Profesor Ekber Eydi

 

CIKLUS PREDAVANJA  O KUR'ANSKOJ UPUTI

PUT I INSTRUMENTI SPOZNAJE

Do sada smo razgovarali o nekoliko temeljnih stvari pominjanih u Kur’anu, poput:

1.      smisao stvaranja Univerzuma – i rekli smo da je stvaranje ci­jelog Univerzuma zapravo samo priprema za stvaranje čovjeka;

2.      smisao stvaranja čovjeka – gdje smo kazali da je čovjek stvoren s ciljem da bi bio Božanski halifa i namjesnik na Zemlji. I rekli smo da čovjek odista postaje Božiji halifa na Zemlji tek kad u sebi realizuje sve Božije atribute i sva Božija imena, pa smo istakli da čovjek može ovaploćiti i in­korporirati u sebi Božija imena samo putem ibadeta i pokrnošću Bogu;

3. istakli smo da je čovjek stvoren u okruženju u kojemu su mu nametnute mnogobrojne prepreke da bi postigao navedeni cilj. A ove prepreke na njegovu putu ka savršenstvu mogu se podijeliti u tri grupe:

Ø      prve su one koje se nalaze u nutrini samog čovjeka, i one dolaze sa samim činom njegova rođenja. To su strasti i porivi svojstvene čovjeku koje definišemo kao materi­jalnu ovisnost. Čovjek želi da makne sve pepreke sa svoga puta da bi realizovao svoje porive. Dakle, radi se o nizu prepreka koje čovjeka odvraćaju od Istine i sprje­čavaju od hoda ka njegovu Stvoritelju;

Ø      druge su u liku skrivenog neprijatelja oličenog u še­jatanu i drugim šejtanovim pomagačima. I šejtan se koristi aparaturom i instrumentima Ovoga svijeta. Šejtan je takve prirode da ga je nemoguće prepozanti osim putem razuma i putem objave – vahja;

Ø      treće su one iz naše skupine – ljudi. I njima, također, stoji na raspolaganju određeni instrumentarij koji im omogućava da ometaju i sprečavaju one koji se žele približiti svome Stvoritelju.

A sada razmotrimo pitanje: da li čovjek posjeduje energiju i po­ten­cijal i snagu da otkloni i eliminiše sve ove prepreke?

Ako ima snagu i moć, pa u čemu je ta snaga? No, da bismo spoznali gdje je ta snaga moramo prvo dati odgovor na jedno drugo pitanje. Jer, dok ne odgovorimo na to pitanje, neće nam biti jasan odgovor na sljedeće pitanje.

Drugo pitanje: Koji su to instrumenti i sredstva spoznavanja? Naprimjer kada krenemo na neki put šta moramo imati pri sebi?

Moramo poznavati prvo put kojim se kroči; drugo moramo znati kakvu opskrbu i opremu nosimo na taj put i treće, moramo poznavati prepreke koje moramo savladati na tom putu.

A sad nešto više o instrumentima spoznaje:

وَاللّهُ أَخْرَجَكُم مِّن بُطُونِ أُمَّهَاتِكُمْ لاَ تَعْلَمُونَ شَيْئًا وَجَعَلَ لَكُمُ الْسَّمْعَ وَالأَبْصَارَ وَالأَفْئِدَةَ لَعَلَّكُمْ تَشْكُرُونَ

“Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, kada vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni.” (En-Nahl,78).

Dakle poručuje nam se:

Tada ništa niste znali ni o sebi ni o svijetu koji vas okružuje. Ali, Mi smo vam po rođenju dali instrumente spoznaje. Mi smo vam dali vid, sluh, razum, srce preko kojih ćete doći do tražene spoznaje.

U rečenom ajetu Allah je spomenuo dvije vrste instrumenata spoznaje. Jedna vrsta spoznaje tiče se stvari izvan nas a druga unutar nas.

Dali smo vam vid, pa proučavajte i spoznajte svijet koji vas okružuje. Dali smo vam sluh da čujete šta drugi izgovaraju i poručuju. Nadalje, dali smo vam srce da biste sve to sravnili i pomirili u sebi.

Iz ovoga vidimo da su nam darovane tri vrste znanja.

1.      ‘ilme hesi – čulna znanja,

2.      ‘ilme ‘akli – razumska (racionalna) znanja,

Ovo razumsko znanje služi nam za svojevrsnu analizu i kompi­laciju čulnih saznanja. Tako razumskim znanjem ocjenjujemo i procesuiramo koje od čulnih saznanja je tačno, a koje nije. Razum je ta procesorska jedinica koja procjenjuje valjanost izvanjskih čulnih informacija.

3.      ‘ilme afide – spoznaja srcem. Također, imamo i ovu vrstu znanja koju ne možemo ni čulima ni intelektom obuhvatiti ni pojmiti. Takva je naprimjer ljubav koju čovjek može osjetiti prema nekome drugom, ali mu je nemoguće tu svoju ljubav prikazati i prezentirati drugom osim putem prakičnih efeketa te ljubavi. Ista je stvar i sa mržnjom i od­vratnošću prema ne­kome. I to je nešto što je nemoguće od­vagati bilo kakvim ra­zumskim kriterijumima.

سَنُرِيهِمْ آيَاتِنَا فِي الْآفَاقِ وَفِي أَنفُسِهِمْ حَتَّى يَتَبَيَّنَ لَهُمْ أَنَّهُ الْحَقُّ

“Mi ćemo im pružati dokaze Naše u pros­transtvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina.” (Fussilet, 53)

Ako uptorijebimo sve tri navedene alatke: ‘ilm hesi, ‘akli i kalbi - eto nam, onda, puta do istine o našem Stvoritelju. Iz ovoga prois­tiče da imamo dva sistema:

Ø      jedan je utemeljen na vidu, sluhu i razumu. Postoje prirodne pojave u našem okruženju koje možemo uočiti, ali ih ne možmo potpuno definisati, kao naprimjer silu zemljine teže. Sila zemljine teže dubinski je nespoznatljiva, ali je uočljiva - isto je tako i sa svjetlošću;

Ø      no imamo i jedan drugi svijet koji ne možemo osjetiti niti ga razumom možemo pojmiti, ali ga srcem možemo doživjeti. Naprimjer bol se može doživjeti izvana, ali pravi osjećaj bola se može doživjeti samo srcem.

Mi smo obavezni da upoznamo obadva ova svijeta, svijet zāhira i svijet bātina, da bismo ispunili svoju zadaću.

Iz ranije citiranog ajeta dobijamo odgovor na jednu našu sumnju, a koja je bila obilato rabljena na Zapadu, a to je da je vjera ograni­čavajći faktor napretka čovjeka. Dîn, međutim, ne samo da nam nalaže da na Ovom svijetu živimo, da ga ovdje moramo upoznati, već nam i imperativno naređuje:

Na onaj svijet dolaziš i njega moraš upoznati!

Dîn nas dakle, poučava da je Dunja samo naš prvi korak, ali da Ahiret, kao mnogo uzvišeniji svijet, zaslužuje i mnogo veću pažnju u proučavanju. Istina, postoji jedno ograničenje koje se nalazi u ma­teriji i to je svojstveno svim materijalnim bićima. Naprimjer jedan zakon kaže svi ljudi imaju pravo na život i egzistenciju; ili svi ljudi imaju pravo da koriste čisti zrak. U samim ovim rečinicama nalaze se izvjesna ograničenja, jer samim tim da svi imaju pravo na život, to znači niko nema pravo da ograničava pravo na život drugih ljudi. Kad kažemo da svi ljudi imaju pravo da koriste čisti zrak onda to znači da niko nema pravo da zagađuje zrak, jer bi u protivnom ap­solutna sloboda značila nered. Tada bi to značilo da svako ima pravo da ubije koga hoće, da zagadi zrak i vodu i sl. Prema tome, ako Islam nameće ograničenja, ona su onda samo ovog tipa. Kada se kaže: živite sa takvalukom (s bogobojaznošću), onda nebogobojaznost znači poluotvorena vrata nasilju, zulumu i nepravdi.

Prema tome, vi ste dužni upoznati hakk, upoznati svoja prava, upoznati tuđa prava i postupati po njima. Ovi instrumenti spoznaje su Božiji ni’meti za nas i na Sudnjem danu ćemo temeljito odgova­rati za njih.

وَلاَ تَقْفُ مَا لَيْسَ لَكَ بِهِ عِلْمٌ إِنَّ السَّمْعَ وَالْبَصَرَ وَالْفُؤَادَ كُلُّ أُولـئِكَ كَانَ عَنْهُ مَسْؤُولاً

“Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.”(El-Isra’, 36)

Nesumnjivo čovjeka čeka odgovornost za podarene mu alatke spoznaje. On će biti pitan šta je sa čulima kao sredstvima spoznaje činio u toku svog života.

الْيَوْمَ نَخْتِمُ عَلَى أَفْوَاهِهِمْ وَتُكَلِّمُنَا أَيْدِيهِمْ وَتَشْهَدُ أَرْجُلُهُمْ بِمَا كَانُوا يَكْسِبُونَ

“Danas ćemo im usta zapečatiti, njihove ruke će Nam govoriti, a noge njihove će o onome što su radili svjedočiti.”(Ja-Sin, 65)

Jako važne i lijepe stvari objelodanjuju nam se u citiranim ajetima. Za čovjeka koji se nada Sudnjem danu, neophodno je da prouči ove ajete. Ti ajeti nam zapravo predočavaju realnu sliku Sudnjeg dana, kao da ga upravo gledamo.

Oni koji su se Bogu suprotsavljali na Dunjau, čiji organi i srce nisu bili u funkciji onoga što je Allah od njih tražio, čije uši nisu slušale vahj (objavu) od Božijeg Poslanika, s.a.v.a - oni koji su na Dunjau bili i ostali suprotsavljeni svim istinama i činjencama - za ovakve se kaže da su odbacili svoj instrumentarij spoznaje i odbili prihvati nuđene im činjenice i istine. I svi oni će biti privedeni na odgovornost. Toga dana biće skupljeni svi protivnici vjere i svi će oni biti otpremljeni u Džehen­nem. Oči njihove, uši i kože njihove svjedočit će o ponevjeri koju su učinili. Oni će protesovati protiv svjedočenja svojih organa, a ovi će odgovoriti:

وَقَالُوا لِجُلُودِهِمْ لِمَ شَهِدتُّمْ عَلَيْنَا قَالُوا أَنطَقَنَا اللَّهُ الَّذِي أَنطَقَ كُلَّ شَيْءٍ وَهُوَ خَلَقَكُمْ أَوَّلَ مَرَّةٍ وَإِلَيْهِ تُرْجَعُونَ وَمَا كُنتُمْ تَسْتَتِرُونَ أَنْ يَشْهَدَ عَلَيْكُمْ سَمْعُكُمْ وَلَا أَبْصَارُكُمْ وَلَا جُلُودُكُمْ وَلَكِن ظَنَنتُمْ أَنَّ اللَّهَ لَا يَعْلَمُ كَثِيرًا مِّمَّا تَعْمَلُونَ وَذَلِكُمْ ظَنُّكُمُ الَّذِي ظَنَنتُم بِرَبِّكُمْ أَرْدَاكُمْ فَأَصْبَحْتُم مِّنْ الْخَاسِرِينَ فَإِن يَصْبِرُوا فَالنَّارُ مَثْوًى لَّهُمْ وَإِن يَسْتَعْتِبُوا فَمَا هُم مِّنَ الْمُعْتَبِينَ

"Zašto svjedočite protiv nas!" - upitaće oni kože svoje. - "Allah, koji je dao sposobnost go­vora svakome biću, obdario je darom govora i nas" - odgovoriće. - "On vas je prvi put stvorio i Njemu ste se, evo, vratili. Vi se niste krili zato da ne bi uši vaše i oči vaše i kože vaše protiv vas svjedočile, već zato što ste vjerovali da Allah neće saznati mnogo štošta što ste radili. I to vaše uvjerenje, koje ste o Gospodaru svome imali, upropastilo vas je, i sada ste nastradali. Pa i ako budu trpjeli, njihovo boravište će Va­tra biti; a ako budu tražili naklonost Allahovu, njihovoj molbi neće se udovoljiti.” (Fussilet, 21-24)

Svi ovi instrmenti spoznaje su kao dvosjekli mač, mogu biti vrlo korisni ako ih valjano iskoristimo, a s druge strane, mogu nam biti razlogom naše propasti i uništenja. Što će reći da su ovi naši ni’meti (tj. naši organi) ujedno i naši tajni svjedoci. Pored toga, ovi dijelovi našeg tijela mogu nas zavarati, pa da kažemo:- Ja ne vidim nikakvog Stvoritelja i ovu stvar mogu gurnuti daleko od sebe. No, Kur’an poriče ovakav pristup i kaže da je to samo privid:

إِنَّا مَعَكُم مُّسْتَمِعُونَ

”Mi smo uz vas gdje god da ste i Mi vas slušamo.” (Eš-Šu’ara’, 15)

Stoga se veli:

أَن تَقُولَ نَفْسٌ يَا حَسْرَتَى علَى مَا فَرَّطتُ فِي جَنبِ اللَّهِ وَإِن كُنتُ لَمِنَ السَّاخِرِينَ

“Da čovjek ne bi uzviknuo: ‘Teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao!”‘ (Ez-Zumer, 56)

To jest da ne kaže čovjek koji je griješio:

O nesrećo živio sam pored svog Stvoritelja, a nisam Ga vidio, i ne samo da Ga nisam vidio već sam se i ismijavao. I evo razloga moga uništenja.

Ovakav pristup stvara iluziju kao kod djeteta koje miluje mehku zmiju misleći da je ona blagodarna. Tako isto čovjek koji svojim ra­zumom svjesno odbije prihvatiti hakkikat, sebi uzrokuje trajnu nes­reću. Ovi ljudi će na Sudnjem danu tražiti povratak na Zemlju, a Al­lah im je već odgovorio:

بَلَى قَدْ جَاءتْكَ آيَاتِي فَكَذَّبْتَ بِهَا وَاسْتَكْبَرْتَ وَكُنتَ مِنَ الْكَافِرِينَ وَيَوْمَ الْقِيَامَةِ تَرَى الَّذِينَ كَذَبُواْ عَلَى اللَّهِ وُجُوهُهُم مُّسْوَدَّةٌ أَلَيْسَ فِي جَهَنَّمَ مَثْوًى لِّلْمُتَكَبِّرِينَ

"Nikada! Dolazile su ti pouke Moje, pa si ih poricao i oholio se, i nevjernik si bio. Na Sudnjem danu vidjećeš pocrnjela lica onih koji su o Allahu laži govorili. A zar u Džehennemu neće biti boravište oholih?” (Ez-Zumer, 59,60)

Iz gornjega proizlazi poenta: ključni faktor zaslužan za skretanje sa puta istine nije sâmo neznanje; nije to ni ono što smo ponekad mislili da su džehennemlije samo oni koji su činli velike grijehe iz vlastitog neznanja. Ne,svako onaj ko zaradi propast, zaradio ju je svjesno i svojom voljom. A isto tako, svako onaj ko je postigao sreću i spas, postigao ih je svojom voljom.

Prema tome, svi ovi dijelovi tijela će neminovno biti pitani šta su činili sa svojim podarenim im potencijalima.

وَلَقَدْ ذَرَأْنَا لِجَهَنَّمَ كَثِيرًا مِّنَ الْجِنِّ وَالإِنسِ لَهُمْ قُلُوبٌ لاَّ يَفْقَهُونَ بِهَا وَلَهُمْ أَعْيُنٌ لاَّ يُبْصِرُونَ بِهَا وَلَهُمْ آذَانٌ لاَّ يَسْمَعُونَ بِهَا أُوْلَـئِكَ كَالأَنْعَامِ بَلْ هُمْ أَضَلُّ أُوْلَـئِكَ هُمُ الْغَافِلُونَ

“Mi smo za Džehennem mnoge džine i ljude stvorili; oni srca imaju - a njima ne shvaćaju, oni oči imaju - a njima ne vide, oni uši imaju - a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori - oni su zaista nemarni.” (Al-A’raf:179)

Najzad, evo odgovora u čemu je smisao alatki spoznaje: putem osnovnih alatki spozaje možemo, dakle, upoznati sebe, svijet oko sebe i ono najvažnije - možemo spoznati svoga Stvoritelja.

sadržaj