Profesor Ekber Eydi

 

CIKLUS PREDAVANJA  O KUR'ANSKOJ UPUTI

DA LI ČINOM ROĐENJA ČOVJEK DOLAZI SA

ZNANJEM NA OVAJ SVIJET ILI KREĆE OD NULE

 Pitanje upute sa stanovišta Kur’ana:

وَنَزَّلْنَا عَلَيْكَ الْكِتَابَ تِبْيَانًا لِّكُلِّ شَيْءٍ وَهُدًى وَرَحْمَةً وَبُشْرَى لِلْمُسْلِمِينَ

“Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju.” (En-Nahl, 89)

A kakav je to najčvršći i najtemeljitiji put, o tome nam Kur’an nije puno kazao, ali je našem razumu dat zadatak za pronalazak tog puta, na osnovu drugih ajeta. Prvo što podcrtava Kur’an-i kerim je da svi čovjekovi postupci i djela moraju biti poduzeti na osnovu in­telekta. I upravo takav čovjek, koji treba da prođe jedan tako težak put, na svijet dolazi bez ikakvog znanja.

وَاللّهُ أَخْرَجَكُم مِّن بُطُونِ أُمَّهَاتِكُمْ لاَ تَعْلَمُونَ شَيْئًا

78. Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni.” (Nahl, 78)

I nastavlja:

وَجَعَلَ لَكُمُ الْسَّمْعَ وَالأَبْصَارَ وَالأَفْئِدَةَ لَعَلَّكُمْ تَشْكُرُونَ

“I daje vam sluh i vid i razum da biste bili zah­valni.” (Nahl, 78)

Dakle, Alllah je podario čovjeku dvije vrste instrumenata za ma­trerijalnu i duhovnu spoznaju. Ovo “da biste bili zahvalni”, neki mufessiri tumače kao hod u kojem krenete iz jedne tačke i želite da stignete u ciljnu tačku. Za početak ovog puta Uzvišeni je obdario čovjeka s pet čula - a koje je to vrijeme u kojem dijete počinje ak­tivno da stiče znanje, među učenjacima postoji razmimoilaženje. Neki poput Platona misle da prvo podučavanje počinje šalom. Platon će tako svoju teoriju bazirati na tome da je čovjekova duša živjela u predrođenju, te je ona već poznavala sve materijalne činjenice koje će se zbiti na Ovom svijetu. Po njemu, zbog dolaska čovjeka iz svi­jeta duhovnosti u ovaj grubi materijalni svijet, on doživljava šok i zato zaboravi svo prethodno znanje. Nprimjer, kada nekome trebaju izvršiti operativni zahvat onda mu daju narkozu i dovedu ga u nes­vjesno stanje, u tom stanju on je lišen svih znanja. Kada dođe svijesti njemu se ponovo vraćaju u sjećanje prethodna znanja. Stoga Platon tvrdi da se mi ne podučavamo od nule na Ovom svijetu – mi se zapravo samo prisjećamo onih znanja iz pradmaterijalnog života.

Jedan drugi filozof misli da čovjek u svom fitretu nosi znanje, a da je tek nešto znanja čovjek donio iz prethodnog života. Imanuel Kant misli da kada se u čovjeku izgradi kritična masa pameti i svi­jesti on može da se prisjeća onih ranije pohranjenih znanja.

No, Kur’an nam u primjeru, kada je jedan od Ademovih sinova ubio onog drugog, jasno predočava kako čovjek na Ovaj svijet dolazi bez ikakva znanja, pa kada je Kabil ubio Habila našao se u dilemi šta da učini sa mrtvim tijelom svoga brata. Kur’an ističe da je Allah tada poslao jednog gavrana koji je iskopao rupu u Zemlji i pokazao mu kako da pokopa mrtvo tijelo svoga brata. Onda je je Kabil kazao:

قَالَ يَا وَيْلَتَا أَعَجَزْتُ أَنْ أَكُونَ مِثْلَ هَـذَا الْغُرَابِ فَأُوَارِيَ سَوْءةَ أَخِي فَأَصْبَحَ مِنَ النَّادِمِينَ

"Teško meni!" - povika on - "zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!" I pokaja se. (El-Ma’ide, 31)

Kur’an ističe da je Kabil vidjevši tu pticu tek tada shvatio šta treba da uradi. Ovaj nas ajet dovodi do zaključka da se prvo znanje stiče posredstvom čula. Zato Ibn Sina kaže:

“Ko god izgubi jedno čulo, izgubio je značajan dio znanja.”

Kao što smo vidjeli iz primjera s gavranom, čovjek prvo znanje stiče pomoću čula, a potom svojim intelektom krči put ka većim nivoima znanja. Poslije čulnih saznanja, čovjek postiže sljedeći drugi nivo intelektualne spoznaje - da bi ovo bila polazna osnova za još veći - irfani nivo gnostičke spoznaje.

سَنُرِيهِمْ آيَاتِنَا فِي الْآفَاقِ وَفِي أَنفُسِهِمْ حَتَّى يَتَبَيَّنَ لَهُمْ أَنَّهُ الْحَقّ ُ

“Mi ćemo im pružati dokaze Naše u pros­transtvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina.” (Fussilet, 53)

Dakle, Kur’an ovdje ističe dvije alatke vrhunske spoznaje:

Ø      razum (‘akl)

Ø      osvjedočenje (šuhud).

Čovjekov razum ima osnovnu funkciju u spoznavanju čovječijeg bitka i njegovog Pravog puta.

وَنَفْسٍ وَمَا سَوَّاهَا

“Tako mi duše čovjekove i Onoga koji je usavrši i uljepša”(Eš-Šems, 7).

Allah nam tako sugeriše da je stvarajući dušu istu nadahnuo sa moći raspoznavanja kreposti i čistoće od negativnosti i zloće.

قَدْ أَفْلَحَ مَن زَكَّاهَا وَقَدْ خَابَ مَن دَسَّاهَا

“Uspjeće samo onaj ko je očisti, a biće izgubl­jen onaj ko je onečisti.” (Eš-Šems, 9-10)

Iz ovih ajeta dolazimo do poente da Kur’an nije donio ništa ne­poznato. Što će reći da Kur’an samo upoznaje čovjeka sa njegovim skrivenim potencijalima zapretanim u njegovom fitretu. Kur’an je stoga tu da uzme čovjeka za ruku, da mu kaže: ti možeš posredstvom svih alatki koje su ti date da pojmiš znanja i istine oko tebe. Pa po­gledaj istine u Univerzumu koje je tvoj Gospodar stvorio.

Poslušaj, dakle, govor svih stvorenja Božijih, jer sva ona daju di­van ili ružan ton i kolorit. Neke od pojava, našem okruženju, zrače mirisom istine, a neke druge zrače mirsom neistine i suprot­stavljenosti fitretu, pa ćeš mirišući te pojave u svom okruženju nemi­novno spoznavati hakk i bātil. Te kada registruješ te pojave onda se obrati svome fitretu koji će ti ih valjano protumačiti. A Božiji Poslanici zapravo su ogledala postavljena ispred nas, i mi gledajući u njih ustvari gledamo u svoj čisti fitret. Stoga se kaže: gledajte u ogledalo svoga fitreta, pa ćete u njemu prepoznati svoje loše i svoje dobre strane.

Tako Mevlana iznosi jedan primjer koji se zbio između rimskih i kineskih umjetnika:

“I tako su se ove dvije grupe slikara dovedene da se potak­miče ko će nacrtati bolje slike. Smjestili su ih u jednu salu, koju su pregradili platnom. Obje strane su krenule ofanzivno u posao. Kinezi su u radu bili bučni, a Rimljani se nisu ni čuli. Na koncu su sklonili zavjesu između njih, kad u Rimljana ljepša slika. Onda su se ovi začudili kako to da Rimljani imaju ljepšu sliku, a nisu ni mrdnuli. Mevlana dalje kaže da su Rimljani postavili jedno veliko ogledalo na svoj zid i sve što su Kinezi uslikali samo je dobilo odsjaj na rim­skom ogledalu.”

Sa ovim primjerom on nam poručuje koliko god bolje očistimo svoj nefs (tj. koliko god su Rimljani bolje uglačali svoje ogledalo) istina će se bolje ogledati na njemu. Stoga se Kant kao moralistički filozof pita: zašto se baš osobe u kojima leži potencijal ubice, krimi­nalca, neurotičara ,odaju drogi, alkoholu i sličnim nepoćudnim stvarima. To je zato, veli on,  što je Bog u nutrini čovječijoj stvorio taj pozitivni potencijal, pa kada on laže, ogovara, krade i ubija iz njegove nutrine, fitreta - njegova savjest ga neprestano pro­ganja pi­tanjima: zašto si to uradio, zašto si takav, mogao si bolje postupiti? I zato on pribjegava opojnim sredstvima da bi pobjegao od slušanja prijekora svoje savjesti. I upravo je njegova savjest, proi­zašla iz fitreta, njegov najbolji tužilac. I tako se Kur’anska uputa iz­vodi iz tri izvora:

Ø      prvi je ‘akl taj koji nam pomaže u prikupljanju informacija, a potom i izvođenju zaključaka;

Ø      slijedi uputa putem fitreta - iz duše;

Ø      na koncu je praktični ahlak ili praktičn razum.

Kad bi neko dosegnuo savršenstvo svoga razuma, potom vrhu­nac pročišćenosti duše i na koncu sve to opredmetio praktičnim ah­lakom u svojim postupcima, onda bi on na savršen način ispunio svoju misiju na Zemlji. Stoga Kur’an-i kerim ističe:

تِلْكَ آيَاتُ الْقُرْآنِ وَكِتَابٍ مُّبِينٍ هُدًى وَبُشْرَى لِلْمُؤْمِنِينَ الَّذِينَ يُقِيمُونَ الصَّلَاةَ وَيُؤْتُونَ الزَّكَاةَ وَهُم بِالْآخِرَةِ هُمْ يُوقِنُونَ

“Ovo su ajeti Kur’ana i Knjige jasne, upute i radosne vijesti onima koji vjeruju, koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju i koji u onaj svijet čvrsto vjeruju.” (En-Neml, 1-3)

Dakle, ovaj Kur’an je došao da vas uputi najboljem putu, a ta Kur’anska uputa nije odvojena od vas samih. Čovjekov hod, usponi i padovi, na putu ka savršenstvu, sve je to sadržano u njemu samom –u njegovom fitretu.

Jedan hadis kaže:

“Znanje nije ni na nebu da bi vam trebale stepenice, a nije ni u Zemlju ukopano da biste morali kopati do njega, ono je u dubini vas samih.”

Može se zaključiti:

Znanje nije govor iz kitaba, kitabi su samo polazne stanice koje usmjeravaju čovjeka ka Božijem svjetlu. Ko krene u tom pravcu tek tada će doći do pravog znanja.

Zato Imam ‘Ali kaže:

”Koliko je samo ‘alima u našim očima, a koje je ubio njihov džehl (neznanje).”

Ovamo su napisali izvrsne knjige o nebeskim pojavama, pišu odlične članke o moralu, ali ako ga upitaš: ko si ti čovječe!, on ne zna.

Stih Šabestarija poručuje:

“Jadno li je moje znanje kad o sebi ne znam ništa,

a nisam ovdje došao svojom voljom,

već me je neko drugi dopremio ovdje s idejom boljom,

ne bi li s pregnućem vlastitim stigao do čistilišta”

sadržaj