Profesor Ekber Eydi

 

CIKLUS PREDAVANJA  O KUR'ANSKOJ UPUTI

OSNOVA I TEMELJ OBJAVE KUR’ANA

Kur’an je kitabun mubin, Knjiga svijetla, Knjiga jasna. Arapska riječ mubin, kada je Kur’an u pitanju, ima dvojako značenje:

1) prvo je da je Kur’an osvjetljivač, jer mubin znači svijetao

i drugo je da je to Knjiga koja osvjetljava nešto, osvjetljava neki ciljani objekt, a i sama je prosvijetljena. Iz navedenog slijedi zaključak: Kur’an pojašnjavajući druge stvari, on tako pojašnjava i samoga sebe.

Prije smo dali uvod u ovu temu, sada ćemo razmoriti osnovu i temelj Objave Kur’ana, dakle, neke aspekte vezane za ovu temu. I sa filizofskog aspekta i sa drugih aspekata jasno je da postoji uzročno posljedična veza između objave Kur’ana i smislova Kur’ana. Tako­đer je ovdje bitno naglasiti da postoji jedna naročita veza između uz­roka slanja Kur’ana i konačne posljedice nakon Njegove dostave. Ovdje je cilj da u sebi kreiramo i stvorimo osjećaj te Kur’anske specifičnosti i Kur’anske dubinske mudrosti. I konačni cilj svega ovoga jeste da u sebi uspostavimo upravo onakve sifate i osobine koje Kur’an tretira i traži. U prvim ajetima sure Ali-Imran stoji:

اللّهُ لا إِلَـهَ إِلاَّ هُوَ الْحَيُّ الْقَيُّومُ نَزَّلَ عَلَيْكَ الْكِتَابَ بِالْحَقِّ مُصَدِّقاً لِّمَا بَيْنَ يَدَيْهِ

“Allah je, nema boga osim Njega – živi i Vječni! On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja potvrđuje prethodne Knjige.”( Ali-Imran, 2-3)

Ovdje se uspostavlja ta veza između uzroka i posljedica, između Onoga koji šalje Kur’an, za kojeg se kaže da je ‘Hajjul – Kajjum’, znači između Vječno Živog Gospodara, Vječno Budnog, vječno Motrećeg i same posljedice objave Kur’ana. Pravo značenje izraza Hajjul – Kajjum, kojima sebe Allah, dž.š. opisuje kao Živi i Vječni, treba da pronađemo u suri Ali-Imran kroz ajete koji pojašnjavaju da kako Allah, dž.š. ima svoju aktivnu ulogu u našem egzistiranju u ovom životu, materijalnom bitisanju, isto tako Kur’an ima svoj udio u našem duhovnom bitisanju.

Svako onaj ko se podvrgne odgoju Kur’ana, priskrbit će sebi upravo ove Kur’anske odlike i atribute. Dalje proizlazi da ovaj izraz Kajjum označava jednu neposrednu sponu i ovisnost cjelokupnog Univerzuma, odnosno svih bića koja egzistiraju u ovom Univer­zumu, od njihova Stvoritelja – kao što to znači da su svi oni uvijek vezani za želju i volju Stvoritelja u pogledu svog opstanka. U tom smislu, nema tog stvorenja, živog ili neživog u Univerzumu, koje ne duguje svoj nastanak i svoje dalje održanje u životu svome Stvor­itelju. Bez Njegove volje, bez Njegovog htijenja, niko ne može ni nastati niti produžiti svoj život. Neće biti čovjeka, od prvog čovjeka na Zemlji, pa do Kijametskog dana, koji neće biti potpuno ovisan o Kur’anu. Dakle, da bi postao potpuni čovjek, svaki čovjek će nužno biti ovisan o Kur’anu. Ili još slikovitije kazano: nije bilo čovjeka niti će ga biti do Sudnjeg dana, koji će se moći približiti svome Stvor­itelju Allahu, dž.š. a da ne bude za svoje približavanje koristio Kur’anske odredbe i Kur’anske upute. A neće biti, također, nijednog čovjeka koji će pre­kinuti vezu sa svojim Gospodarem, koji će izgubiti atribute potpunog čovjeka, a da to ne bude zbog toga što je upravo odbacio i prekršio Kur’anske zabrane i Kur’anske norme koje se tiču harama i nedoz­voljenog.

Iz Kur’anskog ajeta u kojem se kaže: “Spustili smo ti Knjigu sa istinom”, može se zaključiti da svugdje ondje gdje je Kur’an, tu je i istina - i obrnuto. Još jednom ponavljamo:

Svugdje ondje gdje je istina, tu je Kur’an - svugdje ondje gdje je Kur’an, tu je istina.

Ako neko traga za istinom, onda on neminovno traga za Kur’anom. Ako neko traga za Kur’anom može biti potpuno uvjeren da je krenuo putem Istine. Ovo su te dvije odlike, dva osnovna atributa koja karakterišu objavu Kur’ana. Dakle, Hajju-l-Kajjum od­likuje Stvoritelja; zapravo očituje da su sva stvorenja ovisna o svom Stvoritelju, i da su preko toga ovisna o Kur’anu.

U svakom slučaju, Kur’an je u potpunoj harmoniji sa svim za­konima među svjetovima: kako prirodnim tako i drugim zakonima koji egzistiraju u tim svjetovima. Nećete naći ni jedan Kur’anski ajet koji se bavi bilo pitanjem razuma, pitanjem prirode, ekonomije, politike ili bilo koje oblasti življenja - a da taj Kur’anski ajet bude u koliziji i nesuglasju sa bilo kojim od navedenih postulata. Neka je hvala Gospodaru Koji je objavio Kur’an, u kojem su obaveze i propisi za sve ljude, za sve džinne do Sudnjega dana. Ako se bilo koji ajet tiče bilo kojeg prethodno rečenog pitanja, onda možemo ka­zati da je Kur’an zapravo onaj posrednik koji rješava sva pitanja, sve dileme, daje odgovor na sva čovječija i džinnska pitanja, za sve gen­eracije i za sva pokoljenja do Sudnjeg dana.

sadržaj