskom tijelu, niti bilo koju njegovu duhovnu sposobnost ili talenat Kako moramo da čuvamo sve organe našeg tijela i da im dostavimo potrebne količne hrane, tako moramo i da čuvamo i njegujemo sve svoje duhovne sposobnosti da bi se one mogle razviti.

Da nismo kojim slučajem tragajući shvatili nužnost razvijanja sposobnosti i talenata i njihovog nesprečavanja, „spoznanje Allaha" bi nas usmjerilo u pravcu ovog principa.

Kao što vidimo, prije stotinjak godina u vrijeme kada još ljudi nisu bili upoznati sa dobrim tragovima i ishodima razvijanja sposobnosti, i lošim rezultatima njihovog ograničavanja, neki naučnici su iz tog razloga predlagali čuvanje tjelesnih organa i nezapostavljanje duhovne snage.

Stoga, u potrebu razvitka sposobnosti ne postoje dileme, šta više, termin „tarbijat" (vaspitanje) koji

se od davnina koristi u tu svrhu, objašnjava isto značenje. Riječ „tarbijat" ne znači ništa drugo do vaspi-tanja i razvitka. No, uopšte se ne radi o tome da li moramo razviti sposobnosti i talente ili ne.

Radi se o tome da se utvrdi koji je ispravan način prirodnog razvitka i vaspitanja ljudskih sposobnosti da ne bi došlo do poremećaja, uznemirenja i anarhije.

Namjera nam je dokazati da prirodni razvoj sposobnosti, a među njima i seksualne sposobnosti, je moguć samo poštovanjem islamskih propisa, i nepoštovanje tih propisa će izazvati poremećaj, pometnje i oštećenje ovih sposobnosti. Potrebno da ukratko razmotrimo logiku islama u vezi sa etikom i vaspitanjem:

Neki ljudi sa puno predrasuda smatraju da je islamska etika i vaspitanje protiv prirodnog razvoja sposobnosti i talenata, i da je zasnovana na osnovu njihovog sprečavanja i zabrane. Oni za svoj izgovor koriste islamska tumačenja u vezi sa očišćenjem duha i korekcijom ponašanja. U Kur'anu se posle nekoliko zakletvi, vrlo jasno i striktno kaže:

spasiće se samo onaj ko je očisti"

(Sura aš-Sams, ajet 9)

Iz ove rečenice možemo zaključiti da:

- prvo, Kur'an smatra da je moguće da se čovjekova duša ukalja,

- drugo, očišćenje duše od nečistih misli zavisi samo od čovjeka, i

- treće, smatra se da je to očišćenje nužno, obavezno i vadžeb, i kaže se da sreća i prosperitet čovjeka zavise od tog očišćenja.

Niko ne može da ospori ili negira ove tri činjenice. Ne postoji nijedna vjera ih ideologija koja ne smatra da je moguće da se uprlja duša čovjeka i da ne preporuči očišćenje duše. U duši čovjeka se može zadesiti poremećaj. Čovjek je više opterećen teškoćama zbog poremećaja njegovog duha nego zbog drugih ljudi i spoljnih faktora. Zato sreća čovjeka nije moguća bez očišćenja i psihičke ravnoteže. I ne postoji nikakva sumnja u ono što je vezano za ovo tumačenje ajeta iz Kur'ana.

U Kur'anu postoji drugo tumačenje koje smatra da je duša sklona zlu i naređuje zlo. Ovim tumačenjem se postavlja pitanje: Da li je priroda i bit čovjeka sa aspekta Kur'ana nečista i zla?

Ako Kur'an sa aspekta teoretske filozofije smatra da je priroda čovjeka u suštini zla, onda je primoran da u svojoj praktičnoj filozofiji izabere meto

du koja smatra da je vaspitanje i razvijanje takvog zlog bića u suštini pogrešno. Na osnovu takve filozofije, bi morali da neprestano oslabimo i onesposobimo takvo biće i da mu ne dozvolimo da se aktivira, razvije, manifestuje, i čak bi ga trebalo uništiti. Ili, s druge strane, sa aspekta Kur'ana, priroda čovjeka nije suštinski zlobna, nego ona postaje zla pod određenim okolnostima i u određenim slučajevima. To znači da Kur'an sa aspekta svoje teoretske filozofije nije pesimističan prema biti čovjeka i njegovoj prirodi i ne smatra da je ona izvor zla. Zato u svojoj praktičnoj filozofiji preduzima mjere koje ne rezultiraju uništenje, oslabljenje ili nešto slično.

U tom slučaju, postavlja se drugo pitanje, a to je: koji su faktori koji izazivaju pobunu, poremećaje i uznemirenje duševnih snaga? Pomoću kojih metoda možemo da smirimo i uravnotežimo ovu snagu?

Odgovorićemo na oba pitanja:

Čim su kratkovidi vidjeli da islam dušu čovjeka naziva „vodom zla", počeli su optuživati islam da je pesimističan prema suštinskim sposobnostima i prirodnim izvorima čovjekovog bića. Isto tako, kažu da islam vjeruje da je priroda čovjeka u suštini zla, i pogrešno je vaspitati i razviti takvu prirodu.

Međutim, ovaj način razmišljanja je pogrešan. Ako islam na jednom mjestu navodi da je duša čovjeka

„sklona zlu i naređuje zlo", (Sura al-'Araf, ajet 53) na drugom mjestu za tu dušu koristi pridjev

„duša koja sebe kritikuje zbog lošeg i zlog djela",

ili

„duša smirena" (Sura al-Fadžr, ajet 24).

Na osnovu gore navedenog, možemo zaključiti da sa aspekta Kur'ana, duhovna priroda čovjeka može da posjeduje razne faze. U jednoj fazi naređuje zlo i sklona je zlu. U drugoj fazi sebe kritikuje zbog zla koje je učinila, a u trećoj se smiruje i više se ne bavi zlom.

Stoga, islam u svojoj teoretskoj filozofiji ne smatra da je priroda čovjeka u suštini zla, i zato u svojoj praktičnoj filozofiji, kao i drugi filozofski i vaspitni sistemi, kao indijski i drugi, ne koristi metodu uništenja duševne snage ili ograničavanja te sile. To se vidi na osnovu praktičnih uputstava islama.

-zahtjeva da se otklone oni faktori koji su primorali ljude

i snage koje su izazvale pobunu i pometnju. Kasnije ćemo naglasiti da se ova vrsta lišavanja života ponekad vrši uz želju i zadovoljstvo duha, a ponekad protivno njegovoj volji.

Moramo naglasiti ovu činjenicu da nikada u vjerskim tumačenjima ne možemo naći izraz koja označava „ubijanje duha". Tumačenja koja postoje, i to svega u dva do tri slučaja, govore o lišenju i umirenju duha.

Uzburkanost i poremećaj instinkata i želja

Svako pitanje, ako se posmatra jednostrano i zapostavljaju drugi aspekti, ponekad uzrokuje nenadoknadive štete.

Psihološka istraživanja i otkrića tokom posljednjeg stoljeća su dokazala da ugušenje instinkata i želja, naročito seksualnih instinkata, izaziva velike štete i uznemirenost. Postalo je jasno da je ovaj princip neosnovan, jer koliko god potiskivali prirodne instinkte i želje, toliko će se ojačati i razviti uzvišenije snage, i to naročito snage uma; premda, je ovaj princip bio prihvaćen od strane većine prethodnih mislilaca. Potisnuti i nezadovoljeni instinkti prolaziće kroz tokove, skriveni od vidljivog razuma, i veoma će skupo koštati kako pojedinca tako i cjelokupno društvo. Da bi um što bolje vladao nad prirodnim željama i instinktima, neophodno je u granicama mogućnosti izbjegavati da

ih ugušimo i spriječimo njihovom udovoljenju/ kako ne bi došlo do razornih posljedica.

Psiholozi smatraju da je uzrok i koren brojnim duševnim poremećajima i bolestima osjećaj ugroženosti, naročito u vezi sa seksualnim pitanjima. Oni su dokazali da su ove ugroženosti uzrok stvaranja kompleksa, koji se eventualno često manifestu ju u obliku opasnih osobina kao što su: želja za zločinom i kriminalom, ljubomora, pesimizam, sebičnost, povučenost i slično.

Pomenuti princip o štetama ugušenja instinkta je jedno od izvanrednih otkrića iz oblasti psihologije i jedan je od najboljih uspjeha čovjeka koje je postigao u toj oblasti.

Ljudi obično više cijene ona otkrića koja su u vezi sa tehnologijom, industrijom i primjenom bezdušnih prirodnih sila, jer su sa tim više upoznati i ta otkrića su im bliska i opipljiva.

Međutim, otkrića iz oblasti psihologije su manje privlačna običnim ljudima, ali su za naučnike veoma značajna.

Iako se u mudrostima i naukama koje su nam prethodnici ostavili, a naročito u djelima islamskih autora, primjećuju česte opomene da se obrati pažnja

na ovu činjenicu koju su praktično većina profesora etike naglašavali, ipak je nesumnjivo da je njeno naučno dokazivanje i otkrivanje zakona, jedno od naučnih dostignuća i uspjeha koje je postignuto u ovom vijeku.

Sada ćemo vidjeti na koji način je ovaj princip primjenjivan? Da li je on iskorišćen kao medicinska otkrića, na primjer Penicilin?

Na žalost, komplikovanost psiholoških pitanja sa jedne strane i povezanost ovog pitanja sa ljudskim željama, koje htjeli to ili ne utiču na čovjekovu zaslijepljenost, s druge strane nisu dozvolili da se ovaj princip iskoristi na adekvatan način. Naprotiv, on sam je postao povod i sredstvo suprotstavljanja, tj. da bi se još više ugušili instinkti i da se pojave opasne psihološke i društvene posljedice, naročito u vezi sa seksualnim pitanjima, kao i da bi se povećali kompleksi i duševni poremećaji.

Drastično se povećava broj duševnih bolesti, samoubojstava, kriminala, depresija, ljubomore, netrpeljivosti, neprijateljstava i si. Iz kog razloga? Jer je nepotiskivanje instikta protumačeno pogrešno kao sloboda želja i u vezi s tim sloboda želja kao otklanjanje svih propisa, barijera i obaveza.

I nakon vjekova kada se savjetovala borba protiv seksualne požude kao neetičkog i nemoralnog čina i faktora duševnih poremećaja i društvene nediscipline, odjednom se promijenila situacija. Sprečavanje požude, vjerovanje u čestitost, poštovanje društvenih i etičkih granica se predstavilo kao faktor poremećaja duševne smirenosti i društvene discipline i više od svega, činilac koji je protiv etike i duhovnog očišćenja..

Počeli su glasno zahtijevati: „Otklonite ograničenja kako bi se uklonili uzroci neprijateljstva, zanemarite čestitost da bi se smirile duše i da se uspostavi društveni poredak, objavite apsolutnu slobodu da bi nestalo duševnih bolesti"!

Jasno je da će takve naizgled prihvatljive i simpatične hipoteze, vezane za korekciju moralne i društvene pokvarenosti i korupcije, naći veliki broj pristalica naročito među mladima koji nisu u braku.

I u svojoj zemlji možemo vidjeti koji su pristalice ovakvih ideje, a koji kažu: „Nema ničeg boljeg od toga da činimo šta želimo i da sledimo naše požude, i da se istovremeno naše djelo smatra moralnim i

ljudskim činom. Tune ćemo biti medu onima koji tragaju za moralom i društvenim vrijednostima. To je užitak i korist, zadovoljstvo i pomoć ljudskoj vrsti, požuda i moral." Ovo liči na ideje nekih pristalica sufizma koji govore o figurativnoj ljubavi, a to znači: nema ništa bolje nego da čovjek uživa u društvu jedne ljepotice a da se to se smatra približavanjem Allahu!!!

Šta bi predstavljao krajni rezultat ove ideje? To bi bilo jasno! Da li bi nestalo duševnih bolesti? Da li bi time duševno smirenje zamijenilo uznemirenost? Ne, nažalost, ona je izazvala, kontra efekat. Nova nesreća se nadovezala na prethodne nesreće, i to do te mjere da su neki pioniri seksualne slobode koji su bili pametniji od ostalih, morali da povlače svoju riječ i ideju tumačenjem i obrazloženjem. Riječima: „nemamo izbora nego da poštujemo granice društvenih pravila i ne možemo u potpunosti udovoljiti našim instinktima seksualnih uživanja. Moramo da usmjerimo svoj um ka uzvišenim umjetničkim i umnim pitanjima i da direktno usmjerimo naš instinkt u tom pravcu."

Frojd je jedan od takvih zastupnika ideje o seksualnoj slobodi.

Moral i etika koju propagiraju Rasel i slični, a koju su nazvali „Nova etika", je ono što izaziva veći poremećaj instinkata i želja. Iako su oni tvrdili i optužili „staru etika" da izaziva duševni poremećaj, u stvari njihov sistem etike i morala zaslužuje ovu optužbu.

Danas su se pojavili posebni društveni fenomeni, odnosno specifični društveni problemi, koji privlače pažnju naučnika društvenih nauka.

Mladi ljudi u savremenom društvu jasno izbjegavaju brak, trudnoću, rađanje djece i njihovo odgajanje je postalo odvratna i neprihvatljiva stvar za žene.

Žene su manje zainteresovane za dom i kućne poslove. Manje se primjećuju brakovi koji su primjer sjedinjenih duša osim kod onih slojeva društva koji još vjeruju u propise „stare etike". Rat nerava se svakim danom sve više povećava, i ukratko primjećuje se čudan duševni poremećaj.

Neki bi željeli da ove posljedice tretiraju kao neizbježne rezultate nove industrijske revolucije, i da time zatvore put napretka. Međutim, ove pojave nisu mnogo vezane za industrijski život i uništenje poljoprivrednog života.

To su pojave koje potiču od nekakve navodno umne revolucije, i postoje određeni ljudi koji su

nosioci glavne odgovornosti za ovu nesreću čovječanstva.

Rasel u svojim izjavama govori kontradiktorno. On ponekad veoma oštro brani seksualnu slobodu o čemu smo govorili u prethodnim brojevima, a ponekad je primoran da prihvati nužnost postojanja niza društvenih okvira i obaveza u vezi sa ovim pitanjem.

Istina leži u činjenici da je udovoljenje i potiskivanje tog instinkta jedno pitanje, a seksualna sloboda i otklanjanje moralnih i etičkih propisa i principa nešto sasvim drugo. Udovoljenje instinkta nije u suprotnosti sa poštovanjem principa čestitosti i neporočnosti. Samo pomoću neporočnosti i čestitosti možemo da udovoljimo svojim instinktima na adekvatan način i da spriječimo neumjesna uzbuđenja i uznemirenja, osjećaja degradacije i ugroženosti koji su rezultat ovih uzbuđenja.

Drugim riječima, „razvijanje" talenata se razlikuje od „prepuštanju" požudama i beskonačnim željama.

Seksualna disciplina, ljubavni instinkt

U moralnoj demokratiji, kao i u politici, moraju da vladaju principi slobode i demokratije, tj. čovjek se mora prema svojim instinktima ponašati onako kako se ponaša jedna pravedna i demokratska vlada prema svojim građanima.

Međutim, neki ljudi, namjerno ili slučajno, zamjenjuju demokratriju sa samovoljnim ponašanjem ili anarhijom, naročito kada se govori o etičkim pitanjima ili kada čovjek mora da donese sud o sopstvenom ponašanju. Stav islama prema seksualnoj etici je jednak sa stavom današnjeg sveta o političkoj i ekonomskoj etici.

Politička etika je vezana sa instinktom moći i željom za dominacijom, ekonomska etika je u vezi sa osjećajem sve većeg bogatstva, dok seksualna etika govori o seksualnom instinktu. Ne postoji ni

kakva razlika između ova tri djela etike sa aspekta nužnosti slobode s jedne strane, i potrebe za jakom disciplinom s druge strane. Ipak nije jasno zašto pristalice nove seksualne etike smatraju da su ovakva ponašanja dozvoljena samo u vezi sa seksualnom etikom?

Razvoj ličnosti sa aspekta seksualnog instinkta

Jedno od važnih pitanja seksualne etike je pitanje ljubavi. Kao što znamo, filozofi su od davnina govorili o ljubavi i proučavali njenu suštinu. Avicena je napisao posebnu tezu o ljubavi. Gnostičari smatraju da ljubav teče u svim stvarima, a ljubav čovjeka prema čovjeku je manifestacija ove opšte činjenice.

Iako su pesnici smatrali da je požuda životinjski i niski čin, ipak su hvalili ljubav ponoseći se njom do te mjere da poređenje razuma i ljubavi kao i prednost ljubavi nad razumom čini značajan dio perzijske književnosti.

Ljubav koja je predmet hvaljenja, a razlikuje se od požude, nije samo Božanska ljubav, i čak se neka

vrsta ljubavi čovjeka prema drugom ljudskom biću smatra čestitom i izvan okvira požude.

S druge strane, postoje i oni ljudi koji smatraju da ljubav nije ništa drugo osim seksualnog instinkta, bilo da se govori o njenom porijeklu, kvalitetu ili cilju. Takvi ljudi ne priznaju i ne vjeruju u svetu ljubav. Oni misle da čak pominjanje ljubavi o Allahu nije učtivo.

Po mišljenju prve grupe, postoje razne vrste ljubavi a jedna od njih je ljubav čovjeka prema drugom ljudskom biću. Ova ljubav se takođe, može podijeliti u dvije grupe: fizičke i duhovne (životinjska i ljudska). Međutim, druga grupa smatra da ne postoje nikakve vrste ljubavi, i jedino što postoji je požuda i ništa osim toga.

U današnje vrijeme se kod savremenih filozofa pojavio treći pravac. Po njihovom mišljenju, koren svih ljubavi je seksualno pitanje, ali ovo pitanje pod određenim uslovima postepeno mijenja svoj oblik gubeći svoje seksualne i požudne karakteristike i dobija duhovni i duševni aspekt.

Ove grupe nude različita tumačenja za pojam »Ljubavi" i to sa aspekta kvaliteta, cilja i ishoda, a ne sa aspekta korijena i izvora. Za njih nije neobično

da jedna materijalna pojava dobije duhovni oblik, jer između materijalnosti i duhovnosti ne postoji prepreka koju ne možemo prevazići. Po mišljenju jednog od poznavalaca, „svako duhovno pitanje ima prirodne osnove i temelje, i svako materijalističko pitanje obuhvata i duhovnost".

Trenutno ne bismo željeli ulaziti u ovu duboku psihološku i filozofsku diskusiju, i predstavljati veliki broj novih i starih stavova i mišljenja koja su iz-neta u vezi sa ovom temom. Dovoljno je samo istaći da bez obzira na to da li ljubav ima neseksualne korene ili ne, odnosno da li može mijenjati svoj oblik i dobiti duhovni aspekt, ne možemo zalaziti u činjenicu da se ljubav sa aspekta svojih duhovnih i društvenih uticaja, tj, sa aspekta promjena koje izaziva u duhu čovjeka kao i uticaja koji ima u stvaranju umjetničkih i društvenih dijela, veoma razlikuje od proste životinjske požude čiji je cilj samo zadovoljenje.

Posebno požudno stanje je sebično stanje dokle god ima tu osobinu, i čovjek u tom slučaju gleda na požudu kao instrument i sredstvo. Međutim, čim ona poprimi oblik ljubavi, predmet ljubavi će tako postati izvoran da će biti draži i dragocjeniji od života

onoga koji traga za ljubavlju. To znači da zaljubljen čovjek zaboravlja na sebe, odnosno njegova sebičnost obuhvatiće i drugu stranu. Stoga se ljubav tretira kao i onaj koji vaspitava, podučava i nadahnjuje.

Ljubav je predmet hvaljenja kako na Zapadu, tako i na Istoku, s tom razlikom što je zapadna pohvala usmjerena na spajanje sa voljenom osobom, odnosno otklanja sebičnost koja uvijek zagorčava život. Sa aspekta Zapada, ljubav sjedinjuje duše i ličnosti dvoje ljudi koji žive odvojeno i utiče da oni maksimalno uživaju u blagodatima života.

Međutim, pohvala Istoka je zbog suštine ljubavi, jer Istok vjeruje da je sama ljubav sveta i poželjna. Ona duhu daruje ličnost i veličanstvenost, inspiriše ga, trajna je, dopunjava i prečišćava ga, a ne samo zato što ona dovodi do spajanja sa dragom osobom ili je uvod za suživot obogaćen emocijama u ljudskoj duši. Sa aspekta Istoka, ako je ljubav čovjeka prema drugom uvod, to je uvod za voljenog koji je uzvišeniji od čovjeka, i ako je ona uvod u sjedinjavanje i ujedinjenje, to je uvod u sjedinjavanje sa istinom koja je uzvišenija od ljudskog horizonta.

Ljubav i čednost

Vil Durant je rekao: „Svi se slažu da je ljubav najinteresantnija stvar u toku čovjekovog života, stoga je začuđujuće da je samo mali broj ljudi diskutovalo o njenim korijenima i razvoju". U svakom jeziku postoji more knjiga i tekstova o ljubavi od skoro svakog autora, kao i brojne drame i pjesme vezane za ovu temu. I premda su naučna istraživanja o ovom začuđujućem fenomenu neodgovarajuća, ipak su ona uticala na njen razvoj i evoluciju.

Na prethodnim stranicama smo objasnili da na osnovu starih i savremenih teorija o korjenu i cilju ljubavi i njenom izjednačenju ili odvajanju od seksualne želje postoje tri teorije. Isto tako smo naglasili da se i na Zapadu, i na Istoku, ljubav razlikuje od požude i smatra se da je ona sveta i cijenjena stvar, ali sa dva aspekta postoje razlike u tumačenju ove svetosti o kojima smo već prethodno govorili.

Osnovna činjenica je ovdje, odnos ljubavi i čednosti. Moramo utvrditi kada, pod kojim uslovima i u kojim oblastima se ovaj uzvišeni i prirodni talenat bolje procvjeta i razvija? Da li se ovaj talenat bolje razvija i manifestuje tamo gdje nad dušama muškaraca i žena vladaju određeni etički propisi pod nazivom čednost, čestitost i žena kao dragocjeno biće (osim pod određenim uslovima i propisima) nije dostupna muškarcu; ili tamo gdje ne vlada osjećaj čednosti i čestitosti, odnosno gdje ne postoje takvi propisi i žena je dostupna muškarcu u potpunom beznačajnom stanju? U stvari, ne može se poreći da navodno slobodne sredine sprečavaju pojavu dubokih i gorećih ljubavi. Žene u ovakvim sredinama nemaju nikakav značaj, i u tim sredinama su pripremljeni uslovi za kratkotrajne, privremene i dangubne želje i rasipničko ponašanje srca i duša.

Takve sredine su mjesto požude i privremenog zabavljanja, a ne za ljubav kakvu poštuju filozofi i sociolozi, tj. ljubav koja je uz žrtvovanje, nesebičnost. To je ljubav koja skoncenteriše snage duša na jednom mjestu, a koja razvija maštu i oslikava voljenog onako kako želi zaljubljenik a ne kako ona u stvari jeste, lb je ljubav koja stvara umjetnost, inicijative, genijalnosti i uzvišene misli.

Na ovom mjestu je bolje da proučimo gledišta pristalica novih principa seksualne etike.

Bertrand Rasel u knjizi „Brak i etika" u poglavlju „Romantična ljubav" ističe: „Sa aspekta umjetnosti je žalosno ako je žena lako dostupna i bolje je da postoje teškoće na tom putu, ah da nisu nemoguće!... Tamo gdje su etike potpuno slobodne, čovjek koji potencijalno ima pjesničku ljubav, u praksi će zbog svojih uzastopnih uspjeha zbog svoje lične privlačnosti rijetko imati potrebu za korišćenje svoje najuzvišenije mašte. "'14'Bertrand Rasel, Brak i etika, str. 39-40.

On, takođe, naglašava: „/ onima koji su prevazišli stara razmišljanja, prijeti druga opasnost u vezi sa ljubavlju i njenim dubokim značenjem koje mi priznajemo. Ako neki muškarac nema nikakvu etičku prepreku ispred sebe, odjednom će se predati seksualnim željama i razdvajaće ljubav od ostalih ozbiljnih osjećanja i dubokih emocija, i čak će njegova ljubav biti zlobna i uz mržnju. "

Zaista čudno! Gospodin Rasel ovdje govori o etici. Šta on podrazumijeva pod pojmom etike? Kakve ispravne zamisli on ima u vezi sa etikom koja obuzdava seksualne želje i njeguje nježna ljubavna osjećanja, ako znamo da on optužuje čednost i čestitost i čak ne smatra da brak nije prepreka za ljubav, odnosno bilo kakvo druženje i odnos sa osobama s kojima čovjek nije u braku, ako on vjeruje da se žena mora truditi da ne ostane u drugom stanju od čovjeka koji nije njen zakoniti muž, ako on opravdava polne odnose na bilo koji način ukoliko nije to pod pritiskom sile ili ako ne stvara tjelesnu povredu, i ako on smatra da etika nije ništa drugo do usklađivanje sopstvenih interesa sa društvom.

U svakom slučaju, sigurno je da zajedničke ili poluzajedničke seksualne sredine koje predlažu Rasel i ljudi koji su slični njemu, ubija „ljubav" sa značenjem

0 kojem govore filozofi. Takvi filozofi smatraju da je ljubav vrhunac života i uzvišena tačka njegovog smisla, ona je učitelj i vodič, inspirator i simbol vječnosti,

i kažu da svako koji nije u toku svog života uživao u ljubavi ne zaslužuje da bude čovjek.

Potrebno je napomenuti dvije stvari.

Prvo, razdvajanje ljubavi od požude. To znači da sa ljubav se razlikuje od životinjske i seksualne požude bilo sa aspekta kvaliteta ili cilja. Ova činjenica pripada onim duševnim pitanjima koja nisu u skladu sa principima materijalizma ali je prihvatljiva od strane onih koji razmišljaju o duhovno materijalističkim pitanjima. Rasel na jednom mjestu priznaje: „Ljubav je nešto iznad želje za seksualnim odnosima. "'16) On na drugom mjestu dodaje: „Ljubav posjeduje svoj poseban cilj, principe i etiku koje su na žalost iskrivljeni i poremećeni najprije zbog hrišćanskih učenja, a onda usljed neposlušnosti protiv principa seksualne etike koju zahtjeva dio današnje mlade generacije. "'17'

Drugo, čini se da postoje dvije vrste ovog duševnog stanja koja su u suprotnosti od seksualne požude - i to najmanje sa aspekta kvaliteta i cilja, a koje se manifestuju u dva oblika.

Prvi oblik je emotivno stanje koje je rezultat nedostižnosti voljenog, izvanredno uzbuđenje duha, i koncentrisanje snage uma s jedne strane, i vladavina čednosti i čestitosti s druge strane. Ovo stanje

stvara čudne promjene u čovjekovoj duši i čak se u tom slučaju pojavljuje genijalnost. Naravno, odvojenost je preduslov za takvo stanje i sjedinjenje je smrt za njega, odnosno prepreka da bi se dostigao vrhunac ovog stanja o kojem razmišljaju filozofi.

Ovakve ljubavi više imaju unutrašnji aspekt. To znači da je spoljni predmet povod da bi duh izvirio iz unutrašnjosti i sebi stvorio voljenog onako kako on voli. Potom bi postepeno došlo do toga da duh navikne na lik koji je sam stvorio i više bi volio njega nego realno i spoljno biće svog voljenog.

Drugi oblik je nježnost, iskrenost i ljubav koja se vremenom stvara među supružnicima usljed neprekidnog druženja, zajedničkog učestvovanja u teškoćama i radostima kao i zbog usklađivanja njihovog duha. Ukoliko je ovaj skup iskren i čestit i uživanja supružnika budu usmjerena jedan prema drugome onako kako zahtijevaju principi čednosti i čestitosti, tada će ih ta iskrena osjećanja povezivati veoma čvrsto, i čak za vrijeme starosti kada više ne postoji požuda i seksualna želja ne može spajati supružnike.

Plaćanje alimentacije ženi od strane muškarca praktično sudjelovanje žena u imovini muškarca i iznad svega, usmjerenje seksualnih uživanja u okviru

porodice i obavljanje djelatnosti i posla u okviru velikog društva, su glavni razlozi postojanja ove iskrenosti i čistote. Mjere koje je islam preduzeo u vezi sa odnosima supružnika i sličnim pitanjima, dovele su do toga da u islamskim društvima, nasuprot današnje evropskog okruženja, postoji više takvih iskrenosti, ljubavi i čistote.

Prva vrsta je uslovljena odvojenošću i razdvoje-nošću. Bičem odvojenosti duh postaje osjetljiviji i uzbuđeniji. Nasuprot tome, druga vrsta ljubavi koju mi nazivamo iskrenost i čistota i važi za supružnike, razvija se i usavršava njihovim približavanjem i sjedinjavanjem.

Prva vrsta je u stvari let i privlačenje dva divergentna duha, a druga vrsta je jedinstvo i ujedinjenje dva prijateljska duha. Pretpostavimo da će neko posumnjati u prvu vrstu ljubavi, ali niko ne može da sumnja u ovu drugu vrstu.

U Kur'anu se tako govori o prijateljstvu i iskrenosti između supružnika:

„I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost} to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju."

(Sura ar-Rum, ajet 21)

Vil Durant tako opisuje ovo prijateljstvo i iskrenost koje se nastavlja i posle nestanka požude:

„Ljubav neće biti savršena ukoliko svojim prisustvom i toplinom ne ublaži samoću starosti i približavanje smrti. Oni koji kažu da je ljubav želja i požuda, samo gledaju na njen izgled, jer duh ljubavi ostaće i kada više nema ni traga od tela.

U posljednjim danima života kada se ostarjela srca ponovo druže, duhovnom procvijetanju će gladno tijelo dostići svoje savršenstvo,"

Iako postoje razlike između te dvije vrste ljubavi u pogledu njihovog djelovanja i manifestacije, moramo naglasiti da su obje cvijetovi koji niču i rastu u sredinama gdje vladaju Čednost i Čestitost. Seksualne i poluseksualne sredine ne mogu ni da stvore tzv. romantičnu ili poetičnu ljubav, niti prijateljstvo, iskrenost, sjedinjavanje i samilost (onako kako smo prethodno napomenuli) među supružnicima.