11.5.2008.g.
Uvod
Proučavanje povijesti čovjekove misli
je zbog rezultata koje se iz toga stječu uvijek je bilo predmet istraživanja
naučnika iz različitih oblasti. Povijest filozofskih misli, među njima
zauzima posebno mjesto, tako da neki filozofiju vide samo kao povijest
čovjekovih misli. Hegel smatra daje filozofija stvar koja se pojavljuje
postepeno i nastaje u povijesti misli, on obaviještenost o historiji
filozofije vidi poput stajanja na vidikovcu odakle se može vidjeti svi
dijelovi jedne cjeline (cjelina jednog tijela) i sve dok čovjek ne stekne
ovo cjelovitu sliku ne može shvatiti filozofiju. Hegel smatra da među
filozofskim mislima postoji nužna veza i svaka filozofska škola pokazuje
jednu razinu od razvoja filozofije u povijesti.
Također i na polju prirodnih i iskustvenih nauka povijesna istraživanja pod
okriljem novih pogleda filozofa nauka je u današnjici dobilo na snazi i
postala je predmet promišljanja i rasprava istraživača.
Edukacije i odgoj su grane spoznaje koja zahvaljujući postignućima psihologa
i sociologa i plodovima kulture, religije i filozofije, oslanjajući se na
metodama nauke i filozofije, stvaraju raznovrstan i skladan oblik koji je u
kretanju. Sve odgojne škole se oslanjaju na kulturalne ili religijska i
filozofijska uvjerenja i primaju utjecaja od prosuda koja su iznesena u vezi
naučnih tema. Stoga, istraživanja odgojnih misli prijašnjih se rasprostire
na široka polja i rasvjetljava razne doline.
U mjeri u kojoj se vraćamo u nazad iz doba dominacije iskustvenih nauka
vidje ćemo da je dominacija filozofije nad odgojnim školama u toj mjeri
jača, i vidje ćemo da su filozofi koji su se bavili pitanjima odgoja
uglavnom su bili metafizičari. Kao rezultat toga proučavanja misli
prijašnjih, o odgoju dobija boju filozofije i pretvara se u izboru i
izlaganju filozofskih misli mislilaca sa posebnim ciljem. Cilj od ovakvog
načina izlaganja je, predstavljanja kakvoću utjecaja filozofskih misli - ili
vjerskih uvjerenja - na posebne odgojne stavove u mislima svakog mislioca
ponaosob. Dakako, ako u jednoj vertikalnoj i povijesnoj vezi, kakvoća
utjecaja svakog prijašnjeg mislioca na buduće generacije, također i utjecaji
političkih, društvenih i kulturalnih zbivanja, na odgojne stavove postanu
jasna onda plodove jednog ovakvog istraživanja možemo nazvati "povijest
edukacije i odgoja".
Muslimanski mislioci - počev od filozofa pa do drugih - nadahnuti čovjeko-tvornim
učenjima islama pokazali su veliko interesovanje za teme kao što su čovjek
njegovo savršenstvo i blaženstvo i putevi dostizanja savršenstva i zasnivali
su misaone sisteme ciljem davanja odgovara na pitanja koja se tiču čovjeka i
njegovog odgoja. Za osnivanja ovih sistema, pored vjerskih učenja koristili
su se i plodovima misli filozofa. Mjera u kojoj se svaki od njih koristio sa
filozofijom, također inivo koju je postigao u filozofiji, je ovisilo o
načinu na kojem su prilazili filozofiji. Neki su filozofe smatrali
protivnicima i poricateljima vjere dok su drugi filozofiju smatrali mačem
koji visi iznad glavama poricatelja i bezbožnika.
Upravo zbog ova dva različita pristupa jedna skupina je filozofske misli
smatrala dobrodošlima, dok je druga iskazivala negodovanje naspram svake
filozofske misli; čak i ondje gdje su se prepuštali promišljanju poput
kakvog filozofa, protivili su se mislima filozofa.
Opet jedna druga skupina bez ulaska u polemiku i svađu sa filozofijom i
filozofima, iz jednog drugog ugla bavili su se raspravljanjem o odgojnim
temama. Najpoznatiji među njima su šeri'atski pravnici, koji su se na osnovu
metoda koji su bili aktualni u njihovim vremenima bavili su se pitanjem
edukacije i odgoja djece i izdavanjem fetvi vezi fikhskim propisima odgojnih
ponašanja odgajatelja, roditelja i bez odabiranja neke filozofske osnove i
posebnog stava na polju odgoja, zanimali su se za dozvoljeno i zabranjeno u
djelima odgajatelja i prirodno da su njihove fe-tve bile za prilike u
vremenima kojem su živjeli, možda se može reći da nikad nisu ni pokušali
razotkriti nove horizonte u edukaciji i odgoju. Bilo kako daje i oni su
pisali o edukaciji i odgoju i njihovi stavovi su utjecali pogledima
islamskog društva o odgojnim postupcima predmetima edukacije i sličnim
stvarima.
Na osnovu do sada rečenog, kako je običaj i u pisanju povijesti misli
muslimana, također i odgojne misli muslimanskih mislilaca možemo
klasificirati po opredjeljenjima kao što su filozofske, apologetske i
fikhske. Ovo je jedno od korisnijih načina pisanja o povijesti misli -
uopćeno - i povijest odgojnih misli - posebno -, ipak, bez sumnje da je
jedno od neophodnih preduvjeta za pristup ovakvim izlaganjima iz povijesti
misli muslimana je, imanje pristupa opširno pisanim tekstovima o stavovima
svakog mislioca ponaosob na temama odgoja i njenim načelima.
Tek nakon spoznaje misli svakog mislioca, možemo prepoznati primarna načela
njegovih misli i spoznati istinsko lice njegovog misaonog sistema.
Osiguravanjem ovog preduvjeta ili uvoda istraživač sebe zaštićuje od
predrasuda koje proizlaze iz postojećih klasifikacija i može da međusobno
razlikuje elemente koje su utjecajni u misaonom sistemu svakog mislioca, i
da poznaje različita vrela u jednom nizu iz kojih se napaja jedan sistem
misli tako da može govoriti o sređenosti ili ne sređenosti sistema misli.
U vezi odgojnih misli muslimanskih mislilaca, postoje jedan broj knjiga na
perzijskom jeziku. Također i na arapskom su pisane knjige o ovoj tematici
koja su mnogo brojnija. Svaka od ovih djela su na svome mjestu udovoljavali
određenim potrebama; ipak u većinu od njih najmanje jedan od dolje navedenih
nedostataka se može naći:
- Općenitost i sažetost;
- Ne upućenost u prvotne izvore i ne okorištavanje istim, ovaj nedostatak se
posebno uočava u knjigama koje su napisane na perzijskom jeziku;
- Ne obaviještenost o pisanim djelima nekih od velikana historije
misli.Treba spomenuti i ovo da postoji i neka pisana djela o odgojnim
mislima muslimanskih mislilaca koja su korisna i istraživačka, koja su
navedena u bibliografijama svakog dijela ove knjige.
U svakom slučaju, također i ne postojanje obuhvatnih i ozbiljnih pisanih
djela o povijesti filozofije na perzijskom jeziku - pored duboke filozofske
tradicije u iranskim naučnim centrima - doima se začuđujućim, također i
nepostojanje djela koja bi bila obuhvatne i ozbiljnog nivoa naučnosti vezi
povijesti odgojnih misli muslimana podstiće promišljanju. Ovakvi nedostatci
produljavaju puta komparativnih proučavanja, i dragocjeni ostavštinu
muslimanskih mislilaca čini nedostupnim studentima fakulteta koji se
uglavnom napajaju iz pisanih djela i izvora sa zapada.
Zbornik radova koji poštovani čitalac ima pred sobom, nastoji da iznosi
jedan prilično opširan referat o odgojnim stavovima, a posebno o osnovama
odgojnih misli muslimanskih mislilaca i da pripremi teren za njihovo
uspoređivanje i određivanje kakvoće razmjene misli. Ovim ciljem su odabrani
mislioci čijih misli mogu služiti kao pokazatelji odgojnih misli muslimana.
Autori svakog dijela ovog zbornika su nastojali donekle da spoznaju izvore
misli svakog mislioca ponaosob i da njihove misli uspoređuju međusobno. Ali
glavni napor je uložen na pokušaj istraživanja misli ovih mislilaca, u
potpunosti. Za ostvarivanje ovog cilja, neki naslovi su bili predmet pažnje
prilikom obrađivanja misli svih ovih mislilaca. Naprimjer, kroz sve dijelove
ovog zbornika su obrađivane njihovi stavovi o temama kao što su
antropologija, etika i epistemologija i na kraju svakog dijela su na poseban
način predstavljeni stavovi o odgoju, svakog mislioca. Na prvom svezku ovog
zbornika su redoslijedom predstavljeni odgojne misli Jahiza, Ibn Sahnuna,
Farabija, QabusTja, Ikhwanu-s-safaa i Ibn Slnaa.
Naglašavamo da u ovom zborniku, kako će te se i sami vidjeti, namjera od
odgojnih misli je općenitija od odgojnih misli u užem značenju i ono se
proteže do osnovama odgojnih misli. Svakako ovo je u slučaju ako je dotični
mislilac iznio svoje stavove u vezi osnovama odgojnih misli.
Radna grupa za pedagoške nauke smatra neophodnim da se zahvaljuje cijenjenim
autorima gospodi, Muhammedu Feth'Ali Khaniu koji je pored pripremanja misli
Farabija i Ikhwanu-s-safaa na najbolji način odradio i završni pregled i dao
konačni oblik ovom zborniku i 'Ali Rida Fasihizadehu autoru misli Jahiza i
Ibn Slnaa i 'Ali Naql Faqlhiu piscu misli Ibn Sahnuna i Qabuslja, također
doktoru 'Ali Muhammed Kardanu koji je svojim savjetima doprinio poboljšanju
ovog djela.
Ova grupa se nada skorom upotpunjenju ovog zbornika i stvaranju mogućnosti
za udubljivanja u ova vrsta istraživanja, kroz komparaciju, analizu i
klasifikaciju pravaca odgojnih misli i razotkrivanju stupnjeve kretanja
odgojnih misli muslimanskih mislilaca. Njegovom dobrotom.
Radnja grupa za pedagoške nauke.
