Profesor Ekber Eydi

 

CIKLUS PREDAVANJA  O KUR'ANSKOJ UPUTI

POVRATAK KUR’ANU

Mi Kur’anu prilazimo pristrasno sa unaprijed pripremljenim mišljenjem, a onda tragamo za onim ajetima iz Kur’ana koji će pot­vrditi naše mišljenje da bi opravdali svoj stav koji smo prethodno us­vojili. Ovakav pristup nije Kur’anski pristup. Umjesto da se mi podvrgnemo Kur’anu, mi nastojimo da Kur’an podvrgnemo sebi.

Da bismo imali valjan pristup trebamo da pogledamo kako Kur’an sam sebe tumači. Jedno od temeljnih pitanja dolaska Kur’ana na Zemlju jeste pitanje risaleta Kur’ana, dakle, pitanje šta je cilj do­laska Kur’ana?

Prvi ajet sure Ibrahim izražava smisao dolaska Kur’ana na Zem­lju.

الَر كِتَابٌ أَنزَلْنَاهُ إِلَيْكَ لِتُخْرِجَ النَّاسَ مِنَ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّورِ بِإِذْنِ رَبِّهِمْ إِلَى صِرَاطِ الْعَزِيزِ الْحَمِيدِ

“Elif-lam-ra. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na put Silnoga i Hvaljenoga.” (Ibrahim, 1)

Na ovaj način Kur’an je odredio svoj osnovni cilj: izvođenje ljudi iz tmina na svjetlo istine - u znanje i opći progres.

Da bi Kur’an izvršio promjene na ljudima, da bi ih izveo iz tmina na svjetlo potrebno je da se ispune neki uslovi:

- Prvi uslov je takvaluk i posjedovanje svijesti i strahopoštovanja prema Bogu. Kao što to ističe nekoliko ajeta iz sure Ali-Imran:

ذَلِكَ الْكِتَابُ لاَ رَيْبَ فِيهِ هُدًى لِّلْمُتَّقِينَ الَّذِينَ يُؤْمِنُونَ الم

“Elif-lam-mim. Zalike-l-kitabu la rejbe fih – Ovo je Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, hude­lil-muttekin – uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali i vjerovali ”(El-Bekare, 1-3)

Ona će biti uputa samo onima koji budu posjednici takvaluka.

To znači da u sebi moramo prethodno formirati i postići bo­gobojaznost, pa će tek onda Kur’an biti efikasan nad nama i omogu­ćiti nam dalji napredak. Ovdje može nastati dilema:

Zašto je potrebno da u startu imamo bogobojaznost, pa zar time već nismo postigli cilj; šta će nam onda Kur’an, jer Kur’an bi trebao da nas dovede do bogobojaznosti. Šta onda dalje da činimo ako već imamo bogobojaznost?

Odgovor: Ova bogobojaznost nije ona bogobojaznost koja se priskrbljuje iz Kur’ana. To je onaj početni takvaluk koji proizlazi iz čovjekovog nefsa iz njegove duše, iz njegovog razuma. Čovjek po­moću svog razuma i svog intelekta može da razluči neke stvari i da ga to uputi u nekom pravcu. Razum ima tu osobenost da može usmjeriti čovjeka, u određenoj mjeri, u traganju ka istini. Dakle prva osobina ili prvi uslov koju ljudi treba da imaju je:

“Ellezine ju’minune bi-l-gajb - oni koji vjeruju u gajb, u neviđeno.”

Šta je to gajb? To je ono što se spoljnim čulima ne može vidjeti, niti osjetiti. Allah, dž.š. je gajb, meleci su gajb, Kijametski dan je gajb, pa čak i čovjekov razum i intelekt su čovjeku najbliža vrsta gajba. Najlakši način da čovjek spozna taj gajb u sebi je da čovjek kaže:

Ja posjedujem neku silu, neku moć, neki potencijal koji me usmjerava da biram između dobra i zla, između istine i neistine.

Tako ga njegov intelekt usmjerava i kaže mu: pravednost je do­bra stvar, nepravda je loša stvar. Posredstvom razuma on zaključuje: ja mogu nešto da shvatim, mogu nešto da razumijem.

Na ovom stupnju čovjek može da konstatuje da nešto razumi, a i da može nekoga da urazumi. Ima i onih koji kažu da ne postoje u svijetu čvrste činjenice na koje se može osloniti i da nema na svijetu ništa osim sna, iluzija i pretpostavki - pa ako i pretpostavimo da postoji neka istina i neke činjenice - pa i ta istina je za nas ne­pojmljiva i nedohvatljiva, vele ovi. Ako je, pak, ta istina na stupnju da je možemo razumjeti, ipak je drugima ne možemo pojasniti. Ako čovjek sebi na ovaj način stvori ubjeđenje - akidu, taj čovjek je pot­puno neuputiv, neupotrebljiv jer on sve negira.

Prvi uslov, dakle, da bismo Kur’an mogli razumjeti na valjan način jeste taj da stvorimo povjerenje u samog sebe, u potencijale koje posjedujemo, da povjerujemo da nešto možemo razumjeti i shvatiti, a i da to možemo nekome drugome pojasniti. Ako neko sa sobom raščisti ovu stvar da može da pojmi i da razumi neku čin­jenicu, Kur’an mu garantuje da takvu osobu može uputiti. Možda je ovaj govor u ovoj fazi za nas lagodan - i olahko možemo zaključiti: pa i mi nemamo nikakvih poteškoća u tome, i mi možemo i da razu­mimo i da nekome nešto pojasnimo. Sa ovakvim definitivnim stavom da možemo razumiti i nešto nekome pojasniti - automatski smatramo da se možemo i Kur’anom okoristiti. Međutim, ako bismo bili malo iskreniji prema sebi, i ako bismo stavili na vagu svoju svi­jest došli bismo do zaključka da nije sve baš tako prosto i jed­nostavno i da nismo baš tako sigurni u sebe i u svoje mišljenje. Zato filozofi kažu:

“Ako hoćeš da utvrdiš nešto, da sebe istestiraš, moraš tu svoju vrlinu posvjedočiti izvan sebe, u svojoj okolini.”

Mi smo, el-hamdu lillah, ovdje svi muslimani i svi smo prešli granicu punoljetstva i sve nas sljeduju šeri’atske obaveze. Da li smo ikada svoj život u vremenu koje je iza nas stavili na test preispiti­vanja, kao što nam to Kur’an preporučuje:

قُلْ سِيرُواْ فِي الأَرْضِ ثُمَّ انظُرُواْ كَيْفَ كَانَ عَاقِبَةُ الْمُكَذِّبِينَ

Reci: "Putujte po svijetu, zatim pogledajte kako su završili oni koji su poslanike lažnim smatrali!” (El-En’am, 11)

Obratite se sebi, pogledajte u sebe! Zato sebe trebamo iskreno staviti na ispit, pa da vidimo šta smo to do sada iskreno iz Kur’ana usvojili i u skladu s kojim to smjernicama iz Kur’ana živimo.

Ja sam u Iranu imao priliku da držim predavanja jednom skupu gdje su uglavnom bili prisutni profesori fakulteta. Predložio sam im da napravimo jedan dogovor: pošto vi sve promišljate naukom, a ja sam čovjek vjere, daj da vidimo koji smo to postupak, koje naše djelo izvukli iz Kur’ana - šta smo to derivirali iz same biti naše vjere. Gdje smo to za svoj ahlak, za svoje ponašanje prema porodici i prema drugima upotrijebili naučne činjenice?

No, mi još uvijek slijedimo vjeru i način shvaćanja vjere neko­liko starih žena koje su živjele sedamsto-osamsto godina prije nas. To je vjera koju sam ja naslijedio od svog oca, a on od svog - i tako redom. U međuvremenu su došli i razni fakulteti, islamski fakultet također - ali sva ta znanja ostaju samo na akademskom nivou - ni­kada ništa od tih znanja nismo sa akademskih visina svog razuma spustili u svoj praktični život. Problem je što ne koristimo ni naučne niti konzervativne vjerske metode, a u isti mah tvrdimo da smo čvrsti sljedbenici Islama. Ono, čega najmanje ima u našim životima je Kur’an-i mazlum - usamljeni Kur’an. Da li na ovaj način želimo da odgajamo naša srca?

Hajde da probamo od danas, kada je nastupio sveti mjesec rama­zan, mjesec Allahove milosti, da sjednemo nasamo u kutku naše kuće, pa da vidimo koliko je naš ahlak Kur’anski ahlak, da proanal­iziramo gdje smo mi to u našem svakodnevnom životu, na poslu, na pijaci ili u kući primijenili makar jedan Kur’anski ajet, ili bar jedan hadis Božijeg Poslanika - pa kada nas, na Sudnjem danu, sučelje s Božijim Poslanikom, s.a.v.a. da mu kažemo:

“Evo, Poslaniče Božiji, ovaj tvoj rivajet sam koristio tu i tu, ovaj Kur’anski ajet sam primijenio tu i tu.”

Jedan veliki pobožnjak, ‘arif, je rekao:

“Pretresimo malo svoje živote, proanalizirajmo ih malo, pa ćemo vidjeti koliko posto u našim životima ima ponašanja faraona Ramzesa II, koliko Karuna, Nimruda i svih drugih taguta i silnika - pa saberimo sve to po čemu ličimo na njih i vidimo šta je ostalo na koncu što liči na Muhammedov, s.a.v.a. život.”

Šejh, također, kaže da je jedanput u Iranu imao predavanje i da je is­takao ovu stvar:

“Svi smo mi muslimani, uz to još sljedbenici Ehlu-l-Bejta i Poslanika s.a.v.a.. Kada bi nam neko rekao da se Imam Me­hdi nalazi negdje na Sjevernom polu, koliko bi nas bilo spremno da se spakuje, da proda svoje imanje i da ode tamo da ga vidi? Koliko nas je spremno da proda značajan dio imetka da ide zijaretiti Poslanika i sveto mjesto Ka’bu? Dok mi ovdje sjedimo, Poslanik nam je otvorio vrata i uputio nam selam, rekavši: ‘Selam alejkum, ja džem’at, zar vam ni­sam ranije saopćio: - O vi, koji tvrdite da ste moji sljedbe­nici, želio bih da nekog od vas ugostim noćas, ali uz jedan uslov. Taj uslov je da me odvede u onaj stan gdje je sve ha­lal, gdje nema nikakvog harama od drugih ljudi. Da onaj tepih na kojem ću klanjati bude halal, da me počasti hranom koja će biti besprijekorno halal. Vi znate da ja dobro znam, budući da znam gajb, šta je halal, a šta nije halal. Koji od vas ima hrabrosti da kaže: - O Poslaniče Božiji, dođi kod mene i budi moj gost! Onda sam rekao, kaže šejh: ‘Krenimo od mene, pa sviju redom - koji to od nas ima hrabrosti da ponudi Pejgamberu, uz ovakav uslov, svoje gostoprim­stvo?’“

Ova pitanja su pitanja koja mi sebi moramo svakodnevno postavljati. Svoj život treba da pripravimo i da svakog dana očeku­jemo da će doći Pejgamber koji očekuje od nas da bude naš gost. Da li mi ispunjavamo uslove da ga primimo?

Sad se vraćamo na dva rekata farza sabah namaza, da vidimo ko ih klanja ispravno, ko ima ispravan kirāet, ispravnu sedždu, ko suru Fatihu ispravno uči - a to je tek polazna tačka za bilo kakvo dalje kretanje. Šta izgovaraš na sedždi, kakav ti je tešehud- ettehijatu? Imamo li odgovor na to? I tako dalje... kakvi su naši ostali namazi, naš ahlak, naši postupci, sve svoje trebamo staviti na tretman, na ovaj način.

Kada su Mirzi Širaziju, velikom alimu, rekli:

“Kada bi ti kazali da imaš samo još pet dana života, šta bi ti tada učinio, šta bi radio?” On je odgovorio: “Ni najmanje promjene ne bih imao u svom životu.”

Što znači da je on cio svoj život uskladio sa Božijom Knjigom i njega tih pet dana, i kada bi znao da je kraj, ne bi ništa promijenilo. Zamislimo sebe da nam dođe vijesnik i kaže nam: imaš još pet dana života, kakve bi to potrese u nama izazvalo? Zato pogledajmo i izađimo sa scene parola i praznih govora i pogledajmo šta stvarno i praktično treba da učinimo.

Prvi korak koji treba da učinimo odmah je da budemo bliskiji sa Kur’anom. Krenimo od ajeta Kur’ana, počnimo da učimo kirāet i uznastojmo da razumijemo te proučene ajete.

Kako mi to uređujemo svoj život? Kada imamo neke dunjalučke ciljeve onda smo u stanju da naučimo najkomplikovanije jezike, fa­kultete i naučne discipline, ali kad se trebamo bar malo podučiti arapskom jeziku i kirāetu onda je to nepremostivo. Evo, pretposta­vimo da naš Poslanik Muhammed, s.a.v.a. sada dođe i da upita bilo koga od nas da mu pojasni nešto o Kur’anu. Ozbiljno treba da se preispitamo i da se pobojimo da ne budemo pripadali onoj skupini za koju će Božiji Poslanik na Sudnjem danu reći: “Bože moj, oni su Tvoj Kur’an zabacili na stranu.”

Imam Džafer es-Sadik je kazao:

“Odista je jadan i odveć je taj musliman nesretnik kome prođe dvadeset četiri sata, a da ne pročita barem pedeset ajeta Kur’ana:”

Inša-Allah da nam plod ovog večerašnjeg druženja bude taj da sa sobom napravimo ugovor, pa da se Bogu zavjetujemo da ćemo od sutra biti revnosniji i Bogu privrženiji muslimani.

Čitao sam u jednom časopisu članak o jednom egipatskom alimu koji je nekoć bio plesač. Otišao je u Mekku i zijaretio sveta mjesta:

“Naše duhovno stanje je bilo takvo da nije bilo nikakvog nesklada u tome da istovremeno, klanjamo, učimo Kur’an, zijaretimo Ka’bu i da, na drugoj strani, plešemo.”- kazao je on.

Bio je na hadždžu one godine kada su saudijske vlasti ubile četiri stotine iranskih hadždžija.

“Kada sam posmatrao muslimane koji leže u krvi koji izgovaraju tekbire tako odvažno i tako ponosno, onda sam se zastidio što sam ja musliman. Došao sam pored zida Ka’be, stao i rekao: ‘O Gospodaru Ka’be, o Bože Muhammedov i Ibrahimov, ja se stidim što sam jedan od muslimana. Bože moj, daj mi Svoj blagoslov da se očistim od svoje prošlosti.’”

On se vraća u potpuno novi život i ulazi u potpuno novi duhovni preporod, čak preporod u višim duhovnim sferama. Zahvaljujući tom svom duhovnom napretku uspio je veliki broj plesača, pjevača i onih koji su zabavljali druge, privući i uvesti u pravu vjeru. On mijenja imena svojoj djeci. Jednom daje ime Mu’min, a drugom Iman. Svo­joj grupi, pokretu, dali su ime Redže’atu ile’llah - Vraćanje Bogu.

Neki su došli da naprave intervju s njim, ali on nije bio spreman da im da intervju. Jedan od njegovih pristalica je kazao:

“Njegova noć počinje namazom, završava se namazom, nje­govo jutro počinje Kur’anom i završava se s Kur’anom.”

Kada sam ovo čitao, kaže šejh - a u to vrijeme se vodio rat iz­među Iraka i Irana, tada sam bio na ratištu - prvo sam zaplakao sebe radi, a onda sam kazao:

- Bože moj, kakvog li čuda da čovjek tolike godine bude živio u takvom fesadu, u takvom nemoralu i da se izvuče i postane sljedbenik tako visokih duhovnih vrlina. A onda sam sebe upitao:

 -Šta ćeš ti sutra na Sudnjem danu kada budeš pitan zašto se nisi okitio tim vrlinama visokih duhovnih vrijednosti. A bio sam raspoređen na ratištu na takvo mjesto da sam sebi bio umislio da ću biti ili šehid ili zarobljen, ali ništa od toga nije bilo.

Jako je bitno da se mi okrenemo sebi i da napravimo redže’atu ile’llah - povratak Allahu. Prvi korak treba da nam bude povratak Kur’anu, da svoj život počnemo uređivati prema Kur’anu. Sve što je od našeg ahlaka u skladu sa Kur’anom el-hamdu lillah, sve što nije - krešimo to i popravljajmo. Ako ne donesemo čvrstu odluku za sebe, onda možemo sto godina ovdje praviti sijela i pričati o Kur’anu i vjeri, a da na nas to nemadne nikakvog uticaja. Božiji Poslanik je ka­zao:

“Blago li se onom čovjeku koji ima predavača i vaiza unutar sebe samoga.”

Bože naš, tako Ti istine Tvoga Kur’ana, učini naš post valjanim i plodonosnim! Bože naš, učini da naš život bude usklađen sa duhom Tvoga Kur’ana! Bože naš, tako Ti časti Tvoga Poslanika učini mus­limane pobjednicima širom svijeta, naročito daj pobjedu palestin­skim muslimanima! Bože naš, ponizi i porazi dušmane muslimana i Ehlu-l-bejta, a prije svega Ameriku i Izrael! Bože naš, daj nam moć da spoznamo i da budemo zahvalni za prolivenu krv naših šehida i do­brih prethodnika! Bože naš, sve spletke i sve nesporazume koji su se uvukli u živote muslimana širom svijeta okreni u hajr! Bože naš, sve one koji su svojim perom i svojom krvlju u historiji Islama, do dana današnjeg, dali doprinos u jačanju Tvoje vjere, nagradi i bla­goslovi! Bože naš, obveseli duše svih šehida u historiji Islama!

sadržaj