Profesor Ekber Eydi

 

CIKLUS PREDAVANJA  O KUR'ANSKOJ UPUTI

DA LI JE BOG STVORIO SVIJET ,  A POTOM   

 NJEGOVO UPRAVLJANJE PREPUSTIO

MELECIMA I NEKIM DRUGIM BIĆIMA?

Jedan od prvih koraka Kur’anske upute jeste pitanje spoznaje. Čovjek prvo mora da prizna da može razumjeti, a onda da ono što je razumio da to može provesti u praksu. Rekli smo ranije da su četiri stuba spoznaje. Prvo, mora postojati ta stvar, u ovom egzistirajućem svijetu, koju možemo spoznati. Drugo pitanje je pitanje znanja, treće je sam spoznavatelj, a četvrto je podučavatelj. Pitanje podučavatelja je dvojako: ono kako ga danas svijet tretira i kako ga Kur’an tretira. Jasno je naznačeno u Kur’anu da postoji nešto u ovom  svijetu čime se može podučiti. Sljedeća stvar je vođenje Ovog svijeta i miješanje meleka u taj svijet. U Kur’anu se puno spominje riječ melek. U 30. ajetu sure El-Bekare kaže se:

قَالُواْ أَتَجْعَلُ فِيهَا مَن يُفْسِدُ فِيهَا وَيَسْفِكُ الدِّمَاء

“Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv prolijevati?’“ (El-Bekare, 30)

Neki su na osnovu ove izjave meleka da li svoju procjenu da su meleci Božija djeca (ne’uzubillah), i da oni znaju biti neposlušni. Kur’an odlučno odbija ovu tvrdnju i kaže:

وَلِلّهِ يَسْجُدُ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَمَا فِي الأَرْضِ مِن دَآبَّةٍ وَالْمَلآئِكَةُ وَهُمْ لاَ يَسْتَكْبِرُونَ

“Allahu se klanja sve živo na nebesima i na Zemlji, u prvom redu meleci, i oni se ne ohole.” (Nahl, 49)

Dakle, Allah negira bilo kakvu mogućnost neposlušnosti meleka: Ne, oni su samo vjerni i revnosni izvršitelji Božijih naredbi (bez da postvaljaju neke uslove, kako, zašto i slična pitanja).”

Postavlja se pitanje: - da li se Bog, stvorivši meleke i davši im funkcije da budu poluge u upravljanju Ovim svijetom, povukao u stranu i ništa više nema sa Ovim svijetom?

Drugo pitanje je: - da li još neko postoji u ovom Univerzumu ko može osim meleka upravljati Božijim odredbama i voditi Ovaj svi­jet? Opet imamo odgovor iz Kur’ana koji pobija to što kršćani i ehlu-l-kitabije misle da se Bog povukao i nema više ništa sa upravljanjem Ovim svijetom. Ta njihova tvrdnja je bez osnova i besmislena. U suri El-Maide, 64. ajet, Allah, dž.š. kaže:

وَقَالَتِ الْيَهُودُ يَدُ اللّهِ مَغْلُولَةٌ غُلَّتْ أَيْدِيهِمْ وَلُعِنُواْ بِمَا قَالُواْ بَلْ يَدَاهُ مَبْسُوطَتَانِ

“Jevreji govore: "Allahova ruka je stisnuta!" Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore! Ne, obje ruke Njegove su ot­vorene.”

Nema nikakve kontradikcije niti kolizije u tome da Uzvišeni Bog posredno nekome prepusti upravljanje nad određenim elementima Ovoga svijeta, to je ono što neki pogrešno tretiraju kao umanjen Božiji suvernitet. No Uzvišeni itekako diriguje svim zbivanjima u Univerzumu. U suri Hud, 56 ajet, se kaže:

إِنِّي تَوَكَّلْتُ عَلَى اللّهِ رَبِّي وَرَبِّكُم مَّا مِن دَآبَّةٍ إِلاَّ هُوَ آخِذٌ بِنَاصِيَتِهَا إِنَّ رَبِّي عَلَى صِرَاطٍ مُّسْتَقِيمٍ

“Ja se uzdam u Allaha, u moga i vašega Gospo­dara! Nema nijednog živog bića koje nije u vlasti Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa pravedno.”

Božiji Poslanik hoće kazati: Ja imam potpuni tevekkul na mog Go­spodara i vašeg Gospodara. Sva su stvorenja Ovog svijeta pod Božijim direktivama. Moj Gospodar je Onaj koji vodi na Pravi put. Čak i ona stvorenja koja prenose Božije naredbe i odredbe, donose Kur’an i sl., pod Božijom su upravom i suverenitetom.

U 62. ajetu sure El-Enfal kada se govori o ratovanju kaže se:

فَإِنَّ حَسْبَكَ اللّهُ هُوَ الَّذِيَ أَيَّدَكَ بِنَصْرِهِ وَبِالْمُؤْمِنِين

“Pa, tebi je doista dovoljan Allah; On te po­država Svojom pomoći i vjernicima.”

Jer, Tvoj Gospodar je Allah koji te je pomogao lično i koji te je pomogao rukama vjernika.

Iz ovoga se jasno vidi da Allah, dž.š. s jedne strane, pruža po­dršku posredno, a s druge strane, neposredno.

يَا أَيُّهَا النَّبِيُّ حَسْبُكَ اللّهُ وَمَنِ اتَّبَعَكَ مِنَ الْمُؤْمِنِينَ

“O Poslaniče Božiji, tebi je dovoljno da te podrži Al­lah i vjernici koji te slijede”- (El-Enfal, 64)

A u suri Er-Rum, 49. ajet, ističe se:

إِنَّ الَّذِينَ آمَنُواْ وَعَمِلُواْ الصَّالِحَاتِ يَهْدِيهِمْ رَبُّهُمْ

“One koji vjeruju i čine dobra djela Gospodar njihov će na Pravome putu podržati.” (Junus, 9)

Ovdje vidimo da su mu’mini koji su dali podršku Božijem Poslaniku i sami obuhvaćeni Božijom podrškom i sami su predmet Božije zaštite. Konačni zaključak je da Allah, dž.š. konačnu podršku nekad daje direktno - neposredno, a nekad indirektno – posredno.

U 126. ajetu sure Al Imran zaključuje:

بَلَى إِن تَصْبِرُواْ وَتَتَّقُواْ وَيَأْتُوكُم مِّن فَوْرِهِمْ هَـذَا يُمْدِدْكُمْ رَبُّكُم بِخَمْسَةِ آلافٍ مِّنَ الْمَلآئِكَةِ مُسَوِّمِينَ

“Ako budete saburli i bogobojazni, i ako vas oni napadnu odmah, Gospodar vaš će vam poslati u pomoć pet hiljada meleka, sve obil­ježenih."

Ovdje je sabur poluga pomoći i podrške, kao što se bogobo­jaznost smatra faktorom pobjede. Kao da nam poručuje:

A to što Smo vas pomogli putem strpljivosti i takvaluka, i di­rektno putem meleka, ovim želimo samo da vas obveselimo i da vam damo radosnu vijest, da vam bude jasno ako vi Boga pomognete, da će i vas Bog pomoći - da bi se smirila vaša srca i da biste bili zadovoljni s Njime.

Da bi na kraju poentirao:

Vaša strpljivost, vaš takvaluk i meleci, svi su oni pod Božijom kontrolom. Nema pomoći ni podrške, osim od Uzvišenog i Svemo­gućeg Gospodara.

Drugim riječima:

Ja kao Gospodar Imam potpunu kontrolu nad svim i Ja obuhvatam sve pojavne i nepojavne stvari na ovom Dun­jaluku. Ponekad je Moja pomoć putem mu’mina – vjernika, drugi put putem meleka, treći puta putem darovanja vam sa­bura i moći da izdržite tegobe, sljedeći put opet putem bo­gobojaznosti koja vam daje snagu, a ponekad vas Ja direk­tno podržavam. Sve je to Moje vlasništvo i svi ste vi Moji.

Lijek, kao posredan oblik Božijeg djelovanja, nekada može biti sa­držan u kapsulama, u tabletama ili u nekoj tečnosti, a nekada u dovama dobrih mu’mina - a neki drugi puta, u sadaki koju mu’min daje. Prema tome, niti je Božija ruka stisnuta ni zatvorena, niti je Bog u izolaciji u odnosu na Ovaj svijet.

Ovim dolazimo do onoga što bismo mogli nazvati najnižim stupnjem imana, a tiče se onog mu’mina – vjernika koji shvati da je cijeli Ovaj svijet i Univerzum zapravo Božija kreacija i predmet Božijeg upravljanja. Naravno, ovo ne negira ulogu onog lijeka, onih meleka i onih pomoćnika – i svih onih posrednih poluga koje po­mažu čovjeku u njegovoj životnoj misiji. Ne možemo kazati: ne, nije lijek ništa pomogao, pomogao je samo Bog. Kroz te stvari Bog samo izražava svoju volju, On je odredio da lijek preko tih stvari djeluje. Ili, ako neko kaže pomogao mi je taj i taj lijek, to ne znači automat­ski da je on učinio širk, da je time zanegirao i umanjio Božiju ulogu. U 41. ajetu sure El-Hidžr kaže se:

قَالَ هَذَا صِرَاطٌ عَلَيَّ مُسْتَقِيمٌ

“Ove je moj Pravi put”– reče On (Allah).

Dakle, sugeriše nam se: ova vrsta upravljanja svijeta siratu-l-mustekim to je ono što sam Ja lično želio.

Čime nam se sugeriše da je On sam želio da to tako bude i tako je to i napravio.

Ako je Bog odredio da sve bude na siratu-l-mustekimu, pa i sam Uzvišeni Bog je siratu-l-mustekim; dakle, ustrojio je sve prema Sebi. U biti nema tog stvorenja u ovom pojavnom svijetu koje nije na siratu-l-mustekimu po svojoj suštini.

Sad će neko moći prigovoriti: kad se kaže da je sve na siratu-l-mustekimu, pa to se sučeljava sa Kur’anskim sadržajima. U 44. ajetu sure El-Furkan ističe se za neke ljude da su “... kao životinje, pa i gori.” U suri El-A’raf, 176. ajet, veli se: “Oni su kao stoka i još gori.” To će ih navesti da kažu:

E, pa vidiš nisu svi ljudi na siratu-l-mustekimu, ovi su gori od stoke.

Opet imamo odgovor koji potvrđuje ono prvo. Sad dolazimo do određenja i definicije sudbine, pa u okviru toga i do pitanja: šta sa onima koji nikada nisu prihvatili istinu i koji su umrli kao nevjer­nici? Za takve se kaže da potpadaju pod univerzalni Božanski sistem prema kojem je Bog ustrojio Ovaj svijet i dao raznolik spektar ljud­skih želja tako da svako može izraziti sebe kroz to. Neko će sebe iz­raziti kroz Božiju uputu, a neko kroz šejtansku uputu. A to što će neko odbaciti Božiju uputu i odbiti da slijedi Božije naredbe i direk­tive - pa i to spada u okvire Božije volje, ali ne i Božije želje. Bog je i takvima dao okvir u kojem mogu i da Mu prkose. Allah dž.š. je htio da čovjek ima moć donošenja odluke. Čovjek je neovisan da donese odluku hoće li ili neće nešto izabrati. Onaj ko ne poštuje Božije naredbe i Božije obrasce na Zemlji, on nije izašao iz okvira Božije volje, okvira siratu-l-mustekima - on je i dalje u tom okviru, samo što nije prihvatio ono što Bog voli.

U suri El-Isra’, 84. ajet, kaže se da svako radi prema poticaju svoga bića, zapravo da između svakog čovjekovog djela i njegove Božanske biti (fitreta), koja opostoji u njemu, postoji jedna veza - ili da se rezultat svakog djela vraća izvršiocu tog djela

كُلٌّ يَعْمَلُ عَلَى شَاكِلَتِهِ فَرَبُّكُمْ أَعْلَمُ بِمَنْ هُوَ أَهْدَى سَبِيلاً

"Svako postupa po svom nahođenju, a samo Gospodar vaš zna ko je na Pravome putu." (El-Isra’, 84)

Svako pred sobom vidi raznolike puteve, onaj ko krene pravim ili krivim putem, naći će svoj rezultat koji će samo njega tangirati, nikog drugog.

sadržaj