Profesor Ekber Eydi

 

CIKLUS PREDAVANJA  O KUR'ANSKOJ UPUTI

SPOZNAJA ALLAHA

Budući da je nastupio blagoslovljeni mjesec ša’ban, to je i mje­sec Božijeg Poslanika, s.a.v.a. A Allahov Poslanik je Rahmetu-l-alemin – milost svim svjetovima. Rahmet ima dvojako tumačenje:

Ø      jedan je opći rahmet “koji obuhvaća sva stvorenja” (Kur’an). Prema tome, Božiji Poslanik, s.a.v.a. je sam po sebi (opći) rahmet za sva stvorenja, ali je on i specijani rah­met;

Ø      specijalni rahmet odnosi se na one koje krase raznolike vrline i dobročinstva kao: iman, takvaluk, zekjat i ibadeti. Nadati se je da ćemo biti među onima koje će obasuti i opći i onaj specijalni rahmet Božijeg Poslanika, s.a.v.a..

No, vratimo se našoj prethodnoj temi – spoznaji. Spoznaja je dvojake prirode:

Ø      prva je ona koja je izvan domašaja našeg intelekta,

Ø      i druga je ona koja je dohvatljiva našem razumu.

Zašto su neke spoznaje izvan dometa našeg razuma? Zato što je razum samo jedno od stvorenja Ovoga svijeta, pa budući da je razum mala i ograničena jedinka, a Stvoritelj po svojim potencijalima neograničen – onda je sasvim logično da ograničeno ne može obuhvatiti i pojmiti neograničeno. A kako je razum stvoreno biće, a Allah njegov Stvoritelj, ovdje se uspostavlja odnos stvorenog i Stvoritelja. Stoga je nemoguće da ono što je niže (stvorenje) vidi iznad onoga što je mnogo više (Stvoritelj). Stoga svojim razumom možemo spoznavati Stvoritelja preko stvorenja koja su na sličnom stupnju kao i mi. Pa tako preko drugih stvorenja mi možemo spoznati neke od atributa Stvoritelja. Promatrajući Njegova razna stvorenja ustanovljavamo da je on Divni, Moćni, Sveznajući, Vječni...

Imamo i drugi način spoznaje Stvoritelja. To je tzv. bātinska spoznaja. To je ona spoznaja putem koje se čovjek, spoznajući sebe ulazi na vrata mnogo veće spozanje, pa tako kada čovjek spozna sebe, svoju bit, on time upoznaje nivo duša raznoraznih stvorenja u svome rangu. Na koncu on shvaća da su sve ove sitne duše poput sit­nih potočića povezane sa jednim Velikim izvorom poput mora. Zato se kaže u Kur’anu:

سَنُرِيهِمْ آيَاتِنَا فِي الْآفَاقِ وَفِي أَنفُسِهِمْ حَتَّى يَتَبَيَّنَ لَهُمْ أَنَّهُ الْحَقّ

“Mi ćemo im pokazati znakove Naše u pros­transtvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina.” (Ali ‘Imran, 189-191)

Spoznaju dohvatljivu našem razumu još možemo podijeliti na dvije vrste:

Ø      spoznaju dokučivu putem intelektualnih dokaza i argu­menata,

Ø      i drugu, dokučivu putem pročišćenja vlastitog nefsa i klon­jen­jem grijeha.

A sasvim je jasno da je spoznaja koja proističe iz nutrine jača od spoznaje proizašle iz argmenata i dokaza. I ova spoznaja iz duše zahtijeva potvrdu razuma, pa kada razum udari definitivan pečat na nju – onda ovakva bātinska spoznaja postaje jača od intelektualne spoznaje. Kao što je naša obaveza da putem razuma istražujemo i dokučujemo Istinu, tako nam je dužnost da i putem duše dokučujemo Istinu. No, moramo se pripaziti da ne bi upali u zamku u koju su upali kršćani, koji su svog Poslanika izvanrazumskom logikom pret­vorili u Boga. Oni kažu da pitanje vjere uopće ne pripada razumu - a Islam, nasuprot tome, kaže da sve što je izvan okvira intelekta, izvan okvira je i vjere. Mi s razumom trebamo napredovati sve do tačke kada nam on kaže:

“Ja odavde dalje ne mogu, ovdje se obrati drugom sred­stvu!”

A gdje ćemo zaustaviti razum, to nam ne diktira vjera nego sam razum – koji nam tada kaže: ja sam odavde dalje nemoćan.

Bez obzira što postoji mogućnost približenja našem Stvoritelju, to ne znači da Mu se jednom možemo toliko približiti i stati sa Njim u istu ravan. A udaljenost našeg Stvoritelja od nas nije dokaz nje­gove dalekosti. Njegova bliskost nama, pak, nije dokaz Njegove malenkosti. Uzvišeni Bog, na isti način kako nas je lišio moći da shvatimo Njegovu Bit, Zât, darovao nas je moći da možemo shvatiti Njegova imena, sifate. Za ovo nam mogu poslužiti svjetionici upute Kur’an, Sunnet i Imami koji su napojeni na vrelu Sunneta. Ponekada bi nas Božiji Poslanik, s.a.v.a. riječima uputio na nešto naprimjer citirajući ajet:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى الَّذِينَ مِن قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ

“O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.” (El-Bekare, 183)

A drugi put riječima: “Klanjate kako vidite da ja klanjam.”, a ponekada je šutnja značila odobravanje određenog čina od strane Božijeg Poslanika, s.a.v.a.. Naprimjer, pretpostavite da je neko u društvu Božijeg Poslanika, s.a.v.a. upalio kasefoton i počeo slušati određenu melodiju, ako Poslanik ne bi reagovao onda bi to značiilo da je to halal čin.

Kur’an nudi naročitu vrstu spoznaje, jer Kur’an je najljepši, na­jsavršeniji i najtačniji govor.

وَمَنْ أَصْدَقُ مِنَ اللّهِ قِيلاً

“Allahovo je istinito obećanje, a čije su riječi od Allahovih istinitije! (En-Nisa’, 122)”

Osim toga Kur’an sadrži dubine o kojima valja razmišljati. Ko­liko god je pažnje i usredsređenosti prema Kur’anu više, veća je spoznaja Kur’anskih dubina. Nadalje, Kur’an je taj koji čovjeku ra­zotkriva i liječi zle osobine i bolesti srca kao što su: zavidnost, zloba, umišljenost i sl.

Božiji Poslanik, s.a.v.a. je kazao:

”Znanje koje proiziđe iz Kur’ana, a koje poslije ne prati djelo, za razliku od svih drugih znanja, oduzima se. A ako se ne oduzme, ono će protiv svog posjednika biti protivnik na Sudnjem danu.”

وَنُنَزِّلُ مِنَ الْقُرْآنِ مَا هُوَ شِفَاء وَرَحْمَةٌ لِّلْمُؤْمِنِينَ وَلاَ يَزِيدُ الظَّالِمِينَ إَلاَّ خَسَارًا

“Spustili smo ovaj Kur’an kao milost i lijek u prsima mu’mina, a nasilnicima on samo pove­ćava propast” (El-Isra’:82).

Kur’an dakle, nije nimalo neutralan u odnosu na svoje klijente. Kur’an ili je za nas ili je protiv nas. U hadisima se kaže da će ‘alimi i stručnjaci vjere koji ne budu dosljednji u svojim znanjima biti na­jveći gubitnici na Sudnjem danu. Kuranski n’imeti nisu samo usreds­ređeni na učenje Kur’ana i spoznaju Kur’ana.

فَلَمَّا نَسُواْ مَا ذُكِّرُواْ بِهِ فَتَحْنَا عَلَيْهِمْ أَبْوَابَ كُلِّ شَيْءٍ حَتَّى إِذَا فَرِحُواْ بِمَا أُوتُواْ أَخَذْنَاهُم بَغْتَةً فَإِذَا هُم مُّبْلِسُونَ

“I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili.” (En-En’am 44)

Drukčije kazano:

Allah će svoju blagodat dati upraviteljima, vlasnicima posjeda, propagatorima vjere i političarima – ali kada takvima damo blago­dati moći, novca, mudrosti vjere i političke vještine upravljanja društvom, pa ako oni zaborave ove n’imete, mi ćemo im čak povećati te blagodati znanja, novca, mudrosti vjere i političke vještine – dok se ne opiju sobom i ne postanu obijesni – a onda ćemo im odjednom sve to uzeti i iznenada ih podvrgnuti kazni i poniženju.

Ovo je jedan ajet općeg, ali i specifičnog karaktera, tiče se i po­jedinaca i cijele zajednice. U mnogim ajetima imamo opomene, ako ti se iznenada povećala nafaka i blagodati, nemoj se veseliti možda ti je to znak predstojeće kazne. Allah nas obasipa raznim blagodatima: novcem, ljepotom, položajima – ali za uzvrat traži zahvalnost.

Bitno je, dakle, uzeti pouku:

ako su nas obasule dunjalučke blagodati ne trebamo se pret­jerano veseliti, možda je to predznak bliske kazne. Ali i obr­nuto ako nas snađu neke nedaće to ne mora značiti da nas je time automatski stigla Božija kazna. Ne treba odmah oča­javati. Možda će nam ubrzo nastupiti obećanje iz ajeta:

فَإِنَّ مَعَ الْعُسْرِ يُسْرًا إِنَّ مَعَ الْعُسْرِ يُسْرًا

“Zaista poslije tegobe dolazi olakšica. Odista poslije tegobe dolazi olakšica ” (El-Inširah, 4-5)

Stoga kad je Sulejman, a.s. kazao:

قَالَ يَا أَيُّهَا المَلَأُ أَيُّكُمْ يَأْتِينِي بِعَرْشِهَا قَبْلَ أَن يَأْتُونِي مُسْلِمِينَ قَالَ عِفْريتٌ مِّنَ الْجِنِّ أَنَا آتِيكَ بِهِ قَبْلَ أَن تَقُومَ مِن مَّقَامِكَ وَإِنِّي عَلَيْهِ لَقَوِيٌّ أَمِينٌ قَالَ الَّذِي عِندَهُ عِلْمٌ مِّنَ الْكِتَابِ أَنَا آتِيكَ بِهِ قَبْلَ أَن يَرْتَدَّ إِلَيْكَ طَرْفُكَ فَلَمَّا رَآهُ مُسْتَقِرًّا عِندَهُ قَالَ هَذَا مِن فَضْلِ رَبِّي لِيَبْلُوَنِي أَأَشْكُرُ أَمْ أَكْفُرُ وَمَن شَكَرَ فَإِنَّمَا يَشْكُرُ لِنَفْسِهِ وَمَن كَفَرَ فَإِنَّ رَبِّي غَنِيٌّ كَرِيمٌ

"O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što oni dođu da mi se pokore?" "Ja ću ti ga donijeti" - reče Ifrit, jedan od džina - "prije nego iz ove sjednice svoje ustaneš, ja sam za to snažan i pouzdan." "A ja ću ti ga donijeti" - reče onaj koji je učio iz Knjige - "prije nego što okom trepneš." I kad Sulejman vidje da je prijesto već pored njega postavljen, uzviknu:

"Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan - u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan - pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit. (El-Neml, 38-40)

A onda je Sulejman, a.s. kazao:

“A ko je zahvalan - u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan - pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit.”

Ko god zahvaljuje, sebi u korist zahvaljuje.

فَاذْكُرُونِي أَذْكُرْكُمْ وَاشْكُرُواْ لِي وَلاَ تَكْفُرُون

152. Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahval­jujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte ne­blago­darni biti!

Ko bude zahvalan Allah će mu mu još uvećati naše blagodati:

وَإِن تَعُدُّواْ نِعْمَةَ اللّهِ لاَ تُحْصُوهَا إِنَّ اللّهَ لَغَفُورٌ رَّحِيمٌ

“Ako vi budete brojali Allahove blagodati, ne­ćete ih nabrojati, - “Allah, uistinu, prašta i samilostan je.”– (En-Nahl, 18)

فَاذْكُرُواْ آلاء اللّهِ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ

“I neka su vam zato uvijek na umu Allahove blagodati, da biste postigli ono što budete žel­jeli.” (Al-A’raf, 69)

To je kao kad posiješ sjemenku, pa dobiješ plod mnogostruki. Kad posiješ zrno, a iz njega nastane 700 zrna pšenice. A Allah je neizmjerno bogat. Ona spoznaja koja dođe od našeg Stvoritelja, ona nam pojašnjava nas same; pa ticala se ona naše mentalne ili duhovne prirode; naših intelekualnih ili moralnih osobenosti. Prema tome, u koga prodre Kur’anska spoznaja ona popravlja i preuređuje njegovo kompletno biće, njegovu intelektualnu spoznaju i njegov ahlak. Kur’an, međutim, osim ovih pojedinačnih pitanja popravlja i društ­venu atmosferu - kao što stavlja na tretman politička i ekonomska pitanja.

Da zaključimo: dîn nije, dakle, ograničenje - nasuprot kršćanskih stavova – on, naprotiv, otvara vrata spoznaje i širi vidike na sve oblasti življenja.

Jedan je zapadnjak napisao ovih dana:

“Prije smo razumom tjerali vjeru, pa smo došli do zaključka da je čovjek minus vjera jednak nuli – te nam nema spasa osim da vratimo vjeru u društvo.”

sadržaj