Profesor Ekber Eydi

 

CIKLUS PREDAVANJA  O KUR'ANSKOJ UPUTI

SPOZNAJA

يِا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ إَن تَتَّقُواْ اللّهَ يَجْعَل لَّكُمْ فُرْقَاناً

“O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći razlikovati ” (El-Enfal, 29)

“Mi smo čovjeku dali moć raspoznavanja hakka i bātila.”( Kur’an)

Također i:

إِنَّهُ لَقَوْلٌ فَصْلٌ

“Kur’an je, doista, govor koji rastavlja istinu od neistine” (Et-Tariq, 13)

يَا أَيُّهَا النَّاسُ قَدْ جَاءكُم بُرْهَانٌ مِّن رَّبِّكُمْ وَأَنزَلْنَا إِلَيْكُمْ نُورًا مُّبِينًا

“O ljudi, već vam je stigao dokaz od Gospodara vašeg” (En-Nisa’, 174)

To je onaj dokaz koji ima potencijal da čovjek njime može savladati sve prepreke koje se nađu naspram njega. Drugim riječima, kad se čovjek nađe na raskrsnici između istine i neistine ova Knjiga je uvijek u stanju da mu ukaže na istinu.

الر تِلْكَ آيَاتُ الْكِتَابِ الْمُبِينِ

“Ovo su ajeti Knjige jasne! (Jusuf, 1)

قُلْ هَـذِهِ سَبِيلِي أَدْعُو إِلَى اللّهِ عَلَى بَصِيرَةٍ

"Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, na jas­nim dokazima.”(Jusuf, 108)

A u hadisu Božijeg Poslanika, s.a.v.a se kaže:

“Ja vas pozivam na Božiji Put putem basireta - tj. putem ra­zuma i promišljanja.”

Božiji Poslanici svojim su se sljedbenicima obraćali razumljivim i jednostavnim govorom, govorom koji je nalazio svoju sliku i odraz u čovječijem fitretu, te je ljudima bio prijemćiv. Dakle, nemoguće je da je ijedan Božiji Poslanik, a.s. donio i uspostavio ijedan zakon ili kanon koji ne bi u potpunosti bio saglasan sa ljudskim fitretom (tj. Božanskom niti ili softverom ugraviranim u dubini ljudskog bića). Moguće je da jedan propis ili pravilo bude iznad nivoa ljudskog shvaćanja, ali on posigurno nije u koliziji sa ljudskim fitretom.

Propisi i odredbe Božije na Ovom svijetu mogu biti trovrsni:

Ø      neki su vrlo jasni-pravolinijski, pa ih ljudi lahko poimaju. Neki to nazivaju umuru-l-akelani – tj. razumski shvatljive odredbe;

Ø      druga shvatanja idžtima’u nakizejn označavaju nemogućnost da se dvije stvari istovremeno nađu na istom mjestu;

Ø      postoji i jedan broj pojava u svijetu koje naš razum ne može dokučiti. Tu naš razum kaže: -Te stvari postoje, ali njihov kvalitet ja ne mogu dokučiti.

Ibn Sina kaže:

“Razum može da pojmi opće temeljne stvari vjere. Ali kad su u pitanju potankosti vjere, razum ih ne može obuhvatiti.”

Naprimjer, razum će kazati: sigurno ima proživljenje, ali ja ne mogu pojmiti kakvoću tog proživljenja. Isto tako, kur’anska odredba gibećenje označava ravnim činu jedenja mesa našeg mrtvog brata – što je razumu prihvatljivo, ali kvalitativno nedohvatljivo. Isto što je jedenje imetka jetima po Kur’anu zapravo jedenje vatre. Razum sve ovo prihvaća, ali nema pravu predstavu o tome.

Kur’an, također, ističe da je u drveću vatra, za običan svijet je to nejasno (kako u sirovom drvetu vatra?), ali učenima je to sasvim razuljivo i logično. A kako neke pojave nisu razumljive ni učenima, one su iznimno razumljive Božijim Poslanicima s.a.v.a.

Prema tome, nemoguće je naći bilo koji propis sada ili u prijašn­jim iskonskim vjerama da je suprotan razumu. Kur’an je čak nago­vijestio način i put za dosezanje i onih teško shvatljivih pojava. Ako nam se kaže da ogovaranjem jedemo meso mrtvog brata, ili da ako jedemo haram imetak jetima da time jedemo vatru - to ne mora značiti da će nam se upravo sada to i dogoditi. No, doći ćemo na Sudnji dan, pa ćemo se uvjeriti u to. Ima i drugi način da se ovo pojmi još i ovdje.

لَتَرَوُنَّ الْجَحِيمَ ثُمَّ لَتَرَوُنَّهَا عَيْنَ الْيَقِينِ

Džehennem ćete vidjeti jasno! I još jednom, doista ćete ga vidjeti očigledno! (Et-Tekasur 6-7).

Stoga Kur’an da bi potvrdio svoje tvrdnje, čovjeka stavlja ispred dva puta razumijevanja stvari:

Ø      put čovjekovog intelekta;

Ø      put shvaćanja i razumijevanja kroz fitret (ovdje razum nema nikakvog domašaja).

Tako, kad su se faraonovi sihirbasi suočili sa Musaovim isti­nama, čim su povjerovali, odmah su iskazali visoku spoznaju i znanje činjenica iz svjeta gajba da je to gotovo nepojmljivo običnom razumu. Dakle, njihova je spoznaja, usljed iskrenog prihvatanja Musaovih dokaza, bila tako jaka da čak i kada im je faraon zaprijetio da će im izosijecati ruke i noge i da će ih izvješati takve po drveću – oni uzvraćaju jako pronicljivim odgovorom:

 “Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli, tako nam Onoga koji nas je stvorio!” - odgovoriše oni -, “pa čini što hoćeš; to možeš da učiniš samo u životu na ovom svijetu!

قَالُوا لَن نُّؤْثِرَكَ عَلَى مَا جَاءنَا مِنَ الْبَيِّنَاتِ وَالَّذِي فَطَرَنَا فَاقْضِ مَا أَنتَ قَاضٍ إِنَّمَا تَقْضِي هَذِهِ الْحَيَاةَ الدُّنْيَا

“Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli, tako nam Onoga koji nas je stvorio!” - odgovoriše oni -, “pa čini što hoćeš; to možeš da učiniš samo u životu na ovom svijetu!” (Ta-ha, 72)

A onda su odjednom počeli da nabrajaju džennetske i džehennemske stupnjeve, nešto o čemu prije pojma nisu imali. To da oni najednom dokuče džennetske i džehennemske tajne, a do prije nekoliko minuta su sve to negirali, bilo je moguće samo uz maksi­malni angažman njihova fitreta.

A taj čovječiji fitret upućuje čovjeka između ostalog i putem njegovih unutarnjih prohtjeva i čežnji - a jedna od tih čovjekovih želja ili čežnji je i radoznalost, odnosno želja da se nađe istina. Jer, čovjek u svojoj nutrini želi da otkriva nepoznate i neotkrivene tajne i stvari. Znači, čovjek ima u sebi zacrtan taj istraživački potencijal da uvijek traga; da kada vidi neku stvar da se iz svoje radoznalosti pita: Ko je ovo stvorio? Zbog čega je ovo stvorio?

Piše jedan isfahanski ‘alim u jednoj svojoj anegdoti o ženidbi jednog mladića:

“Kada se ženio, i kada je htio da priđe mladoj u njenu odaju, ugledao je oko nje nekakve žene, pa je od stida otišao u drugu sobu, misleći: malo ću nešto da prelistam dok odu one žene. I dok je pregledao ono malo knjige, utonuvši u ra­doznalost, već je čuo ezan za sabah.”

Istu dogodovštinu prenosi i čuveni naučnik Luj Paster.

Prema tome, Uzvišeni Bog je čovjeka, putem ova tri medija koja posjeduje u sebi: intelekt, savjest i taj istraživački fitretski gen, pre­dodredio da traži istinu i da na koncu nađe svog Stvoritelja. Naravno, u Ovom svijetu dunjalučke svakodnevnice, poriva, prohtjeva i strasti moguće je da dunjalučke sklonosti poput borbe za život, trke za bogatstvom - budu razlogom da ti porivi za materijalnim probicima zasjene i čak potpuno poklope ona tri potencijala koje čovjek pos­jeduje u traganju za istinom - tako da čovjek ostane na neki način u mraku. Božiji Poslanik je kazao:

“Ponekad se svjetlost razuma nađe poklopljena mrakom čovjekovih strasti, tako da bude zatvorena i zatočena u crnoj rupi pohota.”

Da ne bi čovjek posrnuo u svom traganju za istinom, Uzvišeni Allah mu, pored ova tri potencijala koja posjeduje u sebi, šalje i Poslanika kao dodatno pojačanje da bi ga još i Poslanik poveo za ruku na put Istine. Ovo smo još ranije nazvali vremenski sticajnom uputom, tešri - dakle uputom koja se stiče posredstvom nametnutih zakona, propisa i pravila koje postavlja Božanski zakonik ili Božan­ska Knjiga.

Ovo bi bio jedan put za dosezanje dinskih skrivenih hakkikata kojim se hodi uz pomoć Božijih Poslanika, a.s.

Kur’an to decidno pojašnjava:

فَأُلْقِيَ السَّحَرَةُ سُجَّدًا قَالُوا آمَنَّا بِرَبِّ هَارُونَ وَمُوسَى قَالَ آمَنتُمْ لَهُ قَبْلَ أَنْ آذَنَ لَكُمْ إِنَّهُ لَكَبِيرُكُمُ الَّذِي عَلَّمَكُمُ السِّحْرَ فَلَأُقَطِّعَنَّ أَيْدِيَكُمْ وَأَرْجُلَكُم مِّنْ خِلَافٍ وَلَأُصَلِّبَنَّكُمْ فِي جُذُوعِ النَّخْلِ وَلَتَعْلَمُنَّ أَيُّنَا أَشَدُّ عَذَابًا وَأَبْقَى

“I čarobnjaci se baciše licem na tle govoreći:

‘Mi vjerujemo u Musaova i Harunova Gospo­dara!’ “Vi ste mu povjerovali” - viknu faraon – “prije nego što sam vam ja dopustio! On je učitelj vaš, on vas je vradžbini naučio i ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeći i po stablima palmi vas razapeti i sigurno ćete saznati ko je od nas u mučenju strašniji i istra­jniji." (Ta-Ha, 70-71)

U odnosu na ovu žestoku prijetnju oni kazaše:

قَالُوا لَن نُّؤْثِرَكَ عَلَى مَا جَاءنَا مِنَ الْبَيِّنَاتِ وَالَّذِي فَطَرَنَا فَاقْضِ مَا أَنتَ قَاضٍ إِنَّمَا تَقْضِي هَذِهِ الْحَيَاةَ الدُّنْيَا إِنَّا آمَنَّا بِرَبِّنَا لِيَغْفِرَ لَنَا خَطَايَانَا وَمَا أَكْرَهْتَنَا عَلَيْهِ مِنَ السِّحْرِ وَاللَّهُ خَيْرٌ وَأَبْقَى إِنَّهُ مَن يَأْتِ رَبَّهُ مُجْرِمًا فَإِنَّ لَهُ جَهَنَّمَ لَا يَمُوتُ فِيهَا وَلَا يَحْيى وَمَنْ يَأْتِهِ مُؤْمِنًا قَدْ عَمِلَ الصَّالِحَاتِ فَأُوْلَئِكَ لَهُمُ الدَّرَجَاتُ الْعُلَى جَنَّاتُ عَدْنٍ تَجْرِي مِن تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ خَالِدِينَ فِيهَا وَذَلِكَ جَزَاء مَن تَزَكَّى

"Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli, tako nam Onoga koji nas je stvorio!" - odgovoriše oni - "pa čini što hoćeš; to možeš učiniti samo u životu na ovome svi­jetu! Mi vjerujemo u Gospodara našeg da bi nam grijehe naše oprostio i vradžbine na koje si nas ti primorao. A Allah bolje nagrađuje i kažnjava trajnije." Onoga koji pred Gospodara svoga kao nevjernik iziđe čeka Džehennem, u njemu neće ni umrijeti ni živjeti; a one koji pred Njega iziđu kao vjernici, a koji su dobra djela činili - njih sve edenski vrtovi kroz koje će rijeke teći, u njima će oni vječno ostati, i to će biti nagrada za one koji se budu od grijeha očistili. (Ta-Ha, 72-76)

Sihirbasi su prevalivši brzo put od džahila do evlija, mudrački odgovorili faraonu: tvoje prijetnje u odnosu na istine koje su nama sada objelodanjene nisu ništa, jer mi smo našli Onoga koji nas je stvorio. Našli smo svog Stvoritelja, ali smo vidjeli i nagradu koja nam je obe­ćana. A ti presudi kako god hoćeš. Ali znaj da se tvoja moć i presuda tiče samo ovog života. Mi smo povjerovali u našeg Gospodara koji je iznad Ovog svijeta i on će nam oprostiti naše grijehe. I mi se Bogu ka­jemo za grijehe koje smo činili. A onaj koji ostaje je Allah, a ne ti, a ako neko bude zločinac čeka ga Džehennem u kojem neće umrijeti (zašto nema tamo smrti?). Zato što tamo nema smrti (a svijet onostranosti je neprolazan), a ni života (jer život ima smisla da čovjek nešto izabere po svojoj volji, a pošto tamo čovjek nema nikave moći izbora, onda nema ni života).

Ako neko povjeruje u Allaha i učini dobro djelo, onda ga čekaju visoki džennetski stupnjevi - Džennet-i Adna u kojem su izvori i rijeke tekuće i on je vječan. To je nagrada za one koji svoju dušu unaprijede).

Dakle, bitna odrednica Kur’ana je da čovjeka upoznaje sa hakki­katima na dva načina. Jedan je posredstvom intelektualnih dokaza, i drugi je putem Božanskog duha u sebi - fitreta. Čovjek je prinuđen studirati ako hoće da dosegne dokaze dohvatljive razumu. Obavezan je da proučava, da traga i analizira sve prirodne nauke i filozofiju. A oni koji traže istinu putem fitreta, to mogu samo kroz slijeđenje istina svoga Gospodara: imanom i dobrim djelima.

سَنُرِيهِمْ آيَاتِنَا فِي الْآفَاقِ وَفِي أَنفُسِهِمْ حَتَّى يَتَبَيَّنَ لَهُمْ أَنَّهُ الْحَقُّ

“Mi ćemo im pružati dokaze Naše u pros­transtvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina.” (Fussilet, 53)

Jedna od temeljnih misija Kur’ana na Zemlji jeste da prosvijetli čovjeka i da mu pokaže put istine.

U suri El-Džuma’ i Fussilet vidimo da su Božiji Poslanici, a.s.

imali četiri osnovna razloga za svoje misije na Zemlji:

الَّذِينَ يَتَّبِعُونَ الرَّسُولَ النَّبِيَّ الأُمِّيَّ الَّذِي يَجِدُونَهُ مَكْتُوبًا عِندَهُمْ فِي التَّوْرَاةِ وَالإِنْجِيلِ يَأْمُرُهُم بِالْمَعْرُوفِ وَيَنْهَاهُمْ عَنِ الْمُنكَرِ وَيُحِلُّ لَهُمُ الطَّيِّبَاتِ وَيُحَرِّمُ عَلَيْهِمُ الْخَبَآئِثَ وَيَضَعُ عَنْهُمْ إِصْرَهُمْ وَالأَغْلاَلَ الَّتِي كَانَتْ عَلَيْهِمْ فَالَّذِينَ آمَنُواْ بِهِ وَعَزَّرُوهُ وَنَصَرُوهُ وَاتَّبَعُواْ النُّورَ الَّذِيَ أُنزِلَ مَعَهُ أُوْلَـئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ فَآمِنُواْ بِاللّهِ وَرَسُولِهِ النَّبِيِّ الأُمِّيِّ الَّذِي يُؤْمِنُ بِاللّهِ وَكَلِمَاتِهِ وَاتَّبِعُوهُ لَعَلَّكُمْ تَهْتَدُونَ

“Onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjes­nika, koji neće znati čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili - postići ono što budu željeli.

I zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite - da biste na Pravome putu bili!" (Al-A’raf, 157-158)

Dakle: To je onaj Gospodar koji je među ljudima izabrao onoga koji ne zna da čita i da piše. On će ih (1) podučiti zakonitostima na Zemlji kako onim (2)takvini (prirođenim) tako i onim (3) tešri (sticajnim). I (4) daće im hikmet-mudrost.

A mudrost je ustanoviti spoznaju o nečemu upravo onakvu kakva ona stvarno jeste. Stoga Božiji Poslanik, s.a.v.a. kaže:

“O Bože moj, pokaži mi Tvoja stvorenja baš onakvim kakva ona jesu. Da bih ja znao njihovu stvarnu moć, time želim da spoznam i koliko je velika Tvoja moć. Želim da spoznam šta polučujem kad se oslonim na Tebe, a šta kad se oslonim na druge.”

Nadati se je da će nas Allah darovati Svojom svjetlošću koja svi­jetli i koja sve drugo prosvjetljava

sadržaj