Home :: Mapa stranice :: Prikaz knjiga :: Naša izdanja :: Knjige :: Knjiga gostiju :: PredavanjaPitanja i odgovori   


Home

IZVORI

Kur'an
Kur'an predavanja
Nehdžul-belaga
Nehdžul-belaga
Sahifa 
Ehlul-Bejt 

FILOZOFIJA

Islamska filozofija 
Logika

TEOLOGIJA

Akaid
Tefsir
Fikh
Poslanstvo
Bit islama
Ahlak
Medicina
Karakteristike islama
Sekularizam ili vjera
Irfan
Irfanske teme
Odgoj
Samospoznaja

BIBLIOTEKA

Naša Izdanja
Ostale knjige
Prikazi Knjiga
Tekstovi

Online

trenutno posjetilaca  
 

 

Profesor Ekber Eydi

 

CIKLUS PREDAVANJA  O KUR'ANSKOJ UPUTI

 

O SVETOM MJESECU REDŽEBU

 

      Danas je dan početka mjeseca redžeba. To je mjesec pun bereketa i pun svjetlosti. Jedna dova koja se tiče ovog mjesca, s jedne strane naglašava veličinu mjeseca redžeba, a s druge strane, ona poziva čovjeka beskrajnom savršenstvu. Ona glasi:

“O Gospodaru naš, o Ti kod koga su sve naše nade i oče­kivanja. Ti si Onaj kod koga sva naša potraživanja imaju utočište i Ti si Onaj koji ispunjava sve naše želje. O Gospo­daru, Ti si Jedini onaj kod kojeg kad neko dobije utočište, on postaje zaštićen od svih zala i svih zloba. O naš Gospodaru, samo si Ti onaj koji za naša neznatna djela obilato na­građuješ.”

U jednom hadisu se veli:

“Svako dobro djelo Allah nagrađuje desetorostruko, a na­grada može ići i do sedam stotina puta, osim posta –

“post je Moj i Ja za nj nagrađujem posebno, veli Allah, dž.š.”

Ovim nas Allah, dž.š. podučava da ne gledamo na svoju sićušnost i slabašnost, već da gledamo u veličinu i moć Božiju.

Zato kada dova kaže:

“O Ti, Gospodaru naš, koji za naša neznatna djela obilato nagrađuješ...”, to obilato nagrađivanje zapravo je jedan od Božijih atributa.

“O Bože naš, koji se na svako naše potraživanje odazivaš. Ti si Onaj koji osim Tvojih molioca daruješ i one koji Ti se uopće ne obraćaju. I ne samo one koji ti se ne obraćaju, Ti darivaš i one koji te ne poznaju i ne vjeruju. Jer Tvoj Rahmet obuhvata sva stvorenja. Stoga, o Bože moj, podari mi na moju zamolbu dobro Ovoga i dobro Onoga svijeta. O moj Bože, otkloni od mene moje poročnosti i moje grijehe koji bi Zemlju mogli napuniti. Bože moj, što god Ti dadneš, to ni­malo neće umanjiti Tvoje bogatstvo koje imaš. Pomozi me i daruj, o Ti Časni i Plemeniti.”

Prethodna dova nam pojašnjava nekoliko stvari:

Mi smo jedno potrebito stvorenje, naspram kojeg je moćni i neovisni Gospodar – i na sve što zatražimo, On je spreman odazvati se i dati ono što se traži; naglašava se da se između naših zahtjeva i Gospodara uspostavlja posebna veza. A to znači da na ovaj način Allah želi svoja stvorenja uzdići do stepena savršenstva; i treći smisao ove dove je da se mi za svoje potrebe obraćamo samo svom Plemenitom Stvoritelju i nikome više.

No, sada se postavlja pitanje: a šta ako naše zamolbe budu obimne, da li će to otežati Božiju blagodarnost? Jer, prema Kur’anu, sve što On dadne to nimalo ne umanjuje Njegovo bogatstvo. S druge strane Kur’an jako lijepo pojašnjava smisao navedene dove. U 21. ajetu sure El-Hidžr naglašava se:

وَإِن مِّن شَيْءٍ إِلاَّ عِندَنَا خَزَائِنُهُ وَمَا نُنَزِّلُهُ إِلاَّ بِقَدَرٍ مَّعْلُومٍ

“I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je pot­rebno.”

Znanje, čistoća, bezgrešnost, sva materijalna i duhovna uživanja samo su neke od stvari čije izvorište je kod Allaha, dž.š.. Prema tome, Allah je otvorio vrata Svojih riznica i poručio:

Dao sam vam nešto malo, sad, bujrum, svojim trudom zas­lužite da vam dam ostalo.

A jedna od najvažnijih blagodati Božijih jeste sam Kur’an-i Kerim. Znanje o Kur’anu jako je važno. Mi sada zapravo čitamo samo harfove, a potpuno smo lišeni spoznaje dubinskog smisla Kur’ana. I upravo kao što Kur’an sam za sebe kaže:

لَّا يَمَسُّهُ إِلَّا الْمُطَهَّرُونَ

”Ne mogu ga dodirnuti osim čisti” ( El-Waqi’a, 79)

Što bi neko zāhirski mogao protumačiti: ne trebaju Knjigu Kur’an dodirivati osim oni koji su fizički čisti. A Božiji Poslanik, s.a.v.a. je kazao da Kur’an posjeduje svoj zāhir i svoj bātin. A i u bātinu se krije još dublji bātin. A po drugom hadisu takav kur’anski bātin ima sedamdeset slojeva ili sedamdeset vrata skrivenog. Kao što nečisti ne treba da dodirju harfove Ku’rana, tako isto bātinsko ne možemo dodirnuti sve i da hoćemo, ako nismo očistili svoj nefs. Neko naivno može upitati: da li možemo, tako što ćemo lijepo uzeti abdest i oprati se, zakoračiti u bātin? Naravno, ne! Naš pristup bātinu zapravo treba biti zabrana pristupu šejtana našem nefsu.

Gazzali u svom djelu: “Ihja’u-l-’ulumu dîn” navodi dva hadisa:

“Šejtan poput krvi kola čovjekovim venama, pa zapriječite put šejtanu glađu i postom.”

Stoga, zahvaljujući našem neuzdržavanju od užitaka šejtanu otva­ramo vrata ulaza u naše krvne sudove.

“A ako čovjek uspije da odstrani šejtana iz svog srca, eto mu onda ulaza u svijet bātina”

Prema tome, želimo li da zavirimo u svijet bātina onda nam ne preostaje ništa nego da u ova sveta tri mjeseca: redžebu, ša’banu i ramazanu što više postimo.

Imam Es-Sadik kaže:

“Srce je Božiji hram i ne dozvolite drugom da stanuje u toj kući osim Boga.”

No, post ima i svoje uslove, pa Gazzali također prenosi hadis u vezi ovih uslova:

“Post je utočište u koje ulazite, pa kada neko od vas zaposti, neka nikoga svojim jezikom ne uznemirava. I neka ne dadne sebi puta ka neznanju i džahilijjetu. I ako te neki neznalica bude prvocirao ti mu kaži: - Ja postim, ja postim.”

Potom prenosi primjer dvije žene koje su postile, pa im je u vri­jeme iftara Božiji Poslanik, s.a.v.a. naredio da sve povrate, onda su im iz usta ispadali komadi mesa. Potom je Božiji Poslanik, s.a.v.a. kazao:

“Ove dvije žene su zapostile samo od hrane i vode - od onoga što je Allah halalio - ali nisu zapostile od onoga što je Allah zabranio. ”

Naime, čim su se susrele krenule s gibetom o ovom i o onom. I to je to meso koje su one pojele (meso mrtve braće i sestara). Zato nemojmo se zavaravati i misliti da kada zapostimo da mislimo da je post puka apstinencija od jela i pića.

Džabir prenosi od Božijeg Poslanika, s.a.v.a:

“Poročno gledanje u nedozvoljenu osobu (nemahrema) jedna je od šejtanovih strijela. Ako neko ostavi ovaj pogled samo iz straha od Allaha, Allah će ga darovati imanom čiju će slast osjetiti u svom srcu.”

Zato ovaj mjesec treba iskoristiti kao priliku da ako je naše učenje Kur’ana bilo neznatno da ga uvećamo. Ove mjesece treba malo ranije ustajati 15-20 minuta prije zore i to vrijeme provesti u dovama i zikru. U svakom slučaju promislimo malo kada, naprimjer, trebamo da idemo nekom predsjedniku ili ministru onda moramo proći cijeli birokratski labirint da bih došli do njega, ali Uzvišeni Bog nam daje priliku da u svakom momentu, svake sekunde – kad god poželimo - imamo pristup Njemu.

Imam Zeju-l-Abidin kaže:

“Bože moj, pa Ti si Onaj koji je prvi izrazio Svoju ljubav prema meni. Nisam ja onaj koji je to učinio prema Tebi. A ja još uvijek prema Tebi gajim odbojnost kao da si Ti mene potrebit, a ne obrnuto. Bože moj, pa kako da u ovom svom hâlu sapetosti i nemarnosti uđem u kabur.”, pa veli: “Vaš kabur nema ćilima, ni svjetiljke.”

I mi možemo danas očistiti svoje srce i pripremiti ga za dan ulaska u kabur – za to je idealna prilika upravo ovaj mjesec redžeb. U hadisu Božijeg Poslanika, s.a.v.a. se kaže:

“U mjesecu redžebu proučite suru Kul-huv’allahu barem 10 hiljada puta. Ako ne možete 10 hiljada, možete hiljadu. A ako ni to ne možete, pa makar 100 puta, pa nemojte sebe lišiti blagoslova redžeba. Svako ko isposti četvrtak, petak i subotu imat će nagradu kao 900 godina ibadeta.”

Ovi hadisi su došli da nas preodgoje da dođemo tobe i da se sad i ovdje reformišemo.

Zato Imam ‘Ali poručuje:

Iskoristite svoje prilike. Ono što je prošlo, prošlo je. A gdje je to što ste planirali za budućnost. Stoga ustanite iskoristite svoju priliku između ona dva ništa (propale prošlosti i neiz­vjesne budućnosti), sad i ovdje nešto učinite.

Mjesec redžeb nam je otvorio svoja vrata, stoga učinimo sve što možemo da dragocjene dionice ovog mjeseca stavimo na svoj konto. Jedan od poslova koji možemo učiniti u ovom mjesecu je da sjed­nemo negdje u kutku i da se preispitamo:

“U čemu su moji grijesi, koga sam gibetio, da li moj jezik i sad laže i vrijeđa ljude. Da li moje uho i dalje sluša gibete.”

Jer Božiji Poslanik, s.a.v.a. kaže:

“Gibet čini onaj ko ogovara, ali i onaj koji ga sluša.”

Da li je naša slabost u našem srcu, nakon što smo Boga istjerali iz njega, a druge naselili u nj. Zato eliminišimo makar jedan od većih grijeha koje smo ustanovili u mjesecu redžebu.

I tako je čovjek došao Imamu Džaferu es-Sadiku i kazao:

“Ja Imam puno grijeha, reci mi način kako da ostavim barem jedan od tih grijeha.”

- “Ne laži, reče mu Imam. Našto se ovaj složi i reče: “Sigurno ću ostaviti taj grijeh.”

Rečeni čovjek je poslije ustanovio da je provesti to u praktičnom životu vrlo teško, gotovo nemoguće. Ako bi naprimjer nešto ukrao od nekoga te ga neko upita jesi li ti to ukarao, on je, budući da nije smio više lagati, morao kazati: “Da, ja sam ukrao.” Ako nam se desi, kao što to mi vrlo često činimo kad nekog tračamo, a taj se upravo pojavljuje na vratima, a mi mu velimo: “pa gdje si bolan, mi te upravo po hajru spominjemo.” dakle, onaj naš prijatelj je vidio da ni u ovom slučaju ne može lagati. Potom je tragao dugo da pronađe put do drugih grijeha, ali nije išlo. U svim situacijama bilo je isto – svugdje je eliminacija laži bila barijera ka drugim grijesima. Na koncu je došao Imamu Es-Sadiku i kazao:

“Pa ti si mi rekao da ostavim jedan grijeh, a ja sada vidim, ako moram da ostavim taj grijeh, ja zapravo moram ostaviti sve grijehe.”, a on mu na to reče:”Da, sve grijehe su zaklju­čali u jednu sobu, ključ svih njih je laž.”

Tako i mi trebamo malo pretražiti svoje grijehe, iskenirati svoju dušu i eliminisati barem jedan od njih.

Nadati se da će nam Allah, dž.š. dati Svoj blagoslov, pa ćemo se i mi malo više okrenuti Kur’anu i namazu, i da ćemo malo više pos­titi, te da ćemo malo popraviti i svoj odnos prema svojoj porodici, prijateljima i poznanicima

sadržaj

Pretraga stranice
 
Search this site powered by FreeFind

Mapa stranice

 fondacija "Mulla Sadra" u Bosni i Hercegovini